Ana səhifə

1M. Mitak, 1Manuela Zadravec, 2V. Karačić


Yüklə 51.02 Kb.
tarix18.07.2016
ölçüsü51.02 Kb.


prirodna Kontaminacija deoksinivalenolom (vomitoksinom) kukuruza roda 1999. godine


1M. Mitak, 1Manuela Zadravec, 2V. Karačić


1Hrvatski veterinarski institut – Odjel za kontrolu krmiva i hranidbu, Zagreb Savska c. 143

2''Poljoprerada'' d.d. Zagreb, Remetinečka c. 77

Sažetak


Tijekom 2000. godine pretraženo je imunoenzimnim testom na sadržaj deoksinivalenola 28 uzoraka kukuruza roda 1999. godine, porijeklom s više područja Republike Hrvatske koji su predstavljali oko 1.200 tona kukuruza.

Deoksinivalenol je utvrđen u 18 uzoraka (64,29%) u koncentracijama od 30 do 2000 (ili više) ppb. Međutim, tek 8 uzoraka (28,57%) sadržavalo je deoksinivalenola u koncentracijama koje su mogle izazvati promjene zdravstvenog stanja u svinja.

Koncentracija mikotoksina daljnjim razrjeđivanjem prilikom komponiranja krmnih smjesa još se smanjuje i tako možemo govoriti o pretežito subtoksičkim i subakutnim intoksikacijama deoksinivalenolom.

Istraživanje upućuje na učestalu kontaminaciju kukuruza roda 1999. vomitoksinom te vjerojatno i drugim fuzarijskim mikotoksinima koji međusobno mogu povećavati toksički učinak, te predlažemo obavezni monitoring žitarica na sadržaj fuzarijskih mikoroksina, uz dopunu kromatografskim metodama u analitici.


UVOD

Suvremene tehnologije u proizvodnji žitarica nude uvjete koji pogoduju razvoju plijesni te tako i tvorbi mikotoksina (Pepeljnjak i sur.1979; Kišpatić 1985).

Prilike umjerenih klimatskih područja pogoduju razvoju plijesni roda Fusarium te u tim područjima prevladavaju fuzarijski mikotoksini (Wood, 1992), tako i u našim područjima je kontaminacija ''plijesnima polja'' redovita pojava, posebice u kišnim godinama. U dosadašnjim je istraživanjima dokazano kako se kontaminacija plijesnima roda Fusarium i fuzarijskim mikotoksinima kreće od uobičajenih 20% (Munk i Topolko, 1978; Mitak, 1993; Pavičić i sur. 1999.Mitak, 2000) do čak 82% uzoraka kukuruza (Kralj i sur.1988).

Deoksinivalenol (DON, vomitoksin) pripada u skupinu trihotecena, veoma često se može naći u žitaricama, uglavnom zajedno s 3-acetildeoksinivalenolom i 15-acetildeoksinivalenolom (Pathre i Mirocha, 1978; Marpegan i sur 1988; Birzele i sur 2000; Fazekas i sur 2000).

Mikotoksin i njegovi derivati najčešće u svinja iritiraju sluznicu probavnog trakta uz pojavu pojačanog slinjenja, odbijanja hrane te povraćanje (Vesonder i sur 1979).Takva karakteristična klinička slika rezultira odbijanjem hrane, ili smanjenim unosom hrane, odnosno povraćanjem uzete hrane. Djelatna količina toksina je prema literaturnim podacima dubiozna, jer su životinje odbijale hranu s 0,5 mg/kg vomitoksina (Bergsjo i sur 1992), 0,3-0,7 mg/kg nije izazvao ozbiljnije posljedice osim smanjenog uzimanja hrane (Trenholm i sur 1983), ali sličan učinak kod prasadi ima i količina od 2 mg/kg (Trenholm i sur 1984), s time kako prirodno stvoreni mikotoksin ima bolji učinak od pročišćenog (Prelusky i sur 1994).

Cilj ovog istraživanja je otkrivanje prirodne kontmainacije deoksinivalenolom kukuruza uzgojenih u Republici Hrvatskoj, upotrebom imunoenzimne metode (ELISA).


MATERIJAL I METODE

Uzorci kukuruza u zrnu roda 1999. sakupljani su od prosinca 1999. do rujna 2000. na kontinentalnom dijelu Hrvatske, te sukcesivno pretraživani na sadržaj deoksinivalenola.

U detekciji mikotoksina korišteni su komercijalni pripravci tvrtke ''TECNA'', Trst, Italija. Pripravak sadrži sve potrebne ingradijence za izvedbu testa u žitaricama i njihovim proizvodima. Deoksinivalenol se ekstrahira vodom, pročisti centrifugiranjem te pretraži imunoenzimnim postupkom. Intenzitet boje obrnuto je proporcionalan koncentraciji deoksinivalenola. Od rezultata izmjerenih adsorbanci standarda (pri valnoj dužini od 450 nm) načini se kalibraciona krivulja (slika 1) pomoću koje se određuje koncentracija deoksinivalenola u uzorcima. Osjetljivost testa kreće se između 30 – 2000 ng/ml (ppb).

Slika 1 Shematski prikaz kalibracijske krivulje na semilogaritamskom papiru




REZULTATI I RASPRAVA

Nije bilo razlike u koncentraciji mikotoksina s obzirom na geografsko porijeklo kukuruza, niti na razdoblje u kojem je uzet uzorak, te kad je napravljana pretraga.

Rezultati pretrage na deoksinivalenol (tablica 1) ukazuju kako čak 18 od 28 uzoraka sadrži mikotoksin (64,23%).


Tablica 1 Sadržaj deoksinivalenola u uzorcima kukuruza roda 1999.





Redni broj

Oznaka uzorka

Deoksinivalenol (ppb)



269

ne sadrži*



196

720



161

1585



234

240



334

ne sadrži



217

375



245

170



246

190



179

1040



256

155



273

ne sadrži



244

200



246

190



213

425



257

150



194

990



192

850



114

>2000



259

ne sadrži



200

1200



147

>2000



213

430



376

ne sadrži



335

ne sadrži



286

ne sadrži



295

ne sadrži



357

ne sadrži



353

ne sadrži

*koncentracija<30ppb
Međutim, tek u 8 (28,57%) uzoraka kocentracija se kreće od 0,7 – >2,0 ppm, odnosno količina koja bi kod svinja mogla izazvati vidljive poremetnje zdravstvenog stanja (Trenholm i sur 1983).

U sklopu monitoringa mikotoksina u kukuruzu domaćeg uzgoja uporabom samo imunoenzimnog postupka orijentacijski možemo govoriti o pretežito subtoksičkim dozama i subakutnim intoksikacijama deoksinivalenolom. Koncentracija mikotoksina tijekom komponiranja krmnih smjesa još se smanjuje i tako možemo reći kako nađene koncentracije u tek nekoliko slučajeva mogu izazvati karakterističnu sliku otrovanja deoksinivalenolom, bez obzira na visoku učestalost mikotoksina u kukuruzu.


Literatura:


    1. Bergsjo, B., T. Matre, I. Nafstad (1992): Effects of diets with graded levels of deoxynivalenol on performance in growing pigs. G. of Vet. Med. 39, 752-758.

    2. Birzele, B., A. Prange, J. Kramer (2000): Deoxynivalenol and ochratoxin A in German wheat and changes of level in relation to storage parameters. Food Addit. Contam. 17, 1027-1035.

    3. Fazekas, B. E.T. Hajdu, A.K. Tar, J. Tanyi (2000): Natural deoxynivalenol (DON) contamination of wheat samples grown in 1998 as determined by high-performance liquid chromatography. Acta Vet. Hung. 48, 151-160.

    4. KIŠPATIĆ J. (1985): Mikotoksini fusarium vrsta. Seminar za zaštitu bilja (Opatija 20-21. 01. 1985.) Zbornik radova. Zagreb 1985, 481-487.

    5. KRALJ M., Z. BIĐIN i ANKICA NEMANIČ (1988): Skupni prikaz sindroma otrovanja mikotoksinima prema podacima iz literature s naročitim osvrtom na pojavu u peradi. Peradarstvo, 23, 215-265.

    6. Marpegan, M.R., C.J. Perfumo, H.M. Godoy, M.S. de Miguel, E. Diaz, M.A. Risso (1988): Feed refusal of pigs caused by Fusarium mycotoxins in Argetina. J. Vet. Med. A. 35, 610-616.

    7. MITAK M. (1993): Prirodna kontaminacija mikotoksinom zearalenonom i mogućnosti brzog dokazivanja u terenskim uvjetima. Vet. stanica 24,139-148.

    8. MITAK M. (2000): Nalaz zearalenona u krmivima i krmnim smjesama za svinje od 1990. do 1999. godine. Zbornik radova 2.hrvatski veterinarski kongres, Cavtat 10.-13.-10. 2000. 483 – 488.

    9. MUNK M. i S. TOPOLKO (1978): Ispitivanje frekfencije mikotoksina u krmivima. Krmiva, 20, 95-96

    10. PAVIČIĆ Perica, Vlasta Brlek, Ankica Nemanič (1999): Učestalost fuzarijskih mikotoksina u krmnim smjesama 1989. – 1998. Krmiva 41 (4) 183 – 189.

    11. Pathre, S.V., C.J. Mirocha (1978): Analysis of deoxynivalenol from cultures of Fusarium species. Appl. Env. Microbiol. 35, 992-994.

    12. Pepeljnjak, S., s. Čuturić, S. Topolko, M. Munk (1979): Faktori koji utječu na stvaranje mikotoksina kod kukuruza. Krmiva, 5 109-112.

    13. Prelusky, D.B., R.G. Gerdes, K.L. Underhill, B.A. Rotter, P.Y. Jui, H.L. Trenholm (1994): Effects of low-level dietary deoxynivalenol on hematological and clinical parameters of the pig. Nat. Toxins 2, 97-104.

    14. Trenholm, H.L., W.P. Cochrane, H. Cohen, J.I. Ellio, E.R. Farnworth, D.W. Friend, R.M.G. Hamilton, J.F. Standish, B.K. Thompson (1983): Survey of vomitoxin contamination of 1980 Ontario white winter wheat crop: results of survey and feeding trial. J. Assn. Off. Anal. Chem. 66, 92-97.

    15. Vesonder, R.F., A. Ciegler, H.R. Burmeister, A.H. Jensen (1979): Acceptance by swine and rats of corn amended with trichotecenes. Appl. Env. Microbiol. 38, 433-346.

    16. Wood, G.E. (1992): Mycotoxins in foods and feeds in US. J. Anim. Sci. 70, 3941-3949.





Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©atelim.com 2016
rəhbərliyinə müraciət