Što vam liječnici ne govore istina o opasnostima moderne medicine

Liječnici se također trebaju riješiti svojih predrasuda u vezi s drugim medicin­skim sustavima. Konvencionalna medicina uvijek je zauzimala bahat stav prema alternativnoj medicini, nazivajući je eksperimentalnom i nedokaza­nom. Jednom su prilikom britanski Kraljevski zbor liječnika i Kraljevski zbor patologa kritizirali alternativne tretmane alergija kao neznanstvene, upozora­vajući da »sve dok te metode ne budu evaluirane s priznatim, randomizira-nim, dvostruko slijepim i placebom kontroliranim pokusima, one ne mogu biti prihvaćene u rutinskoj kliničkoj praksi«.²" Ako se alternativni ili komple­mentarni pristupi uopće i priznaju, onda su uglavnom priznati kao »integrira­na« dopuna »pravoj« stvari — poput masaže lica za podizanje raspoloženja.

Zapravo, za mnoge takozvane znanstvene postupke ima daleko manje dokaza nego za alternativne, poput homeopatije ili akupunkture, koji se opi­ru empirijskoj logici. Ti su tretmani, zajedno s fitoterapijom, pa čak i ezote­ričnim praksama kao što je romska narodna medicina — podržani valjanima znanstvenim pokusima i priznati kao djelotvorni u tretmanu mnogih tego­ba.²⁹ U to nisu uključena stoljeća njihove uporabe, u usporedbi s tričavih ne­koliko godina ili desetljeća korištenja većine »konvencionalnih« lijekova.

Osim toga mnogi su alternativni sustavi u superiornoj prednosti zbog dijag­nosticiranja i liječenja oboljelog kao pojedinca, stvarajući lijek koji je jedin­stven za tu osobu i shvaćajući tijelo, um, osjećaje i okolinu te osobe kao ne­razdvojive.

Ne tako davno jedan je liječnik, u namjeri da diskreditira alternativnu me­dicinu, predložio da se on i jedan akupunkturolog sastanu u operacijskoj sa­li, tik pred operaciju. Pokaže li se, kada tijelo pacijenta bude otvoreno, da meridijani postoje, odnosno da postoji fizički dokaz za teoriju na kojoj se za­sniva kineska medicina, medicinar će priznati poraz i odvesti akupunkturo-loga na večeru. Ako pak skalpel otkrije zbirku organa kao što su srce, jetra i bubrezi, zaključio je liječnik nemalo uživajući, tada će akupunkturolog platiti račun za večeru.

No empirijski dokaz postojanja meridijana doista i postoji, ali ne u strikt­no vizualnom smislu koji je liječnik zahtijevao. Istraživanje je pokazalo da mnoge akupunkturne točke na tijelu pružaju električni otpor, koji se razliku­je od onog u točkama na okolnoj koži (10 kilooma u centru točke u uspo­redbi s 3 megaoma na okolnoj koži).³⁰ Također je pokazano da lagana stimu­lacija tih točaka otpušta endorfine i steroid kortizol, koji ublažavaju bol, dok se pri jačoj stimulaciji otpuštaju važni neurotransmiteri koji reguliraju raspo­loženje, kao što su serotonin i norepinerfin. Do toga ne dolazi kad se stimu­lira koža koja okružuje te točke.³¹ Znamo i to da akupunktura može povećati protok krvi i u udaljenije organe tijela.³²

U devet od deset slučajeva — kod obične vrućice, prehlade i gripe, uobi­čajene uhobolje ili dječjih bolesti — tijelo se može samo obraniti kad biste samo pričekali prije nego što pohitate k liječniku. Nerijetko će vam više po­moći pileća juha — svojevrsni penicilin naših baka — nego pravi lijek.

Naravno, bez obzira na to koliko je vaše tijelo pametno i sposobno za sa-moizlječenje, ima situacija kada mu treba stručna pomoć. Ali ako vaš liječnik ne zna uvijek što čini, i nikada vam ne kaže što čini, kamo će vas to odvesti? Budući da je malo toga u konvencionalnoj medicini uistinu i dokazano, pre­uzimanje kontrole nad vlastitim zdravljem zahtijeva od svakoga od nas da gleda na sve lijekove kao na podjednako korisne i potencijalno opasne, te da se primi maloga detektivskog posla prije negoli pristane na terapiju. Od nas se traži da odbacimo vlastite predrasude o tome kako naša tijela funkcio­niraju i kako se liječe, i da prihvatimo druge dokazane sustave u situacijama kada nam oni više pomažu od konvencionalnog pristupa.

Zbog nekog čudnog razloga prevladava mišljenje da s pacijentom koji točno zna što mu se radi nešto nije u redu. Svi mi izrazito poštujemo liječni­ke, tako da na postavljanje pitanja gledamo kao na izdajničku nelojalnost i krajnju nepristojnost, lošu taktiku koja će potkopati taj poseban odnos izme­đu liječnika i pacijenta. Da itko koga poznajete izbjegava upitati zidara ili vo­doinstalatera o radovima u svojoj kući, zato što misli da bi to bilo nepristoj­no, vi biste mislili da je prilično naivan. Ali i najsamouvjerenija osoba može postati manja od makova zrna kad se sprema upitati svojega liječnika za jed­nostavno pojašnjenje o postupku što može značiti život ili smrt, a koje mu on preporučuje.
Medicinski potrošač

Nevezano uz to pokriva li troškove vašega liječenja zdravstveno osiguranje ili sami plaćate privatnog liječnika, imate apsolutno pravo znati sve što mo­žete o bilo kojemu predloženomu medicinskom tretmanu. Zacijelo nikada ne biste kupili auto ili videokameru bez detaljna vaganja svih za i protiv. Zaš­to bi s nečim tako vitalnim kao što je zdravlje vas ili vaših najmilijih bilo dru­gačije? Od vitalne je važnosti da sebe doživite kao potrošača koji plaća, a sa­vjet vašega liječnika kao uslugu koju ste platili. Postavljanje pitanja ne samo da neće narušiti povjerenje, već će unaprijediti odnos između vas i vašeg li­ječnika (samo ako je on dobar liječnik) u odnos podijeljene odgovornosti iz­među dviju inteligentnih odraslih osoba (radije nego u odnos između sve­znajuće odrasle osobe i ustrašena djeteta). Premda se medicina, poput veći­ne profesija, štiti uporabom nerazumljivog jezika, svi medicinski postupci mogu se objasniti lako razumljivim izrazima. Uostalom, jednom je ta učena osoba s kompliciranim skraćenicama titula uz svoje ime i sama bila laik koji je učio taj liječnički žargon iz skripata.

Isto se odnosi i na alternativnu medicinu. Iako općeprihvaćena alternativ­na medicina koju prakticiraju iskusne i kvalificirane osobe može biti benigni-ja od konvencionalne medicine, ona također može usmrtiti ako je u krivim rukama. Prije nekoliko je godina kratkotrajno uzimanje kineskih biljaka re­metilo moj menstrualni ciklus cijelu jednu godinu. Kada sam biljke dala na analizu u Jedinicu za kontrolu otrova bolnice Guy, oni su otkrili da su one sadržavale 11 različitih estrogena — dovoljno da se takmiče s hormonskom nadomjesnom terapijom. Jedan drugi alternativni tretman, onaj za srce — omiljen kod hollywoodskih zvijezda — odgovoran je za najmanje pet smrti.

Akupunktura u krivim rukama može dovesti do migrena, pa čak i moždanog udara. Mnogim se praktičarima alternative daju dozvole za rad nakon što su završili tečaj koji traje svega nekoliko vikenda, čak i kad su u pitanju vrlo moćne supstancije poput kineskoga ljekovitog bilja. Prirodno ne znači uvijek i bolje. Važno je da svoga alternativnog terapeuta ispitate uzduž i poprijeko, kao sto biste i svojeg liječnika opće prakse, o njegovu iskustvu, dosadašnjem radu i poznavanju vašeg stanja te da, ako ste nezadovoljni njegovim odgovo­rima, odmah napustite ordinaciju.

Iako ih je teže dobiti, znanstveni podaci o mnogim tretmanima u alterna­tivnoj medicini ipak postoje. Prikupite sve informacije o svojem tretmanu od terapeuta ili nazovite službeni registar ili drugo regulatorno tijelo za tu tera­piju da vam da upute. Pretražite sve internetski dostupne informacije ili po­sjetite medicinsku knjižnicu. Gotovo sve osim istinski hitnog slučaja može pričekati dan ili dva dok ne napravite domaću zadaću.

Osim toga nema nikakva razloga da jedan komplet odgovora uzmete za nepobitnu istinu. Zatražite drugo mišljenje (ili treće, ili četvrto) sve dok se ne uvjerite i ne budete zadovoljni predloženim tretmanom, ali pritom gledajte na sve svoje iscjelitelje kao na tehničare i zadržite kontrolu nad svim odluka­ma.

Najvažnije od svega, ne prihvaćajte smrtnu presudu. Ovih je dana u modi da liječnici otvoreno govore pacijentima imaju li ili ne neizlječivu bolest. To bi, navodno, trebalo odražavati i njihov izbor: prema istraživanju američke agencije za ispitivanje javnog mišljenja Harris Poli, od svih ispitanika 96 pos­to ih se izjasnilo da bi željelo znati imaju li rak, a 85 posto ih je htjelo »realnu procjenu« koliko bi dugo mogli živjeti ako imaju rak koji obično dovodi do smrti za manje od jedne godine.33

Međutim, kao što su brojni slučajevi pokazali, takav izravan odgovor o smrti samo može ubrzati pacijentovu smrt. Jedan je pedesetogodišnji Brita­nac bio upućen na hematološki odjel bolnice Royal Gwent s dijagnozom vrlo benignog oblika leukemije, zbog čega je tek povremeno trebao male doze li­jekova. Nikada mu nije bila rečena stvarna priroda njegova stanja i sljedećih je nekoliko godina bio dobro, sa stabilnom krvnom slikom. Iako je obično bio točan u dolascima u bolnicu, jednoga dana nije došao, i tek se kasnije pojavio na kirurškom odjelu, u vrlo lošem stanju. Pokazalo se da je pogledao preko ramena svojeg liječnika opće prakse i u svojem kartonu ugledao riječ »leukemija«. Od tada je brzo propadao i nakon tri tjedna bio je mrtav, iako mu se krvna slika nije promijenila. Nitko od njegovih liječnika, pa i patologa koji su izveli autopsiju, nije mogao naći biološki uzrok za njegovo brzo pro­padanje.³'¹

Sljedeći mi je slučaj posebno blizak. Prije više godina mojoj je svekrvi Edie, tada 78-godišnjakinji, dijagnosticiran posljednji stadij raka dojke. Njezin nam je liječnik nasamo rekao: »Da sam na vašem mjestu, priveo bih njezine poslove kraju.« Kad ju je pregledao, bio je šokiran; njezina dojka, rekao mi je, izgledala je kao sirovo meso. Karcinom je bio u tako uznapredovalo)' fazi da je bilo prekasno pokušati s kemoterapijom ili s nekom dragom interven­cijom. Rečeno nam je da joj je preostalo tri mjeseca života.

Njezin joj je liječnik opće prakse propisao dva lijeka: tamoksifen, da us­pori širenje raka, i metronidazol (Flagve), da liječi otvorene rane na dojki.

Dva dana kasnije čuli smo od mojega svekra da je Edie gotovo kolabirala u gradu.

Njezin joj je liječnik tada dao morfij jer je tražila, rekao nam je, nešto za bolove. »Da budem iskren«, dodao je, »ja bih tražio smještaj i brigu u starač­kom domu što prije.«

Dva dana kasnije Edie nije mogla izaći iz kade i povraćala je tako jako da nije mogla ništa staviti u usta.

Jedna od nuspojava metronidazola jest nagli pad krvnog tlaka, posebice kod starijih osoba, što je moglo objasniti gubitak svijesti i padove kod Edie. Tamoksifen može izazvati bol, a Flagvl i morfij oba uzrokuju mučninu.

Drugim riječima, svaki simptom koji se kod nje pojavio — osim samih kvržica u dojci •— činilo se da je uglavnom zbog lijekova — a možda također i zbog riječi »neizlječiv« na različitim formularima koje su nas tražili ispuniti.

Rekli smo joj da baci sve svoje lijekove u kantu za smeće. Ubrzo smo joj tijelo oslobodili raznih lijekova, ali ne i turobne prognoze njezina liječnika opće prakse.

Srećom, zbog svojega smo rada poznavali dr. Patricka Kingsleva iz Leicestershirea, koji je pomogao ljudima s raznim stanjima. Nismo znali koli­ko će biti uspješan u slučaju terminalne faze raka, ali smo se ohrabrili čuvši da vodi lokalnu grupu za borbu protiv raka, koja okuplja mnoge druge bez­nadne slučajeve koji su očigledno nadživjeli svoje prognoze.

Kontaktirali smo ga i on je pregledao Edie. Bila sam prisutna dok ju je pregledavao i vidjela da nije ustuknuo ugledavši njezinu dojku. »Mislim da to možemo srediti«, rekao je s neglumljenim uvjerenjem.

Njegov se režim sastojao uglavnom od individualno prilagođene zdrave prehrane i programa vitaminskih dodataka, sastavljenih prema džepu i uku­su osobe navikle na standardnu britansku hranu; eliminirana je hrana za koju je ustanovio da je Edie na nju alergična ili preosjetljiva, i davane su joj velike doze vitamina C, intravenozno, dva puta tjedno. Nekoliko mjeseci kasnije li­ječnik opće prakse, koji je ranije izrekao smrtnu osudu, pregledao je Edie. On je doslovce ostao bez riječi. Rak koji joj je razarao dojku, za koji nije bilo, prema njegovu uvjerenju, ni nade ni lijeka, u potpunosti je nestao.

Sedam je godina Edie zauzdavala rak, a mi nismo nikada mogli sa sigur­nošću reći što je točno u njezinoj terapiji bilo za to odgovorno. U velikoj je mjeri zaslužan bio optimizam moje svekrve i vjera da bi je Patrick mogao iz­liječiti, što opet ima veze s njegovom mirnoćom tijekom te prve konzultacije, njegovim odbijanjem da ga rak obeshrabri ili navede da posumnja. Ili je možda za to zaslužan bliski odnos s obitelji i hrabrost te umirovljenice da se odluči (odluku smo prepustili njoj) upustiti u nešto što je svakako moralo iz­gledati bizarno i radikalno. Neki liječnici smatraju da su potpora obitelji i osobno povjerenje ključni elementi za oporavak od bolesti.

Premda je Patrickov tretman znanstveno potvrđen, sklona sam vjerovati da je uspjeh njegova pristupa povezan i s podrškom koju je moj suprug pru­žio takvoj mogućnosti liječenja. Edie je njezin najmlađi sin rekao da će tret­man djelovati, i njoj drugi dokazi nisu trebali.

Edie je na kraju umrla, nakon što je prvo izdanje ove knjige bilo objavlje­no, ali ne zbog raka. Njezinu dvanaest godina starijem suprugu nije bilo dob­ro, pa je u jednom trenutku odlučila da ga ne može više ostavljati samog i dobar dio dana potrošiti putujući dr. Kingslevu na tretmane. Prekinula je s tretmanima te ih je, iako se rak ponovno javio u ograničenom obliku, odbi­jala htijući biti uz supruga. Koju godinu kasnije, kada je on preminuo, neko­liko je mjeseci nijemo zurila u svoje ruke. »Jednostavno ne znam što da radim sama sa sobom«, ponavljala je Edie, koja je cijeli svoj život provela vodeći brigu o svojem partneru. Šest mjeseci nakon njegove smrti i nju smo poko­pali.

No Edie nije bila jedini Patrickov uspjeh. On je liječio stotine pacijenata oboljelih od karcinoma i multiple skleroze — većinom medicinske »beznad­ne« slučajeve — i bio je u stanju pomoći većini od njih svojim individualizi-ranim pristupom prehrani.

Međutim ono što je za nas bilo najvažnije jest Patrickovo nepokolebljivo odbijanje karakteriziranja mogućeg tijeka bolesti —• da subjektivno procijeni »koliko će dugo» bolest odugovlačiti ili koliko bi dugo Edie mogla živjeti. Kakva god njegova metoda bila, sadržavala je jedan vitalan sastojak, a koji je očito izostavljen u preparatima koje nudi većina današnjih liječnika: nadu. Nada je najvažniji lijek koji postoji. Povjerenje svih nas dalo je Edie nadu, a nada joj je dala mnogo godina života.