Mladi i jednakopravnost spolova u Bosni i Hercegovini“ Razbacane misli jedne tinejdžerke o (ne)jednakopravnosti polova
|
|  Yüklə 31.5 Kb.
|
| „Mladi i jednakopravnost spolova u Bosni i Hercegovini“
Razbacane misli jedne tinejdžerke o (ne)jednakopravnosti polova Zaustavimo li svakog čovjeka na ulici ponaosob i pitamo li ga da li postoji jednakopravnost polova u BiH, velika većina njih reći će da postoji. Tu su i argumenti. Naime, žene imaju pravo na školovanje, baš kao i muškarci, pravo na rad, iste uslove na radnome mjestu, kretanje na istim mjestima, pravo da se ponašaju kako žele... Druga vrsta odgovora bila bi podmijeh što se uopšte bavimo tom temom u državi koja se raspada i u kojoj je toliko toga za šta treba pitati, baviti se time, pokušati popraviti...dakle, čemu diskusija? Zaronimo li pak dublje u ovu sliku, neke stvari nam neće biti jasne. Zapitaćemo se najprije zašto je tako malo ženskih likova na bilo kojoj vrsti bitnijeg poslovnog mjesta, počevši od najviših-politike, pa nadalje...Zašto je toliko mnogo slučajeva nasilja nad ženama, psihičke ili mentalne prirode, unutar tipičnih bosanskih porodica, koji se zataškavaju, i prihvataju kao normalno ili u svakom slučaju, nepromjenjivo stanje stvari, ljudi, svijeta... Zašto je toliko mnogo slučajeva u kojima se za radno mjesto bilo koje vrste tako često traže seksualne usluge? Zašto toliko mnogo žena, djevojaka pa i djevojčica, koristi svoje tijelo i ulaže samo, ili većinom u njega, da bi postigle nešto u svojim životima, bilo šta... I što je najvažnije i ujedno, najapsurdnije pitanje jeste-zašto žene žive tako, zašto postoji taj neki nepisani zakon po kojem funkcioniše svaka mainstream kultura, naročito naša-zakon snage muškarca i zavodljivosti žene. I zašto je taj zakon tako moćan i sveprisutan, nepromjenjiv? Smatram jako žalosnom činjenicu da je spol oznaka nečijeg identiteta. Žene su primarno posmatrane na osnovu vanjskog izgleda, nivoa dotjeranosti i sofisticiranosti strategija kojima mogu da osvoje i zadrže muškarca. Žene su odgajane tako. U ovom našem društvu, bilo koji intelelektualno nivo žena da postigne, ona će ipak ostati jedno žensko biće koje mora da zadovolji svoga muškarca na svaki mogući način. U suprotnom, ona nije ispunila svoju funkciju, i muškarac ima pravo da ide dalje, da pronađe nekog idealnijeg, bolju verziju, ili barem, podatniju. Opet žalosno, ovakvo stanje ne važi obrnuto, jer da važi, ne bi bilo potrebe za pisanjem ovog eseja. U svim velikim književnim djelima, uzmimo za primjer Anu Karenjinu, Madam Bovari, i sl. , svjedoci smo tragedije ženskih likova nastalih iz pritisaka društva i kulturnih stereotipa, i želje i nemogućnosti da se izađe izvan društvenih okvira i sistema koji služi samo određenima. U našoj književnosti naročito. Pojam žene je obrađivan, veličan isključivo na osnovu fizičke ljepote, zavodljivosti i sličnih atributa, ili minimiziran isključivo na osnovu emotivnosti, odnosno psihičke, ali i fizičke slabosti žene. A sta s intelektom, karakterom, srcem? Sta je sa svim onim stvarima koje nas cine ljudima, dobrim ili losim, bez obzira koje spola mi bili? Promislimo malo, pristupimo alternativnijim načinima analiziranja književnih djela i uočicemo ogromne rupe, nedostatke, što se manifestuje i u psihologiji svakodnevnog života, jer nas uce tome, direktno ili indirektno. Svi smo, naročito žene, žrtve mentalnog ropstva i uistinu je teško osloboditi se, teško je uopšte i razmišljati na drugačiji način. Toliko mnogo žena, mladih djevojaka ne zna da postoji drugačiji način, ili ne želi da zna... S druge strane, sve više je njih ubijeno u pojam do te mjere da idu u ekstremne krajnosti u svrhu dokazivanja sebe. Moja poruka, moja molba, moj krik jeste: majke, očevi, supruge, muževi, braćo, sestre, prijatelji, ljubavnici... evoluirajmo u duhovnom i umnom smislu, ne budimo zadrti balkanci ili duše izgubljene u procesu tranzicije, neki kvazi moderni ljudi. Evoluirajmo do nivoa kada ćemo ljude posmatrati kao ljude, bez obzira koje vjere, boje ili spola oni bili. Poštujmo sebe, pa onda i ostale, učimo se samopoštovanju i učimo druge samopoštovanju na ovom putu pronalaska našeg identiteta koji, priznajmo, gubimo ili smo bolje rečeno, davno izgubili. Proširimo svoje umove i srca, ne prihvatajmo od zapada intelektualne i moralne nedostatke, prihvatimo i neke više principe, one po kojma zapad jeste napredniji od nas. Kombinirajmo ih s našim kulturnim naslijeđem kojeg se toliko odričemo ili ga zanemarujemo i uzdignimo se iz pepela, zaživimo i postanimo ljudi vrijedni življenja. Teško to jeste u ovakvome stanju, možda čak i apsurdno, pričati i boriti se za jednakopravnost polova kada je toliko nepravilnosti u našem drustvu, toliko stvari, ljudi, ideologija koje nas pritišću, ali počnimo od toga. Bit je u poštovanju !!!!!!!!! ''Emancipate yourself from mental slavery'' Bob Marley M.P. |