Što vam liječnici ne govore istina o opasnostima moderne medicine

Unatoč brojnijim dijagnostičkim mogućnostima, boljoj identifikaciji uzroka bolesti i sve sofisticiranijim mješavinama lijekova za terapiju bolesti, liječnici i udruge za oboljele od astme dovedeni su u težak položaj zbog činjenice da epidemijska incidencija astme i broj smrti zbog astme nezaustavljivo rastu. Statistički pokazatelji za SAD, koje je sastavila tamošnja vlada analiziravši pri­kupljene podatke za desetogodišnje razdoblje, otkrivaju da je godišnja stopa smrtnosti od astme kod mladih ljudi između pet i 34 godina starosti porasla na ogromnih 40 posto, odnosno na više od 5.000 smrti godišnje.²⁷

Danas je teško odrediti je li za smrt pacijenata odgovorna bolest ili »li­ječenje«. Beta-agonisti, koji se nalaze u dozirajućim inhalacijskim pumpicama (»metered-dose inhaler«), a ponajviše albuterol (salbutamol) i fenoterol, po­vezuju se s povećanim rizikom od smrti ili smrtne opasnosti.²" Zamjetno po­većanje broja umrlih zbog astme, zabilježeno 1960-ih u mnogim zemljama, podudara se s uvođenjem inhalatora snažnog djelovanja na bazi izoprenali-na.²⁹ Kad su inhalatori povučeni iz uporabe, stopa se mortaliteta spustila na prijašnju razinu. No problemi se ne mogu povezivati samo s beta2-agonisti-ma. U mnogim se zemljama porast smrti zbog astme pojavio u 1980-ima, po­sebice na Novom Zelandu, za što su dvije studije pronašle poveznicu s pri­mjenom popularnog fenoterola, jednog tipa beta2-agonista, ali također i s korištenjem oralnih steroida i teofilina, drugačijeg tipa antiastmatika.³⁰

Za redovitu se inhalaciju beta2-agonistima još pokazalo da uzrokuje »hi-perreaktivnost« — odnosno izrazito stiskanje bronha,³¹ i potencijalno fatalne nenormalne srčane otkucaje, ili širenje alergena na udaljenije dišne putove, pojačavajući time upalu ili čak uzrokujući stezanje bronhalnih mišića do po život opasnog stupnja.³²

S vremenom ti lijekovi mogu pridonijeti pogoršanju bolesti. U jednoj su studiji pacijenti koji su dobivali fenoterol četiri puta dnevno tijekom šest mje­seci imali gore rezultate nego oni koji su inhalirali lijek samo kad je to bilo potrebno.³³ Redovito korištenje beta2-agonista također uzrokuje značajno smanjenje funkcije pluća za razliku od korištenja »prema potrebi«.³⁴ A kod nekih je pacijenata došlo do poboljšanja nakon smanjivanja inhalacijskih do­za beta2-agonista.

Inhalatori, kao što je Ventolin, imaju mnoge utvrđene nuspojave, uključu­jući naglo sniženje krvnog tlaka, oticanje osrčja i kolaps. GlaxoSmithKline, sadašnji proizvođač Ventolina, također upozorava liječnike da lijek često ima »paradoksalan učinak« — to jest izaziva stezanje bronha, što je upravo ono stanje koje bi lijek trebao spriječiti!³⁵

Smrt od astme često nastupa zbog vrlo visokih doza inhaliranih lijekova. U nedavnoj kanadskoj studiji astmatičari koji su inhalirali 13 ili više spremni­ka fenoterola godišnje, povećali su si rizik umiranja 90 putu. Što se salbuta-mola tiče, oni koji su koristili 25 ili više godišnjih doza u manjim spremnici­ma imali su 40 puta veću vjerojatnost umiranja.³⁶ Iako obje doze daleko pre­mašuju preporučenu granicu, astmatičari mogu postati vrlo ovisni o inhalato-ru, i posegnuti za njim pri prvom znaku nedostatka zraka.

U stvari, rizik smrti počinje se dramatično povećavati već i kod korištenja 1,4 spremnika beta-agonista za inhaliranje mjesečno, posebice medu korisni­cima fenoterola.³⁷ Novi dugotrajni, vrlo snažni beta2-agonisti poput salmete-rola (Serevent), koji kontroliraju simptome astme 12 sati od inhaliranja, tako­đer mogu pogoršati problem.

Steroidi sustižu antibiotike u klasi najviše korištenih lijekova. Nema sumnje da je otkriće steroida prije više od pola stoljeća predstavljalo veliki korak me­dicine — riječ je o spasitelju života za osobe poput pokojnoga američkog predsjednika Johna F. Kennedva, koji je patio od Addisonove bolesti, bolesti nadbubrežne žlijezde koja izaziva nedostatnu proizvodnju hormona. Steroidi oponašaju djelovanje nadbubrežne žlijezde, najsnažnijega tjelesnog regulato­ra metabolizma. John Stirling, direktor tvrtke za proizvodnju vitamina Bioca-re, zasluge za spašavanje vlastita života pripisuje kratkoj kuri (tri injekcije) steroida, koje je primio zbog zakazivanja adrenalinskog sustava nakon anafi-laktičkog šoka.

Problem je u tome što se steroidi, kao i antibiotici, doživljavaju kao čudo­tvoran »lijek«. Čini sc da se pacijenti s ukočenim i oteklim zglobovima zbog artritisa, jednako kao i astmatičari, odmah osjećaju bolje kad uzmu steroide. Piskanje u plućima, bol i oticanje nestaju. Stoga se liječnici radije okreću ste-roidima kao prvoj, umjesto posljednjoj liniji obrane od upala i alergija.

Kao što je to slučaj i s antibioticima, ono što je ranije bilo rezervirano za iznimno hitne slučajeve, sada se koristi za daleko trivijalnija stanja. Steroidi se danas spremno propisuju poput antibiotika, čak i bebama, na prvi znak upalnog procesa bilo kakve vrste. Maloj djeci s krupom daje se budesonid (steroid); hidrokortizon se nalazi u preparatu za hemoroide u bezreceptnoj prodaji. Steroidi nadopunjavaju mnoge preparate za kožu koji se prodaju bez recepta, i smatraju se lijekom izbora za astmu, ekcem, artritis, bolna le­da, probleme s crijevima kao što je ulcerozni kolitis — doista za svu i svaku upalu ili alergijsku reakciju — a nove se primjene stalno izmišljaju.

Jedinstvena iznimka je primjena kod Addisonove bolesti, pri čemu stero­idi djeluju kao nadomjesna terapija za kortizon, slično kao što se inzulin daje ljudima s dijabetesom.

Steroicli su daleko od toga da budu čudesan lijek koji »sve liječi« jer ne mogu izliječiti niti jedno jedino stanje. Jedino što čine jest da potiskuju spo­sobnost našeg tijela da izrazi normalnu reakciju. U nekim će slučajevima taj tip potiskivanja pružiti tijelu šansu za iscjeljenje. No češće je učinak trenuta­čan, uništavajući i nanoseći trajnu štetu. A mi tek sada shvaćamo u koliko se kratkom vremenu ta šteta može zbiti. Liječnici su dugo pretpostavljali da pa­cijenti mogu patiti od nuspojava jedino nakon dugotrajnog korištenja. Kasni­je smo ipak otkrili da sigurna doza ne postoji. Trajna se šteta može pojaviti tjednima nakon započetog tretmana, čak i kada su korištene male doze. Ran-domizirana, dvostruko slijepa i placebom kontrolirana nizozemska studija pokazala je da prednison ima velik utjecaj na mineralnu gustoću kosti lum-balne kralješnice. Kod pacijenata koji su uzimali samo 10 miligrama predni-sona dnevno došlo je do 8-postotnog smanjenja gustoće kosti nakon samo pet mjeseci uzimanja steroida. Kad su pacijenti prestali uzimati lijekove, gus­toća njihovih kosti donekle se povećala, ali ne do vrijednosti prije tretmana. Takav gubitak gustoće kosti smatran je usporedivim s onim kod žena s od­stranjenim jajnicima.

Stupanj gubitka koštane mase bio je sličan onome koji se pripisuje puno većim dozama, što ukazuje na to da, kada se radi o dozama, veće nisu nužno opasnije nego manje. Nizozemski su istraživači zaključili da »uporabu predni-sona treba ograničiti na najkraće moguće razdoblje.«³⁸

Čak i male doze inhaliranih steroida (400 mikrograma na dan) smanjuju stvaranje kosti.³⁹ Steroidi koji se utrljavaju izazvali su Cushingov sindrom kod djece već samo mjesec dana nakon početka tretmana⁴⁰, a inhalirani steroidi usporavaju rast djece nakon šest tjedana.⁴¹

Iako se steroidi koriste gotovo za sve tipove upala i autoimunih bolesti, oni nisu bili podvrgnuti dugotrajnoj znanstvenoj studiji kojom bi se utvrdilo kako i da li djeluju kod specifičnih stanja. Septički šok i respiratorni distres sindrom kod odraslih dva su stanja za koja se propisivala terapija steroidima — sve dok znanstveni pokusi nisu demonstrirali da oni ne samo da ne koris­te, nego, upravo suprotno, mogu činiti štetu.⁴²

Za razliku od antibiotika, svi su steroidi širokog spektra — što znači da ne utječu samo na dio tijela koji želite sanirati, nego raspršuju svoje djelova­nje na sve stanice: središnji živčani sustav, stanice u kostima, glatkim mišići­ma, krvi, jetri i brojnim drugim organima tijela.⁴³ Znanstvenici su pokušavali podesiti kemiju kortizona da djeluje specifično na određene dijelove tijela, ali dosad se taj cilj pokazao neostvarivim/''¹

Liječnici se doimaju kao da imaju slijepu pjegu za ove lijekove, nesvjesni strašna pokolja za koji čak i proizvođači priznaju da su ga steroidi u stanju učiniti. Trideset godina znamo da steroidi rutinski mogu izazvati pretjeranu aktivnost hormona nadbubrežne žlijezde, što dovodi do Cushingove bolesti koju karakterizira pretilost, nakupina masti na vratu (»buffalo hump«), visoki krvni tlak i slabost mišića. Oni usto mogu prouzročiti gubitak mišićne mase, hiperglikemiju, zadržavanje vode, atrofiranje kože, modrice, strije, nesanicu, ozbiljne promjene raspoloženja, simptome šizofrenije ili manične depresije (»steroidna psihoza«), osteoporozu, kataraktu, glaukom, menstrualne proble­me, impotenciju, gubitak libida, alergijski šok, rekurentnu kandidijazu u us­tima i dijabetes.
Učestalost nuspojava

Britansko udruženje protiv propisivanja steroida GASP (Group Against Ste-roid Prescriptions) provelo je anketu između svojih 15.000 članova kako bi se dokumentirala učestalost ovih nuspojava. Njihova je studija otkrila da je najmanje 70 posto grupe ili više patilo od povećane tjelesne težine, kontuzi­ja, bolova (u leđima i nogama — iako se steroidi rutinski propisuju za bolove u leđima), mišićne slabosti i promjene raspoloženja. Dvije trećine anketiranih žalilo se na zaokruženi izgled lica (»moon face«), glavobolje, zadržavanje te­kućine, sporo zacjeljivanje rana, istanjenu kožu i depresiju. Polovina njih iz­vijestila je o razvoju osteoporoze, a isti postotak o gubitku pamćenja, osjetlji­vosti na svjetlo i gubitku seksualne želje. Trećina se žalila na nakupinu masti na stražnjoj strani vrata, strije i povišeni krvni tlak. Gotovo je četvrtina njih imala kataraktu, a četvrtina je imala menstrualne probleme. Drugi su se žalili na psihozu, narušen imunosni sustav, anginu i gubitak kose.

Ono što je najznačajnije jest činjenica da više od polovine članova nije ni­kada bilo upozoreno na mogućnost tih nuspojava. Prema jednom drugom is­pitivanju, od 104 pacijenata manje od dvije trećine njih sjeća se da ih je liječ­nik savjetovao o mogućim nuspojavama/⁵

Najviše zabrinjavajući aspekt steroida odnosi se na mogućnost prestanka lučenja hormona hipofize ACTH, koji regulira nadbubrežnu žlijezdu, a koji ti­jelo treba za vrijeme stresa i za borbu protiv infekcija. Kad započnete uzima­njem steroida, to je nemoguće spriječiti.

Pacijenti koji su duže vrijeme na steroidima mogu postati »ovisni« o njima, nesposobni prekinuti uzimanje lijekova; kada se tijelo preplavljuje dodatnim kortizonom, nadbubrežna žlijezda smanji svoju vlastitu proizvodnju — pone­kad na nulu.

Smrtni slučajevi zbog nefunkcioniranja nadbubrežne žlijezde dogodili su se kad su pacijenti prešli s oralnih na inhalirane steroide bez preklapanja li­jekova. Liječnici sada znaju da se steroidi moraju postepeno isključivati, tako da se nadbubrežnoj žlijezdi da prilika da ponovno počne lučiti kortizon. No taj je proces izuzetno spor: kod pacijenata koji su dugo koristili steroide mo­gu proći i do dvije godine dok tijelo ne proizvede dovoljno hormona za rea­giranje na izuzetan stres prouzročen bolešću ili drugim okolnostima. Kirurzi često takvim pacijentima daju steroide prije operacije, ali to znači da se odvi­kavanje mora ponoviti.

Jednako tako, liječnici ponekad tvrde da ćete, ako inhalirate ili utrljavate steroide, vjerojatno imati manje nuspojava. Sve ipak ukazuje na to da inhali-rani steroidi nisu bezopasni kao što se to prije pretpostavljalo. Dosad je pre­vladavalo mišljenje da je dnevna doza od 400-800 mikrograma beklometazon dipropionata prikladna za djecu od tri do pet godina starosti. Međutim gmpa pedijatrijskih stručnjaka iz raznih britanskih bolnica pokazala je da je ta doza jednako snažna u potiskivanju djelovanja nadbubrežne žlijezde i hipofize kao i 200 puta veća doza oralno uzetog lijeka (80-160 miligrama).^' To je do­ziranje kod djece proizvelo i značajno zaostajanje u rastu.
Steroidi u liječenju djece

Korištenje steroida u liječenju djece teško je opravdati. Već trideset godina znamo da njihovo dugo korištenje kod astme i ekcema usporava rast djece⁴⁷ i odgađa pubertet. Brojne studije djece s juvenilnim kroničnim artritisom, ko­joj su davani steroidi, ukazale su na zastoj u njihovu rastu.^iK Djeca kojoj se steroidi daju utrljavanjem ili inhaliranjem sklona su istim nuspojavama, po­put zaostajanja u rastu i zatajenja nadbubrežne žlijezde.''⁵

Steroidi mogu utjecati i na kognitivne sposobnosti djeteta. U jednoj studi­ji, u kojoj je djeci koja uzimaju kombinaciju steroidnih lijekova testirano vizu­alno asocijativno pamćenje, rezultati djece na lijekovima (oko šest do osam sati nakon uzimanja steroida) bili su znatno lošiji nego rezultati skupine dje­ce bez astme. Iako su te razlike nestale dan ili više nakon uzimanja lijeka, one bi ipak mogle biti konstantne kada je riječ o djeci koja neprekidno kor riste lijekove.³⁽¹

Daljnji dokaz ukazuje na to da steroidi za lokalnu i inhalacijsku primjenu mogu izazvati očnu mrenu i glaukom, koji se obično povezuju s oralno uze­tim steroidima.⁵¹

Uz to je pronađeno i da se mineralna gustoća kosti smanjuje što djeca du­že koriste steroide.⁵'- Čak i lijekovi inhalirani u slučaju bolesti poput astme imaju štetne učinke na metabolizam kosti i funkciju nadbubrežne žlijezde kod viših doza (više od 1000 mikrograma na dan).⁵³ Steroidi čak mogu uzro­kovati uništenje koštane mase (osteonekroza), što dovodi do nužnosti ugrad­nje umjetnog zgloba.⁵⁴

Unatoč takozvanim dramatičnim učincima na stanja poput reumatoidnog artritisa, novo istraživanje otkriva da takvi protuupalni učinci izgleda s vre­menom nestaju, ostavljajući osobe koje pate od tih stanja još u gorem stanju nego što su to bile prije. Pacijenti bolnice Royal University u kanadskom gra­du Saskatchewanu, koji su uzimali prednison (1-23 miligrama) u prosjeku 6,9 godina, imali su slične simptome reumatoidnog artritisa (naticanje zglobova, smanjena pokretljivost) nakon pet godina kao i oni koji lijek nisu nikada uzi­mali. Nakon 10 godina stanje grupe na prednisonu bilo je lošije nego grupe koja nije koristila lijek, uz porast broja lomova kosti i katarakti.⁵⁵

Medicina je čak takvo stanje stvari preokrenula u sindrom, prozvavši ga »astmom rezistentnom na steroide«, a koji se povezuje s pacijentima koji ne reagiraju na normalne doze kortizona i kod kojih lijek, u nekim slučajevima, pogoršava astmu.

Mnoge, inače benigne infekcije, postaju po život opasne kod djece na steroidima. U ljeto je Lexie McConnell, devetogodišnjakinji iz Oxforda, dija­gnosticirana toksoplasmoza. Iako nije prijetila opasnost da će joj bolest za­hvatiti vid, ipak je napala područje u blizini očne mrežnice što se, prema mi­šljenju liječnika, moralo liječiti. Njezin otac Art objašnjava:

Tek tada su Art i njegova žena saznali da su lijekovi uništili Lexien imu-nosni sustav te da je mogla umrijeti od bilo čega, čak i od herpesa.

»U subotu su je premjestili na intenzivnu njegu gdje je izgubila svijest", ka­že njezin otac. »Sat kasnije Lexie je preminula.«
LIJEKOVI ZA EKCEM

U slučaju ekcema — još jedne bolesti koju doktori ne razumiju — liječnici posežu za kojekakvim moćnim lijekovima kako bi riješili upalu, ali ne i pro­blem. Lijekovi izbora su steroidi, imunosupresivni lijek ciklosporin, ili čak peroralno uzet psoralen za fotokemoterapiju (oralna PUVA), terapijsku opciju za liječenje psorijaze, koju se povezuje s povećanim rizikom razvoja genital­nog raka.⁵⁶

Isto kao i kada je riječ o inhaliranim steroidima, za lokalno se primjenji­vane steroide duže vrijeme govorilo kao o »sigurnoj alternativi« sistemskim steroidima, ali malo je dokaza koji to podupiru. Naprotiv, sve je više onih koji pokazuju da su steroidi za lokalnu primjenu jednako opasni kao i njiho­vi srodnici za oralno uzimanje. Kortikosteroidi koji se utrljavaju mogu prouz­ročiti niz ozbiljnih kožnih problema,⁵⁷ oštećenja kosti i organa,⁵⁸ i izazvati trajnu supresiju nadbubrežne žlijezde.⁵⁹ Oni se također povezuju s pojavom Cushingova sindroma kod djece, i to već mjesec dana nakon početka terapi­je, te mogu, kao i njihova oralno uzeta inačica, kočiti reakciju hipofize i nad­bubrežne žlijezde, što onda zahtijeva uzimanje još više (oralnih) steroida tije­kom bolesti ili povrede.⁶⁰

Djeca s ekcemom su, jednako kao i ona s astmom, podložna nuspojava-ma dugotrajne upotrebe steroida kao što su usporen rast i bolest nadbubrež­ne žlijezde.⁶¹ Jedan je dječak, s izraženim ekcemom po cijelom tijelu, od svo­je šeste godine života svakodnevno bio premazivan debelim slojem betame-tazonske masti; kad je dijete napunilo 13 godina, bilo je oko 25 centimetara niže od prosjeka. Iako je dječak to djelomično nadoknadio nakon prestanka korištenja steroida, on ipak nikada nije dosegao onu visinu za koju se pro­cjenjuje da bi mogla biti njegova moguća.⁶²

Čak se i za hidrokortizonsku kremu, za koju se pretpostavlja da je tako . blaga da se propisuje i bebama, zna da ima bezbroj nuspojava, uključujući u to stanjivanje kože, posebice kože lica, strije, sporo zacjeljivanje ili ulceraciju rana, smanjenje rada nadbubrežne žlijezde i pojavu šećera u mokraći.

Osim toga sve je obimniji dokazni materijal koji ukazuje na to da lokalni i inhalirani steroidi mogu prouzročiti takva oštećenja oka — kataraktu i gla-ukom — kakva se inače povezuju samo sa steroidima za oralno uzimanje.⁶³ Otkrivaju se i slučajevi psihotičnih epizoda od inhaliranih steroida, za koje se također pretpostavljalo da mogu biti izazvane samo oralnim inačicama.⁶⁴

Nijedan farmaceutski proizvod ne pruža tolike mogućnosti za zaradu kao onaj koji obećava da će vas riješiti bolova od artritisa, tako da je prodaja tak­vih lijekova, uz one za sniženje kolesterola i cjepiva, veća od prodaje bilo kojih drugih preparata. Medicina očajnički traži rješenje za artritis, i to u toli­koj mjeri da se jednom prilikom eksperimentiralo s kemoterapijom, izvorno razvijenom za tretman ne-Hodgkinova limfoma — preparatom koji je tako toksičan da može izazvati akutno zatajenje dišnog sustava u roku od jednog sata od uzimanja.⁶⁵

Medicinski tretman artritisa uistinu odiše očajem. Liječnici ne samo da ne znaju kako riješiti problem, nego često čine dodatnu štetu zatrpavajući ga ci­jelim nizom potencijalno letalnih lijekova, a onda propisuju nove lijekove za nuspojave izazvane »terapijom«. Konvencionalna je medicina sklona zauzeti stav da ne postoji poznati uzrok ili lijek za artritis, i stoga jedino što sigurno može učiniti jest ublažiti vam bol.

Nekoć je najčešći i najistaknutiji lijek i za reumatoidni i za osteoartritis bio aspirin, uziman u velikim dozama. Njega su sada zamijenili »nesteroidni pro-tuupalni lijekovi« ili NSAID. U SAD-u je najmanje 14 takvih preparata na tržiš­tu, a prije nekoliko godina jedan od njih (ibuprofen) skinut je s liste lijekova koji se izdaju na recept te se može nabaviti u slobodnoj prodaji. Liječnici sve više pribjegavaju nesteroidnim protuupalnim lijekovima; 1984. godine pri­bližno je jedan od sedam Amerikanaca uzimao jedan od tih lijekova, a sada je i ta brojka prekoračena, jer se ti lijekovi propisuju za sve i svašta, od gla­vobolje do menstrualnih bolova. Artritis osigurava farmaceutskim tvrtkama 10 milijardi dolara zarade samo od NSAID preparata.

Ti preparati uglavnom djeluju blokirajući enzim ciklooksigenazu, odnos­no COX, koji inhibira sintezu prostaglandina. Kako prostaglandini kontrolira­ju upalni proces u tijelu, blokiranje enzima koji sudjeluje u proizvodnji pro­staglandina smanjit će upalu. Problem je u tome što preparati ne inhibiraju samo prostaglandin povezan s bolom u vašemu zglobu, već oni stvaraju smetnje cijelom organizmu, ponajviše pri uzimanju velikih doza. Kako ta tvar ima značajnu ulogu u mnogim drugim tjelesnim funkcijama, uključujući u to i normalne gastrointestinalne funkcije, NSAID preparati, što nimalo ne izne­nađuje, ometaju njihovo djelovanje. Kad je riječ o gastrointestinalnom traktu, njihova uporaba može rezultirati erozijom sluznice želuca, stvaranjem čira i njegovom perforacijom, krvarenjem u gornjem dijelu gastrointestinalnog trakta, upalom i promjenama u propusnosti crijeva i debelog crijeva.⁶⁶

Čim počnete uzimati NSAID preparate, sedmerostruko si povećavate šan­se da budete hospitalizirani zbog štetnih učinaka lijeka na probavni trakt.⁶⁷ Ti bi statistički pokazatelji čak mogli biti vrlo preoprezni; američka Uprava za hranu i lijekove jednom je procijenila da se svake godine javlja 200.000 slu­čajeva krvarenja želuca, od kojih 10.000-20.000 završava smrću. U Velikoj Britaniji svake godine umire oko 4.000 osoba zbog NSAID lijekova — dvo­struko više nego od astme. Starije osobe ili one s anamnezom peptičkog ul-kusa naročito su ugrožene. Sada američka Uprava za hranu i lijekove na sva­ki recept za nesteroidni protuupalni lijek stavlja upozorenje: »Ozbiljne gastro­intestinalne toksične nuspojave poput krvarenja, ulceracija i perforacija mo­gu se bilo kad pojaviti, sa ili bez simptoma upozorenja, kod pacijenata koji kronično koriste terapiju NSAID lijekovima.«

Osim ulkusa želuca, čak i »najsigurniji« nesteroidni protuupalni lijek, ibu-profen, može prouzročiti kolitis; lijekovi indometacin, naproksen i ketapro-fen, preparat s produženim otpuštanjem, mogu izazvati perforacije debelog crijeva.⁶⁸ Kako ti lijekovi snižavaju mukozalne prostaglandine, oni mogu pro­uzročiti povećanu propusnost crijeva, što rezultira u njihovoj povećanoj izlo­ženosti toksinima koji njima prolaze — a to je recept za stanja kao što je ko­litis.⁶⁹

NSAID preparati usto mogu prouzročiti zamućen ili slabiji vid, Parkinso_r novu bolest i gubitak kose i nokata, te mogu oštetiti jetru i bubrege. Liječnici iz nekoliko medicinskih centara, uključujući i one iz njujorške bolnice Beth Izrael i Harvardskoga medicinskog fakulteta u Bostonu, prijavili su sedam slučajeva »izrazitog hepatitisa« i jedan smrtni slučaj od natrijeva diklofenaka (Voltaren), iako ne znaju može li samo taj lijek prouzročiti ove probleme ili to mogu i neki dmgi.⁷¹¹ Pacijenti s artritisom koji su uzimali NSAID imali su lažno pozitivne rezultate testova na hepatitis, koji ukazuju na moguće ošte­ćenje jetre.⁷¹

NSAID lijekovi mogu i povećati rizik za povišeni krvni tlak (hipertenziju), posebice ako se uzimaju u visokim dozama. U jednoj studiji, kojom je obu­hvaćeno približno 10.000 pacijenata u Bostonu koji su nedavno započeli uzi­mati lijekove za.sniženje krvnog tlaka, nađeno je da je 41 posto njih uzimao NSAID preparate tijekom prethodne godine. Ti su rezultati pokazali da NSAID preparati udvostručuju vjerojatnost za razvoj hipertenzije kod pacijenta.⁷²

Kolitis i Chronova bolest i dalje su misterija za većinu liječnika. Jedan od vjerojatnih, ali još uvijek neprepoznatih uzroka od većine gastroenterologa jest povezanost između nesteroidnih protuupalnih sredstava i razvoja tih bo­lesti, iako se za NSAID preparate dobro zna da oštećuju sluznicu debelog cri­jeva i uzrokuju čireve. Od 60 novih slučajeva kolitisa i crijevnih problema u posljednje tri godine u Općoj bolnici u Jersevu njih 23 (ili 38 posto) razvilo se jer je pacijent uzimao NSAID lijekove. Nijedan od tih 23 pacijenata nije prethodno imao upalnu bolest crijeva.

Iako veliki broj NSAID preparata snosi krivicu, diklofenak (Voltaren) i me-fenamička kiselina (Ponstan) najčešći su krivci. Ti su lijekovi obično uzimani oralno, no čak je i njihova rektalna (čepići) ili intramuskularna (injekcije) pri­mjena izazivala kolitis nekoliko dana nakon početka terapije.

U nekim je slučajevima kolitis bio blag i stanje bi se ubrzo poboljšalo čim bi se lijek prestao uzimati, a pacijentu bi bio dat neki dmgi lijek poput sulfa-salazina ili mesalazina. Ipak, kod nekih je pacijenata došlo do potpunog raz­voja ulceroznog kolitisa, što je zahtijevalo sustavnu i lokalnu primjenu stero­ida, dok je jednom pacijentu trebalo kirurški odstraniti debelo crijevo zbog toksičnog megakolona koji se javio kao rezultat intramuskularne primjene diklofenaka.⁷³

Zbog svih svojih nuspojava NSAID preparati nemaju nikakvu prednost u odnosu na jednostavne analgetike kao što su aspirin i paracetamol. U jed­nom su istraživanju velike (2400 miligrama) i male (1200 miligrama) dnevne doze ibuprofena bile jednako djelotvorne u ublažavanju bolova i upale kao i velike dnevne doze (4000 miligrama) acetaminofena.^7,1