Što vam liječnici ne govore istina o opasnostima moderne medicine

Kad je riječ o tetanusu, zaključak studije američkog Instituta za medicinu o štetnosti cjepiva jest da bi ono moglo izazvati vrućicu, napadaje, bolove, oš­tećenje živaca, fatalni anafilaktički šok, degeneraciju živčanog sustava i Guillain-Barreov sindrom.¹⁰¹ Docjepljivanje protiv tetanusa također može prouzročiti privremeni pad broja T-limfocita u krvi na razinu sličnu onoj kod žrtava AIDS-a.¹"²

Dodatni problemi s takozvanim »sigurnim« cjepivom odnose se na encefa-litis ili oštećenje živčanog sustava ili unutarnjeg uha. Američki Physicmn's Desk Reference upozorava da će doze za docjepljivanje vrlo vjerojatno pove­ćati učestalost i ozbiljnost reakcija daju li se prečesto.¹⁰-¹ To se možda dogo­dilo i 14-gođišnjem sinu Mary iz Exmoutha. Nakon ugriza psa dana mu je injekcija protiv tetanusa. Pet dana kasnije, usred noći, imao je svoj prvi epi-leptički napad, i od tada ima epilepsiju. Mary je upitala svojeg liječnika opće prakse postoji li neka veza između ta dva događaja i, kao i mnogima drugi­ma, njezina je bojazan otklonjena pripisivanjem dječakove bolesti pukoj ko­incidenciji. Uostalom, rekao je njezin liječnik, za cjepivo protiv tetanusa poz­nato je da nema nuspojava. »Tek kada je moj sin promijenio liječnika, nakon nekoliko godina, njegov ga je novi liječnik poslao na snimanje mozga da vidi postoji li ondje razlog za njegovo stanje poput ožiljnog tkiva«, rekla je. »Nije postojao nijedan«.
Ospice/zaušnjaci/rubeola (MMR cjepivo)

Sve donedavno nama su u Velikoj Britaniji liječnici, i vlada govorili da se MMR cjepivo sigurno koristi u drugim zemljama, posebice u SAD-u, već godi­nama. Također su nam govorili da ono osigurava, kao što je to u listopadu 1988. godine bivša ministrica zdravstva Edwina Currie sročila, »doživotnu zaštitu protiv sve tri zarazne bolesti s jednom injekcijom.«

Ali u SAD-u je od 1991. do 2001. u Registar negativnih posljedica cijeplje­nja (American Vaccine Adverse Events Reporting Svstem) prijavljeno 23.787 štetnih pojava nakon MMR imunizacije, od kojih su mnoge zahtijevale hitan medicinski tretman i dovele do trajnog oštećenja ili smrti. Iako te brojke, kao što kaže Nacionalni informacijski centar za cjepiva (National Vaccine Infor­mation Center), predstavljaju samo 10-15 posto ukupnog broja nuspojava (zbog velikog broja neprijavljenih slučajeva), stvarno bi stanje moglo biti pu­no gore.¹¹¹⁵

Britanski i američki stručnjaci za cjepiva, primjerice dr. Begg iz britanskog Laboratorija za javno zdravstvo, tvrde da su pojave encefalitisa potaknutog cjepivom protiv ospica vrlo rijetke i događaju se kod jednog od 200.000 dje­ce. Simptomi uključuju vrućicu, glavobolju, moguće konvulzije i promjene ponašanja. »Većina simptoma je blaga«, kaže on, »i djeca će se oporaviti.«

Ipak, mnoge studije izvještavaju o znatno većim rizicima. U jednoj nje­mačkoj, primjerice, jedno od 2.500 cijepljene djece imalo je komplikacije s mozgom, a jedno od 17.650 završilo je s encefalitisom.¹⁰⁶

Približno jedno od 400 djece kojima je dana injekcija cjepiva patit će od konvulzija,¹⁰⁷ a oko jedne petine mladih ljudi koji su docjepljivani protiv os­pica imat će zamjetnije nuspojave, uključujući vrućicu, bol u očima i potrebu za boravkom u krevetu."¹"

Novo istraživanje našlo je moguću povezanost između cjepiva protiv os­pica i naglog porasta učestalosti Chronove bolesti i kolitisa kod djece.¹⁰⁹

Dvije verzije cjepiva, koje proizvode tvrtke Merieux i SmithKline Beech-am, u jesen su 1992. godine povučene s britanskog tržišta, a i drugdje, zbog rizika od meningitisa od Urabe soja, koji se koristi za onu komponentu cje­piva koja se odnosi na zaušnjake. Japanska vlada povukla je vlastitu verziju MMR cjepiva u travnju 1993. nakon što je otkrivena veza s meningitisom. Go­dinu kasnije japanski su dužnosnici objelodanili da je kod jednog od 1.044 cijepljene djece došlo do razvoja aseptičkog meningitisa."" Vlada je također pronašla dokaze da cjepivo može izazvati zaušnjake, koji mogu biti prenese­ni na drugu djecu.

Izvještaj Instituta za medicinu američke Nacionalne ■ akademije znanosti zaključio je da cjepivo protiv ospica može prouzročiti smrt zbog infekcije so­jem cjepiva, trombocitopeniju (rijetku krvnu bolest koju karakterizira smanje­nje broja krvnih pločica), fatalan šok i artritis. Navode i da se ne može »isklju­čiti« mogućnost da cjepivo samo po sebi može prouzročiti pojavu subakut-nog sklerozirajućeg panencefalitisa (SSPE)."¹

Neposredno nakon što je cijepljen protiv ospica, za vrijeme kampanje ko­ja se 1994. vodila diljem Velike Britanije, Sam, inače zdrav 12-godišnji spor­taš, počeo je gubiti osjećaj za koordinaciju i rušiti se. Uz to je počeo imati stalne napadaje — ponekad i 15 njih u sat vremena. Nakon što je gotovo postao prikovan za invalidska kolica, konačno mu je dijagnosticirano fatalno stanje, subakutni sklerozirajući panencefalitis. Premda je njegovo stanje poz­nata, po općem mišljenju rijetka nuspojava cjepiva protiv ospica, njegovi su liječnici odbijali priznati tu vezu. Umjesto toga navodili su da je cjepivo samo pokrenulo pritajenu bolest koju su prouzročile ranije preboljene ospice. Pro­blem je, ustrajno tvrdi njegova majka, što Sam nije nikada imao ospice.

Pored cijelog niza nuspojava cjepiva, vaše dijete može oboljeti i od tako­zvanih atipičnih ospica, posebno opasnog oblika bolesti koji je otporan na tretman. U studiji iz 1965-, koja je provedena u Cincinnatiju tijekom epidemi­je ospica, 54 cijepljene djece dobilo je atipične ospice. Mnogo te djece bilo je tako bolesno, s jakom vrućicom i upalom pluća, da je moralo biti hospitalizi-rano."²

Postoje čak neki dokazi da sprečavanje dječjih bolesti kod djece sprečava adekvatan razvoj njihova imunosnog sustava. Kad se djeca cijepe protiv os­pica, ona često obole od takozvanih »blagih ospica« s nedovoljno razvijenim osipom. Jedna je studija našla dokaz za povezanost između nedostatka osipa kod ospica i povećane stope pobola od degenerativnih bolesti, poput raka, u kasnijem životu."³ Puno je liječnika opće medicine izvještavalo o tome da su pacijenti oboljeli od raka imali posebno malo zaraznih bolesti u djetinjstvu u anamnestičkim podacima.

Njemački stručnjaci otkrili su 27 neuroloških reakcija na cjepivo protiv zauš­njaka, uključujući u to meningitis, febrilnekonvulzije, encefalitis i epilepsi­ju. ^m Od svih slučajeva pojave encefalitisa nakon zaušnjaka u razdoblju od 15 godina jedna je šestina sigurno prouzročena cjepivom.¹¹⁵ Istraživanje iz Kanade procijenilo je rizik od cjepivom protiv mumsa induciranog encefaliti­sa na jedan od 100.000;¹¹⁶ slovenska studija zaključila je da se javlja kod jed­nog od 1.000 cjepljenika.¹¹⁷

Kad je riječ o meningitisu koji se javlja zbog cjepiva protiv zaušnjaka, do­nedavno javno uvjeravanje britanskog Ministarstva zdravstva da rizik iznosi jedan od 11.000 u suprotnosti je s nalazima za koje se već dugo zna, objav­ljenima u jednom od vodećih američkih pedijatrijskih časopisa, da stopa rizi­ka varira između jedan od 405 i jedan od 7.000 danih cjepiva.^11,1

Britanska se vlada nije osvrtala na te znakove upozorenja o dijelu cjepiva koji se odnosi na zaušnjake, sve dok analiza postojećeg stanja koju je napra­vio Laboratorij za javno zdravstvo nije ukazala na neprihvatljivo velik broj djece koja su dobila meningitis od određenog soja cjepiva protiv zaušnja­ka.¹¹⁹ U Nottinghamu je brojnost slučajeva sugerirala da bi rizik mogao biti visok, čak za jednu od 4.000 doza; Laboratorij za javno zdravstvo na kraju je zaključio da se rizik odnosi na jednu od svakih 11.000 doza.¹²⁰

Pa čak i nakon što je vlada na brzinu povukla dvije verzije cjepiva koje su sadržavale Urabe soj virusa zaušnjaka — dobrih 18 mjeseci nakon što je to učinila Kanada — tvrtka SmithKline Beecham nastavila je proizvoditi cjepiva koja sadrže taj poseban soj »kako se postojeći programi imunizacije u područjima gdje nema druge vakcine ne bi morali obustaviti.«¹²¹ Drugim rije­čima, u nekim se dijelovima svijeta smatralo da je bolje podijeliti cjepiva za koja se zna da su opasna, nego djecu izložiti bolesti koja je uglavnom benig-na.

Nakon što je njezin sin patio od nuspojava MMR cjepiva, Jackie Fletcher oformila je grupu koja se naziva JABS -Justice, Awarness and Basic Suppoit, za pružanje informacija i podrške obiteljima djece koja su uglavnom ošted? na MMR cjepivom. Dosad su je kontaktirale stotine i stotine obitelji čija djeca navodno imaju trajna oštećenja od sada već povučenog cjepiva protiv zauš­njaka. Međutim nemali broj prijavljenih slučajeva oštećenja, za koja se vode sudski sporovi, odnosi se na postojeće MMR cjepivo, koje proizvodi američka tvrtka Merck.

Američka Nacionalna akademija znanosti uvrstila je u svoje izvješće podatak da komponenta MMR cjepiva koja se odnosi na rubeolu može prouzročiti du­gotrajan ili kratkotrajan artritis. Jedan proizvođač trostrukog cjepiva procije­nio je da komponenta rubeole u cjepivu uzrokuje artritis u do tri posto djece i do 20 posto odraslih žena koje prime cjepivo. "Simptomi [artritisa] mogu potrajati mjesecima ili, u rijetkim slučajevima, godinama«, navodi farmaceut­ska tvrtka — od blagih bolova do krajnje ukočenosti.¹²² Smatra se da najveći rizik za tegobe sa zglobovima i udovima imaju djevojke adolescentske dobi.

Već je daleke 1970. godine američko Ministarstvo zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi izvijestilo da je oko »26 posto djece koja su primila cjepivo protiv rubeole u sklopu nacionalnog programa testiranja razvilo artralgiju i artritis. Mnoga su djeca morala zatražiti liječničku pomoć, a neka su hospita-lizirana kako bi se obavile pretrage za reumatsku groznicu i reumatoidni ar­tritis.«¹²³

Dr. Aubrev Tingle, pedijatrijski imunolog Dječje bolnice u kanadskom gradu Vancouveru, pokrenuo je veće istraživanje u tome području. Prema njegovim vlastitim studijama, 30 posto odraslih osoba koje su primile cjepivo protiv rubeole pati od artritisa u roku od dva do četiri tjedna — što može va­rirati od blagih bolova u zglobovima do ozbiljne ukočenosti. Tingle je tako­đer pronašao virus rubeole kod jedne trećine pacijenata odrasle i dječje dobi s reumatoidnim artritisom.^12,1

Tijekom kampanje za cijepljenje protiv ospica 1994. godine britansko Mi­nistarstvo zdravstva u pisanim je izvješćima liječnicima priznalo da će 11 posto primovakciniranih, odnosno onih koji su prvi put primili cjepivo protiv rubeole, dobiti artritis. Ipak, u brošuri koja se dijelila roditeljima ta vitalno važna činjenica nije ni spomenuta.
Poliomijelitis

Glavni problem sa živim virusom poliomijelitisa jest u tome što se ta »atenu-irana« ili oslabljena verzija virusa u cjepivu može genetički mijenjati u crijevi­ma u svoj virulentan oblik koji izaziva paralitičku formu poliomijelitisa kod cijepljene osobe ili kod osoba s kojima je ta osoba nedavno bila u kontaktu. U današnje su vrijeme gotovo svi slučajevi poliomijelitisa u Velikoj Britaniji ili SAD-u prouzročeni cjepivom, te se uglavnom pojavljuju među takozvanim kontaktima — bakama i djedovima, roditeljima ili braćom i sestrama, koji su na neki način osjetljivi na poliomijelitis — ali i medu samim primateljima cje­piva. Kako navodi Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), znanstvenici su također identificirali novi soj virusa što se javlja kao posljedica uporabe cje­piva protiv poliomijelitisa u nekim zemljama svijeta.¹²⁵

Bernard Reis, profesor engleskog jezika na koledžu Vassar, s diplomama Sveučilišta Cornell i Harvard, kojega su svi opisivali kao energičnog muškar­ca, uspješnog sportaša, sretno oženjenog oca jednog sinčića, poslušno je od­veo svojeg sina na zakonom obvezujuće cijepljenje. Mjesec dana nakon što je mališan cijepljen, Reis je osjetio da se umara penjući se uz stube te zaklju­čio da je obolio od gripe. Dva dana kasnije kolabirao je na podu svoje kupa­onice, a nakon hitne hospitalizacije, bio je potpuno paraliziran, te su ga sta­vili na umjetna pluća i intravenozno ga hranili. Nakon jedanaest mjeseci vra­tio se kući u invalidskim kolicima. »Napetost zbog svega toga bila je prejaka za moj brak, pa se raspao«, napisao je.¹²'' Od tada je njegov život bio »slow motion pakao«. Iako može šepajući hodati, još uvijek je izrazito slab zbog na­pada poliomijelitisa. Živi od socijalne pomoći u gradskom stanu u New Yor-ku. Nije mu omogućena nikakva druga vladina pomoć ili kompenzacija.

Onoga dana kada su se Bob i Marjorie uselili u svoj novi dom, Bob je ko­labirao na sofi. Sljedećeg se jutra žalio da ne može pomaknuti lijevu ruku. Nekoliko dana kasnije bio je potpuno paraliziran. Nakon niza pretraga liječ­nici su Bobu napokon dijagnosticirali paralitički poliomijelitis. Njegova kći Chloe cijepljena je živim cjepivom protiv poliomijelitisa ni dva mjeseca prije toga. Nitko od liječnika nije upozorio Boba, koji je imao Nethertonov sin­drom (kožna bolest), da je njegov imunosni sustav oslabljen kortizonom koji uzima te da ima visok rizik za dobivanje poliomijelitisa od bilo koga tko je cijepljen protiv te bolesti'-— unatoč upozorenju za liječnike koje je tvrtka Le-derle, proizvođač cjepiva, istakla na pakiranju cjepiva. Godinu dana nakon što je obolio od poliomijelitisa, Bob je preminuo.

U razdoblju od 1991. i 1997. godine u SAD-u je bilo više od 31 slučaja pa-ralitičkog poliomijelitisa izazvanog cjepivom,¹²⁷ a najmanje je 10 slučajeva paralitičkog poliomijelitisa prouzročenog živom vakcinom prijavljivano sva­ke godine prije nego što se pojavila inaktivirana verzija cjepiva.¹²" (U Velikoj Britaniji 13 slučajeva između 1985. i 1991.¹²'^;) Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti, zajedno s njemačkim liječnicima sa Sveučilišta u Kolnu, procijenili su sadašnji rizik za cjepivom inducirani poliomijelitis na jedan od pet milijuna doza živog cjepiva, ili na jedan od 200.000 prvih doza, za koje se smatra da su najrizičnije.¹³⁰ Kao i uvijek kad je riječ o službenim statistika­ma, te bi brojke mogle biti preniske; ako vam je imunosni sustav oslabljen zbog, primjerice, uzimanja lijekova poput steroida, rizik se umnaža 10.000 puta. U Njemačkoj se većina slučajeva paralitičkog poliomijelitisa prouzroče­nih vakcinama javljala kod djece od dvije godine starosti, ili mladom •— od­nosno medu samim primateljima.

Osim poliomijelitisa, cjepivo protiv te bolesti predstavlja za vaše dijete i rizik za slabije dobivanje na težini ili obolijevanje od drugih paralitičkih bo­lesti. Primijećeno je da su djeca imunizirana živim agensima, kao što je cjepi­vo protiv poliomijelitisa, »statistički bitno« izgubila na težini u usporedbi s djecom iste veličine koja nisu bila cijepljena.¹³¹ Ona koja su u trenutku cijep­ljenja bila mala za svoju dob najviše su pogođena.

Prije nekog vremena u Kini se pojavila nova bolest, kojoj je medicinski ti­sak dao nadimak »kineski paralitički sindrom« (CPS). Iako je već prije dijag­nosticirana kao drugo paralitičko stanje, Guillain-Barreov sindrom (GBS), is­traživači iz Druge bolnice Medicinskog fakulteta Hebei u Kini temeljito su is­tražili sve slučajeve i zaključili da je ta bolest, koja pogađa djecu i mlade, va­rijacija poliomijelitisa.

Prije nego što se 1971. godine oralna vakcina protiv poliomijelitisa (OVP) počela primjenjivati u pokrajini Hebei, broj oboljelih od poliomijelitisa bio je velik, ali su dijagnoze GBS-a bile rijetke. Tada je, nakon 1971., učestalost po­bola od poliomijelitisa postepeno opadala, ali se zato učestalost pobola od GBS-a uvećala za oko deset puta. Tri povećanja incidencije poliomijelitisa u potpunosti su se poklapala s tri epidemije GBS-a.

Prema dr. Yan Shen i dr. Guohue Xi iz bolničkog Odjela za neuropsihijat-riju, taj dokaz snažno ukazuje na to da je virus poliomijelitisa odgovoran za slučajeve dijagnosticirane kao GBS. »Rasprostranjenost primjene OPV-a mogla je dovesti do mutacije virusa, što je rezultiralo promjenom bolesti i/ili pro­mjenom glavnog epidemijskog tipa poliovirusa«, napisali su.¹³²

Slučajevi GBS-a vezani uz cjepivo protiv poliomijelitisa pojavljuju se i u Velikoj Britaniji. Emma Whitlock otišla je svojem liječniku na rutinsku vakci-naciju protiv poliomijelitisa i trbušnog tifusa jer se spremala s obitelji otputo­vati u Maroko. Ona priča:

Finska, poput Švedske i Nizozemske, uvijek daje prednost korištenju in-aktiviranog (IVP) cjepiva. Ipak, nakon izbijanja 10 slučajeva poliomijelitisa 1985. godine, finska je vlada organizirala masovnu imunizaciju živim cjepi­vom. Nekoliko tjedana po okončanju te kampanje, Odsjek za pedijatriju Sve­učilišta u Ouluu izvijestio je o 27 slučajeva dječjeg Guillain-Barreova sindro­ma, što se dogodilo i 1970-ih u SAD-u nakon masovne imunizacije protiv svinjske gripe.¹¹¹ Tada je jedanaestoro djece bilo imunizirano prije pojave simptoma.

Milijuni djece koja su u 1950-ima i 1960-ima primila Salkovo cjepivo bila su zaražena jednim drugim virusom, potencijalnim uzročnikom raka. Taj vi­rus, nazvan SV 40, pronađen je kao »suputnik« virusa poliomijelitisa. Postu­pak ubijanja virusa poliomijelitisa nije bio dovoljan da ubije i SV 40. Ova onečišćena vakcina bila je tada ubrizgavana milijunima djece za vrijeme po­četne kampanje 1955., pa i kasnije.¹³⁴ Kad se pokazalo da kombinirano DTP i polio cjepivo sadrži SV 40, prestalo se davati.

U međuvremenu su, navodi dr. Anthonv Morris, SV 40 i slični agensi pro­nađeni u tumorima ljudskog mozga »a također i pretkanceroznim stanjima u mozgu.« Pokazalo se da SV 40 uzrokuje rak kod hrčaka nakon određenog vremena, ekvivalenta 20 ljudskih godina.¹³⁵ Neki su istraživači čak pokušava­li dovesti u vezu inficirano cjepivo protiv poliomijelitisa s-porijeklom AIDS-a.

Nedavno je SV 40 nađen u uzorcima tkiva žrtava određenih oblika raka, uključujući u to i rijetke tumore mozga koji se pojavljuju u djetinjstvu.¹³⁶ Zbog rizika dobivanja poliomijelitisa od živog cjepiva, vlade raznih zemalja, pa i SAD-a, sada razmatraju povratak na uporabu inaktiviranog oblika cjepiva (IVP), posebice stoga što su farmaceutske tvrtke Merieux u Europi i Connaught Labs u SAD-u proizvele poboljšano inaktivirano cjepivo (E-IPV, stručno rečeno) za koje se pretpostavlja da nakon dvije doze daje imunitet protiv sva tri oblika poliomijelitisa. No čini se da novo cjepivo samo mijenja stare probleme za nove. Inaktivirano cjepivo povezuje se s pojavom Guil­lain-Barreova sindroma, slabosti motoričkih neurona, encefalitisom, menin­gitisom i konvulzijama, navodi jedna danska studija.¹³⁷
EKSCIPIJENSI U CJEPIVIMA

Osim na samo cjepivo, djeca mogu reagirati i na ekscipijense, odnosno po­moćne tvari pridodane cjepivu. Cjepivo je složena smjesa živih ili umrtvljenih virusnih ili bakterijskih antigena, odnosno uzročnika bolesti, i raznih tvari koje potpomažu u razmnožavanju, pročišcuju, stabiliziraju i stimuliraju stva­ranje protutijela.

Tri najčešće korištene kemikalije u proizvodnji cjepiva jesu timerosal, konzervans na bazi žive, formalin (37-postotna otopina formaldehida, glavni sastojak sredstva za balzamiranje) — koji se dodaje za inaktiviranje virusa i detoksikaciju toksina — te aluminijev sulfat, adjuvans koji bi trebao povećati sposobnost cjepiva da proizvodi antitijela. Uza sve to smjesi se često dodaju fenol (dezinficijens i bojilo), etilenglikol (glavni sastojak antifriza), benzetonij klorid (antiseptik) i metilparaben (konzervans i fungicid).

Jedina studija koja je testirala uporabivost ovih tvari njihov je učinak ispi­tivala na životinjama, i otkrila da sedam najčešće korištenih tvari mogu pro­izvesti tumor.¹³⁸ U jednoj drugoj studiji, koja je ispitivala timerosal kada se koristi na sličan način kao u cjepivu, pacijentima kojima je davan imunoglo-bulin konzerviran timerosalom povisila se razina žive u tijelu.¹³⁹ Ironično, ali

Jonas Salk, koji je razvio umrtvljenu vakcinu protiv poliomijelitisa, smatrao je da timerosal zapravo inhibira njezin učinak.

Svaki je od tih sastojaka ispitivan u druge svrhe, pri čemu su pronađene brojne nuspojave. Studije su pokazale da germicidi kao što je timerosal imaju negativan učinak na bijele krvne stanice¹⁴⁰, dok se za aluminij, naravno, zna da je toksičan u pitkoj vodi. Živa predstavlja jednu od najtoksičnijih tvari za ljudska bića (pogledajte deveto poglavlje).

Veliki postotak ljudi ima ili razvija alergijsku osjetljivost na timerosal, koji se u cjepivima koristi kao dezinficijens. Jedno je istraživanje pokazalo da više od trećine alergičnih pacijenata podvrgnutih alergijskoj desenzibilizaciji injekcijama koje sadrže timerosal razvija hiperosjetljivost na živine soli.¹⁴¹ Do preosjetljivosti na timerosal u nekim je slučajevima došlo zbog prethodnog izlaganja toj tvari tijekom imunizacije.¹⁴² Također znamo da živine soli kod životinja mogu prouzročiti slabljenje imunosnog sustava.¹⁴³ Djeca koja prime cjepiva s timerosalom mogla bi biti izložena većim koncentracijama žive od onih koje se smatraju sigurnima.¹⁴⁴

Što se formalina tiče, 47 studija demonstriralo je povezanost između izla­ganja formaldehidu i raka, uključujući u to leukemiju i rak mozga, debelog crijeva i limfnog tkiva.¹⁴³

Od 1940-ih znanstvenici eksperimentiraju s adjuvansima, pomoćnim

sredstvima koja povećavaju učinkovitost cjepiva. Adjuvansi djeluju tako da

skupe cjepivo u jednu lokvicu, a onda ga otamo dokapavaju prema limfnim

čvorovima i slezeni. Čak se i toksini tetanusa koriste kao adjuvans za stimu-

t>

liranje drugih cjepiva koja ne funkcioniraju najbolje.

Te pomoćne tvari različito utječu na imunizacijsku sposobnost cjepiva, pa je tako neke poboljšavaju bolje nego druge: aluminijev fosfat proizvodi više protutijela, primjerice, nego sterol tirozin ili kalcijev fosfat.¹⁵¹

Međutim nikome nije posve jasno koje od njih uistinu djeluju i koje su najsigurnije. Kao što je u članku Newyorške akademije znanosti (New York Academv of Sciences) rečeno: »Korpus znanja o mehanizmima ajduvansa i njihovim učincima najbolje bi se mogao opisati kao vudu ili vračanje.«

Uz te se konzervanse u lonac ubacuju i mnoge druge tvari. Na primjer, DPT cjepivo kombinira toksoide difterije i tetanusa s cijelim stanicama bakte­rije uzročnika hripavca (.B. pertussis). Veliki broj uzročnika difterije i hripav­ca buja u hranjivoj podlozi. Toksoidi su otrovni proizvodi bakterija uzročni­ka tetanusa i difterije. Proizvode se na podlozi od dekstroze, uz infuziju go­veđeg srca, natrijeva klorida i kazeina, istalože u metanolu, nerazrijeđenom alkoholu, zbog purifikacije, a onda otapaju u puferu.¹⁵² Posljednji »sastojak« jesu cijele stanice hripavca, to jest bakterije B. peitussis. One se uzgajaju u velikim bačvama u kulturi minerala i kazeina, a onda se umrtvljuju toplinom ili timerosalom. Nakon što se smjesi doda jedan od adjuvansa, primjerice alu­minij, ova je »juha« gotova i spremna za ubrizgavanje u dvomjesečnu bebu.