Što vam liječnici ne govore istina o opasnostima moderne medicine

HNT si pripisuje koristi, ali sve što nudi jest podulja lista raznolikih i potenci­jalno fatalnih nuspojava. Najpopularniji način uzimanja hormonske nado­mjesne terapije jesu tablete za oralno uzimanje. No na taj način žene poga­đaju brojne gastrointestinalne tegobe — mučnina, povraćanje, grčevi u trbu­hu, nadutost — a čak se može razviti i žutica.

To bi mogao biti jedan od razloga za pojavu flastera (za transdermalnu te­rapiju), čime se zaobilazi jetra, a rezultira u većim koncentracijama estrogena koje tijelo apsorbira. Ipak, korištenjem te metode petina će pacijentica isku­siti hiperemiju (povećani protok krvi), izbijanje mjehurića i gubitak pigmen­tacije kože na mjestu primjene. Zbog toga sada sve više liječnika nudi estro­genske implantate, koji zahtijevaju jednostavnu ambulantnu operaciju kojom se kuglice unose pod kožu.

Čini se da estrogenski implantati (pa i flasteri) stvaraju estrogensku "tole­ranciju", za koju neki liječnici upozoravaju da je slična ovisnosti: žena če imati više nego normalne razine estrogena u krvotoku, ali će se ipak žaliti na povratak simptoma menopauze, i to u sve češćim razmacima. Iako se za im­plantate očekuje da bi trebali trajati šest mjeseci, mnoge se korisnice žale da već nakon od tri do devet tjedana dolazi do povratka simptoma. Ta pojava — zvana »tahifilaksija« — javlja se kod tri od sto žena, kako su pokazali re­zultati studije Klinike za menopauzu londonske bolnice Duhvich.⁴²

Nakon proučavanja više takvih studija, dr. Thomas Bewley, prijašnji pred­sjednik britanskoga Kraljevskog zbora psihijatara (Royal College of Psychiat-rists), i dr. Sušan Bewley, ginekologinja bolnice University College u Londo­nu, zaključili su da se ta ovisnost »pojavljuje u 15 posto slučajeva«, uglavnom zbog psiholoških razloga. Objasnili su: »Estrogeni su psihoaktivni. Oni podi­žu raspoloženje, mogu se davati injekcijom, a njihova uporaba ima snažne psihološke učinke.«'¹³

John Studd, zagovaratelj hormonske nadomjesne terapije, jednom je prili­kom napisao da su ženama s psihičkim problemima ionako potrebne razine estrogena veće od normalnih. »Tim ženama možda trebaju veće razine [estro­gena] za postizanje ublažavanja simptoma, jer su mnoge od njih već ranije primale terapiju zbog predmenstrualnog sindroma (PMS) ili depresije [za vri­jeme menopauze]«, napisao je.'¹'¹ Negdje je drugdje izjavio da to »ni u kome slučaju nije rijetka pojava« da pacijenticama treba povećana doza hormona. »To može samo značiti«, rekao je, «da su one ovisne o tome da se osjećaju bo­lje.«⁴⁵

Možda se jednostavno radi o tome da tjelesne stanice osjetljive na estro­gen, stalno bombardirane visokim dozama hormona, gube mogućnost odgo­vora.⁴⁶ A moguće je i to da rano korištenje estrogena, bez obzira na to je li ri­ječ o hormonskoj terapiji kojom se kontrolira PMS ili o kontracepcijskoj pilu­li, može rezultirati povećanom potrebom za nadomjesnom terapijom. HNT stvara umjetno visoke razine estrogena u tijelu, što može pokrenuti hormon­ski »slom« kad se te razine iole smanje, slijedom čega dolazi do pogoršanja običnih simptoma menopauze.

Hipofiza i jajnici uobičajeno rade kao uigran tandem koji stalno podešava razine estrogena prema trenutnim potrebama tijela, poput automatike u au­tomobilu, objašnjava dr. Ellen Grant, autorica knjige Seksualna kemija (Sexual Chemistry) i već dugo kritičarka hormonske nadomjesne terapije i kontracepcijskih tableta.¹⁷ HNT, koja osigurava stalno istu koncentraciju es­trogena, kaže, nalik je autobomilu koji je zapeo u jednoj brzini.

Dodatni problem estrogenskih implantata odnosi se na endometrijsku sti­mulaciju — reakciju koja potencijalno može prouzročiti rak. Danas je pozna­to da korištenje preparata koji se temelje samo na estrogenu može ženama koje još uvijek imaju maternicu do 20 puta povećati šansu za rak endometrija nakon nekoliko godina. To je stoga što estrogen uzrokuje brzu proliferaciju endometrijskih stanica (kao tijekom trudnoće). Kao protuteža tomu većini se žena 10-12 dana u mjesecu daje progestogen, što oponaša dmgu polovinu menstrualnog ciklusa, nakon čega slijedi krvarenje.

Do endometrijske stimulacije kod žena s estrogenskim implantatima do­lazi u prosjeku dvije godine nakon prestanka uzimanja nadomjesnog estro­gena⁴" To znači da se, u namjeri da smanjite rizik od endometrijskog raka, morate odlučiti na oralno uzimanje progestogena dvije ili više godina nakon što završite uzimanjem estrogena.

HNT je, jednako kao i kontracepcijske tablete, uvijek propagirana kao »zaštita« od raka jajnika. No najnovije otkriće Američkog društva za rak govo­ri da žene koje koriste HNT više od deset godina povećavaju svoj rizik od razvoja fatalnog raka jajnika za 70 posto. U istraživanju toga društva, koje je pratilo više od 200.000 žena u menopauzi, rizik je tim više rastao što su žene duže koristile HNT, iako je većina njih uzimala dvostruko veću dozu od one koja se danas propisuje.⁴⁹

Najviše literature koja podržava HNT usredotočuje se na navodnu euforiju koju su iskusile korisnice preparata. Ono o čemu se ne govori jest činjenica da 70 posto žena iskusi mnoštvo nuspojava zbog estrogena ili progestogena, te da polovina žena odustaje od uzimanja lijeka nakon šest mjeseci.

Katie iz Londona jedna je od njih:

Koristeći HNT, neopisivo sam se razboljela. Imala sam lošu probavu, nadutost, letargiju, ekstremnu napetost i jake glavobolje. Srce mi je po cijele dane snažno udaralo, naročito kad sam se kretala. Stezalo me je u prsnom košu, s bolovima koji su se pružali niz ruku, gotovo kao kod srčanog udara. Osim što sam imala simptome panike, bila sam tako bolesna da se nisam mogla koncentrirati, niti gledati išta na televiziji, posebice emocionalne prizore. Odustala sam od preparata prije devet

mjeseci, ali još nisam izvan opasnosti, najblaže rečeno. Moj liječnik ne' želi prihvatiti da bih ja još uvijek mogla patiti od štetnih posljedica nakon prestanka uzimanja hormonske nadomjesne terapije, i želi me poslati psihijatru! Povrh svega, naravno, za osvetu su se vratili udari . vrućine — bez sumnje stoga što ih je HNT potisnula.

Povrh svega, progestogeni mogu promijeniti razine glukoze i inzulina,⁵⁰ uzrokovati povećanje vrijednosti kalcija u krvi, hepatitis, rak jetre (uključuju­ći i hepatitis peliosis, po život opasnu komplikaciju), infekcije mokraćnih pu­tova,⁵¹ žuticu, zadržavanje tekućine sa ili bez utjecaja na srce, i pojavu viriliz-ma — kao što je pojačana dlakavost lica i dubok glas — što može biti nepo­vratno. Hormonska nadomjesna terapija usto pogoršava endometriozu.⁵²

Nadomještanje hormona također se poveztije s pojačanim intenzitetom migrena, jer ono izaziva pretjeranu reakciju arterija i vena.⁵³ Pacijentice su deseterostruko smanjile učestalost pojave glavobolje prestankom pušenja i uzimanja hormona.⁵⁴

To je samo dodatak na sve druge nuspojave estrogena: najmanje dvostru­ko povećanje rizika za bolesti žučnog mjehura,⁵⁵ povišeni krvni tlak, poveća­ne i osjetljive dojke, promjene u obliku očiju, depresije. Progestogeni su na­ročito krivi za depresiju.⁵⁶ Uzimanje hormonske nadomjesne terapije može više nego udvostručiti rizik za samoubojstvo.⁵⁷

Harriet je propisana hormonska nadomjesna terapija (Cyklo-Progynova) zbog teških simptoma menopauze i prevencije osteoporoze. Bolnički liječnik koji joj je napravio rendgenske snimke i njezin liječnik opće prakse rekli su joj da ne postoji druga mogućnost te da će joj se kosti raspasti ne uzme li HNT.

Nakon tri tjedna osjećala sam se izvrsno, ali tijekom petoga tjedna ne samo da su se punom snagom vratili svi moji prijašnji simptomi, nego sam također imala probleme s inkontinencijom mokraće, [i poteškoće s vidom], govorom, pamćenjem i motorikom, [koordinacija]. Na trenutke mi se činilo kao da gledam s krive strane dalekozora (sve se činilo umanjeno). Govor mi je ponekad bio nesuvisla zbrka; nisam mogla zapamtiti svoje ime i adresu, niti prepoznati ljude ili predmete, a postojale su i duge praznine u danu koje nisam mogla objasniti. Bilo je dana kad nisam mogla hodati bez pomoći, a često me suprug morao vući iz kreveta i tjerati me da se krećem, jer sam se osjećala kao da mi je

Cijelo od olova. Imala sam i ozbiljnih problema s disleksijom. Čim su se pojavili prvi simptomi, prestala sam uzimati tablete, ali moje se stanje i dalje pogoršavalo. Moj mi liječnik nije vjerovao jer sam mogla posjetiti ordinaciju samo za »dobrih« dana. Rečeno mi je da sve što trebam jest »porazgovarati s nekim«. Odbila sam prijedlog i okrenula se alternativnim terapijama. U roku od 18 mjeseci moj središnji živčani sustav gotovo da se vratio u normalu — dulje hodanje još uvijek mi je predstavljalo problem. Međutim HNT mi je ostavila jaku netoleranciju prema kemikalijama na bazi nafte. Mnoge toaletne potrepštine, sredstva za čišćenje u domaćinstvu, nove tkanine i nove građevine uzrokovali su napadaje slične astmi, napadaje jake agresije ili depresije, kolaps mišića, sve praćeno s naticanjem tkiva. Stroga dijeta i dodaci prehrani (uključujući kuru intravenozno uzetih vitamina i minerala) pomogli su obnovi mojega imunosnog sustava te sada više nemam jake napadaje.

Nakon što su rezultati studije Million Women postali dostupni, njemački su medicinski autoriteti odgovorno postupili i rekli liječnicima da su dokazi protiv hormonske nadomjesne terapije prevagnuli. Tretman je danas u Nje­mačkoj ograničen na žene s iznimno ozbiljnim simptomima, kojima se daju najmanje moguće doze u najkraćem razdoblju. Njemačke žene sada masov­no odustaju od terapije.

Svatko bi pomislio da je riječ o tako značajnoj stvari da će Velika Britanija i SAD zasigurno slijediti primjer Njemačke. Naprotiv, Gordon Duff, predsje­davajući britanskog Povjerenstva za sigurnost lijekova, bio je optimističan. U preporuci liječnicima, poslanoj dan nakon objave rezultata studije, napisao je da koristi i dalje pretežu rizike: »Rezultati studije Million Women ne traže ni­kakve hitne promjene terapije kod žena.«⁵⁸
TAKOZVANE »PRIRODNE« ALTERNATIVE

Kako je hormonska nadomjesna terapija dobrim dijelom došla na loš glas, nemali je broj liječnika u potrazi za njezinom prirodnom alternativom. Jedna od takvih jest trenutačno omiljeni takozvani »prirodni« progesteron, koji je na tržištu dostupan u obliku kreme i koji se reklamira kao spasonosno rješenje da se žena osjeća ženom i nakon četrdesete. »Prirodni« progesteron popula­rizirao je, sa svojevrsnim religijskim zanosom, pokojni dr. John Lee. Iako je dr. Lee iskreno vjerovao da njegove vlastite studije, ali i brojne druge, potvr­duju sigurnost i učinkovitost prirodnog progesterona, i dalje je nevjerojatno malo dokaza za to.

Premda su ti progesteroni prozvani »prirodnima« jer se dobivaju iz biljke Dioscorea villosa, divljeg jama, prirodni je progesteron zapravo proizveden u laboratoriju. Naša tijela proizvode osnovni skelet steroida, ili molekularni na­crt, iz kojeg se deriviraju svi hormoni. Ta osnovna struktura mijenja se kroz niz prirodnih procesa, kojima upravljaju enzimi iz različitih organa, kako bi se konačno transformirala u pojedinačne hormone kao što je progesteron.

Taj proces kemičari oponašaju u proizvodnji takozvanih »prirodnih« hor­mona nizom kemijskih ekstrakcija u epruveti, povezujući gdjekad posebne dijelove molekula, kako bi na kraju dobili supstanciju s molekularnom struk­turom koja je manje-više istovjetna onoj koju proizvodi naše tijelo. Svi nazovi »prirodni« progesteroni moraju proći navedeni kemijski postupak, i svi imaju slične nuspojave. Za Gestone, jedan od progesteronskih preparata licencira­nih u Velikoj Britaniji, nuspojave uključuju gubitak vida, dvoslike, migrene, promjene na vratu maternice ili na dojkama, nesanicu i promjene u obimu menstrualne krvi ili trajanju ciklusa, da spomenemo tek neke od njih.⁵⁹

U SAD-u se progesteronske kreme prodaju kao »kozmetički proizvodi«. Zahvaljujući tome, proizvođači nisu u obvezi provjere sigurnosti koje propi­suje tamošnja Agencija za hranu i lijekove, te svaki proizvođač može staviti u kremu količinu hormona koju želi. Jedan laboratorij, koji je analizirao 19 progesteronskih krema za tijelo koje su u prodaji u SAD-u, ustanovio je da su kreme sadržavale od manje od dva miligrama do 700 miligrama progestero­na po unci (28,34 grama). To zabrinjava imamo li na umu najmanje doze ko­je su tijelu potrebne za održavanje. U jednom drugom ispitivanju registrira­nih prirodnih progesteronskih krema u 11 od 27 njih bilo je manje od dva miligrama progesterona po unci kreme. A u nekima ga uopće nije ni bilo/'" Za vrijeme menstrualnog ciklusa prosječne žene razina progesterona u krvi kreće se u rasponu od 0,5 do 20 nanograma po mililir.ru (što težinski odgo­vara jednom dijelu na milijardu). Utrljavanjem kreme žene mogu povećati koncentracije progesterona u krvi četiri do pet puta. Pritom ne apsorbiraju sve žene progesteron na isti način, a na mjestima gdje se utrljava krema kon­centracije mogu biti daleko veće nego u krvi.⁶¹ Iako prosječna apsorbirana količina iznosi oko 10 posto aplicirane doze (pet miligrama ako ste nanijeli 50 miligrama progesterona), količina progesterona koja se nalazi u prosječ­nom pakiranju uvelike varira. Istraživanje pokazuje da čak i kad se utrljaju izuzetno velike doze kreme, vrlo malo hormona doista ude u krvotok.⁶²

Premda pobornici progesteronskih krema tvrde da se prisutnost progeste­rona može dokazati testom sline, druge studije pokazuju da visoke vrijedno­sti progesterona u slini mogu zavarati jer ne odražavaju ono što stvarno cir­kulira tijelom.⁶³ Jedna od tih studija, provedena u Australiji, pokazala je da čak ni visoke doze progesterona u kremi nisu povećale koncentracije pro­gesterona u krvotoku u onoj mjeri koja bi bila dovoljna da izazove promjene u endometriju, odnosno stijenki maternice. A drugo je pak istraživanje poka­zalo da progesteronska krema nema nikakav učinak na otklanjanje vazomo-tornih tegoba, raspoloženje, mineralnu gustoću kosti ili razine progesterona u krvi.⁶"'

Jednako je tako rasprostranjeno mišljenje da »prirodni« progesteron spre­čava rak dojke. Zagovornici progesteronskih krema ističu jednu jedinu studi­ju koja pokazuje da je, kada su kremu koristile žene oboljele od tumora, u dojkama primijećena redukcija diobe stanica povezanih s rakom. Međutim ri­ječ je o studiji malih razmjera u koju je bilo uključeno svega 40 žena proma­tranih u razdoblju kraćem od dva tjedna.⁶⁵ Jedna se druga studija koristila kao dokaz vrijednosti progesterona kao borca protiv raka, jer je pokazala da žene koje su pobijedile rak dojke i uzimale 50 miligrama progestina (medro-ksiprogesteron acetata) imale upola manje recidiva bolesti.⁶⁶ No drugo je is­traživanje pokazalo upravo suprotno, i to s dobrim razlogom. Neki epide-miolozi vjeruju da visoke razine progesterona mogu biti činitelj rizika za rak dojke,⁶⁷ dok je u brojnim kemijskim priručnicima progesteron uvršten u po­pis kancerogenih tvari.⁶" Znamo i to, na temelju studija koje su proučavale žene oboljele od raka dojke, da žene s najvišim razinama progesterona imaju više nego osmerostruko veću pojavnost raka dojke.⁶⁹ Ostale su studije poka­zale da visoke koncentracije progesterona u dojkama povećavaju rizik za razvoj raka dojke.⁷⁰ Kako je jedan od zadataka progesterona osigurati da tije­lo žene ne odbaci fetus u razvoju, progesteron snažno potiskuje djelovanje imunosnog sustava.⁷¹

Marta je, nakon što je preboljela rak dojke, koristila progesteronsku kre­mu, no rak se vratio; ona je tužila medicinsku ustanovu koja joj je propisala kremu za »sprečavanje« recidiva. Druge su žene javljale da su se osjećale vrlo bolesno dok su koristile kremu. »Trebalo mi je dva mjeseca da sredim hor­mone nakon prekida uporabe«, napisala je Sally iz Detroita. »Rečeno mi je da uz to svaki dan uzmem dvije žlice lanenog ulja i jednu žlicu lanenih sjemen­ki. Nakon što sam se toga pridržavala četiri ili pet mjeseci, grudi su mi i dalje bile jako osjetljive, a prepone su me boljele.«

Kako bi se pomirila vrlo sukobljena istraživanja, neki su zagovornici pro­gesterona posegli za argumentom da male doze progesterona uzrokuju rak dojke, dok ga velike doze sprečavaju. Američki specijalist za rak dojke dr. David Zava, koji je napravio istraživanje o učinku progesterona i biljnih hor­mona, mišljenja je da: »Vrlo male doze progesterona djeluju u sinergiji s es-tradiolom na stimulaciji diobe stanica. Jedino u velikim dozama progesteron zaista počinje smanjivati estrogen i zaustavljati estrogenom reguliranu diobu stanica.«

Čak i da je to najtočnije, a riječ je samo o Zavinu mišljenju jer, kao što sam navodi, nije uspio osigurati financijska sredstva za istraživanje toga pro­blema, nitko ne zna u kojem to točno momentu kancerogena tvar poprima zaštitničko obličje. To je potpuno isti tip argumenta kojim liječnici razdvajaju hormone koji se koriste za hormonsku nadomjesnu terapiju od onih koji se nalaze u kontracepcijskoj piluli. A praksa je pokazala da korištenje čak i hor­mona koji su se dokazali, poput tamoksifena koji se u visokim dozama ko­risti za blokiranje na estrogen osjetljivog raka, na kraju prouzroči druge obli­ke raka.

Iako je John Lee izgradio svoju platformu na tvrdnji da ove kreme spreča­vaju osteoporozu, nema znanstvenih dokaza da progesteron štiti kosti,⁷² dok onaj postojeći ukazuje na to da on zapravo uzrokuje osteoporozu.⁷³ Neki kri­tičari napominju da se Leeova studija nije odveć odmakla od hipoteze, te da se radi o jednostavnoj opservaciji njegovih pacijentica, bez valjane znanstve­ne kontrole.⁷⁴ Jedna studija žena koje su rabile kremu duže od jedne godine nije otkrila nikakav utjecaj na gustoću kosti nakon cijele godine korištenja.⁷⁵

Naturopat Harold Gaier konstatirao je da se njegove pacijentice koje ko­riste prirodni progesteron na kraju nisu mogle pohvaliti uspješnošću istoga. »Imao sam pacijenticu koja je koristila progesteronske kreme i napravila den-zitometriju prije i poslije tretmana, da bi na kraju saznala kako je došlo do pogoršanja«, kaže. »Žene koje su koristile kremu bez rezultata nisu se osjeća­le samo razočarano, bile su gnjevne.«

Liječnici koji zagovaraju korištenje prirodnog progesterona ne znaju što je, ako išta i jest, optimum uporabe, pa žene eksperimentiraju s tipom, dozi­ranjem i mjestom primjene na tijelu. Kao što je jedna žena napisala na inter­netskoj stranici koja promovira korištenje progesteronona: »Prošle jeseni, ka­da sam redovito neko dulje vrijeme nanosila preparat ProGest na grudi, ima­la sam menstruaciju, no tada su mi grudi (posebice bradavice) postale vrlo bolne i vruće. To me je zabrinulo jer sam čitala o povezanosti povišene tem­perature i raka dojke.«

Uvjerili su je da je to najvjerojatnije stoga što je količina progesterona ko­ju je uzimala premala, te da bi korištenjem veće doze (100 mg/g) mogla »re­gulirati« umnožavanje stanica. U nedostatku ikakva valjana dokaza, svaka že­na koja se odluči za ove preparate iz bilo kojeg razloga jednostavno ekspe­rimentira na samoj sebi.

Osim na prirodni progesteron liječnici i naturopati usmjerili su pozornost i na hranu i biljne izvore ženskih hormona. Fitosteroli su spojevi molekular­ne strukture slične estrogenskoj, a njihovi su učinci usporedivi, iako slabiji, s onima samog estrogena. Obitelj fitoestrogena uključuje: izoflavone (koji se uglavnom nalaze u grahoricama poput soje, crvene djeteline i lucerke), lig-nane (u sjemenkama, naročito sjemenkama lana i orasima, žitaricama kao što su raž i proso, te određenom povrću) i kumestane (u mahunarkama i crvenoj djetelini).

Ohrabreni činjenicom da japanske žene — uz prehranu koja uključuje mnogo soje — imaju do 1000 puta više koncentracije fitoestrogena u urinu nego američke žene⁷⁶ i znatno manju učestalost naleta vrućine i drugih simp­toma menopauze nego žene na Zapadu, proizvođači su se bacili na kreiranje proizvoda na bazi biljnih estrogena.

Međutim posljednji pokazatelji ukazuju na to da time žene možda samo mijenjaju jedan tip hormonskog nadomjestka za drugi. Biljni estrogeni mogu utjecati jednako snažno kao i sintetički estrogeni. Primjerice, dr. Zava je upravo završio zanimljivu studiju aktivnosti estrogena i progesterona iz hra­ne, biljaka i začina. On je ispitao sposobnost vezivanja za estrogenske i pro-gesteronske receptore u stanicama raka dojke više od 250 biljnih ekstrakata. Oni za koje je pronađeno da se vežu uz estrogenske receptore — soja, sla-dić, crvena djetelina, majčina dušica, kurkuma, hmelj i sporiš — djelovali su kao stimulatori tumora. Biljke koje su se najviše vezale na receptore proges­terona jesu crvena djetelina, sporiš, origano, kurkuma, majčina dušica i da-miana. Za estrogen su se najviše vezali izoflavoni soje, za koje se čini da u malim dozama stimuliraju bujanje tkiva dojke.

To je u skladu sa sve većim brojem istraživanja koja pokazuju da su fito-estrogeni jednako moćni u izazivanju raka kao i drugi tipovi hormonskih na­domjestaka. Na primjer, studije su pokazale da žene koje konzumiraju velike količine soje imaju povećanu proliferaciju stanica, što je prekursor raka.⁷⁷

Genistein, jedan od izoflavena soje, prodaje se bez recepta u jakim doza­ma koje su gotovo istovjetne onima u hormonskoj nadomjesnoj terapiji, iako se pokazalo da čak i male doze genisteina stimuliraju rast tumora u dojkama. Jedna je studija otkrila da genistein potiče rast dojki; autori su upozorili žene s rakom dojke da ne konzumiraju soju.⁷⁸ Jedno je drugo istraživanje pokaza­lo da čak i uzimanje većih količina soje u prehrani tijekom nekoliko tjedana može povećati proliferaciju stanica u dojkama.⁷⁹

Za estrogen iz crvene djeteline poznato je da ima šest puta veći estrogenu nalik učinak nego estrogeni iz daigih biljaka:⁸⁰ ovce hranjene crvenom djete­linom bile su trajno neplodne.⁸¹ Daigo istraživanje pokazuje da genistein, daidzein i kumestrol mogu prouzročiti kromosomske abnormalnosti.⁸² Posto­je čak i dokazi da crvena djetelina uzrokuje istu proliferaciju stanica kao i es-tradiol, estrogen koji se koristi u hormonskoj nadomjesnoj terapiji.⁸³

Zava i drugi istraživači i tu koriste argument o razlici učinaka velikih i ma­lih doza: velike su doze te koje bi trebale potisnuti rast tumora dojke i daigih tumora. Ako je to i istina, nitko ipak ne zna kolike doze trebaju biti da bi postale supresivne, kakva je interakcija ovih dodanih hormona i ženinih vlastitih, koji također mogu količinski varirati, kao i to kakav će sve utjecaj imati dugotrajno korištenje velikih doza biljnih hormona.
ALTERNATIVE HORMONSKOJ NADOMJESNOJ TERAPUI

Odlučite li da oslobađanje od navale vaićine ipak nije vrijedno svih tih rizi­ka, na raspolaganju su vam razna alternativna rješenja. Mnogi nutricionisti, a među njima i oni s velikim iskustvom u tretmanu žena za vrijeme menopau­ze, drže da je vrsta menopauze koju prolazite, jednako kao i jačina jutarnjih mučnina ili PMS-a, jednostavno odraz vaše prehrane. Oni vjeruju da je teška menopauza »bolest deficita«, ali ne estrogenskog. Korijen problema jest defi­cit jednog od brojnih vitalnih mikronutrijenata, netolerancija prema nekim vrstama hrane ili pak neučinkovit rad određenih organa.

Prema dr. Elen Grant, »navale vrućine nisu znak nedostatka estrogena... [nego] rezultat alergijske reakcije.« Navale vrućine vrlo su slične glavobolja­ma, migrenama i porastu krvnog tlaka.⁸⁴ John Mansfield, britanski specijalist za alergije i autor knjige Artritis: veza s alergijama (.Arthritis: the Alergy Connection) i drugih knjiga, slaže se da su mnogi simptomi menopauze po­vezani s preosjetljivošću na hranu ili prekomjernim rastom gljivice Candida albicans. »Kad stavimo ženu na eliminacijsku dijetu, teški simptomi nestaju.«

Danas većina nutricionista zagovara neobrađenu, cjelovitu hranu s prvo­klasnim proteinima, kao i istančan, »individualno« prilagođen program doda­taka prehrani s visokim udjelom magnezija (najmanje 500 miligrama dnev­no), cinka (najmanje 30 miligrama), bora (3 miligrama), što pomaže tijelu da proizvede svoj vlastiti estrogen; najmanje 10 miligrama mangana i jedan gram vitamina C na dan, vitamin K, ako se traži ubrzano stvaranje kosti, vita­min D, folnu kiselinu, najmanje 50-100 miligrama vitamina (ili 50 miligra­ma pirodoksal-5-fosfata, prvog metabolita vitamina B₆), esencijalne masne kiseline i najmanje 40 jedinica vitamina E dnevno, koji će pomoći jajnicima u stvaranju estrogena u ranim fazama menopauze. Jedite umjerene količine biljnih fitoestrogena i promijenite svoju prehranu tako da iz nje izbacite crve­no meso, a uključite mnogo mahunarki i cjelovitih žitarica poput smeđe riže.

Važno je paziti na nadbubrežnu žlijezdu, glavni organ za prilagodbu pro­mjenama u tijelu. Kako ona ima najveće koncentracije vitamina C i pantoten-ske kiseline od svih organa, dobro je osigurati joj obilje tih esencijalnih hra­njivih sastojaka.

Neka vaš liječnik svakako provjeri funkcionira li vam štitnjača kako treba.

Navale vrućine pokušajte spriječiti uzimajući svakodnevno 1.000-2.000 miligrama bioflavonoida rutina na prazan želudac, i aminokiselinu beta ala-nin; ili homeopatski pripravak lachesis (30c jakosti) četiri puta dnevno tije­kom nekoliko dana, a tada postepeno smanjite uzimanje na jednom dnevno pred spavanje. Alternativni homeopatski pripravak jest srebrni nitrat (30c). Protiv oslabljena libida borite se redovitim seksualnim odnosima.

Za sprečavanje osteoporoze rješenje je puno složenije od pukog ispijanja mlijeka na litre ili gutanja tableta kalcija, kako većina liječnika preporučuje. Američki znanstvenik dr. Guy Abraham demonstrirao je da većina slučajeva osteoporoze nije prouzročena nedostatkom kalcija te da se ne može preve-nirati megadozama kalcija. Umjesto toga, kako je otkrio, ključnu ulogu ima nedostatak magnezija, jer je taj mineral potreban za aktivaciju enzima alkalne fosfataze u kosti.

U svojoj je studiji dr. Abraham davao magnezij ženama koje su uzimale HNT.⁸⁵ Nakon osam mjeseci mineralna gustoća kosti kod žena koje su uzima­le dodatke povećala se za 11 posto, u usporedbi sa ženama koje su uzimale samo HNT i kod kojih nije bilo povećanja. Iako je 15 od 19 ispitanica imalo mineralnu gustoću manju od one za koju se smatra da ne izaziva prijelome, nakon godine dana samo je polovina žena još uvijek imala pretanke kosti. Nakon dvije godine razine minerala u kostima i dalje su se poboljšavale.

U istraživanju Johna McLarena Howarda nađeno je da su, pored enzima alkalne fosfataze, žene s osteoporozom imale niske razine magnezija, cinka, mangana i vitamina C.

Za redovite se vježbe s utezima pokazalo da čuvaju od gubitka koštane mase, čak i poslije menopauze, unatoč uobičajenim medicinskim tvrdnjama da, ako ne vježbate prije četrdesete, ništa ne možete učiniti za poboljšanje stanja kosti. Redovita tjelovježba, pokazalo se, prepolovit će vaš rizik za pri­jelom kuka,^,% a intenzivnije vježbanje dva puta tjedno povećava gustoću kos­ti i poboljšava mišićnu masu, jakost i ravnotežu kod žena u postmenopauzi — što je sve važno želite li izbjeći prijelom. Pušenje cigareta ubrzava uništa­vanje estrogena te tako ubrzava pojavu kako menopauze, tako i osteoporo­ze. Prestanete li pušiti, smanjit ćete si rizik prijeloma kuka za 25 posto.^B7

Dodatni razlog zašto nama na Zapadu osteoporoza može stvarati poteš­koće povezan je s našom sklonosti konzumiranju velikih količina proteina. Kako je kalcij potreban za metaboliziranje proteina, prehrana s velikim udje­lom proteina znači da se kalcij stalno izvlači iz kosti. Osteoporoza je gotovo nepoznanica u nekim krajevima, poput Afrike, gdje stanovništvo jede puno manje proteina.^BH

Isto tako, provjerite u kakvu vam je stanju probavni sustav, jer manjak želučane kiseline može biti odgovoran za slabu apsorpciju kalcija. Možda ne bi bilo loše uzimati vitamin D₃, koji povećava pohranu kalcija iz hrane, te male dodatke bora, koji pomaže metaboliziranju vitamina D₃.^a9

Četvrti dio

Osmo poglavlje