Ana səhifə

Metodika nastave hrvatskog jezika


Yüklə 365.95 Kb.
səhifə1/4
tarix24.06.2016
ölçüsü365.95 Kb.
  1   2   3   4
METODIKA NASTAVE HRVATSKOG JEZIKA

literatura: Težak: teorija i praksa nastave hrv. jezika

Težak: Govorne vježbe

Rosandić: Pismene vježbe



Prva sredstva izražavanja:

1. ENTIMEMA – zaključak izveden iz jedna pretpostavke dok je druga neizrečena (pričuvana misao)

npr. Marko će umrijeti jer je čovjek /izostaje: Svi ljudi su smrtni)

2. SILOGIZAM – logički zaključak izveden iz dviju ili više pretpostavki (premisa)


Kriteriji odrđivanja govornih vrsta:

1. TEMATIKA

2. FUNKCIJA

3. STIL


4. ARGUMENTACIJA

5. KOMPOZICIJA

6. VRSTA AUDITORIJA

7. BROJ GOVORNIKA

8. BROJ SLUŠAČA

9. AUDIO, AUDIO-VIZUALNA VEZA

10. POVRATNA SVEZA

11. DULJINA GOVORA

12. AMBIJENT GDJE SE DRŽI

13. OKOLNOST


Stara Grčka- tri vrste govora

1. EPIDEIKTIČKI GOVOR

- najčešće pohvalni govor /svadbeni g., pogrebni, zdravice, razni g. uz proslave, promaknuće)

- može biti i pokudni govor (Demosten «Filipike»)

- visoki stil – (kićeni stil) – slikovit, pun ukrasa, mnoštvo metafora, epiteta, poredbi, basni, parabola, personifikacija

- argument: etika- razlikovanje lijepog i ružnog, lošeg i dobrog; pokdni govor ima samo funk. zaustavljanja

- cilj: upozoriti na vrline (velikodušnost, razboritost, hrabrost, mudrost)


2. POLITIČKI GOVOR

- srednji stil: -manje slikovit od e., nema toliko ukrasa

- ne bi trebao sadržavati stilske figure, posebice mataforiku, ali političari se koriste lijepim izrazima

- mora biti oslobođen riječi s prenesenim značenjem i voditi računa kome se obraća

- koncentriran na zadobivanje povherenja slušatelja i osobni probitak

- argument: budućnost

- cilj: učiniti zajednicu sretnom, zadobiti njeno povjerenje
3. SUDSKI GOVOR

- jednostavan, zananstven stil- jezgrovit i sažet, bez ukrasa, odlučan i razgovijetan

- argument: istina

- cilj: razlikovanje pravednog od nepravednog


- dobar govornik mora savledati sva tri stila , ali i tehničku stranu govora – pronalazak tema, raspoređivanje, dikciju, pamćenja, majstor izvedbe
4. VOJNIČKI GOVOR

- sažet, jezgrovit, odlučan

- obilje imperativa, vrlo malo pridjeva

- metaforika nije prihvatljiva


5. DUHOVNI GOVOR

- usmjeren na produhovljenje i promjenu slušatelja

- vezan za propovjedništvo ( propovijed mora biti razumljiva )

- slikovitost i kićenost – slike raja i pakla, metafore, parabole, dosjetke, moćni imperativi, prijetnje


6. ZNANSTVENI GOVOR

- najteži i nadosadniji govor

- moćna argumentacija – povezane rečenice koje proizlaze jedna iz druge

.- raspravlječki konstruiran.


Vrste govora po stilu:

1. govor visokog stila – prikladan za pohvale, govore

2. govor srednjeg stila – prikladan za politički govor

3. govor jednostavnog stila



Suvremena podjela vrsta govora

- ona donosi nove govorne vrste:


1. RAZGOVOR

- podrazumijeva nekoliko sugovornika (2 ili više!)

- umijeće je ciljano i promišljeno razgovarati

- imaju posebnu strukturu, načela i ciljeve

- moraju biti svrhoviti

- vrste:



a) SLUŽBENI, POSLOVNI R.

- podrazumijeva 2 ili više sugovornika ili 2 ili više strana u službenom odnosu

- jezgrovit stil- kratke replike, razgovjetno oblikovanje misli

- štovanje sugovornika- pažljivo slušanje

- konvencionalnost- često rabljene riječi i pohvale u svrhu postizanja cilja, ali mora postojati određena mjera, prikladne riječi

- cilj: nastoji se doći do novih spoznaja ili usuglašavanja stajališta tijekom stvaranja oslovne politike i ostvarbe poslovnih nastojanja

- odvija se u naposrednom kontaktu ili telefonski

b) ANKETA

- kratak razgovor između onoga tko pita i onoga tko odgovara-

sudionici: ispitivač, osoba koj aodgovara

- dobra pitanja mogu pripremiti samo vrhunski stručnjaci

- pitanja moraju biti prilagođena onome koga se pita te trebaju proizlaziti iz odgovora

c) RASPRAVA

- vrti se oko stručnih, zananstvenih, političkih i sudskih dvojbi

- štovanje sugovornika

- velika mogućnost manipuliranja



d) NABACIVANJE MISLI

- nabacivanje ideja i predlaganje

- sugovornici se ne suprotstavljaju, oni predlažu

e) RAZGOVOR O NEKOJ TEMI

- produbljivanje neke tematike da bi se došlo do istine ili suglasnosti

- njima pripada i školsko predavanje

- heuristički razgovor- dok slušatelj ne kaže: «Otkrio sam!» (Heureka, Arhimed)

- može biti i unutar znanstvenog predavanja

f) INTERVJU

1. intervju iz časopisa

2. rasprava o pročitanom

3. razovor o zvedbenim mogućnostima u razredu

4. priprava učenik aza intervju

5. izvedba

6. raščlamba i prosudba

7. domaća zadaća



g) REKREATIVNI RAZGOVOR

2. KRATKI MONOLOZI

- kratke nedijaloške vrste:



a) UVODNA RIJEČ

- svrha: otvaranje neke druge vrste govora

- počinje uobičajenim frazama: Štovani, Dragi, Uvaženi, Dopustite da...

b) IZJAVA – kratka obavijest povodom nekog događaja

c) VIJEST

- nema komentara niti vlastitog stajališta

- teži objektivnosti

- govori o posebnom događaju



d) KOMENTAR

- jezgrovito i obrazloženo iznošenje svoga stajališta o nečemu s uvjerenjem u ispravnost svoga stajališta



e) IZVJEŠĆE

- po stilu između vijesti i komentara

- ne zahtijeva previše obrazlaganje svoga stajališta

- objektivnost, neutralnost, dokumentiranost

- najčešće na TV-u i radiju

- teško je izvještavati o nečemu, ane iznijeti svoje stajalište

- u stručnom izviješću vrlo su važne vremenske odrednice jer prikazuju nastanak i kronologiju zbivanja

- takav je pisani ili govorni oblik vrlo čest u poslovnim odnosima

- oblikovanje stručnog izvješća:

- uvodni dio: - redovno započinje rečenicom u obliku vijesti, a zatim se iznose najvažniji podaci kako bi se moglo pratiti izvješćivanje

- središnji dijelovi: razradba – to su obično posebno podnaslovljeni odjeljci

- kratak zaključak ili zaključci: - tamelji se na cijlom izviješću



3. GOVORI

- duži monolozi

- podvrste: prema stilu, funkciji, argumentaiji


4. POSEBNE GOVORNE VRSTE

- stvorene su u okviru suvremenih sredstava priopćavanja : voditeljstvo, najava, crtica, obavijest, prevođenje, reportaža (prijenos), krasnoslov(recitiranje)


Odlike dobra stila govorenja:

a) jasnoća

b) istinitost

c) ljepota

d) ostale osobine kao npr. jezgrovitost, jednostavnost, logičnost, muzikalnost, ritmičnost, slikovitost
Za govor je bitno:

- misliti na cilj kojeg želimo svojim govorom postići

- zanos, strast, ljubav prema poslu, volj, čvrsta vjera

- vježba i dobra pripremljenost

- pozdrav, nešto o govorniku, najava i isticanje vežnosti teme

- jezgrovit i jasan govor s dobrom dikcijom

-srdačno pbraćanje slušateljima

- govorno umijeće donosi ugled i položaj, ono osobu čino korisnom u društvu, donosi mu utjecaj na društvo


Samopouzdanje

 misliti na cilj koji se želi postići govorom/ predavanjem

 sustavno se pripremati

 pripremati se u duhu ( vjeri ) za uspjeh

 zamisliti sebe kao uspješna govornika ( predavača )

- potrebno je svim ljudima, a posebno je važno za govornika koji treba

pozitivan stav o sebi

- također je važno za prof. koji također mora poticati svoje učenike i njihovo samopouzdanje od najranijeg doba

- treba misliti na cilj koji želimo postići – zamisliti što će nam zančiti samopouzdanje i uspješnost našega g-

- treba zamisliti sebe pred slušateljstvom i to uvijek kako govorimo uspješno i kako smo zadovoljni – zamišljati lica ljudi koji nas slušaju, nastojati osjetiti ili barem usmisliti da vas slušaju sa zadovoljstvom, zamisliti pljesak nakon govora

- treba uvjeriti sebe da se može biti uspješan i bit ćemo uspješni, pozitivno misliti o svojim izgledima za uspjeh (zatajiti dvojbe, sumnje)

- treba si reći: donosim odluku i dobro ću govoriti – to treba ponavljati u sebi, ai druge to naučiti

- kao profesori moramo hrabriti onoga koji nije siguran u sebe, moramo biti svjesni da nitko ne zna sve pa tako niti ja («Ja nisam čovjek koji zna sve na svijetu» ili «Naučit ću»-odgovoriti ako ne znas)

- treba odbaciti osjećaj sumnje i dvojbe u sebe, vjera u svoje mogućnosti

- moramo iza sebe zatvoriti vrata i tako isključiti svaku mogućnost bijega

- moramo biti glasni

- potrebno je vježbati i dobro se pripremiti

- autosugestija

- ponekad je potrebno iz sebe napraviti smiješna čovjeka

- korisno je osjećati malu tremu – dobro je imati respekt prema onima koji nas slušaju

- nije potrebno učiti govor napamet već zapamtiti smisao o kojem govorimo

- imati uz sebe podsjetnicu


Pripreme za predavanje ( govor )

1. razmišljanje o temi i namjeni

2. pronalaženje i prikupljanje podataka

3. raspoređivanje prikupljenih podataka

4. sastavljenje predavanja

5. zapamćivanje predavanja

6. izricanje predavanja

Predstavljanje govornika

a) pozdraviti prisutne

- nitko nije važniji od onih koji će slušati

npr. Dragi prijatelji, Gospođe i gospodo, Kolegice i kolege


b) predstavlja se tema i ističe se važnost teme

- unosi se i malo patosa i osobne zainteresiranosti za temu

- moramo se obraćati slušateljstvu srdačno i priladno
c) predstavljanje govornika

- jezgrovito i jasno s priladnom dikcijom

- moramo cijelo vrijeme pokazivati zainteresiranost i sreću što će govornik govoriti
d) izgovoriti ime i prezime govornika

- na prikladan način, bez vike

- posljednji slog nečijeg imena je trenutak kada se okrećemo prema govorniku, a ostalo vrijeme obraćamo se slušateljima

e) predstavljanje sebe

- činimo to toliko da nas oni koji nas slušaju preoznaju (nikada ne smijemo iznositi hvalospjeve o sebi )
Disanje

- ono je u izravnoj vezi s govorom

- može biti presudan za dobar govor

-glasni i ubrzani govor izaziva brzo disanje

- disanje treba vježbati
Glas

-moramo pripaziti na učeničke glasove i popotrebi pomoći

- glas treba kontrolirati i usklađivati s potrebama – u odnosu na auditorij i mjesto gdje držimo govor

- nisu prikladi niti vrlo tihi glasovi

- moramo govoriti malo glasnije nego u svakodnevnoj komunikaciji
Slušanje
- blisko govoru – dio je govorničkog umijeća

- slušanjem se pripremamo za govor – pasivni način učenja

- ono je i štednj avremena

- oni koji znaju pažljivo slušati pomažu govorniku

-velik br. ljudi koji mogu govoriti, ali ne mogu slušati

- veći broj ljudi su vizualni tipovi (bolje uče čitajući nego slušajući)

- vježbe slušanje valja organizirati radi:

a) osposobljavanja za usredotočenost na usm. izlaganje

b) privikavanja na kontinuirano praćenje usmenog izlaganja

c) razumijevanja sadržaja usm. izlaganja

d) razlikovanja bitnog i nebitnog, općeg i posebnog, središnjeg i rubnog u usm. izlaganju

e) zapažanja jez. obilježja usm. izlaganja ( artikulacija glasova, naglašivanje riječi, reč. melodija, stil i dr. )

f) zapamćivanja sadržaja usm. izlaganja

g) ponavljanja i oponašanja bilo sadržajnih bilo izgovornih sastavnica usm. izlaganja


- kao izvor slušanja u nastavi može se koristiti:

a) učiteljevo govorenje ili čitanje

b) učenikovo govorenje ili čitanje

c) govorenje ili čitanje na radiju

d) govorenje ili čitanje na filmu ili televiziji

e) govorenje ili čitanje snimljeno na gramofonskoj ploči, magnetofonskoj ili kasetofonskoj vrpci

f) govorenje ili čitanje prenošeno putem školskog razglasa
- tri metode za pozorno slušanje:

1. IMAGINATIVNA METODA (ili slušanje)

- stvaranje predožbi, posebice slikovitih u svijesti slušatelja, tj. prisiljavanje sebe na stvaranje slika o onome što se sliša

- učenike treba vježbati tako da sveku izgovorenu rečenicu zamisle kao u stripu, tazmišljajući vizualizirajući, na kraju sa stvori više slika, a posljednja neka bude zaključak

- imag. sl. teško je ostvariti kod apstraktnih predmeta. zato se oni ne sviđaju učenicima npr. u našem predmetuje to gramatika


2. LOGIČKA METODA (LOGIČKO SLUŠANJE)

- nastojanje slišatelja da log. poveže ono što govornik govori, pronađe određenu vezu između izgovorenih rečenica i uspostavi između njih određeni red

- uspostava reda i poretka

- nije važna samo memorija već i logika

- veliku ulogu ima red, plan izlaganja: uvod, glavna tvrdnja, argument, dokazi, primjeri i ponavljanje

- dobri slušači prepoznaju red izlaganja, tj. imaju logičku kontrolu koja im služi kao smaokontrola jesu li dobro slušali

- iznimno važna za starije učenike (od 12 g.), a kod malđih ne daj erezultate
3. ANTICIPACIJSKA METODA

- IMEGINATIVNA + LOGIČKA METODA

- vrlo aktivno slušanje koja pretpostavlja imaginativnu i logičku metodu

- slušanje unaprijed- naslućivanje što će govornik sljedeće reći, kako će oblikovati rečenicu, a iz uvodnih riječi naslućivanje i glaven tvrdnje

- ne možemo sve predvidjeti, a to je dobro jer onda skušač i dalje ostaje zainteresiran

- pretpostavlja zanimanje, aktivno slušanje

- smanjuje govorni šum

- važno ga je uvježbati


- poznavanje retorike pomaže slušanju i obratno – najbolji govornici su i najbolji slušači

- dobri govornici velik dio svog života moraju posvetiti slušanju i sustavnom slušanju



Ustroj govora/ predavanja
1. UVOD

a) POZDRAVLJANJE I ZADOBIVANJE NAKLONOSTI SLUŠATELJSTVA

POZDRAVALJANJE

- uspostavljanje komunikacije s auditorijem

- uvijek moramo imati na umu kome govorimo i njihovo prethodno znanje

- moramo postavljati pitanja, ako tema dopušta, zainteresirati ih vizualno sa slikama

- prepisivanje cijele pjesme s ploče nije dobro

SKROMNO PREDSTAVLJANJE SEBE

UKAZIVANJE ŠTOVANJA PREMA SLUŠATELJSTVU

- uvijek moramo uputiti lijepu riječ i osmijeh onima kojima se obraćamo


b) STVARANJE ZANIMANJA ZA TEMU

- treba navesti razloge držanja govora/predavanja, napomenuti povod govora,

- navesti motivaciju onog tko govori i onog tko sluša

- iznijeti ciljeve govora


c) JEZGROVITO UPOZNAVANJE SA SADRŽAJEM GOVORA

- najvljivanje ciljeva g.

- strogi sažetak

- povezivanjes onim što slušatelji već znaju


UVOD – ne smije biti predug, na veći od petine govora

- najavljuju se stil i ton govora (miran, patetičan, tužan, svečan, odrješit)

- očituje se hoćemo li kreuti INDUKTIVNIM PUTEM-od pojedinačnog prema općenitom izvodu ili DEDUKTIVNIM PUTEM od zaključka, uopćenog prema pojedinostima

- u govor se može ući i naglim početkom što pojačava efektivnost tzv. hallo efekt


2.SREDIŠNJI DIO

- RAZRADBA – glavni dio, izlaganje

- 2 dijela:

a) KAZIVANJE - raspoređivanje i predstavljenje činjenica, podataka, obavijesti

- izlaganje teme i obrazlaganje

- iznošenje tvrdnji

b) DOKAZIVANJE - dokazima se podupire govornikova tvrdnja ili pobijaju suprotne tvrdnje

- onaj koji želi dobro podupirati ili pobijati suprotnu stranu treba dobro čuti

suprotnu stranu

- ponavljanje kako bismo uvjerili slušateljstvo

- DOKAZI: 1.objektivni- bolji dokazi

a) izravni

b) izvedeni- logičkim izvođenjem iz neke druge očite ili dokazane istine

2. subjektivni- ponekad bolje prihvaćeni od objek.

- ciljaju na emocije i slušatelja dovode u položaj razumijevanja za subjektivne dokaze

- govorničko umijeće počiva na tome koliko netko te subjektivno to može uvjerljivo

predočiti


3. ZAKLJUČAK – ZAVRŠNI DIO

1. DIO: - kratka i jezgrovita sinteza (sažetak) govora/predavanja – pridodaje se kratka argumentacija

2. DIO: - poziv na pamćenje i prihvaćanje govora

- na kraju efektan završetak (koji obično kreće iz mirnog tona da bi se podigao ton (ponekad afektivnost) uz pomoć patetike) sa poantom

- zahvalnost na pažnji
Općenito o strukturi govora

- moramo govoriti u skladu s okolnostima

- ne smijemo koristiti metaforičke izraze

- moramo biti što razgovijetniji

- dobro je koristiti neke izreke uz tvrdnje

- ne ponavljati više puta ponovljeno

- mora postojati logika

- ne smijemo ići u prevelike digresije, omeđavanje teme


Ustroj i izricanje predavanja

- u predavanju treba biti zastupljen znanstveni ili znanst.- polupul. stil koje treba prilagoditi potrebama učenika

- razumljivost

a) IZLAGANJE

- povezano iznošenje misli i tvrdnji koje se obrazlažu


b) TUMAČENJE

- usmeni ili pismeni tekst kojim se nešto objašnjava s nakanom određenja što je to, te zašto je to tako

- tumačiti može osoba koja im aodređena znanja

- objasnidba je spoznaja o svijetu odreivanjem i raščlambom pojava i pojmova

- svrha: dokazivanje (subjektivni i objektivni dokazi) i uvjerljivost
c) OBRAZLAGANJE

- netko tko obrazlaže zan kome se obraća i pritom izlaže razloge toga


d) NAVOĐENJE

- navodi se iz tuđih teksova ili spominjanje određnih činjenica

- navod se najavljuje, ako i njegova završnica

- u pisanom obliku kao upravni govor

- svrha n:objektivni dokaz
e) UPUĆIVANJE

- upućivački ili instruktivni tekstovi su usmejreni na djelovanje u budućnosti

- propisi, upute ili naputci, zakoni, zapovijedi, izdvojene pouke, pripomene, želje, zamolbe, zahtjevi, pozivnice, čestitike, zažalnice, pohvalnice...

- postoje i razne vrste uputa: za uporabu lijekova, za rukovanje strojevima


f) RASPRAVLJANJE

- zananstveni stil

- karakteristično je lančano povezivanje rečenica (jedna rečenica prizlazi iz druge)

- vrste rasprava:

1. USMENA RASPRAVA – 3 stupnja: 1. postavljenje tvrdnje (teze)

2. postavljanje proutvrdnje (antiteze)

3. dokazivanje tvrdnje

- poticajno uvodno izlaganje pridonosi raspravi sudionika nekog skupa


2. PISANA RASPRAVA

- znanstveni tekst u kojem se razvija neka zaokružena misao i rješava neki problem

- ustroj : a) postavljanje teze ( otkrivanje problema)

b) dokazivanje teze ( rješavanje problema)

c) potvrđivanje ili odbacivanje teze ( prihvaćanje najboljeg rješenja)

- oblik stručnog i znanstvenog rada sa svrhom dokazivanja ispravnosti neke tvrdnje ili odbacivanje tvrdnje

- u pismenim raspravama se prosuđuje, tumači, obrazlaže, dokazuje

- sustavno se raščlanjuje tema

- misli se razvijaju logično, što se očituje u lančanoj svezi među rečenicama

g) OPISIVANJE

- za opisivanje je važan prostor, zapažanje pojmova u prostoru


h) PRIPOVIJEDANJE

-tekstovna vrsta koja izražava promjenu u vremenu i prostoru

- za prip. je važno vrijeme
Krasnoslov

- interpretativno čitanje i izgovaranje napamet (recitiranje) književnoumjetničkih tekstova u skladu sa suvremenim određenjima u kojima se očituje nastojanje govornog izražavanja vlastitog doživljaja i razumijevanja teksta

- krasnoslovitelj:

- govorno oblikuje piščeve riječi

- posreduje između teksta i čitatelja očitujući stvaralački odos prema tekstu

- u grč. i let. škol. je imao važnu ulogu u podizanju razine govornog izražavanja – vježbali k. na odabranim tekstovima

- Aristotel i Kvintilijan su se bavili krasnoslovom

- klasicisti su nametnuli estetsku normu koj aje važila do prve.pol. 20 st. – uspostavili su stroga načela kako treba krasnosloviti – ŠABLONE – boja, intonacija, stav, geste ruku tijela, glave

- naše vrijeme- malo gestikulacije (samo držanje glave, izraz lica)

- u pripremi krasn. se nastoji uvijek približiti razini koja mu daje značenje interpretativne govorne umjetnosti – to zahtjeva posebnu pozornost, napore, usustav - u ovom stolj. bilo je veliko protivnika krasn. - nema usustavljena pristupa krasnoslovu u programima (posebna pozornost darovitim učenicima) - krasnoslov treba uključiti u školovanje svih učenika


Strategija slušanja

- poseban posao u krasnoslovu

- zahtjeva sustavno promišljeno sulšanje i koncentraciju
Fonetička korekcija

- dijagnosticiranje govornih teškoća je posao prof.

- artikulacija se stabilizira u 9-oj g. života

- slušajući učenike prof. hrv. jez. rješavaju njihove probleme

- nepravilnosti : 1. suglasja s dijalektalnim govorima koji ne poznaju određene glasove

2. razvojne i govorne teškoće

3. značajan je br. učenika povratnici iz inozemstva koji su se služili stranim jezicima u svakodnevnoj komunikaciji i u školi, a izravna je posljedica utjecaja tih jezika – nepravilan izgovor hrv. jezika

- velik br. učenika nije imao susret s logopedom – opsebno u malim gradovima, otocima, selima

- roditeljska nebriga

- najčešće govorne teškoće u izgovori u 5-om razr.- korijeni od rođenja

a) nepravilno izgovaranje glasova s,z,š,ž,p,č,ć,dž,đ,t,h,f jer ih ne izgovaraju u svojoj svagdašnjoj dijalektalnoj komunikaciji

- c, z, s jer im nedostaju zubi – r nepravilno izgovaranje ili zamjenjivanje s drugim gl.

b) landicizam – nepravilan izgovor l i lj

c) tetacizam – t

d) deltacizam d

e) mucanje – danas muca 50% više djece nego prije 15 g. i to zbog rata, rastava, agresivnih roditelja. proživljenih trauma

f) nazalnost – izgovaranjeglasova kroz nos

g) brzopletost


- moramo korigirati osjetljivo, bez napada na dječju dušu – oni koji slabo artikuliraju glasove prenose to i u pismo

- u 5 –om razredu ima 16% uč. s govornim poteškoćama, au 8. 10-11%, usrednjoj šk 5-8%,

- govorne teškoće gube se kod 2% uč.

- moramo naučiti uč. brzini i tempu izgovora, boji glasa, intonaciji


Retoričke figure u izražavanju

- izrazi kojima se nešto kaže na neobičan način

A) AFEKTIVNE

B) POETIČNE

Škarić U potrazi za igubljenim govorom
LOGIČKE FIGURE

1. najava teme (uvod)

2. smještaj teme

3. razradba (dihotomija

4. tvrdnja

5. proširivanje trvdnje

6. paradiks

7. primjer (uzorak)

8. definicija (određenje)

9. razabiranje (razlučivanje)

10. sjedinjenje

11. objašnjenje

12. obrazloženje

13. dokaz

14. silogizam

15. entimema

16. sorit (niz skraćenih silogizama)

17. analogija

18. indukcija/dedukcija

19. dvojba

20. konglobacija? (nizanje nekoliko dokaza)

21. podatak

22. podatak s navođenjem izvoda

23. pogled s druge strane

24. pobijanje

25. antiprastaza – logički obrat (optužbuprotiv nekoga pretvaramo u pozitivnu stvar)

26. odbijanje (apodioksa)

27. zaključak

28. sažetak

  1   2   3   4


Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©atelim.com 2016
rəhbərliyinə müraciət