Ana səhifə

Mladi i jednakopravnost spolova u Bosni i Hercegovini“ Razbacane misli jedne tinejdžerke o (ne)jednakopravnosti polova


Yüklə 8.37 Kb.
tarix25.06.2016
ölçüsü8.37 Kb.
Mladi i jednakopravnost spolova u Bosni i Hercegovini“

Razbacane misli jedne tinejdžerke o (ne)jednakopravnosti polova

Zaustavimo li svakog čovjeka na ulici ponaosob i pitamo li ga da li postoji jednakopravnost polova u BiH, velika većina njih reći će da postoji. Tu su i argumenti. Naime, žene imaju pravo na školovanje, baš kao i muškarci, pravo na rad, iste uslove na radnome mjestu, kretanje na istim mjestima, pravo da se ponašaju kako žele... Druga vrsta odgovora bila bi podmijeh što se uopšte bavimo tom temom u državi koja se raspada i u kojoj je toliko toga za šta treba pitati, baviti se time, pokušati popraviti...dakle, čemu diskusija? Zaronimo li pak dublje u ovu sliku, neke stvari nam neće biti jasne. Zapitaćemo se najprije zašto je tako malo ženskih likova na bilo kojoj vrsti bitnijeg poslovnog mjesta, počevši od najviših-politike, pa nadalje...Zašto je toliko mnogo slučajeva nasilja nad ženama, psihičke ili mentalne prirode, unutar tipičnih bosanskih porodica, koji se zataškavaju, i prihvataju kao normalno ili u svakom slučaju, nepromjenjivo stanje stvari, ljudi, svijeta... Zašto je toliko mnogo slučajeva u kojima se za radno mjesto bilo koje vrste tako često traže seksualne usluge? Zašto toliko mnogo žena, djevojaka pa i djevojčica, koristi svoje tijelo i ulaže samo, ili većinom u njega, da bi postigle nešto u svojim životima, bilo šta... I što je najvažnije i ujedno, najapsurdnije pitanje jeste-zašto žene žive tako, zašto postoji taj neki nepisani zakon po kojem funkcioniše svaka mainstream kultura, naročito naša-zakon snage muškarca i zavodljivosti žene. I zašto je taj zakon tako moćan i sveprisutan, nepromjenjiv? Smatram jako žalosnom činjenicu da je spol oznaka nečijeg identiteta. Žene su primarno posmatrane na osnovu vanjskog izgleda, nivoa dotjeranosti i sofisticiranosti strategija kojima mogu da osvoje i zadrže muškarca. Žene su odgajane tako. U ovom našem društvu, bilo koji intelelektualno nivo žena da postigne, ona će ipak ostati jedno žensko biće koje mora da zadovolji svoga muškarca na svaki mogući način. U suprotnom, ona nije ispunila svoju funkciju, i muškarac ima pravo da ide dalje, da pronađe nekog idealnijeg, bolju verziju, ili barem, podatniju.  Opet žalosno, ovakvo stanje ne važi obrnuto, jer da važi, ne bi bilo potrebe za pisanjem ovog eseja. U svim velikim književnim djelima, uzmimo za primjer Anu Karenjinu, Madam Bovari, i sl. , svjedoci smo tragedije ženskih likova nastalih iz pritisaka društva i kulturnih stereotipa, i želje i nemogućnosti da se izađe izvan društvenih okvira i sistema koji služi samo određenima. U našoj književnosti naročito. Pojam žene je obrađivan, veličan isključivo na osnovu fizičke ljepote, zavodljivosti i sličnih atributa, ili minimiziran isključivo na osnovu emotivnosti, odnosno psihičke, ali i fizičke slabosti žene. A sta s intelektom, karakterom, srcem? Sta je sa svim onim stvarima koje nas cine ljudima, dobrim ili losim, bez obzira koje spola mi bili? Promislimo malo, pristupimo alternativnijim načinima analiziranja književnih djela i uočicemo ogromne rupe, nedostatke, što se manifestuje i u psihologiji svakodnevnog života, jer nas uce tome, direktno ili indirektno. Svi smo, naročito žene, žrtve mentalnog ropstva i uistinu je teško osloboditi se, teško je uopšte i razmišljati na drugačiji način. Toliko mnogo žena, mladih djevojaka ne zna da postoji drugačiji način, ili ne želi da zna... S druge strane, sve više je njih ubijeno u pojam do te mjere da idu u ekstremne krajnosti u svrhu dokazivanja sebe.

Moja poruka, moja molba, moj krik jeste: majke, očevi, supruge, muževi, braćo, sestre, prijatelji, ljubavnici... evoluirajmo u duhovnom i umnom smislu, ne budimo zadrti balkanci ili duše izgubljene u procesu tranzicije, neki kvazi moderni ljudi. Evoluirajmo do nivoa kada ćemo ljude posmatrati kao ljude, bez obzira koje vjere, boje ili spola oni bili. Poštujmo sebe, pa onda i ostale, učimo se samopoštovanju i učimo druge samopoštovanju na ovom putu pronalaska našeg identiteta koji, priznajmo, gubimo ili smo bolje rečeno, davno izgubili. Proširimo svoje umove i srca, ne prihvatajmo od zapada intelektualne i moralne nedostatke, prihvatimo i neke više principe, one po kojma zapad jeste napredniji od nas. Kombinirajmo ih s našim kulturnim naslijeđem kojeg se toliko odričemo ili ga zanemarujemo i uzdignimo se iz pepela, zaživimo i postanimo ljudi vrijedni življenja. Teško to jeste u ovakvome stanju, možda čak i apsurdno, pričati i boriti se za jednakopravnost polova kada je toliko nepravilnosti u našem drustvu, toliko stvari, ljudi, ideologija koje nas pritišću, ali počnimo od toga. Bit je u poštovanju !!!!!!!!!

''Emancipate yourself from mental slavery''

Bob Marley


M.P.


Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©atelim.com 2016
rəhbərliyinə müraciət