Te u zagrebu filozofski fakultet
|
|  Yüklə 2.4 Mb.
|
I Z V J E Š Ć ENa natječaj Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli za izbor nastavnika u naslovno znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora, objavljen u Glasu Istre i Narodnim novinama 5. prosinca 2008. godine, prijavio se samo jedan kandidat: naslovni docent dr. sc. Nevio Šetić, zastupnik u Hrvatskom saboru. I. Životopis kandidataDr. sc. Nevio Šetić rođen je 11. studenoga 1958. u Krmedu, općina Bale u Istri. Osnovnu je školu pohađao u Krmedu, Balama i Rovinju, a srednju u Puli. Studirao je povijest i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru. Diplomirao je 1981. godine. Na istom je fakultetu pohađao poslijediplomski studij pomoćnih povijesnih znanosti. Znanstveno-nastavno vijeće Filozofskog fakulteta u Zadru prihvatilo je u prosincu 1993. godine Šetićevu knjigu Napoleon u Istri – Istra za francuske uprave 1805.-1813. kao ekvivalent magisteriju znanosti. Nevio Šetić obranio je na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru u srpnju 2003. godine disertaciju «Naša Sloga» (1870.-1915.) kao izvor za proučavanje povezanosti Istre s ostalim hrvatskim etničkim prostorom u tijeku nacionalne integracije te stekao titulu doktora znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest. Dr. sc. Nevio Šetić radio je u osnovnoj i srednjoj školi (1981-1985), bio kustos Muzeja narodne revolucije u Puli (1985-1988), istraživač-suradnik Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci, Radna jedinica u Puli (1988-1993. i 1998). Između 1993. i 1998. bio je pomoćnik savjetnika Predsjednika Republike za unutarnju politiku, a od 1998. do 2004. i od 2008. zastupnik u Hrvatskom saboru. Između 2004. i 2008. bio je državni tajnik za osnovno školstvo u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Dr. sc. Nevio Šetić nositelj je nekoliko hrvatskih odličja (Red hrvatskog pletera, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića) i spomenica te talijanskog priznanja Premio internazionale Cartagine – Međunarodno priznanje Kartaga.
II. Znanstvena djelatnostDr. sc. Nevio Šetić napisao je i objavio dosad ukupno sedam knjiga i više od stotinu tekstova, od čega je 19 izvornih znanstvenih članaka, više od 40 preglednih i stručnih radova, te sedamdesetak tekstova popularnog karaktera, feljtona, predgovora, pogovora i recenzija/prikaza knjiga. Glavno područje Šetićeva znanstvenog interesa jest povijest Istre u 19. i 20. stoljeću. Iz tog su područja Šetićevi kvalifikacijski radovi (ekvivalent magisterija i doktorat) i knjige te najveći dio izvornih znanstvenih članaka. Do izbora za naslovno zvanje docenta dr. Šetić objavio je pet knjiga, 15 izvornih znanstvenih radova, 23 pregledna i stručna članka te niz drugih radova. Nakon izbora za to zvanje, od 2005. do kraja 2008. godine objavio je dvije knjige, trinaest znanstvenih članaka (četiri izvorna znanstvena i devet preglednih/stručnih) te sedam natuknica u Istarskoj enciklopediji. Kako se ovdje radi o izboru za naslovno zvanje izvanrednog profesora, ponovit ćemo ocjenu nekoliko važnijih Šetićevih radova prije izbora za naslovno zvanje docenta, a potom se ukratko osvrnuti na dvije Šetićeve knjige i neke važnije radove objavljene nakon njegova izbora u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika i naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta. Radove nećemo bodovati budući da je u Pravilniku o izboru u znanstvena zvanja (Narodne novine, br. 84, 11. srpnja 2005) izrijekom navedeno sljedeće: „Ako pristupnik očito zadovoljava očekivane uvjete, stručno povjerenstvo ne mora bodovati radove.“ Dr. sc. Nevio Šetić te uvjete očito zadovoljava i višestruko premašuje. RADOVI PRIJE IZBORA ZA NASLOVNO ZVANJE DOCENTA U knjizi Napoleon u Istri. Istra za francuske uprave 1805-1813. (IKK Grozd, Pula 1989, 214 str.) autor daje preglednu sliku stanja u Istri u prijelomnom razdoblju kraja 18. i početka 19. stoljeća, kada višestoljetnu mletačku vlast u Istri zamjenjuju austrijska, francuska i opet austrijska. U središtu Šetićeva interesa je vremenski kratkotrajna francuska uprava u Istri (1805-1813). Autor govori o političkim zbivanjima i organizaciji francuske uprave, unutrašnjim prilikama i odnosu istarskog stanovništva prema novoj vlasti, fenomenu razbojništva i gusarstva, o naseljima i stanovništvu Istre u doba francuske uprave, gospodarskim prilikama i poreznom sustavu, o vojnim prilikama i odnosu stanovništva prema Napoleonovoj vojsci te javnom redu i miru, o povijesti školstva te o zdravstvenim prilikama u Istri u to doba. Knjiga je napisana na temelju proučavanja opsežne literature i arhivske građe U knjizi Istra između tradicionalnog i modernog (Naša sloga, Pazin 1995, 160 str.) Nevio Šetić objavio je svoje tekstove o procesu hrvatske nacionalne integracije u Istri u 19. stoljeću. Ti su tekstovi objavljivani ili priređeni za objavljivanje u znanstvenim časopisima i zbornicima radova. Radi se o osam članaka koji objašnjavaju proces nastanka moderne hrvatske nacije u Istri, prve hrvatske tabore u Istri i na Kvarnerskim otocima, pitanja identiteta Istre, veze između Istre i Kvarnerskih otoka s Dalmacijom u preporodnom razdoblju, značenje svećenstva u procesu nacionalne integracije Hrvata u Istri i dr. U članku «O procesu nastanka suvremene hrvatske nacije u Istri» (str. 24-51) Šetić je slijedio model nacionalne integracije koji su ponudili Miroslav Hroch i Mirjana Gross. Proces postanka moderne hrvatske nacije u Istri autor promatra kroz četiri faze: inicijalnu, od 1830-ih do 1860-ih; središnju, od otprilike 1861. do 1907; međufazu, od početka 20. stoljeća do 1918; završnu fazu, tijekom Drugog svjetskog rata. Članak je izvorno objavljen u časopisu Društvena istraživanja (br. 6-7, Zagreb 1993, str. 587-605). Knjiga Iz istarskoga novovjekovlja (Istarski glas, Labin 1999, 216 str.) sadrži šest feljtona koje je Šetić objavio u Glasu Istre između 1989. i 1994. godine. Radi se o njegovim znanstvenim tekstovima prilagođenim stilu novinskog podlistka, dakle bez znanstvenog aparata i s potrebnim pojašnjenjima i pojednostavljenjima u odnosu na izvorne znanstvene radove. U ovim se tekstovima Šetić prikazuje i kao vrstan publicist, esejist i popularizator povijesne znanosti, što je neobično važno s obzirom da približava rezultate historiografije znatnom širem čitalačkom krugu. U članku «Prilog proučavanju veza Dubrovnika sa sjevernojadranskim primorjem i Istrom u XV. i XVI. stoljeću», Problemi sjevernog Jadrana, sv. 5, Zavod za povijesne i društvene znanosti JAZU, Rijeka 1985, str. 235-258, Šetić opisuje gospodarske i društvene te političke veze između Dubrovačke Republike i Senja i senjskih uskoka, Frankopana, Krka, sjevernojadranskih luka, Rijeke i Istre. Zaključuje da se Dubrovačka Republika prema sjevernom Jadranu i Istri ponašala u okvirima svoje opće jadranske i sredozemne politike, vodeći računa o poziciji i interesima Venecije te Osmanskog Carstva. Članak «Poslijeratna hrvatska historiografija o Istri, Rijeci i Kvarnerskim otocima kraljem XVIII. i na početku XIX. stoljeća», Pazinski memorijal, knj. 22, Pazin 1992, str. 27-36, navodi najvažnije rezultate suvremene historiografije o političkim, gospodarskim, društvenim, kulturnim i drugim pitanjima na području sjevernog Jadrana na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Autor smatra da je to razdoblje, i cijelo 19. stoljeće, još uvijek nedovoljno obrađeno te da postoji prostor i potreba za daljnjim cjelovitim istraživanjima. Svoja istraživanja o povijesti francuske uprave na hrvatskom teritoriju Šetić je upotpunio tekstom «Prilog poznavanju prošlosti Rijeke i njena zaleđa za francuske uprave», Grobnički zbornik, sv. 2, Rijeka 1992, str. 78-99. U njemu se pokazuje kako su Francuzi više puta ulazili u Rijeku – 1797, 1805-1806, svibanj 1809. i studeni 1809, kao i organizaciju francuske uprave u Rijeci i na Grobinšćini između 1809-1813. godine. Šetić opisuje ratne teškoće i nedaće, pljačke i otimanje, koji su zadesili Riječane, te navodi troškove izdržavanja francuske vojske. U suautorstvu s Marinom Maninom dr. sc. Nevio Šetić objavio je prije izbora za docenta dva teksta: “Prihodi i rashodi općina Istarskog okružja 1846./47. godine” (Vjesnik Istarskog arhiva, sv. 4-5, Pazin 1998, str. 191-236) i “’Istarski’ internat u Karlovcu i Zagrebu 1919.-1941. (Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata 1918.-1943., Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2001, str. 489-530). U prvome se donose dokumenti planiranih prihoda i rashoda 20 općina Istarskog okružja za 1847. godinu, a u drugome analizira djelatnost učeničkog internata izbjeglica i prognanika iz Istre u međuratnom razdoblju. RADOVI NAKON IZBORA ZA NASLOVNO ZVANJE DOCENTA Knjiga O povezanosti Istre s ostalim hrvatskim zemljama Naša sloga 1870.-1915. (Dom i svijet, Zagreb 2005, 524 str.) nastala je na temelju Šetićeve disertacije. Knjigu su recenzirali prof. dr. Stijepo Obad i prof. dr. Miroslav Bertoša. U uvodnom je dijelu autor prikazao glavne karakteristike nacionalno-integracijskog procesa u Istri, a potom je u dva sljedeća poglavlja dao opsežan nacrt rezultata dosadašnjih istraživanja istarske povijesti u zadnjim desetljećima 19. i prvome desetljeću i pol 20. stoljeća te analizirao važnost novina Naša sloga u procesu hrvatske nacionalne integracije u Istri. U sljedeća dva poglavlja Šetić je opširno prikazao kako su izgledali odnosi istarskih Hrvata s Hrvatskom-Slavonijom i Dalmacijom, te ukratko s Vojnom krajinom i Bosnom i Hercegovinom. Dao je i vrlo kratku napomenu o odnosu prema Hrvatima u južnoj Ugarskoj. U zaključnom je osvrtu autor sumirao rezultate svoga iščitavanja Naše sloge, ponovno ističući važnost toga glasila za nacionalnu integraciju Hrvata u Istri, kao i za njihovo povezivanje s maticom. Na kraju su knjige prilozi – pretisci i ispisi petnaestak novinskih tekstova, potom bibliografija, sažeci na stranim jezicima i kazalo osobnih imena. Šetić naglašava kako je Naša sloga bila „promicatelj hrvatskog nacionalnog osjećaja i nositelj hrvatske nacionalne i državotvorne svijesti i jedinstvene političke misli istarskih Hrvata“, odnosno „prvi moderni medij“ i „prava riznica političke, nacionalno integracijske i državotvorne misli istarskih Hrvata“. Te su novine pisale o različitim aspektima i pitanjima političke, društvene, kulturne i gospodarske naravi. Šetić tvrdi da nisu poticale euforično raspoloženje, nego da su konstanta tih novina bile „postojanost, strpljivost, marljivost, vjerodostojnost, a iznad svega polemička jasnoća i kritičnost, te osjećaj za pravednost i etičnost“. U knjizi Istra za talijanske uprave : o istarskoj emigraciji i njenom tisku u Zagrebu 1918.-1941. (Dom i svijet, Zagreb 2008, 296 str.) Nevio Šetić obradio je istarski tisak u egzilu u Zagrebu u vrijeme talijanske vlasti u Istri između dvaju svjetskih ratova. Knjigu su recenzirali dr. Ivo Perić i dr. Marino Manin. Nakon što je ukratko opisao političke prilike u Istri na početku 20. stoljeća, autor je dao prikaz djelovanja istarske emigracije 1918-1941. godine. Analizirao je pisanje triju listova: Istre, Malog Istranina i Istranina te nekoliko kalendara (Emigrant, Soča, Jadranski kalendar), a dao je i osvrt na djelatnost Istarske naklade u Zagrebu i ukratko prikazao njezina izdanja u predvečerje Drugoga svjetskog rata. Naglasio je kako je život istarskih emigranata, ljudi svih staleža i zanimanja, bio vrlo težak – pojedinci godinama nisu mogli dobiti jugoslavensko državljanstvo i živjeli su na rubu egzistencije. Pomagale su im različite dobrotvorne ustanove poput Crvenog križa i drugih, a važna je i materijalna pomoć utjecajnih političara podrijetlom iz Istre. Primjerice, u doba banovanja Matka Laginje uspostavljen je Odsjek za istarske izbjeglice. Tisak istarskih emigranata, glavni predmet Šetićeve analize, imao je vrlo važnu ulogu u životu izbjeglica – pridonosio je njihovu međusobnom povezivanju, informirao ih je o različitim aspektima života u Istri, napose razotkrivao fašističku narav tamošnje vlasti, učvršćivao antifašističko raspoloženje istarskih Hrvata emigranata, ali i ostalih jugoslavenskih državljana. Napokon, održavao je nadu Istrana da će se jednoga dana vratiti u svoj zavičaj. Napomenuli smo da je dr. Šetić nakon zadnjeg izbora objavio trinaest znanstvenih članaka, od kojih su četiri kategorizirana kao izvorni znanstveni članci, a ostali su pregledni i stručni radovi. Nekoliko je članaka objavio u suautorstvu s doktorandima ili suradnicima na znanstvenom projektu u sklopu kojeg obavlja svoju znanstveno-istraživačku djelatnost. Većina se članaka, kao i cjelokupan Šetićev znanstveni rad, odnosi na povijest Istre u moderno i suvremeno doba. S Ivom Milovan objavio je članak „Dva općehrvatska skupa iz 1890. i 1893. i njihovo nacionalno-integracijsko značenje“ (Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 46/2008, str. 227-258). U njemu su prikazane svečanosti otkrivanja dvaju spomenika istaknutim hrvatskim kulturnim djelatnicima – Kačićeva spomenika u Makarskoj 1890. i Gundulićeva spomenika u Dubrovniku 1893. godine. Autori su na temelju onodobnog tiska opširno opisali kako su izgledale te svečanosti. Osobitu su pozornost posvetili njihovim odjecima u Istri prema pisanju Naše sloge. Kako su izgledale političke prilike i opća društvena situacija u Istri u drugoj polovici 19. stoljeća, uoči pokretanja lista Naša sloga, dr. Šetić je opisao u članku „Prilike u Istri uoči i tijekom objavljivanja Naše sloge“, objavljenom u suautorstvu s dr. Marinom Maninom u Časopisu za suvremenu povijest, 39, br. 3, 2007, 705-730. Proces nacionalne integracije u Istri autori su periodizirali, prema Hrochovu modelu, u sljedeće faze: a) inicijalna faza (1830-ih – 1860-ih), b) središnja faza (1861-1907), c) razdoblje stagnacije (početak 20. stoljeća do 1940-ih), d) završna faza (četrdesete godine 20. stoljeća). Zbog specifičnih istarskih prilika uveli su, dakle, jednu međufazu nazvavši je razdobljem stagnacije. Izlaženje lista Naša sloga najvećim se dijelom poklapa sa središnjom integracijskom fazom, pa autori smatraju da je list svojevrsna kronika cijeloga pokreta nacionalnog sazrijevanja Hrvata u Istri, zapravo cijelog tog vremena. O jednom vidu odnosa istarskih Hrvata prema središnjem hrvatskom političkom korpusu u Zagrebu Šetić je pisao u članku „Istarski i riječki Hrvati u posjeti Zagrebu prigodom Velike gospodarske izložbe 1891“ (Historijski zbornik, LX, 2007, str. 119-127). Opisao je kako je izgledala organizacija posjeta, njegov tijek kao i oduševljenje gostiju i domaćina. Posebno se zadržao na opisu susreta s Antom Starčevićem. Šetić smatra da je ovaj posjet Zagrebu imao izniman značaj za Hrvate iz Istre, Rijeke i Primorja – oni su se mogli uvjeriti da ih politički krugovi u Zagrebu poznaju i prihvaćaju te podupiru njihove političke i nacionalne težnje. U časopisu Društvena istraživanja dr. Šetić je objavio pregledni članak „Prvi narodni zastupnici iz Istre u Hrvatskom saboru u Zagrebu 1947. godine“ (br. 92/2007, str. 1219-1237). Prikazao je okolnosti u kojima je došlo do izbora prvih istarskih zastupnika u Saboru, te dao kratak osvrt na njihove prve govore u sabornici. U Časopisu za suvremenu povijest (38, br. 1, 2006) dr. Šetić je u suautorstvu s Alkom Turalijom objavio članak koji izlazi izvan poznatih okvira njegova znanstvena interesa: „Vrtlarija Prandau-Mailath u Donjem Miholjcu“. Autori su na temelju građe iz Državnog arhiva u Osijeku dali prikaz rada vrtlarije plemićke obitelji Prandau, koja je u Donjem Miholjcu osnovana u drugoj polovici 19. stoljeća, a danas je pod zaštitom nadležnih tijela državne i lokalne vlasti. Dr. sc. Šetić suradnik je znanstveno-istraživačkog projekta „Povijest Istre: sustavi, institucije, društvo i identitet u 19. i 20. stoljeću“ pod vodstvom dr. sc. Marina Manina. Sudjelovao je na tridesetak znanstvenih i stručnih skupova (domaćih i inozemnih) te na nizu javnih tribina, promocija i okruglih stolova. III. Nastavna djelatnost Na početku svoje radne karijere Nevio Šetić radio je u osnovnoj i srednjoj školi. Od 1997. predaje na studiju povijesti u Puli: isprva predmet Povijest srednje i jugoistočne Europe od kraja XVIII. stoljeća do 1914. godine, a od 2006. i predmet Hrvatska povijest od kraja XVIII. stoljeća do 1914. godine. Za novi nastavni plan i program prema bolonji osmislio je tri nova izborna kolegija: Istra i Rijeka za francuske uprave i procesi modernizacije u hrvatskim zemljama, Procesi nacionalne integracije i modernizacije u hrvatskim zemljama u XIX. stoljeću, Naša sloga – mobilizator društvenih slojeva u Istri od 1870. do 1915. godine. Sudjeluje i u pripremi studija povijesti na Katoličkom sveučilištu u Zagrebu u osnivanju. Bio je mentor i član povjerenstava za izradu i obranu diplomskih radova petoro studenata koji su obranili radove te još nekoliko koji su u postupku obrane. Sudjeluje kao mentor u znanstvenom usavršavanju asistenata Ive Milovan i Mihovila Dabe na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.
Jedan je od utemeljitelja izdavačke kuće Naša sloga u Pazinu. Između 1995. i 2000. bio je glavni urednik u tom izdavačkom poduzeću. Surađuje i s jednim od najvećih hrvatskih izdavača, Profil-Internationalom, gdje je uredio nekoliko knjiga, među kojima i sveučilišni priručnik svjetske povijesti modernog doba, kao i s izdavačkom kućom Dom i svijet u Zagrebu. Dr. sc. Nevio Šetić aktivan je član različitih udruga: Katedre Čakavskog sabora u Pazinu, Matice hrvatske (bio je predsjednik Ogranka MH u Puli), Društva egzodus istarskih Hrvata (suosnivač i prvi predsjednik), Družbe „Braća hrvatskog zmaja“, Hrvatskog pedagoško-književnog zbora (potpredsjednik od 2008) i dr.
|