Što vam liječnici ne govore istina o opasnostima moderne medicine

Jedna je studija otkrila da je kod 366 muškaraca koji su imali uredan nalaz PSA testa došlo do stvaranja raka, dok su povišene vrijednosti — koje ukazu­ju na prisutnost raka — nađene kod svega 47 posto muškaraca koji su doista imali rak prostate.⁷⁹ Daigo je pak istraživanje, ono Harvardskoga medicin­skog fakulteta, našlo da testovi PSA ne uspijevaju ispravno dijagnosticirati rak prostate u 82 posto slučajeva.⁸'¹ Čak i kad se PSA testu pridoda biopsija, bude detektirano samo 40 posto raka prostate.⁸¹

Nedavno je otkriveno da PSA test može dati krivo očitanje ako je muška­rac ejakulirao u prethodna dva dana. Muškarci stariji od 40 godina imaju vrlo visoke razine PSA neposredno nakon ejakulacije, a kako one počinju znatno padati tek šest sati kasnije, potrebno je 48 ili više sati da se vrijednosti nor-maliziraju.⁸-

Kao i u slučaju mamografije, probiranje raka prostate zapravo vam može povećati šanse za umiranje. Europski institut za onkologiju (European Institute of Oncologv) u Milanu našao je da više muškaraca koji se podvrga­vaju PSA skriningu umire od raka prostate nego onih koji se ne pregledava­ju.«

Pa kako se onda možete zaštititi od raka ili — možda još važnije — od dijag­nostičkih testova za otkrivanje istih? Ako u vašoj obiteljskoj ili osobnoj anam­nezi ništa ne ukazuje na razne faktore rizika, nema valjanoga znanstvenog razloga zašto biste se podvrgavali redovitim preventivnim pregledima bilo koje vrste ako ste zdravi i nemate nikakvih simptoma. Profesor McCormick kaže da je možda najvažnije rano upozorenje na rak vrata maternice (u veći­ni slučajeva dovoljno rano za tretman) stalni vaginalni iscjedak ili bilo kakvo nemenstrualno krvarenje tijekom ciklusa, primjerice, nakon snošaja. Vjerojat­nost raka cerviksa raste s brojem ženinih seksualnih partnera, ako puši, uzi­ma kontracepcijske tablete ili druge propisane hormone, ima kakvu prenosi-vu spolnu bolest ili je rano započela spolnim životom. Ako ne spadate ni u jednu od navedenih kategorija, budite na oprezu ako vaš liječnik vrši pritisak da se podvrgnete testu, posebice kad to njemu donosi financijsku korist.

Morate li obaviti pregled cerviksa, možda ne bi bilo loše da inzistirate na njegovu vizualnom pregledu. U indijskoj studiji, kojom je obuhvaćeno 45.000 žena, vizualnim su pregledima otkrivene približno tri četvrtine sluča­jeva raka u skupini ispitanica, na osnovi erozija vrata maternice koje su krva­rile na dodir, slabe razvijenosti ili općenito sumnjivog izgleda vrata materni-ce.^s'^s

Što se mamografije tiče, medicina je uopće umanjila važnost redovitoga fizikalnog pregleda dojki kao dijagnostičkog sredstva. Savjetnik britanskog ministra zdravstva priznao je da su »više od 90 posto tumora dojke otkrile že­ne same«.⁸⁵ Štoviše, sedmogodišnja studija u koju je bilo uključeno 33.000 že­na pokazala je da samoispitivanje može smanjiti smrtnost raka dojke do jed­ne petine. Iako se neke kvržice koje detektira mamografija ne mogu napipati prstima, istina je da vrijedi i obrnuto. Jedan istraživač dapače vjeruje da vas rutinski mamografski skrining uljuljkuje u lažnom osjećaju sigurnosti, tako da ste skloni zanemariti znakove upozorenja u obliku sumnjivih kvržica.⁸⁶

Ako ne želite mamografski pregled, svakako se odlučite za redoviti samo-pregled dojke (vaš vas liječnik može poučiti kako to raditi) i fizikalni pregled dojke koji će obaviti vaš liječnik. Ako on to nerado čini ili ima ograničeno is­kustvo u fizikalnim pregledima, zamolite da vas uputi u kliniku gdje to rade rutinski, ili pronađite drugog liječnika. Novo istraživanje pokazuje da redovit samopregled dojki i godišnji pregled kod iskusne stručne osobe točnije predviđaju rak nego mamogrami.⁸⁷ Ako se ipak odlučite za mamografiju, ba­cite se u potragu. Pronađite ustanovu u kojoj se koristi oprema specijalno na­pravljena za mamografiju i koja je u mogućnosti dati najbolju sliku uz najma­nje zračenje, i postavite mnogo pitanja o broju mamograma koji se svaki tje­dan naprave, kao i to kada je uređaj bio posljednji put testiran. (Inspekcija uređaja trebala bi se obaviti barem jednom godišnje.)

Ako je kvržica pronađena, morate utvrditi, mamografijom ili fizikalnim pregledom, je li zloćudna ili nije. Neke bezopasne ciste mogu se identificirati fizikalnim pregledom. Kaže li vam liječnik da je u pitanju cista, ali vam ipak sugerira biopsiju, istražite je li to uistinu potrebno. Dobroćudni se tumor čes­to mijenja tijekom menstrualnog ciklusa te postaje bolniji pred menstruaciju, a kancerozni ne.

Ako je kvržica zaista stvorena, ne bi bilo loše da razmislite o ultrazvuč­nom snimanju, što bi mogla biti sigurnija opcija (za sve osim fetalnih stani­ca). Premda se ta tehnologija uvelike poboljšava i vjerojatno će se u konač­nici razviti u dobro dijagnostičko sredstvo, još uvijek je prisutan problem toč­nosti. Uspješnost ultrazvučne dijagnostike većim dijelom ovisi o vještini ope­ratera jer se slike teško tumače i podložne su krivoj interpretaciji. Operatere posebno brinu vizualni »artefakti« — to jest slike nečega što ne postoji — ili nešto sasvim normalno krivo protumače kao zloslutno, brkajući normalnu strukturu za abnormalnost. Sve se to svodi na to da bi vam mamogram tre­bao napraviti jedino krajnje iskusan operater, koji je dobro obučen za rad s najnovijom opremom te jednako tako dobro izvježban u razlikovanju stvar­nih od fantomskih slika. Za pregled dojki najčešće se koristi visokorezolucij-ska ultrasonografija u »stvarnom vremenu« — što znači da na ekranu točno vidite ono što transduktor (sonda) hvata u tom času. Prema jednom istraživa­nju na sto žena, od kojih je svaka imala najmanje jednu kvržicu u dojci, ukupno izmjeren stupanj točnosti ultrazvučnog pregleda iznosio je 74,8 pos­to. To, naravno, znači da je dijagnoza bila kriva u jednom od četiri slučaja. U 10 slučajeva ultrazvukom je dobroćudna cista na prsima dijagnosticirana kao kancerozna, dok su ukupno neuočeni jedna cista i jedan apsces.⁸⁸

Prema profesoru Williamu Leesu, voditelju radiologije na UCL Hospitals Trust u Londonu, najbolji ultrazvuk trebao bi uključivati Doppler kao dio su­stava, te ove dvije komponente treba koristiti u tandemu, što će pridonijeti operaterovi! pouzdanju u točnost postavljene dijagnoze..

Kolor Doppler ultrazvuk mjeri protok krvi, koji u zloćudnim tumorima naginje abnormalnom. U jednoj studiji postignuta točnost u detektiranju tu­mora dojke iznosila je 82 posto.⁸⁹

Srećom, čini se da se tehnologija ipak poboljšava; trenutačno kolor meto­da koristi uspoređivanje analize spektra boje s okolnim tkivima; boja kance-roznih tumora tipično je intenzivnija, s oštrim rubovima. U jednom ispitiva­nju na 70 pacijentica ta je metoda promašila samo jedan tumor.⁹⁰

Profesor Lees vjeruje da iskusan operater može postići točnost od 85 pos­to kombinirajući obje metode.

Kad sve zbrojimo, čini se da su ultrazvuk i mamografija podjednako us­pješni. U jednom ispitivanju na 80 pacijentica s dobroćudnim i zloćudnim le-zijama mamogrami su uhvatili pet slučajeva raka koje je ultrazvuk propustio, ali je zato ultrazvuk otkrio devet slučaja raka koje mamogrami nisu. U još jednoj studiji ultrazvuk je otkrio četiri raka koja se još nisu mogla napipati.⁹¹

Najnovija i najsigurnija dijagnostička mogućnost je termografija (mjerenje topline stanica — stanice raka su toplije).

Bez obzira na tehnologiju, najvažnija pitanja koja trebate postaviti odnose se na ekspertizu operatera. Uvijek se odlučite za nekoga vrlo iskusnog, po­sebice u skeniranju dojke. Nemojte se ustručavati upitati liječnika kolika je njegova stopa točno postavljenih dijagnoza ili je li imao ijedan ozbiljan slučaj koji je propustio uočiti. Upitajte ga i o stanju opreme — koliko je nova, ko­liko točna i kada je posljednji put servisirana.

Najbolja prevencija raka dojke jest izbjegavanje kontracepcijskih tableta, hormonske nadomjesne terapije i svih ostalih propisanih hormona, za što je sve rizičnost dokazana, te izbjegavanje kemikalija kao što su parabeni (uobi­čajeni konzervansi u kozmetičkim proizvodima). Dojite svoje dijete što duže možete, jedite cjelovitu, nepreradenu hranu s puno svježeg voća i povrća iz organskog uzgoja te bogatu esencijalnim masnim kiselinama, i izbjegavajte pesticide i mliječne proizvode, koje se povezuje s rakom dojke. Što se raka jajnika tiče, samo žene starije od 50 godina u visokorizičnim skupinama — one čiji su rođakinje imale rak jajnika, nemaju djece, podrijetlom su sa sjeve­ra Europe ili im povijest bolesti uključuje rak dojke, crijeva ili endometrija — trebale bi se redovito kontrolirati. Pa i ako vaš test bude pozitivan, važno je da rezultat bude potvrđen i drugim metodama prije no što pristanete na ope­rativni zahvat.

Kad je riječ o raku prostate, čini se da ćete najbolje proći ako izbjegavate skrining test, u slučaju da nemate simptome. Ako zaista obolite od raka, pro­mislite o taktici pozornog promatranja, takozvanom »čekaj i vidi« pristupu, i koristite druge oblike terapije, poput hormonske terapije, radije nego da po-hitate na operacijski stol, naročito ako ste stariji od 70 godina. Rak prostate uglavnom je spororastući oblik raka i vjerojatnije je da ćete umrijeti s njim nego od njega. Prema analizama autopsija trećina muškaraca u Europskoj uniji ima rak prostate, no samo će ih jedan posto umrijeti od njega prije no što im nešto drugo ne oduzme život.⁵²

Treći dio
_PREVENCIJA

Peto poglavlje

Unatoč prilično pouzdanim pokazateljima da nam bolest ugrožava živote kad se razbolimo, moderna medicina sada promovira stajalište kako liječnici dovoljno poznaju naša tijela da mogu spriječiti bolest čak i prije nego od nje obolimo. Liječnici se sve više okreću prema onom što vole zvati »preventiv­nom« medicinom — odnosno propisivanju lijekova »za svaki slučaj«, nama i našim bližnjima, dok smo još zdravi, kako bi se bolest okončala prije no što je i počela. Tijekom medicinske povijesti preventivna je medicina bila odgo­vorna za brojne zabrinjavajuće zamisli — poput rutinskoga rendgenskog sni­manja trudnica u cilju mjerenja veličine zdjelice, što je utjecalo na porast leu­kemije u dječjoj dobi, ili davanja trudnicama dietil-stilbestrola za »sprečava­nje« pobačaja, što je pak prouzročilo rak i neplodnost medu cijelom genera­cijom djece. Problem je takva pristupa u tome što mjera predostrožnosti go­tovo uvijek uzrokuje čak i više bolesnih stanja nego sama bolest koja je tre­bala biti prevenirana. Za proizvođače lijekova to ne predstavlja ništa drugo nego neočekivani bonus. Farmaceutska si industrija neprestano stvara tržišta lansirajući nove epidemije, koje otvaraju vrata za još više novih uspješno prodavanih čudotvornih lijekova — tako si ova industrija neprestano osigu­rava prihode.

Liječnici sve više vjeruju da je bit preventivne medicine identificiranje odre­đenih činitelja rizika u životnim stilovima, koji povećavaju šanse osobe da oboli od čega. U 1950-ima je dr. Ancel Keys, direktor Laboratorija za fiziolo­šku higijenu na Sveučilištu u Minnesoti, prvi iznio hipotezu da masna hrana uzrokuje srčani udar. Dr. Keys je grafički prikazao vezu između ukupno une­senih masti i fatalnih srčanih bolesti u šest zemalja. Njegove ograničene po­datke medicina je istom prigrlila, isprva pretpostavivši da visok unos masno­ća iz hrane uzrokuje visoku razinu kolesterola u krvi, što za posljedicu ima oblaganje arterija te započinjanje lančane reakcije događaja koji s vremenom dovode do srčanog ili moždanog udara. Sukladno tom razmišljanju kardio­vaskularna bi se bolest mogla uvelike spriječiti smanjenjem razine kolestero­la u krvi, bilo lijekovima bilo ograničavanjem unosa masnoća.

Ta hipoteza iznjedrila je cijelu industriju hrane i lijekova posvećenu pre­tragama za visoki kolesterol u krvi i njegovu snizivanju lijekovima i obrađe­nom hranom s niskim udjelom masnoće. Većina populacije Zapadnog svijeta dovedena je do opsjednutosti masnoćama, dok su milijuni pacijenata u SAD-u i Velikoj Britaniji (i šire) tiranizirani dugotrajnim uzimanjem lijekova.

Zapravo, sniženje bi razine kolesterola mogla biti jedna od najvećih ob­mana stoljeća. Fascinantna je činjenica da nitko nije uspio dokazati kauzalnu vezu između kolesterola ili dijete bogate mastima i bolesti srca. Zaista začu­đuje da većina pacijenata sa srčanim bolestima ima normalne razine koleste­rola}

Nakon 60 godina takve »preventivne« medicine na površinu je isplivalo da lijekovi koji snizuju kolesterol i dijeta s ekstremno niskim udjelom kolestero­la mogu povećati vaše šanse za umiranje. Mnogi od režima što ih medicina preporučuje mogu, štoviše, biti među glavnim krivcima za srčane bolesti. Niti za jedan lijek za sniženje kolesterola nije s vremenom dokazano da snizuje ukupnu stopu mortaliteta; u više slučajeva broj srčanih udara možda i jest bio u padu, no broj smrti od drugih srčanih problema je porastao, kao što je porastao i ukupan broj smrti uzrokovanih drugim faktorima.

Nakon što je Keys iznio svoju hipotezu o povezanosti, daleko strože stu­dije dokazale su da kolesterol možda čak i nije glavni uzrok bolesti srca. Jed­na studija u kojoj je sudjelovalo 20.000 muškaraca i žena iz Kopenhagena pokazala je da su samo oni s razinama kolesterola u krvi u gornjih pet posto imali rizik za razvoj bolesti srca.²

U 1950-ima Keys je sam organizirao veliku studiju u sedam zemalja, pro­učavajući životne stilove 16 lokalnih populacija sedam zapadnih zemalja uključujući i SAD, kako bi odredio uzroke koronarne srčane bolesti.³ Ali na­kon obrade svojih podataka, prikupljenih u razdoblju od 25 godina, istraži­vači su zaključili da je rizik predstavljen kompleksnom smjesom više faktora, u koje se ubrajaju kolesterol, pušenje, povišeni krvni tlak i prehrana. Važnost prehrane sugerirana je zbog značajne razlike u broju srčanih bolesti u različi­tim zemljama. No veza između unosa masnoća i srčanih udara nije pronađe­na.⁴

Brojne populacije s visokom zastupljenosti srčanih bolesti nemaju kores-pondentnu prehranu s visokim udjelom masti. Na primjer, nizozemski istra­živači putovali su u bjeloruski grad Minsk, gdje je stopa srčanih bolesti neu­običajeno visoka, te uzeli uzorke masnog tkiva grupi muškaraca i žena koji su bili na bolničkom liječenju zbog manjih problema. Nakon analize uzoraka masnog tkiva istraživači nisu pronašli dokaze da uzorci iz Minska sadrže ne­uobičajeno visoke vrijednosti zasićenih masti ili neuobičajeno niske vrijedno­sti esencijalnih masnih kiselina, pri čemu se oba slučaja smatraju činiteljima rizika za bolesti srca. Zaključili su da masnoća iz prehrane vjerojatno nije glavni uzrok bolesti srca u tome području.⁵

U jednoj od najvećih studija o bolestima srca i stilu života, u Framingha-mu u američkoj državi Massachussetts, veliki dio populacije praćen je tije­kom gotovo pola stoljeća u cilju određivanja faktora rizika za bolest srca i aterosklerozu. Usprkos tomu nikakva povezanost nije uspostavljena između visoke razine kolesterola i sredovječnih muškaraca — dob za koju se pret­postavlja da su muškarci izloženi najvećem riziku. Žene s visokim vrijedno­stima kolesterola umirale su u jednakom postotku kao i one s niskom razi­nom kolesterola. Premda je umrlo više ljudi s visokim kolesterolom nego onih s niskim kolesterolom, uzroci smrti bili su različiti, a ne isključivo boles­no srce. Jedina je veza, naime, uspostavljena između vrijednosti ukupnog kolesterola i rizika od srčanog udara kod muškaraca u dobi od ranih tridese­tih do ranih šezdesetih.⁶

Velika kalifornijska studija otkrila je da ni visoka razina ni niska razina kolesterola izgleda nemaju utjecaj ni na jednu važniju bolest, uključujući u to bolest srca i rak. Znanstvenici sa Sveučilišta Južne Kalifornije su, analiziravši oko 2.000 smrti unutar grupe od 7.000 sredovječnih muškaraca japanskog podrijetla, zaključili da su rane smrti bile uzrokovane drugim faktorima rizi­ka, a nikada samim kolesterolom.⁷

Čak i kad je riječ o starijim pacijentima, koji bi logički trebali biti najviše ugroženi, znanost nije uspjela povezati visoke razine kolesterola s oboljelim srcem. Visoka razina kolesterola (više od 6,21 mmol/1 ili 240 mg/dl) nije im povećala rizik umiranja ni od čega, pa ni od bolesti srca, srčanog udara ili nestabilne angine pektoris.^H Sličnim nalazima rezultirale su i studije starijih osoba u Australiji i New Yorku.⁹

Dijeta s malim udjelom masti ženama stvarno može povećati rizik za bo­lest srca. U jednoj su skupini od 15.000 škotskih žena one koje su imale više razine kolesterola od muškaraca imale manju vjerojatnost umrijeti od bolesti srca nego muškarci s najvišim razinama kolesterola. Pritom se čini da sniže­nje razine kolesterola kod žene snizuje i razinu njezinih lipoproteina visoke gustoće, dobrog oblika kolesterola koji uistinu štiti od srčanih bolesti.¹"

Ti svojevrsno proturječni podaci navode na zaključak da visoki kolesterol jednostavno može ukazivati na to da u tijelu nešto nije kako treba, dok stvar­ni uzrok bolesti srca leži negdje drugdje! Čak je otkriveno i to da kolesterol ne uzrokuje inicijalno oštećenje arterija, već se samo akumulira u krvi ili u arterijama mjesecima nakon što je nešto drugo izazvalo oštećenje."

Posljednji dokaz pokazuje da visoka razina kolesterola može imati zašti­tnu ulogu u starijoj dobi. Nizozemski znanstvenici proučavali su medicinsku dokumentaciju više od 700 starijih osoba. Oni s najvišim kolesterolom izbje­gli su rak i infektivne bolesti te živjeli najduže.¹²

Otkako je hipoteza o kolesterolu promovirana, farmaceutske su kompa­nije eksperimentirale s raznim supstancijama za sniženje kolesterola, postižu­ći skromno smanjenje od oko deset posto. Međutim u 1980-ima su izašli sa »statinima«, za koje je pronađeno da inhibiraju proizvodnju kolesterola u tije­lu do 40 posto. I posljednji tračak liječničkoga skepticizma vezan uz hipote­zu o kolesterolu nestao je krajem 1994., nakon objavljivanja rezultata jedinog istraživanja stope preživljavanja sa simvastatinom (Scandinavian Simvastatin Survival Study), koje je opravdalo uporabu lijekova za sniženje kolesterola, barem kod pacijenata sa srčanim bolestima i visokim razinama kolesterola. Ta takozvana 4S studija pratila je 4.444' pacijenata (»četiri« je očito bio lajtmo-tiv) sa srčanim bolestima i visokim razinama kolesterola. Nakon pet i pol go­dina u skupini koja je dobivala lijekove za sniženje kolesterola bilo je za 42 posto manje fatalnih srčanih udara i za jednu trećinu manje.srčanih bolesti u odnosu na grupu kojoj je davan placebo. (Žene u gaipi nisu uživale istu po­boljšanu statistiku preživljavanja; iako je samo jedna petina ispitivane popu­lacije bila ženskoga spola, u placebo grupi stopa mortaliteta bila je upola manja nego u muškoj placebo grupi, što još jednom ukazuje na to da su vi­soke razine kolesterola beznačajan indikator budućih srčanih bolesti žena.)¹³

Nije prošlo ni tjedan dana, a medicinski se tisak već nepokolebljivo pri­klonio kolesterolskom trendu proklamirajući »simvastatin spašava živote«.¹⁴ Na sastanku Američkog udruženja za srce (American Heart Association), odr­žanom 1994. u teksaškom gradu Dallasu, Michael Brown i Joseph Goldstein, dobitnici Nobelove nagrade 1985. za rad o kolesterolu, prekinuli su dugotraj­nu šutnju o spornoj temi kolesterola govorom o rezultatima skandinavske studije kao o »prekretnici« i »konačnom odgovoru«.

Nedugo nakon 4S studije provedeno je škotsko istraživanje koronarne prevencije (West of Scotland Coronarv Prevention Study ili WOSCOPS). Svrha je bila pokazati kako kod muškaraca koji imaju visoke razine kolesterola, ali ne i srčane tegobe, pravastatin, jedan drugi »starinski« lijek za sniženje koles­terola, može prevenirati srčane udare za trećinu.¹⁵ Druge su studije, uključu­jući i jednu koja recenzira sve ostale studije, zaključile da bi pravastatin mo­gao smanjiti učestalost srčanih udara najmanje za 60 posto te usporiti otvr-dnjavanje arterija.¹⁶

Iako je između tih istraživanja bilo mnogo značajnih razlika, ona su djelo­vala na medicinsku zajednicu poput električnog šoka. Studija WOSCOPS naši­roko je tumačena kao dokaz da inače zdravi muškarci s visokim razinama kolesterola mogu uzimati lijekove za sniženje kolesterola i time umanjiti svo­je šanse za umiranje od srčanih bolesti približno za trećinu. Svi pacijenti s povišenim razinama kolesterola, bez obzira na njihovu dob i spol, stavljeni su na doživotnu terapiju lijekovima za sniženje kolesterola.¹⁷ Jedna bolnica u Dundeeu, koja je vodila statistiku pacijenata kojima su propisivani lijekovi za sniženje kolesterola prije i nakon objavljivanja 4S studije, pronašla je izrazito povećanje kako pacijenata kojima je mjeren kolesterol (za jednu trećinu), ta­ko i pacijenata kojima su propisani lijekovi (za približno osam puta).¹⁸ Mno­gi od onih koji su uzimali lijekove bili su starije životne dobi ili ženskog spo­la, premda lijekovi nisu bili valjano ispitivani u tim kategorijama pacijenata. Štoviše, iako je 4S studija pokazala ograničenu korist lijekova za sniženje ko­lesterola kod žena, dok u studiji WOSCOPS one čak nisu bile ni uključene, žene upravo predstavljaju više od polovine svih kolesterolskih pacijenata u SAD-u koji uzimaju lijekove.¹⁹

Samo je nekoliko hrabrih disidenata postavilo pitanje provedbe 4S studije i ukazalo na ono što oni vide njezinim osnovnim manama. Na primjer, bilo kome s koronarnom srčanom bolesti bilo je dopušteno sudjelovati u studiji, bez obzira na to je li bolest uzrokovana otvrdnućem arterija ili nije. U tretira­noj je skupini bilo 38 osoba koje su u trenutku pristupanja studiji vec' imale ugrađenu srčanu premosnicu ili angioplastiku i koje su time imale manju vje­rojatnost umiranja. A u kontrolnoj grupi bilo je 54 pušača, što bi moglo imati neke veze s većom stopom mortaliteta u toj skupini.²⁰

William Stehbens s Medicinskog fakulteta Wellington u Novom Zelandu naglasio je (a trebao bi kao patolog to znati) da je dijagnosticiranje koronar­ne srčane bolesti ili procjena ozbiljnosti ateroskleroze krajnje neegzaktna znanost — sve dok ljudi ne umru. U 4S studiji stvarna razlika u stopi morta­liteta od svih uzroka između dviju skupina iznosila je svega 3,3 posto. Napo­sljetku, Stehbens napominje da je kontrolna grupa uzimala placebo koji je sadržavao metilcelulozu koja se, ako se daje intravenozno zečevima, taloži u arterijama, što nije različito od učinka ateroskleroze.

U studiji WOSCOPS smrtni ishodi zbog srčane bolesti u kontrolnoj skupini (oni koji nisu uzimali lijekove) bili su brojčano veći nego kad je riječ o osta­tku populacije — bliže prosječnoj stopi mortaliteta ljudi koji su od njih stariji 10 godina ili više — što daje naslutiti da su osobe odabrane da predstavljaju »prosječne građane« bile bolesnije nego što je to uobičajeno za »prosječnoga građanina«.²' Nadalje, iako u studiji WOSCOPS pravastatin jest snizio razinu kolesterola i broj srčanih udara ili smrti od srčanih udara, on nije u značajnoj mjeri spasio živote od drugih koronarnih bolesti ili bilo kojeg drugog uzroka. Recenzija svih studija s pravastatinom također nije uspjela pokazati da se smanjenje broja srčanih udara može prevesti u značajan broj spašenih života. Svako smanjenje stope mortaliteta, osim od srčanih udara, nije smatrano »sta­tistički značajnim«.²² Čak i ako se slažete sa statistikom preživljavanja kod sr­čanih udara, sveukupno preživljavanje tijekom pet godina WOSCOPS-ova eksperimenta povećano je samo s 96 na 97 posto, a u 4S studiji s 87,7 na 91,3 posto.²³ To znači da bi mnogi koji u povijesti bolesti nemaju srčani udar mogli biti upućeni na uzimanje lijekova za sniženje kolesterola na neodređe­no vrijeme, uz iznimno minimalan dobitak.

Petnaestak godina nakon tih dviju studija statini su postali najpopularnije oružje u arsenalu vašeg liječnika i jedan od najprofitabilnijih izvora zarade svih vremena za farmaceutsku industriju.

Četiri veće studije statina koje su. od tada napravljene imale su proturje­čne rezultate. Primjerice, CARE (Cholesterol and Recurrent Events) istraživa­nje, u koje je bilo uključeno nekoliko američkih, kanadskih i britanskih sve­učilišnih bolnica, iskušalo je pravastatin u sniženju kolesterola kod pacijena­ta koji su već pretrpjeli srčani udar. No nakon pet godina ne samo da nije bi­lo većih razlika između tretiranih i netretiranih gaipa što se tiče fatalnih srča­nih udara, nego je čak u pravastatinskoj grupi bilo nekoliko smrti više zbog drugih uzroka. Bio je, ipak, manji broj moždanih udara i srčanih udara sa smrtnim ishodom.²⁴

Tada je osmišljena AFCAPS/TexCAPS studija (Air Force/Texas Coronarv Atherosclerosis Prevent Study) kako bi se odredilo bi li statini mogli spriječiti srčane udare kod približno 6.000 muškaraca i žena s normalnim razinama kolesterola. Nakon pet godina, premda je u tretiranim grupama manje ljudi imalo srčane udare ili anginu pektoris (3,5 posto u odnosu na 5,5 posto u ne-tretiranim skupinama), statini nisu imali utjecaja na ukupni mortalitet. Goto­vo je isti postotak umrlih bio u objema skupinama.²⁵

U istraživanje LIPID (Australian Long-term Intervention with Pravastatin in Ischemic Disease), koje je organizirao Centar za kliničke pokuse Nacional­nog savjeta za zdravstvena i medicinska istraživanja Sveučilišta u Sydneyju, uključeni su pacijenti s visokim i niskim razinama kolesterola, koji su patili od ranije stečene srčane bolesti.

Nakon šest godina stopa mortaliteta i broj bolesti srca bili su znatno niži u tretiranim skupinama nego u kontrolnoj skupini.²⁶ Ipak su najimpresivniji rezultati prikupljeni do današnjih dana obuhvaćeni oxfordskom studijom zaštite srca (Heart Protection Study ili HPS), kojom je u razdoblju duljem od pet godina ispitivan učinak statina na 20.000 osoba visokog rizika za pojav­nost koronarne srčane bolesti.

Studija HPS zaključila je da rutinsko korištenje lijekova za sniženje koles­terola kod pacijenata s visokim rizikom za krvožilne bolesti može smanjiti broj srčanih i moždanih udara za trećinu.²⁷

Prema istraživačima, pet godina tretmana statinima može spriječiti srčane udare, moždane udare ili druge značajne vaskularne događaje kod jedne od deset osoba koje su imale srčani udar, kod osam od sto osoba s anginom pektoris ili nekom drugom koronarnom srčanom bolesti, kod sedam od sto osoba koje su imale moždani udar i kod sedam od sto osoba s dijabetesom.

Govoreći na znanstvenom zasjedanju Američkog udruženja za srce (Ame­rican Heart Association) u studenom 2001. godine, Rony Collins, jedan od di­rektorom Odjela za kliničke pokuse Sveučilišta u Oxfordu i vodeći istraživač studije HPS, nazvao je statine »novim aspirinom«. Collins je rekao da njegovi dokazi miču statine sa začelja kolone lijekova za sniženje kolesterola i čvrsto ih postavljaju na samo čelo preventivnih tretmana za bolesti srca i krvnih ži­la.

Kad bi 20 milijuna visokorizičnih osoba diljem svijeta uzimalo terapiju statinom, procijenio je Collins, to bi spasilo oko 50.000 života godišnje. Dru­gim riječima, svakoga bi tjedna bilo spašeno oko 1.000 života.