Što vam liječnici ne govore istina o opasnostima moderne medicine

Osim za opasnosti koje prate pojedinačna cijepljenja, čini se da je imunizaci-ja odgovorna i za pojavu nekih novih bolesti.

Ako primite injekciju s oslabljenom ili umrtvljenom verzijom virusa, može­te razviti virusnog »mutanta« ili potpomoći njegovo širenje u široj populaciji.

Procjenjuje se da tri posto beba majki koje su cijepljene protiv hepatitisa B razviju mutirani oblik hepatitisa B.¹⁵⁴ U jednoj studiji kojom je obuhvaćen veliki broj male djece, koju su rodile hepatitis B pozitivne majke što su pro­šle potpun program imunizacije protiv hepatitisa B, jedno od 60 djece posta­lo je hepatitis B pozitivno. Jedna od 80 tih beba imala je virusni mutant cje­piva. Taj se mutant povezuje s hepatitisom i aktivnom bolesti jetre.¹⁵⁵ Jedna je druga studija pokazala da su pacijenti cijepljeni protiv hepatitisa B imali smjesu tih mutanata i uobičajenu formu virusa hepatitisa B, kao i blagog he­patitisa. No oni pacijenti u čijoj su krvi pronađeni vlastiti mutanti na kraju su patili od teže jetrene bolesti.¹⁵⁶

Drugi problem s mutantima virusa jest u tome što se oni često ne mogu detektirati kod testiranja davatelja krvi, tako da se taj novi oblik hepatitisa može širiti doniranom krvi. I, naravno, virusni mutant može zaraziti pojedin­ca čak i ako je prethodno cijepljen.¹⁵⁷

Pronađena je veza između rastuće učestalosti pneumokoknog meningiti­sa otpornog na penicilin i sveopće imunizacije Hib cjepivom.¹⁵⁸

Eradikacija jednog soja virusa može stimulirati proliferaciju drugih. Točno se to i dogodilo s cjepivom protiv meningitisa uzrokovanog Haemophillus influenzae. Kako su sojevi tipa-b H. influenzae istrijebljeni vakcinacijom, imi­tirani sojevi ne-b tipa H. influenzae bujaju.

Jedna je studija proučavala 408 sojeva Hib meningitisa. Iako je 94 posto

U 1960-ima, kad je regrutima američke vojske davano pokusno umrtvlje-no cjepivo protiv pneumonije, ono je prouzročilo nepredviđen obrat u tipu virusa. Među regrutima su izbile epidemije bolesti od tih mutiranih virusa, ukazavši na beskorisnost cjepiva i natjeravši znanstvenike da pohitaju natrag u laboratorije razviti cjepivo koje bi uništilo i mutante.¹⁶⁰

Sada nam postaje jasno i to da injekcija bilo koje vrste (u to se ubraja i ci­jepljenje) mogu povećati rizik od poliomijelitisa. H. V. Wyatt iz Odjela za jav­nu medicinu Sveučilišta u Leedsu među prvima je proučavao zaprepašćujuću vezu između višekratno primljenih injekcija bilo koje vrste, posebice penici­lina, davanih maloj djeci i obolijevanja od poliomijelitisa, napose u zemljama u razvoju, gdje djeca dobivaju više injekcija od one u razvijenim zemljama.¹⁶¹

»Provocirani poliomijelitis« koji se javlja nakon cijepljenja »za svaki slučaj« sada je već dugo prepoznat i priznat u zemljama poput Velike Britanije i SAD-a. Kad se nakon masovne imunizacije sa živim virusom poliomijelitisa pojavilo više slučajeva paralitičkog poliomijelitisa, istraživači sa Sveučilišta u Kolnu upozorili su da DPT cjepivo (difterija/tetanus/hripavac) ne bi trebalo davati istodobno kad i živo cjepivo protiv poliomijelitisa.¹⁶²

H. V. Wyatt posvetio je svoju znanstvenu karijeru proučavanju različitih populacija kroz 20. stoljeće, uspoređujući liječenja injekcijama i epidemije poliomijelitisa, uključujući u to i davanje injekcija djeci koja su imala konge-nitalni sifilis. On je zaključio da bi višekratno davanje injekcija moglo biti od­govorno za 25 posto slučajeva paralize za vrijeme epidemije poliomijelitisa, kao i za to što čini djecu 25 posto sklonijom pobolijevanju kad ne vlada epi­demija. Jedna injekcija, našao je, može povećati rizik od paralize pet puta, te može preokrenuti ono što je moglo biti ne-paralitički napad bolesti u parali-tički. Čak bi i prošireni program imunizacije Svjetske zdravstvene organizaci­je »mogao provocirati poliomijelitis«, zaključuje.¹⁶³

Wyatt je također vjerovao da bi rizik mogao biti kumulativan — precizni­je, višekratno davane injekcije vremenom bi mogle povećati rizik za obolije­vanje od poliomijelitisa jednom u budućnosti, kao što bi to moglo i davanje injekcija u kratkim vremenskim razmacima.

Wyattova teza uvelike potkrepljuje razmišljanja o podrijetlu velikih epide­mija poliomijelitisa u 20. stoljeću, koje su možda mogle biti potpomognute raširenom primjenom cjepiva i penicilina. To je nedavno potvrđeno i studi­jom američkih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti, vodenoj u Rumunj­skoj, koja je pokazala da cjepivo protiv poliomijelitisa koje se daje ii^ekcijom uzrokuje nastup bolesti. Dok već i sama injekcija s cjepivom protiv poliomi­jelitisa može biti okidač paralize, njome pogođena djeca prethodno su primi­la ogroman broj drugih injekcija cjepiva i antibiotika. Ukoliko su djeci dava­ne druge injekcije u razdoblju kraćem od 30 dana prije cijepljenja protiv po­liomijelitisa, rizik je bio posebno naglašen.¹⁶'¹

Cjepiva, posebice ona protiv ospica i tuberkuloze, također se povezuju s danas prisutnom epidemijom mialgičnog encefalomijelitisa (ME), poznatog i kao sindrom kroničnog umora, ponajviše medu djecom. Doris Jones iz Ilfor-da, Essex, počela je proučavati vezu između cjepiva i toga poremećaja kad je njezin sin Stephen obolio od ME-a u dobi od 12 godina. Kao jednogodišnjak, loše je reagirao na cjepivo protiv ospica, pretrpjevši ponavljajuće i duge na­pade vrištanja. Kad je imao 10 godina, kaže Doris Jones, nakon što je kasno prohodao i progovorio, Stephen je dobio ospice, a dvije godine kasnije i in­fektivnu mononukleozu. Dva mjeseca nakon što je imao još jedan napad os­pica, ovoga puta atipičan, došlo je do razvoja ME-a, koji sada ima već 24 go­dine. Gospođa Jones prikupila je studije koje povezuju ME s cjepivima protiv tetanusa, ospica, kolere, gripe i trbušnog tifusa i, odnedavno, hepatitisa B.

Neki dokazi upućuju na to da se simptomi ME-a javljaju djelomično zbog disfunkcioniranja tijela, što je rezultat odgovora protutijela na nepotpuno umrtvljene ili čak latentne viruse — drugim riječima, na mnoge »atenuirane« ili oslabljene verzije virusa koje se koriste u cjepivima.¹⁶⁵

Neke od studija pokazale su da je do šestine mladih osoba s ME-om cijep­ljeno mjesec dana prije nego što je izbila bolest.¹⁶⁶ Cijepljenje, čini se, djeluje kao okidač imate li pritajenu infekciju, iscrpljen ili narušen imunosni sustav (zbog tretmana steroidima ili zbog dugotrajne virusne infekcije), ili čak ako imate alergije.

Uvid u medicinsku literaturu razotkriva poraznu činjenicu da su nas mno­gi programi imunizacija ostavili u gorem stanju nego što smo bili prije njih. U razdoblju od 30 godina cjepivo protiv ospica prouzročilo je opasne mutacije te bolesti pretvorivši je u bolest odraslih i mladih te ostavivši nas s neade­kvatnim imunitetom koji bismo mogli prenijeti na našu djecu. Danas usto imamo znatan broj djece koja su oštećena cjepivom. No to je tek nagovještaj posljedica našeg uplitanja. Dr. Michel Odent i njegov Primarni zdravstveni is­traživački centar (Primal Health Research Centre) u Londonu proveli su istra­živanje o dugotrajnom dojenju. Prvobitni je cilj bio ispitati može li dugotrajno dojenje zaštititi dijete od ekcema i astme. Ali tijekom su ispitivanja istraživači došli do potpuno neočekivanih saznanja: djeca imunizirana protiv hripavca imala su šest puta veću vjerojatnost obolijevanja od astme nego ona koja ni­su dobila injekciju toga cjepiva.¹⁶⁷ U zamalo svakoj kategoriji — broj dana bolovanja, slučajevi uhobolje, hospitalizacija — necijepljena su djeca bila zdravija.

Šarah iz Romneva Marsha u Kentu ima šestogodišnju kći, čija je astma vje­rojatno povezana s obavljenim cijepljenjima. »Njezina reakcija na prvo DPT cjepivo bilo je vrištanje bez prestanka punih 12 sati, za što su nam rekli da je 'normalno'«, kaže Šarah. »Nakon MMR cjepiva hospitalizirana je s visokom temperaturom, za čime su uslijedili problemi s crijevima, a onda, nakon DPT docjepljivanja, došlo je do 'razbuktavanja' astme. Nakon što je obavila sva ci­jepljenja, razboljela se od hripavca.« Šarah nastavlja:

Najpoznatiju pretpostavljenu nuspojavu, koja se odnosi na moguću poveza­nost između MMR cjepiva i razvoja crijevnih bolesti i autizma, prvi je postuli-rao dr. Andrevv Wakefield, gastroenterolog u londonskoj bolnici Royal Free, vrlo cijenjen zbog svojih istraživanja virusne povezanosti s Chronovom bo­lesti i ulceroznim kolitisom. Wakefield i njegovi kolege objavili su nekoliko radova o zamjetnom broju djece koja su imala neuobičajene kronične upale crijeva i regresivni razvojni poremećaj ili psihozu.¹⁶⁸

Djeca su imala gastrointestinalne probleme koji nisu ni u čemu nalikovali bilo čemu što su Wakefield i njegovi kolege dotad vidjeli. Pokazalo se da je riječ o novoj upalnoj bolesti crijeva, koja ima neke karakteristike Chronove bolesti i ulceroznog kolitisa, ali s vlastitim karakterističnim simptomima — ponajviše s kroničnim oticanjem sitnih limfnih žlijezda u zadnjem dijelu tan­kog crijeva. Ono što je najvažnije jest činjenica da to stanje, čini ima za pratioca ozbiljan regresivni autizam ili autizmu slično stanje, odnosno perva-zivni razvojni poremećaj.

Kod klasičnih tipova autizma razvojne će abnormalnosti uvježbano oko primijetiti već od rođenja. Ali u slučaju ove djece roditelji navode da su ona bila potpuno normalno razvijena u svakom pogledu, sve dok nisu dobila tro­struko cjepivo.

Od ukupno 60 djece kod koje je došlo do razvoja autizma, upravo nakon cijepljenja, kod 93 posto primijećene su iste abnormalnosti crijeva. Oko tre­ćine njih imalo je slično oticanje u debelom crijevu, a 88 posto kronični ko-litis. Drugi su istraživači našli iste nenormalnosti u skupinama djece s autiz­mom.¹⁶⁹

Wakefield je pretpostavio da je atenuirani soj virusa ospica potaknuo imunosni odgovor nedovoljan da kontrolira virus. Kao rezultat toga oslablje­na je »infekcija« zahvatila crijeva i povećala propusnost crijevne stijenke, te izazvala nenormalan porast broja stanica u crijevnom tkivu. Analiza urina po­kazala je da su sva djeca imala značajan manjak vitamina B_r2, što je vidljivo i kod drugih gastrointestinalnih poremećaja. Kako je vitamin B_]2 potreban za normalan razvoj središnjega živčanog sustava, Wakefield je pretpostavio da bi nedostatak vitamina B₁₂ mogao pridonijeti autističkoj regresiji uočenoj kod te djece.

Wakefield se udružio s Johnom O'Learvem, profesorom patologije na Tri-nity College u Dublinu, koji je pronašao perzistentnu infekciju virusom ospi­ca u tankom crijevu kod 24 od 25 djece s ovim tipom autizma i gastrointesti-nalnom bolesti.¹⁷⁰ Drugi su otkrili vezu između »ostataka« virusa ospica i au­tizma. Japanski znanstvenik našao je čestice virusa ospica u krvi jedne treći­ne malog uzorka djece s autizmom.¹⁷¹ Ostali su pak istraživači pokazali da je »perzistentna« infekcija virusom ospica prisutna kod većeg broja oboljelih od Chronove bolesti.¹⁷²

Najubojitiji dokaz pružili su uzorci biopsije crijeva 91 djeteta s potvrđe­nom dijagnozom limfonodularne hiperplazije crijeva i enterokolitisa: u 75-82 posto slučajeva virus ospica bio je prisutan u raznim stanicama crijeva.¹⁷³

Andrew Wakefield i njegov kolega Paul Shattock, iz Istraživačke jedinice za autizam Sveučilišta Sunderland, vjeaiju da je ovaj tip Msnog javljanja re­gresivnog autizma rezultat djelovanja peptida koji ne potječu iz tijela i koji djeluju na neurotransmisiju u središnjemu živčanom sustavu. Wakefield i Shattock iznijeli su teoriju prema kojoj ti peptidi proizvode učinke koji su u osnovi opioidni, odnosno mogu pomoći da se unište opioidni peptidi koji se prirodno pojavljuju u središnjemu živčanom sustavu. U svakom slučaju, re-gulatorna uloga središnjega živčanog sustava, koja se provodi prirodnim opi-oidnim peptidima kao što su enkefalini i endorfini, mogla bi biti pojačana do te mjere da bi većina funkcija središnjega živčanog sustava mogla biti pore­mećena tijekom kritičnog razdoblja u razvoju djeteta. Opažanje, shvaćanje, osjećaji, raspoloženje i ponašanje mogli bi time biti pogođeni, kao i sve iz­vršne funkcije mozga. A to bi moglo rezultirati mnogostrukim simptomima koji čine autizam.¹⁷'¹

S MMR cjepivom, pretpostavlja Wakefield, atenuirani (oslabljeni) soj viru­sa ospica potiče imunosni odgovor koji nije dovoljan za kontrolu virusa. Sli­jedom toga dolazi do infekcije u crijevima koja utječe na pojavu abnormal­nosti stijenke crijeva kod autističke djece. Atipični peptidi, kažu Wakefield i Shattock, nastaju iz nepotpuno probavljene određene hrane, naročito glute-na iz pšenice i drugih žitarica (zobi, raži i ječma), kazeina iz mlijeka i drugih mliječnih proizvoda.

Njihova teorija ima čvrst oslonac u znanstvenom istraživanju: brojne su studije pokazale da djeca oboljela od autizma imaju povećanu propusnost crijeva.¹⁷⁵

Kako bi provjerili svoju teoriju, Shattock i njegov tim odabrali su malu grupu autističke djece. Kad su im izbacili L. casein i gluten iz prehrane, dje­čje se stanje popravilo, prvenstveno njihov razvoj jezika i sposobnost kon­centracije. Najveća poboljšanja primijećena su kod djece čije je stanje bilo najteže. U više od 50 posto slučajeva liječnici te djece bili su tako impresio­nirani tim poboljšanjima da su im proizvode bez glutena počeli propisivati na teret zdravstvenog osiguranja.

Dr. Jeff Bradstreet iz Palm Baya u Floridi, čiji je sin obolio od autizma nakon injekcije MMR cjepiva, proučavao je približno 2.000 djece s autističkim ente-rokolitisom i dokazanom prisutnosti virusa ospica u likvoru i^hozgu. Prema podacima londonske odvjetničke tvrtke Alexander Harris and Co., koju je kontaktiralo oko 2.500 obitelji djece navodno oštećene cjepivom, dobra po­lovina tih slučajeva odnosila se na djecu koja su se normalno razvijala, te postala autistička odmah nakon imunizacije.

Autizam je daleko najčešća nuspojava zbog koje su se obitelji obraćale odvjetnicima tvrtke Alexander Harris and Co. Zbog istoga su se razloga stoti­ne obitelji javljale udruzi roditelja JABS (Justice, Awamess and Basic Supporf) koju vodi Jackie Fletcher, čije je vlastito dijete, kako tvrdi, oštećeno trostru­kim cjepivom. Od 1.800 djece iz udruge JABS, za koju se pretpostavlja da su oštećena s MMR cjepivom, kod više od 40 posto njih došlo je do razvoja re­gresivnog autizma, problema s crijevima i epilepsije nakon cijepljenja.

Mnogo klijenata tvrtke Alexander Harris and Co. ima videozapise koji prate razvoj njihove djece od rođenja, mjesec za mjesecom, prikazujući nor­malan, zdrav dječji razvoj, sve do točke kada je obavljena imunizacija s MMR cjepivom, obično između 12-15 mjeseca starosti djeteta. U to doba dijete već obično hoda, može se koristiti malim fondom riječi, uočava i ima interakciju s ostatkom obitelji. A onda, iznenada, u svakom od tih slučajeva djeca su prestala govoriti i izgubila sposobnost društvene interakcije, i naglo nazado­vala u oblik ponašanja koji se smatra autističkim.

To podrazumijeva ozbiljne poteškoće u komuniciranju i interakciji s oko­linom, povlačenje, te nespretne ili ponavljajuće i opsesivne pokrete i obrasce ponašanja.

Neki se slučajevi kojih se primila tvrtka Alexander Harris and Co. odnose na djecu staru četiri godine, čiji su normalni razvoj i govor bili neosporivi, sve do trenutka vakcinacije. Šarah je, čiji je otac Talijan, s tri i pol godine bila bilingvalno dijete te imala bogat rječnik engleskog i talijanskog jezika. Dva tjedna nakon što je primila MMR cjepivo, bila je od glave do struka prekrive­na osipom te nekoliko dana kunjala i imala visoku temperaturu.

Čim je to prošlo, Šarah je zanijemjela, te zadobila autističke osobine, kao i tegobe s crijevima i učestale proljeve. Kod nje je također došlo do razvoja krvnog poremećaja za koji je utvrđeno da je nuspojava MMR cjepiva. Činjenica da djeca te dobi postaju autistička nakon cijepljenja može poslužiti kao protuargument za tvrdnju da je pojava autizma koincidentna, s obzirom da se autizam obično dijagnosticira u znatno ranijoj dobi.

Jedna daiga članica udruge JABS majka je trojki, od kojih se sve troje nor­malno razvijalo — to su potvrdili i zabilježili liječnici specijalisti koji su o dje­ci vodili posebnu brigu zbog statusa višeplodnog poroda. Kad je djeci bilo 15 mjeseci, tri do četiri dana nakon što su dobila MMR cjepivo, sve troje ima­lo je visoku tjelesnu temperaturu, bilo je pospano i bez apetita. Za kratko vri­jeme sve troje prestalo je govoriti i nije moglo uspostaviti kontakt očima, uz razvoj ponašanja koje se smatra tipičnim za autizam. Jedno od djece djelomi­ce je izgubilo sluh — još jedna poznata nuspojava trostrukog cjepiva.

Britanskom kohortnom studijom (1970 British Cohort Study) obuhvaćeno je više od 7.000 ispitanika rođenih 1970-, čiji su zdravstveni podaci desetlje­ćima praćeni i proučavani od dana rođenja. U toj su studiji istraživači zabilje­žili dob djece u vrijeme obolijevanja od raznih zaraznih bolesti, kao i to jesu li u odrasloj dobi razvila upalnu bolest crijeva. Otkrili su da je, ako su djeca preboljela zaušnjake prije napunjene dvije godine starosti, 25 puta veća vje­rojatnost da će u odrasloj dobi imati ulcerozni kolitis. Slično tomu, ako su djeca preboljela i ospice i zaušnjake u razmaku kraćem od jedne godine, vje­rojatnost da se razvije ulcerozni kolitis u odrasloj dobi sedam je puta veća, a četiri puta veća za razvoj Chronove bolesti.¹⁷⁶

Slična islandska epidemiološka studija našla je da će djeca koja dobiju za­ušnjake i ospice jedno za drugim imati 11 puta veću vjerojatnost za upalnu bolest crijeva kasnije u životu.

Dakle, problem ne predstavlja samo obolijevanje od ospica. Problem se pojavljuje ako se oboli od zaušnjaka prije navršene dvije godine starosti ili ako se oboli i od ospica i od zaušnjaka u razdoblju kraćem od godine dana. To bi moglo značiti da problem može prouzročiti komponenta zaušnjaka u cjepivu i/ili istodobno davanje ova dva živa virusa djeci mladoj od dvije go­dine.

Otkako je dr. Wakefield objavio svoja otkrića, britanska vlada i medicin­ska zajednica bacile su se na organiziranje nekoliko milijuna funti vrijedne kampanje koja je trebala negirati svaku moguću vezu između MMR cjepiva i autizma. Oni navode da su Wakefieldova otkrića puka slučajnost, i ustraju na tome da su djeca cijepljena kad je autizam ionako mogao biti prepoznat i di­jagnosticiran. Štoviše, časopis The Lancet nedavno je zatražio od kolega dr. Wakefielda da opozovu bilo kakvu povezanost između svojih pronalazaka i MMR cjepiva, te objavio rezultate novog ispitivanja kalendara cijepljenja dje­ce sa i bez autizma koji ne ukazuju ni na kakvu vezu.¹⁷⁷

Usred te kampanje upravo je dr. Ken Aitkin, autoritet za autizam, kojeg je britanska vlada angažirala za suzbijanje bojazni oko povezanosti ovog stanja i cjepiva, alarmirao o vladinim naporima za ograničenje štete.

Dr. Aitkin, koji je bio sudionik 37-članog utjecajnog panela Medicinskog istraživačkog savjeta (MRC) za ispitivanje dokaza koji povezuju trostruko cje­pivo i autizam, priznao je da britansko Ministarstvo zdravstva nije točno pro­slijedilo zaključak MRC-a. »Mi nismo zaključili da autizam nije povezan s MMR cjepivom«, nedavno je rekao. »Mi smo zauzeli stav da postoji problem koji treba vrlo pomno promotriti, te da nema dovoljno dokaza da se ta poveza­nost isključi.«

Posljednji i pritom najoptužujuc'i dokaz dolazi iz Danske, a pokazao je da se uvođenje MMR cjepiva podudara s osmerostrukim porastom broja slučaje­va autizma. Za tu je studiju, koja je pratila više od pola milijuna djece, izabra­na Danska jer ima jedinstveni kompjutoriziran registar sve rođene djece, ko­joj se dodjeljuje identifikator za praćenje njihova zdravstvenog i imunizacij-skog statusa tijekom cijeloga života.

Koristeći podatke iz Danskoga središnjeg psihijatrijskog registra, američki istraživači, koji su vodili studiju, uključujući u to i stručnjaka za istraživanje autizma, usporedili su učestalost pojavljivanja autizma prije i poslije uvođe­nja MMR cjepiva. Otkrili su da je učestalost pojavljivanja autizma kod djece u dobi između pet i devet godina skočila s 8,38 slučajeva na 100.000 djece pri­je uvođenja cjepiva do visokih 71,43 slučajeva na 100.000 djece u 2002. go­dini. Čak i nakon podešavanja varijabli kao što je, primjerice, bolja dijagno­stika, istraživači su zaključili da je broj slučajeva autizma porastao približno pet puta otkako se cjepivo počelo koristiti. Posebni trendovi u podacima ukazali su na vremensku povezanost između uvođenja cjepiva i porasta au­tizma. ^m

Dansko je istraživanje naročito važno jer ponovno analizira podatke iz najveće dosadašnje studije koja se suprotstavila Wakefieldovoj hipotezi. Ta studija, objavljena 2002. godine, ispitivala je isti broj djece rođene između 1991- i 1998.^18,1 Međutim djeca su praćena samo do svoje četvrte godine, a autizam općenito nije dijagnosticiran u Danskoj prije djetetove pete godine života.

Ako ova cjepiva daju samo privremen i nepotpun imunitet, mnoga od na­še djece mogla bi odrasti prijemljiva na rubeolu, zaušnjake ili ospice, sve bo­lesti koje su puno ozbiljnije u odrasloj dobi. Generacije djece s neadekvat­nim imunitetom mogle bi odrasti u odrasle osobe bez imuniteta koji bi preko placente prenijele na svoju djecu, koja bi u tom slučaju mogla oboljeti od os­pica u dojenačkoj dobi, kada ih inače štite majčina protutijela. Jedna je studi­ja pokazala da su razine protutijela niže upravo kod žena koje su bile dovolj­no mlade za imunizaciju nego kod starijih žena.¹⁸¹

Rubeola je i dalje dječja bolest među samostojnim amiškim zajednicama u SAD-u. No u ostalim dijelovima SAD-a ona zbog programa cijepljenja sve više postaje bolest adolescenata i mlađe odrasle dobi. Slučajevi rubeole u amiškoj zajednici gotovo su uvijek blagi, a trudne žene izgleda da su prirodno zašti­ćene.¹⁸²

Sudeći prema posljednjem istraživanju, dobiti ospice moglo bi biti dobro za djecu. Posljednje istraživanje pokazuje da afrička djeca koja prebole ospi­ce manje pate od alergijskih stanja, poput astme, ekcema i peludne groznice, u usporedbi s djecom u razvijenim zemljama. Studije iz Opće bolnice u Sout-hamptonu otkrivaju da djeca koja su dobila cjepivo protiv ospica imaju više nego dvostruko veći rizik za razvoj atopije, odnosno alergijskih bolesti.¹⁸³
ALTERNATIVE IMUNIZACIJI

Vitamin A i imunizacija

Čak i za djecu za koju obolijevanje od ospica predstavlja ozbiljan rizik pos­toje druge, manje drastične mjere od imunizacije. Kad su razine vitamina A niske, vanjski se slojevi naših mukoznih membrana (sluznice) ljušte, a stanič­na izmjena smanjuje. Virus ospica zarazno djeluje i oštećuje mukozna tkiva u cijelom tijelu; koncentracije vitamina A u krvi, čak i kod dobro hranjena dje­teta, mogu pasti na manje vrijednosti od onih obično karakterističnih za pot-hranjenu djece. Za vrijeme ospica kod djece s neznatnim zalihama vitamina A u jetri može doći do akutnog manjka vitamina A, što rezultira u oštećenju očiju i moguće povećanom riziku od smrti zbog respiratornih bolesti i dijare­je.

U jednoj newyorškoj studiji istraživači su mjerili razine vitamina A kod 89 djece mlade od dvije godine, i usporedili ih s kontrolnom skupinom. Kod 22 posto oboljele djece razina vitamina A bila je niska, a kod 26 posto granično niska. Za djecu s niskim razinama vjerojatnije je da će imati visoku tjelesnu temperaturu, od 40 stupnjeva ili višu, sedam ili više dana, te da će morati biti hospitalizirana.¹⁸"¹ Druge studije pokazuju da je za djecu, i kad je deficit vita­mina A manji, vjerojatniji smrtni ishod od ospica.¹⁸⁵

Daje li se djeci s teškim (što znači po život opasnim) ospicama vitamin A, to može smanjiti šanse za razvoj komplikacija i mogućnost smrtnog ishoda bolesti.¹⁸⁶ D. T. Gerald Keusch iz bostonskog Medicinskog centra New England, koji je vodio studiju medu predškolskom djecom u Indiji, ide dalje i kaže da se vitamin A mora davati djeci uvijek kad postoji dokaz o njegovu deficitu ili mogućnosti komplikacija od ospica. U Africi, gdje ospice odnose živote, stopa smrtnosti smanjena je sedam puta medu djecom mladom od dvije godine kojoj je davan vitamin A.¹⁸⁷ Za vitamin A se također smatra da pruža zaštitu protiv virusa polio-tipa.¹⁸⁸

Kod bilo koje dječje bolesti dajte visoke doze vitamina C jednako kao i vitamina A. Naime, istraživanje pokazuje da razine vitamina C kod djece str­moglavce padaju tijekom zarazne bolesti.¹⁸⁹ U Americi je dr. Fred Klenner proveo opširno istraživanje o korištenju vrlo visokih doza vitamina C za vri­jeme dječjih bolesti. On je djeci školskog uzrasta svaki sat davao visoku dozu od jednog grama (injekcije od 1-2 grama u slučaju komplikacija) i otkrio da taj režim dramatično skraćuje trajanje bolesti.¹⁹" Za mnogo ljekovitih biljaka kao što su Ehinacea i Berberis vulgaris također postoje čvrsti znanstveni do­kazi za uspješno svladavanje infektivnih bolesti.