Što vam liječnici ne govore istina o opasnostima moderne medicine

Izgleda da isto vrijedi za difteriju i tetanus. Zaključak je ispitivanja cjepiva, koje je sponzorirala američka vlada, da cjepivo protiv difterije »nije tako učin­kovito imunizirajuće sredstvo kao što se pretpostavljalo.«⁴"

Djelovanje cjepiva protiv difterije kao da se gubi u odrasloj dobi. U Lon­donu je otkriveno da je četvrtina darovatelja krvi u dobi od 20 do 29 godina imala nedovoljan imunitet, dok je polovina onih između 50 i 59 godina bila bez imuniteta.⁴⁹ A u novini državama bivšeg Sovjetskog saveza cjepivo se ni­je pokazalo zaštitnom mjerom u obuzdavanju epidemija difterije. Više od 86 posto osoba kojima je dana injekcija kombiniranog cjepiva protiv difterije i tetanusa oboljelo je od difterije godinu dana nakon prvog docjepljivanja.⁵¹¹

Sto se tetanusa tiče, stručni američki tim, koji je proučavao cjepiva, za­ključio je da djelotvornost cjepiva »može znatno varirati od preparata do pre­parata.« Stručni je tim također zaključio da je, nakon što je cjepivo pročišće­no i napravljeno sigurnijim u smislu sprečavanja reakcije na njega, njegova moć zaštite smanjena.⁵¹

Britanski medicinski establišment pokušao je odgovornost za epidemiju os­pica koja je izbila krajem 20. stoljeća prebaciti na necijepljene osobe, posebi­ce medu siromašnim, obojenim stanovništvom — ali statistički su pokazatelji ponovno dokazali suprotno. Prema vladinim statističkim pokazateljima za 1989- godinu, polovina žrtava studentske dobi bila je prethodno imunizirana. Između 1985. i 1986. godine više od tri četvrtine svih slučajeva difterije poja­vilo se među djecom koja su bila potpuno cijepljena.⁵²

Sve što je cjepivo protiv ospica uspjelo napraviti jest transformirati inače isključivo dječju bolest u bolest odraslih. U vremenima prije imunizacije 90 posto svih pacijenata s ospicama imalo je od pet do devet godina. Međutim, otkako je cjepivo uvedeno, 55-64 posto pacijenata s ospicama starije je od deset godina. Prosječna dob pacijenta s ospicama na Sveučilištu Kalifornija u Los Angelesu za vrijeme tamošnje epidemije iznosila je 22 godine.⁵-¹

Značajan broj tih slučajeva odnosio se na studente, posebice na one ro­đene između 1957. i 1967., kada je cjepivo bilo uvedeno. Danas studenti mnogih sveučilišta moraju na upis donijeti potvrdu o nedavnom cijepljenju. Prije nekoliko je godina američka vlada procijenila da je između pet i petna­est posto svih studenata podložno bolesti.

Amerika.je isprobala najmanje četiri soja cjepiva protiv ospica, pri čemu su se sva četiri — uključujući i Schwarzovsoj koji se sada koristi u Velikoj Britaniji •— pokazala prilično neuspješnima. Niz studija, objavljenih u struč­noj medicinskoj literaturi, uvjereno je navodio primjere velikih skupina cijep­ljene djece koja su unatoč tomu dobila ospice.

Primjerice, 1986. godine, za pojave ospica u gradu Corpus Christi u Tek-sasu, 99 posto djece bilo je cijepljeno.⁵⁴ Godine 1988. je pak 80 posto sluča­jeva ospica izbilo među djecom koja su bila uredno cijepljena u odgovaraju­ćoj dobi.⁵⁵ Godinu prije toga 60 posto oboljelih od ospica predstavljale su ci­jepljene osobe.⁵⁶

Čak i kad se ponudi docjepljivanje, ni ono često ne djeluje. U gaipi poje­dinaca kod kojih vakcinacija nije djelovala, samo je polovini onih koji su do­bili dodatno cjepivo razina protutijela porasla do one koja se smatra zaštit­nom.⁵⁷
Zaušnjaci

I uspješnost je cjepiva protiv zaušnjaka neujednačena. U brojnim se slučaje­vima veliki postotak potpuno cijepljene djece uspio razboljeti. Primjerice, u Švicarskoj je, šest godina nakon uvođenja MMR cjepiva, pojava zaušnjaka naglo porasla, uglavnom medu cijepljenom djecom.⁵⁸ Slično tomu, u američ­koj državi Tennessee velika je epidemija izbila medu studentima, od kojih je 98 posto bilo cijepljeno.^w

S obzirom na učinkovitost, ni cjepivo se protiv rubeole, obično uključeno u kombinirano MMR cjepivo, nije previše iskazalo. Jedna je studija, provedena na Sveučilištu Pennsvlvania, pokazala da više od jedne trećine cijepljenih mladih djevojaka nije imalo nikakav znak imuniteta.⁶" Kako virusi lako muti­raju, moglo bi biti da vas cjepivo štiti samo od jednog soja virusa, i ni od jed­nog novijeg. Novije talijansko istraživanje pokazalo je da je deset posto dje­vojaka bilo zaraženo »divljim sojem« virusa, i to nekoliko godina nakon cijepr ljenja/'¹

Sve što se imunizacijom postiže jest porast pobola od te bolesti. Nekoliko godina nakon britanske kampanje cijepljenja protiv ospica i rubeole 1994. godine, kad su sva školska djeca između 5 i 16 godina, starosti dobila kombi­nirano dvostruko cjepivo, broj slučajeva rubeole u Škotskoj popeo se na svoj 13-godišnji maksimum. Većinu su oboljelih od ospica predstavljala djeca i mlađe osobe između 15 i 34 godina, koja su bila cijepljena u predškolskoj dobi i čija je imunost na rubeolu iščezla. Zbog toga su mlade žene najpod-ložnije bolesti baš u onom životnom razdoblju kada je i najvjerojatnije da će zatrudnjeti te dijete što u njima raste izložiti rubeoli/'² Sličan se obrazac ponašanja — kada bolest odjednom postane bolest od­raslih — pojavio i u Finskoj 1982. godine, nakon što je uveden program ma­sovne imunizacije.⁶³ Štoviše, djecu s urođenim rubeolarnim sindromom rodi­le su majke koje su dobile kompletnu vakcinaciju protiv rubeole.⁶'¹
Hib meningitis

Cjepivo protiv bolesti uzrokovane bakterijom Haemophilus influenzae grupe B, odnosno Hib cjepivo, često se ističe kao primjer uspješnosti moderne me­dicine te mu se pripisuje 15-struko smanjenje učestalosti pojavljivanja bolesti. Unatoč tomu medicinska znanost još nije proizvela doista djelotvornu verziju Hib cjepiva.

Prvo cjepivo, koje se 1985. počelo koristiti u SAD-u, bio je »polisaharid«, koji se davao djeci starijoj od 15 mjeseci. Uskoro se u cjepivo počelo gubiti povjerenje jer su liječnici izvijestili da su djeca dobila meningitis odmah po cijepljenju. Jedno istraživanje u Minnesoti pokazalo je da je injekcija petero­struko povećala rizik djeteta od obolijevanja.⁶⁵

Kako je starija verzija cjepiva diskreditirana, tako se nekoliko tvrtki poja­vilo s »konjugiranim« cjepivom — onim koje bi objedinilo Hib komponentu s već dokazanim cjepivom protiv difterije (PRP-D), s cjepivom protiv difterije/ /hripavca/tetanusa (PRP-DPT) ili čak s proteinskim kompleksom vanjske membrane Neisseriae meningitidis grupe B (PRP-OMPC). Zamisao koja stoji iza tih nerazumljivih skraćenica jest da se cjepivo priveže uz supstanciju za koju se zna da proizvodi protutijela, čime bi se tijelo ponukalo da proizvede i protutijela za Hib. Godine 1993- američka je Uprava za hranu i lijekove odobrila Tetramune, kombinaciju DTP cjepiva i Hib cjepiva.

Pokazatelji pak.tvrde da dodavanjem toksina difterije učinkovitost Hib cjepiva ne samo da nije porasla, već je stvarno snižena.¹'''

Uz to je i sama znanost na kojoj se zasniva priča o uspjehu Hib cjepiva krajnje dvojbena. Noviji dokazi ukazuju na to da je učestalost javljanja bolesti dobrim dijelom neprikazana, uglavnom stoga što je sustav za praćenje bole­sti reduciran za 23 posto.⁶⁷ Sve što je cjepivo moguće napravilo jest da je Hib meningitis pretvorilo u bolest odraslih; prijašnja prosječna dob žrtava od go­dine dana sada iznosi 25 godina.⁶⁸

»Pokušavati eliminirati mikroorganizme i bolesti nalik je stiskanju balona«, primjećuje naturopat Harold Gaier. »Stisnete jednu stranu, a to samo izboči drugu.«
Poliomijelitis

Što se poliomijelitisa tiče, znanstvenici su se počeli slagati u tome da jedna od središnjih premisa za davanje živog cjepiva nije ispravna. U stvarnim slu­čajevima poliomijelitisa virus živi u crijevima, uobičajeno uzrokujući be­zopasnu infekciju. Problemi počinju ako virus putuje krvotokom i nade svoj put do živčanog sustava, gdje može prouzročiti paralizu. Cjepivo s umrtvlje-nim virusom, koji je izvorno razvio dr. Jonas Salk, ubrizgava se ispod kože, odakle bi trebalo krenuti krvotokom stvarajući pritom protutijela koja će »blokirati« virus prije negoli dospije u živčani sustav. Međutim »mrtva« vakcina ne pruža »imunitet utrobe« — odnosno ne podiže razinu protutijela u crijevi­ma. To znači da bi, premda nećete dobiti paralitičku formu poliomijelitisa, divlji virus mogao živjeti u vašoj utrobi i vi biste ga teoretski mogli prenijeti na nekoga drugog. Štoviše, originalno Salkovo cjepivo zahtijevalo je tri ili vi­še docjepljivanja svakih pet godina.

Kad je prvi put odobrena, Salkova je vakcina smatrana fantastičnim uspje­hom — sve dok u 1960-ima broj žrtava poliomijelitisa nije počeo rasti. Kad je broj žrtava dostigao dvoznamenkaste brojke, kao i u pedesetima, ovaj novi razvoj događaja dočekan je kao dokaz da Salkovo cjepivo ne djeluje, tim više uzme li se u obzir da je vladala histerija oko pronalaženja »lijeka«.

Živo oralno cjepivo (OPV), koje je razvio dr. Albert Sabin, u šezdesetima je zamijenilo Salkovo cjepivo, jer se pretpostavljalo da primatelj njime ne sa­mo da dobiva doživotni imunitet, nego i prestaje biti prenositelj divljeg viru­sa. A kako primatelj tjednima može izlučivati virus vakcine kroz usta i putem fekalija, teoretski se smatra da može prenositi imunitet na necijepljene oso­be, i tako podizati razinu »kolektivnog imuniteta«. Drugim riječima, živo oral­no cjepivo postalo je cjepivo izbora uglavnom stoga što biste vi i vaša djeca mogli djelovati imunizirajuće na druge, necijepljene pojedince.

Znanstvenici sada shvaćaju da ima premalo dokaza da živo cjepivo doista ostvaruje ovaj imunitet na »mala vrata« medu necijepljenima. Zaključak je to znanstvene studijske grupe nakon epidemičnog izbijanja poliomijelitisa u Tajvanu, gdje je do 98 posto mlade djece bilo imunizirano/'⁹ Čak je i američ­ka Uprava za hranu i lijekove priznala: »Sada znamo da sekundarno širenje virusa bliskim kontaktima ima vrlo malu ulogu u kolektivnom imunitetu.«⁷"

Uza sve to, mnogo je dokaza da cjepivo protiv poliomijelitisa ima propu­ste. Danas se mnoge pojave izbijanja bolesti više događaju među imunizira-nom nego među necijepljenom populacijom. Primjerice, 196l. u Massachus-ettsu je došlo do širenja poliomijelitisa, pri čemu je više slučajeva s paraliti-čkim oblikom bolesti zabilježeno medu cijepljenim, nego necijepljenim sta­novništvom. Nadalje, čak i ako se cjepivo uzme, njime možda nećete biti adekvatno zaštićeni od određenog soja virusa. Za vrijeme velike epidemije hepatitisa A u Glasgowu, krvni serumi 24 žrtava bili su testirani na protutijela poliomijelitisa. Samo je jedna trećina grupe imala prihvatljivu razinu protuti­jela na jedan soj virusa.⁷²

Za mjerenje tuberkulinske osjetljivosti u mnogim se britanskim školama ko­risti Heafov test. Za razliku od većine drugih testova osjetljivosti, negativan rezultat toga testa trebao bi značiti da dijete ne nosi protutijela na bacil tuber­kuloze. Međutim test je na zlu glasu kao netočan; čak je Američka pedijatrij­ska akademija (American Academv of Pediatrics) upozorila svoje članove da test prate mogući lažno negativni i lažno pozitivni rezultati. Nadalje, nitko vi­še nije uistinu siguran što pozitivan test zapravo znači. Može značiti da je netko imun na tuberkulozu, da je prije imao infekcije ili da je jednostavno alergičan ili osjetljiv na test.

Jedno ispitivanje školskih dispanzera u Velikoj Britaniji, od kojih 92 posto upotrebljava Heafov test, pokazalo je da se većina njih složila oko toga što činiti ako je očitanje testa 0, odnosno ako je reakcija vrlo slaba (preporučuje se imunizacija), ili ako je očitanje testa 3 ili 4, što se očituje izrazitom reakci­jom (upućuje se u kliniku za plućne bolesti na dodatne pretrage prije cijep­ljenja). No mišljenja su se razlikovala kad je očitanje testa bilo 2. Približno jedna trećina nije preporučila imunizaciju, a približno dvije trećine preporu­čile su upućivanje u kliniku za plućne bolesti na dodatne pretrage prije vak-cinacije. Samo je u jednom dispanzeru preporučena imunizacija na tom stup­nju osjetljivosti na test.⁷³

Osim neslaganja oko toga koje bi grupe trebale, a koje ne bi trebale do­biti živo cjepivo protiv tuberkuloze, najvažnija je upitnost njegove učinkovi­tosti. U deset randomiziranih kontroliranih pokusa, vodenih od 1930-ih di­ljem svijeta, sposobnost imunizacije BCG cjepiva kretala se u rasponu od 80 do 0 posto.⁷⁴ U prosjeku, cjepivo štiti od tuberkuloze samo oko dvije trećine djece.

Problem je u tome što BCG cjepivo može jedino ograničiti umnožavanje i širenje uzročnika tuberkuloze, ali ne može spriječiti zarazu kod osoba koje su izložene klicama. Štoviše, sve je više dokaza da BCG cjepiva pružaju veću zaštitu od lepre nego od tuberkuloze, pogotovo u zemljama Trećeg svijeta, gdje je tuberkuloza još uvijek vrlo česta. Velika afrička studija, koja je obu­hvatila 83-000 osoba u državi Malavi, pokazala je da je polovina ispitanika bi­la zaštićena od lepre, ali nitko nije imao značajnu zaštitu od tuberkuloze.⁷⁵

Londonska Škola za higijenu i tropsku medicinu (School of Hvgiene and Tropical Medicine), koja je provela posebne analize, našla je da je cjepivo učinkovito samo 22 posto u Keniji, a 20 posto u nekim dijelovima Indije. Sveukupna učinkovitost diljem svijeta kreće se između 0 i 80 posto, vjerojat­no zbog varijacija u sojevima, genetskih i prehrambenih razlika, ili utjecaja okoliša.⁷⁶

Zatvorenost za javnost te prezentacije, održane 9- rujna 1994. godine na manjem seminaru u gradu Washingtonu, bila je u neskladu sa spektakular­nom prirodom ondje donesenih zaključaka: preciznije, da je rizik od napada­ja kod djece utrostručen nekoliko dana nakon primanja MMR ili DPT cjepiva.

Centri za kontrolu i prevenciju bolesti pratili su napredak 500.000 djece u SAD-u koristeći se bazama podataka organizacija i tvrtki za zdravstveno osi­guranje Health Maintenance Organization, Kaiser Permanente i drugih. Time su bili u mogućnosti povezati zajedno sve dijelove istraživanja i podatke o negativnim reakcijama na dva kombinirana cjepiva. Identificirali su 34 veće nuspojave cjepiva, koje su se kretale u rasponu od astme, krvnih poremeća­ja, infektivnih bolesti i dijabetesa do neuroloških poremećaja, uključujući u to meningitis, poliomijelitis i gubitak sluha.

No na grafikonu nuspojava, prema riječima dr. Anthonvja Morrisa koji je i sam bio sudionikom toga sastanka, najviše se isticala incidencija napadaja. Učestalost pojave napadaja, naime, porasla je tri puta iznad normale tijekom prvog dana nakon što je dijete primilo dozu DPT cjepiva, a 2,7 puta u roku od četiri do sedam dana nakon MMR cjepiva, što bi poraslo na 3,3 puta iznad normale u razdoblju od osam do četrnaest dana.

Napadaji, koji mogu uključivati grčenje, nesvjesticu i epileptične konvul-zije, već su jedno od čestih stanja kod male djece, koja pogađaju, kako se procjenjuje, jedno od 20 djece, odnosno pet posto djece.⁷⁷ Te bi visoke broj­ke mogle biti odraz učinka vakcinacije. Preciznije, nova bi saznanja mogla značiti da će cjepiva i dalje povećavati učestalost pojave napadaja do približ­nih 15 posto, pogađajući tako blizu tri od dvadesetero djece.

Učinci DPT cjepiva bili su trenutačni, uzrokujući porast incidencije napa­daja tri puta iznad normale unutar 24 sata od primanja doze, ali s naglim pa­dom na vrijednost svega 0,06 puta veću od normale nakon prvog dana. MMR cjepivo djelovalo je pak daleko sporije, pri čemu je najopasnije razdoblje bi­lo od osmog do četrnaestog dana nakon primanja cjepiva. Napadaji su često bili jaki, kako izvješćuju Centri za kontrolu i prevenciju bolesti, te je četvrtina svih slučajeva završila bolničkim tretmanom.⁷⁸

Zaključak je prezentacije, odmjerenim i neutralnim rječnikom rečeno, da je tvorce studije zanimalo kakvi su sinergistički učinci antigena kad se kom­biniraju ili istodobno primjenjuju — odnosno jesu li napadaji prouzročeni pojedinačnim cjepivima ili tek smjesa antigena brojnih cjepiva danih u isto vrijeme ruši imunosni sustav. Statistički odjel britanskog Laboratorija za javno zdravstvo došao je do vrlo sličnih rezultata: MMR cjepivo utrostručilo je rizik za napadaje, dok je DPT cjepivo također povećalo taj rizik tri puta, obično tri dana nakon primanja injekcije s dozom. Najveća stopa incidencije napadaja i meningitisa zbog uporabe soja Urabe, što je komponenta MMR kombiniranog cjepiva koja se odnosi na zaušnjake, obično se javlja između 15 i 35 dana na­kon primjene.⁷⁹ Kasnije istraživanje, kojim je obuhvaćeno oko 700.000 djece iz baze podataka Centara za kontrolu i prevenciju bolesti, polučilo je čak i gore rezultate. Djeci između 0 i 12 mjeseci starosti rizik za napadaje bio je deveterostruko povećan onoga dana kad su primili DPT cjepivo.™

Isti je Statistički odjel također otkrio da su djeca koja su primila MMR cje­pivo imala pet puta veću vjerojatnost od očekivane za idiopatsku tromboci-topeničnu purpuru, krvni poremećaj koji često zahtijeva transfuzije krvi. Ri­zik je procijenjen na jedan od svakih 30.000 cjepljenika.⁸'

Što se samih pojedinačnih cjepiva tiče, za cjepivo se protiv hripavca, odnos­no pertusisa, ne krije da je opasno. Od svih štetnih reakcija vakcinacije što se sada prijavljuju u američki Registar negativnih pojava cjepiva, koji je usta­novljen temeljem Zakona o kompenzaciji za cjepiva (Vaccine Compensation Act), pravne regulative kojom se priznaju nuspojave cjepiva i žrtvama osigu­rava kompenzacija, pretežna većina odnosi se na DPT cjepivo. Između 1991 -i 2001. godine prijavljeno je 39-275 reakcija na sve vrste DPT cjepiva — od kojih su 6.783, odnosno gotovo jedna šestina, bile vrlo opasne, uključujući u to smrtne ishode, hospitalizaciju ili trajnu nesposobnost.⁸² Štoviše, proizvo­đači lijekova u Americi, koji su obvezni uplaćivati »porez« na ime kompenza­cije budućim žrtvama cjepiva, najveću stopu plaćaju upravo za DPT cjepivo — prešutno priznanje da je najopasnije od svih cjepiva.

Zvuči i više no nevjerojatno, ali sigurnost toga cjepiva nije nikada bila adekvatno dokazana prije no što ga se počelo ubrizgavati u milijune beba. Naime, cjepivo, kakvo ga danas poznajemo, nije različito od prvih uzoraka napravljenih 1912. godine. Tada su dvojica francuskih bakteriologa uzgajala bakterije hripavca u velikim posudama, ubijali ih toplinom, konzervirali tu smjesu formaldehidom, i krenuli je ubrizgavati u stotine i stotine djece. Za razliku od većine cjepiva, koja su detoksicirane i pročišćene verzije odnosnih klica, cjepivo protiv hripavca još uvijek sadrži »cijele stanice« bakterija, zbog čega se i naziva »cjelostanično« ili sirovo cjepivo.⁸³ To znači da ono još uvijek sadrži endotoksine i tvari stanične stijenke, za koje se zna da su visoko tok­sični, te da uzrokuju vrućicu, smetnje u rastu i smrt kod laboratorijskih živo­tinja. Drugi toksini stimuliraju proizvodnju inzulina. Jedan utječe na sklonost životinja šoku i kolapsu; drugi blokira mehanizme oporavka tijela.⁸⁴

Novo američko nestanično ili acelularno cjepivo, nazvano DTaP, Uprava za hranu i lijekove odobrila je 1992. godine, pa bi se moglo ponuditi i beba­ma, a ne samo kao doza za docjepljivanje starije djece. Ta je nova vrsta cje­piva testirana i u Europi. Liječnici su se nadali da će rezultati umiriti roditelj­ske strahove.

Nedavno je istraživanje, naprotiv, ukazalo na to da nestanično cjepivo možda i nije sigurnije od cjepiva koje bi trebalo zamijeniti. Veliko američko ispitivanje, nestaničnog cjepiva protiv hripavca (Nationwide Multicenter Acellular Pertussis Trial), koje je uspoređivalo više od 2.000 djece kojoj je da­vano ili nestanično cjepivo ili cjelostanična verzija, našlo je da se postotak negativnih reakcija — smrt, blizu smrti, napadaji, zaostajanje u razvoju i hos­pitalizacija — nije razlikovao između starog i novog cjepiva.⁸⁵

Jedino testiranje sigurnosti originalne vakcine protiv hripavca proveo je britanski Savjet za medicinska istraživanja, koji je iskušao cjepivo na 50.000 djece u dobi od 14 mjeseci ili starije. SAD nikada nisu organizirale vlastita tes­tiranja, nego su se oduvijek oslanjale na rezultate toga britanskoga testiranja provedenog u 1950-ima. K tome, 42 bebe koje su imale konvulzije u razdob­lju od 28 dana nakon cijepljenja nisu bile uračunate, te je cjepivo pretpostav­ljeno kao sigurno, čak i kad to znači opasnost za jedno od 1.000 djece.⁸⁶

Iako su pokusi bili osmišljeni tako da prikažu samo učinkovitost, a ne si­gurnost cjepiva, britanski i američki zdravstveni autoriteti koristili su ih kao dokaz da je cjepivo sigurno za bebe stare svega šest tjedana. Sto znači da si­gurnost cjepiva nije testirana u dozi koja se daje novorođenčadi. Što također znači da se dvomjesečnim bebama daje ista doza kao djeci tri do četiri puta većoj od njih.

U izvještaju Instituta za medicinu američke Nacionalne akademije znano­sti, koji je sponzorirala tamošnja vlada, prikupljena je medicinska literatura za 17 zdravstvenih problema koji su bili povezani s DTP cjepivom, te je za­ključeno da cjepivo može prouzročiti anafilaktički šok (po život opasna aler-gijska reakcija) i dugotrajni neutješan plač ili vrištanje, što ponekad traje 24 sata ili više.⁸⁷ Prema Harrisu L. Coulteru i Barbari Fisher i njihovoj poticajnoj knjizi Pucanje na slijepo (A Shot in tiie Dark), »na ovaj način plakanja, tanak, sablastan, zavijajući glas, posve drugačiji od normalnog dječjeg plača, [koji vrlo nalikuje takozvanom] eri encephalique (eneefalitički plač), naišlo se u nekim slučajevima eneefalitisa«.⁸⁸

Isto tako, u Institutu za medicinu pronašli su vezu, iako slabu, između DTP cjepiva i akutne eneefalopatije i šoka, što uzrokuje totalni kolaps.⁸⁹ En-cefalitis je upala mozga koja izaziva oticanje i crvenilo fontanela kod djece. U Američki nacionalni centar za informacije o cjepivima pristiglo je mnogo izvještaja o djeci koja su nakon takvih epizoda ostala s trajnim oštećenjem mozga ili su umrla. U gotovo svakom od tih slučajeva roditelji su sami morali izvještavati o reakciji svojeg djeteta na cjepivo jer je njihov liječnik ustrajao na tome da jedno s daigim nema veze.

»Moj unuk dobio je svoju pivu injekciju DPT cjepiva i oralno cjepivo protiv poliomijelitisa kad je imao dva mjeseca i bio na redovnoj kontroli da se vidi kako napreduje«, kaže jedna baka iz Washingtona. »Nakon injekcije počeo je plakati. Liječnik je mojoj kćeri dao Pediacare (blagi analgetik za djecu), ali unuk nije prestajao s vrištanjem u visokim tonovima. Kad se malenom temperatura spustila na 36,5 stupnjeva, medicinska je sestra rekla kćeri da nahrani dijete. Moj je unuk počeo povraćati u luku, i nastavio plakati. Medicinska je sestra rekla da je to normalno. Liječnik je rekao kćeri da djetetu da više Pediacarea, u nadi da će ga to uspavati. U tri sata poslije ponoći oboje su usnuli. U sedam ujutro moja se kći probudila i našla mojeg unuka potpuno crvene jedne strane lica, čvrsto stisnutih šačica, krv mu je curila iz nosa i usta, i nije disao. Umro je 21 sat nakon svoje pwe injekcije s DPT cjepivom.«

Claire iz Minnesote kaže da nakon prve injekcije DPT cjepiva njezina dvo­mjesečna kći prva dva dana nije pokazivala nikakvo neobično ponašanje, osim što ju je smetalo kad bi pomicala nožicu (gdje je primila injekciju). »Pro­vjeravala sam joj temperaturu svaki put kad bih joj mijenjala pelene i sve je bilo u redu. Počela je dobivati napadaje dva dana nakon cijepljenja«, kaže Claire. »Od tada su joj davali svaki postojeći lijek za napadaje i bila je u komi dva tjedna, i još uvijek ima napadaje. Mi smo sada s njom kod kuće jer ima od 50 do 200 napadaja na dan. Ima težak stupanj retardacije, vezana je uz krevet, hranjena uz pomoć sonde i slijepa zbog oštećenja mozga.«

Temeljeći svoj zaključak na 10-godišnjoj studiji, Institut za medicinu na­vodi da cjepivo može pokrenuti akutnu neurološku bolest kod djece sklone abnormalnostima mozga ili metabolizma. Istraživači su sada svjesni da kod djece može doći do oštećenja mozga, pa i smrti, ako se kod njih razvije oz­biljna neurološka bolest u razdoblju od tjedan dana nakon vakcinacije.⁹⁰

Rizik takva oblika neurološkog oštećenja procijenjen je na do jedno od 50.000 cijepljene djece.'-" Premda je Gordon Stewart napominjao da je rizik za smrt bebe ili oštećenja mozga zbog samog hripavca usporediv s rizikom smrti ili oštećenja mozga od cijepljenja, stvarni rizici od cjepiva mogli bi biti puno gori.⁹² Prema naknadama koje su u Velikoj Britaniji isplaćene obitelji­ma djece za koju je sud potvrdio da su oštećena cjepivom protiv hripavca, is­postavilo se da je u razdoblju 1958.-1979- oštećenje predstavljalo rizik za jed­no od 30.000 djece, najmanje tri puta više nego za sva ostala cjepiva.⁹³

Iako je odbor Instituta za medicinu zaključio da u postojećim medicin­skim studijama nema dovoljno dokaza koji bi pokazali da cjepivo protiv hri­pavca može uzrokovati druga ozbiljna oštećenja, on nije isključio moguća oštećenja u koja se ubrajaju dijabetes tipa 1 (mladenački dijabetes), poteško­će s učenjem, poremećaj nedostatka pažnje, dječje spazme, i sindrom izne­nadne dojenačke smrti (SIDS).

Uprava za hranu i lijekove sponzorirala je studiju kalifornijskog sveučili­šta u koju su bila uključena djeca koja su primila sveukupnih 15.000 doza DTP cjepiva. U toj studiji devetero djece imalo je konvulzije, a devetero epi­zode kolapsa, s učestalosti pojavljivanja svakog od tih stanja jednom u 1750 imunizacija. Međutim, kako je svako dijete primilo od tri do pet injekcija s DTP cjepivom, u stvarnom bi riziku od oštećenja vjerojatnije moglo biti jedno od 400 djece.⁹'¹ U jednoj studiji o 53 beba koje su umrle od iznenadne doje­načke smrti, 27 ih je bilo primilo DPT cjepivo do jednog mjeseca prije njiho­ve smrti. Šest smrti dogodilo se u roku od 24 sata, a 17 u roku od jednog tje­dna nakon što je dano cjepivo.⁹⁵

Svjedočeći 1985- godine pred Senatom SAD-a, Eduard Brandt ml., tadašnji državni povjerenik za zdravstvo, procijenio je da svake godine 35-000 djece pretrpi oštećenje mozga zbog ovog cjepiva. Druge procjene Sveučilišta Kali-fornija u Los Angelesu govore o tome da 1.000 djece svake godine umire od iznenadne dojenačke smrti (SIDS) kao izravne posljedice DPT cjepiva, što predstavlja od 10 do 15 posto ukupnog broja slučajeva SIDS-a u SAD-u.⁹⁶

U ranim su 1970-ima dr. Archie Kalokerinos i dr. Glenn Dettman, koji su proučavali djecu Aboridžina, australskih domorodaca, bili zbunjeni otkrivši da se stopa mortaliteta medu aboridžinskom djecom odjednom naglo vinula, u nekim mjestima čak za 50 posto. Odmah su povezali: porast stope smrtno­sti vremenski se podudarao s intenzivnim naporima za imunizaciju te djece, od kojih su mnoga bila bolesna ili imala ozbiljan deficit vitamina kad su pri­mila svoje DPT cjepivo.⁹⁷

Kao rezultat tih i drugih dokaza, Švedska, Njemačka i Japan izuzeli su cje­pivo protiv hripavca iz programa redovitog cijepljenja.

Jedino ispitivanje velikih razmjera cjepiva protiv hripavca otkrilo je da jedna od svakih 875 doza cjepiva uzrokuje konvulzije, šok ili kolaps. Tije­kom ispitivanja dvije su bebe upravo zbog toga i umrle.^9fi Što se oštećenja mozga tiče, švedsko istraživanje pokazalo je da jedno od 17.000 djece pretrpi oštećenje mozga ili smrt.⁹⁹ U Velikoj Britaniji nacionalna je studija o encefa-lopatiji u djetinjstvu, koja je imala za cilj isključenje opasnosti cjepiva, poka­zala da jedna od 110.000 injekcija s DPT cjepivom izaziva ozbiljne neurološ­ke reakcije, a jedna od 310.000 injekcija oštećenje mozga ili smrt.¹⁰" No kako svako dijete primi tri injekcije s cjepivom, stvarne bi brojke mogle biti veće: čak jedno od 30.000 djece moglo bi imati neurološku reakciju, a jedno od 100.000 djece moglo bi imati oštećenje mozga ili umrijeti.