Figure misli

- četiri velike grupe: glasovne figure, figure riječi, figure konstrukcije i figure misli

• 
  POREDBA ILI KOMPARACIJA – nastaje kad se nešto s nečim poređuje na temelju zajedničkih osobina koje redovito nisu neposredno uočljive; npr. gladan sam kao vuk
  
• 
  HIPERBOLA – je vrsta poredbe; to je figura preuveličavanja radi naglašavanja određenoga stava prema predmetima, pojavama ili radnjama; npr. čekam te cijelu vječnost
  
• 
  GRADACIJA – figura koja nastaje takvim izborom riječi, slika i misli kojim se izaziva postupno pojačanje ili slabljenje od početne predodžbe ili misli npr. Nađite me, vežite me, spalite moja sjećanja, zakopajte moje sunce
  
• 
  IRONIJA – pjesnička figura ili opće način izražavanja putem suprotnosti; misli se obrnuto od onaga što se izravno kaže; npr. Divno si to učinio!
  
• 
  SARKAZAM – okrutna, gorka i zajedljiva poruga
  
• 
  PARADOKS – je figura u kojoj se izriče neka misao naizgled u sebi protuslovna ili suprotna općemu mišljenju odnosu vjerovanju; npr. Ja znam da ništa ne znam! /Što smo nebu bliži, sve smo od neba dalji!
  
• 
  ANTITEZA – vrsta poredbe koja se zasniva na opreci, tj. suprotnosti; npr.
  

• 
  OKISMORON – spajanje protuslovnih pojmova stavra se novi pojam; npr. Zimsko ljetovanje
  
• 
  LITOTA – suprotna hiperboli; njome se pravi izraz zamjenjuje slabijim i to u pravili negativnim ili suprotnim (Tamo vam neće biti loše – tj. Bit će vam dobro!)
  

• 
  ONOMATOPEJA – glasovno oponašanje zvukova iz prirode; npr. mumljati, šustati
  
• 
  ASONANCIJA – nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja određena zvukovnoga ugođaja ili glasovnih efekata; npr. oko sokolovo
  
• 
  ALITERACIJA- ponavljanje istih samoglasnika ili glasovnih skupina u rečnicama ili stihovima ili ponavljanje istih suglasnika ili slogova na početku više riječi u stihu; npr. Vijavica. Vjetar vije. Čovjek ni vuka nije.
  
• 
  ANAFORA – ponavljanje riječi na početku stihova;
  

• 
  EPIFORA – ponavljanje riječi na kraju stihova; npr.
  

• 
  SIMPLOKA – ponavljanje na počeku i na kraju stihova
  
• 
  ANADIPLOZA – je figura u kojoj se jedna ili više riječi s kraja stiha ponavlja na početku idućeg
  

• 
  SIMBOL – je zamjenjivanje neke riječi, životne pojave ili pojma njegovom uvjetnom alegorijskom oznakom npr. Odisejevo lutanje
  
• 
  METAFORA – skraćena poredba tj. preneseno značenje; npr. Zašto ti je tijelo odjedanput plamen?
  
• 
  PERSONIFIKACIJA - kada se predmetima, životinjama ili biljkama daju ljudske osobine; npr.
  

Nosile su moj glas...

• 
  EPITET – ukrasni pridjev; atribut
  
• 
  METONIMIJA – preneseno značenje gradi se prema nekim stvarnim odnosima i na temelju asocijacije (Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, samo je dio mene…)
  
• 
  SINEGDOHA – figura u kojoj se dio uzima umjesto cjeline (U zagrljaju ostalo je rima…)
  
• 
  EUFEMIZAM – figura u kojoj dolazi do zamjenjivanja neke riječi blažim izrazom (Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, / samo je dio mene koji spava)
  
• 
  ALEGORIJA – cjelokupno djelo u prenesenom značenju
  

• 
  INVERZIJA – red riječi obrnut od onog koji je gramatički najipsravniji; npr.
  

Niz zapoadno nebo

I iz rasprsnutih šipaka u vrtu

Krv se cijedi

• 
  RETORIČKO PITANJE – posebna uporaba upitnih rečenica, takva u koj se pirtanja nižu jedan za drugim, bez očekivanog odgovora; npr.
  

Tko me ponizio k rijeci

Mene koja sam voda?

Tko mi je dao udes izvora i ušća?

Tko mi je rekao smrt

Meni koja sam beskrajna?

• 
  ELIPSA – nastaje kad se iz rečenične cjeline izostavljaju pojedine riječi tako da se smisao može razumijeti npr. Kiša!
  
• 
  ASINDENTON – figura slična elipsi, nastaje nizanjem riječi bez njihova gramatička povezivanja, npr.
  

Topovi, bombe, torpedi,

Sistemi suhi, kumiri od mjedi,

Plemići lažni – carski svodnici,

Mračnjaci tusti, vragu srodnici...

• 
  POLISINDENTON – suprotna asindentonu; nizanje veznika bez gramatičke potrebe; npr.
  

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,

I vele da bolestan leži,

I nema ga mjesec, i nema ga dva

I zima je već,

I sniježi...

1. 
   TEMELJNA CIVILAZACIJSKA DJELA (OD 3. TISUĆLJEĆA PRIJE KRISTA)
   
2. 
   ANTIČKA KNJIŽEVNOST (8. st. prije Krista do pada Zapadnog Rimskog Carstva 476.)
   
3. 
   SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST (od 476. do kraja 15. stoljeća)
   
4. 
   HUMANIZAM/PREDRENESANSA I RENESANSA ( 15. i 16. stoljeće)
   
5. 
   BAROK (17. st.)
   
6. 
   KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO ( kraj 17. i 18. stoljeće)
   
7. 
   ROMANTIZAM (kraj 18. i početak 19. st.)
   
8. 
   REALIZAM (1830. do 1870.)
   
9. 
   NATURALIZAM ( 1870.- 1890.)
   
10. 
    MODERNIZAM (kraj 19. st.)
    
11. 
    KNJIŽEVNOST 20. STOLJEĆA