Te u zagrebu filozofski fakultet
|
|  Yüklə 2.4 Mb.
|
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETASVEUČILIŠTA U ZAGREBUBudući da nas je Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj sjednici održanoj 27. ožujka 2009. imenovalo u Stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Zdenke Hercegovac pod naslovom Bibliografija časopisa Prolog i Novi Prolog, podnosimo Vijeću ovo IZVJEŠĆE Magistarski rad Zdenke Hercegovac izrađen je u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta Hrvatski kazališni časopisi (1941-2005) kojeg je voditelj dr. sc. Boris Senker. Rad ima ukupno 178 stranica računalnoga ispisa, a podijeljen je ovako: "1. Uvod" (str. 4- 8), "2. Prolog" (str. 9-68), "3. Prolog/teorija/tekstovi" (str. 69-73", "4. Novi Prolog i Prolog" (str. 74-111) i "5. Zaključak" (str. 112-114). Slijedi popis korištene znanstvene i stručne literature (str. 115-116) te 14 dodataka (str. 117-178) u kojima su tabelarno prikazani sastav uredništva, pojedinačni razgovori, teme brojeva, izvorni i prevedeni dramski tekstovi i prikazi izvedaba prvo u Prologu, potom u Propogu/teorija/tekstovi i Novom Prologu te ponovno Prologu. Posljednji je dodatak abecedni popis autora i dramskih tekstova objavljenih u svim obrađenim nizovima časopisa. Bilješke (ukupno 554) uključene su u tekst, na dnu stranice. Integralni je dio rada i prijenosni tvrdi disk na kojemu je pohranjena (zaključana, ali pretraživa) baza podataka, a uz nju i ispisi numeriranih bibliografskih jedinica (3.704 tekstovnih i slikovnih), autora (908, od "A. Š." do "Župevc, Liana") uz koje se navode brojevi relevantnih bibliografskih jedinica te predmetno kazalo podijeljeno na "osobnik", gdje su navedena prezimena i imena osoba o kojima se u člancima govori, odnosno osoba koje su predstavljene na slikovnim prilozima te pomno razrađen i pregledno strukturirano "pojmovnik". Uz imena i pojmove također su navedeni brojevi relevantnih bibliografskih jedinica pa se već iz letimičnog uvida u te ispise može zaključiti što su bile dominantne teme i o kojim se autorima (W. Shakespeare, M. Krleža, B. Gavella, B. Brecht) u obrađenom časopisu najviše pisalo i koja su se kazališta ili manifestacije (HNK u Zagrebu, Dubrovačke ljetne igre) nalazila u središtu zanimanja. Autorica ove kompleksne bibliografije, popraćene iscrpnim komentarima, analizama i tumačenjima, redovito je pohađala nastavu na Poslijediplomskom studiju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali je za izbor ovakve teme magistarskog rada bilo presudno njezino višegodišnje iskustvo u redakciji Bibliografije kazališta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Zahvaljujući tom iskustvu mogla se prihvatiti zahtjevne obradbe najvažnijega hrvatskoga poslijeratnog kazališnog časopisa. Časopis Prolog (potom Prolog/teorija/tekstovi i Novi Prolog, te ponovo Prolog) bio je naime izniman među kazališnim pa i književnim časopisima u Hrvatskoj po tomu što je izlazio gotovo četvrt stoljeća (od 1968. do 1992). Članovi uredništva i redoviti suradnici bili su pripadnici više naraštaja znanstvenika i umjetnika, od Božidara Violića, Vjerana Zuppe, Georgija Pare i Zvonimira Mrkonjića, preko Slobodana Šnajdera, Marina Carića, Nikole Đuretića, Gige Gračan, Vlade Krušića i Hrvoja Turkovića do Branka Matana, Bože Kovačevića, Andree Zlatar i dr., a u njemu su objavljeni važni dramski, teatrološki, filmološki i kulturološki tekstovi, koji su često nadilazili usko kazališnu problematiku. Pripremajući građu za bibliografsku obradu i komentar u radu, autorica je pročitala i odredila predmete tekstova u 62 objavljena broja Prologa (u 48 svezaka), potom u 5 brojeva prenaslovljenog niza Prolog/teorija/tekstovi, 18 brojeva Novoga Prologa (u 11 svezaka), te ponovo 7 brojeva Prologa (u 3 sveska). Na početku pisanog dijela rada odredila je kazališne, kulturne, društvene i političke okolnosti u kojima je 1968. skupina mladih dramatičara i kritičara te kazališnih i filmskih djelatnika odlučila pokrenuti novi časopis te izvijestila o njegovim preobrazbama i važnoj ulozi u hrvatskoj kulturi. Nakon toga opisala je, komentirala i interpretirala tri niza tog časopisa ne izostavljajući ni jednu važnu informaciju, od sastava pojedinih uredništava i razloga promjena u njima, do izbora dramskih tekstova koje su ta uredništva prihvaćala za objavljivanje i tematskih brojeva. Posebnu pozornost posvetila je prikazima kazališnih predstava, smorti i festrivala (ponajčešće u stalnoj rubrici "Forim"). Podaci koje je donijela provjereni su i pouzdani, a komentari i interpretacije kompetentni, suzdržani i dobro argumentirani. Najvažniji dio njezina rada bio je vezan uz osmišljavanje predmetne mreže i donošenja odluke o tomu do koje razine ići u razradbi pojedinih predmeta, a najdragocjeniji rezultat tog rada spomenuta baza podataka te napose dva predmetna kazala koja ne samo što će nizu teatrologa ubuduće olakšati istraživački rad, nego će informacije koje se u njima mogu naći jamačno potaknuti i usmjeriti nova istraživanja. Za upis i obradbu odabrala je računalni program najpogodniji za oblikovanje baze podataka, jednostavan u primjeni, u kojem su se svi zahtjevi pohrane podataka, njihove povezanosti i pretraživosti mogli realizirati: Microsoftov Access, koji je potrebama njezine bibliografije prilagodio i doradio inženjer računarstva Zdravko Pondelak, također suradnik na prije spomenutoj Bibliografiji kazališta Leksikografskog zavoda. Uz sve vrste tekstova objavljenih u časopisu (izvorne i prevedene drame, studije, kritike kazališnih predstava, recenzije knjiga, eseji, intervjui, tribine itd.) popisom je obuhvatila i fotografije, skice, crteže, i druge slikovne priloge zbog toga što je s dobrim razlozima procijenila da i oni prenose bitne informacije o pojedinim predstavama, kazalištima, redateljima te scenografskim, kostimografskim i glumačkim ostvarenjima. Tako je ukupno obradila i navela 3.704 bibliografske jedinice, s 908 autora. Teatrološko-bibliografski magistarski rad kolegice Zdenke Hercegovac inovativan je, poticajan i primjeran, dobro zamišljen i besprijekorno izveden te stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da prihvati našu pozitivnu ocjenu tog rada te autorici odobri njegovu usmenu obranu pred ovim povjerenstvom
predsjednik povjerenstva Dr. sc. Boris Senker, red. prof. Dr. sc. Darko Gašparović, red. prof. član povjerenstva (mentor) (Filozofski fakultet u Rijeci) član povjerenstva
Dr. sc. Vladimir Strugar, izv. prof. u miru Dr. sc. Zlatko Miliša, izv. prof. (Sveučilište u Zadru, Odjel za pedagogiju)
SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Zagreb, Ivana Lučića 3
IZVJEŠĆE
S a d r ž a j r a d a U Uvodu (str. 1-3) autorica opisuje utjecaje koji su donijeli velike promjene u gospodarstvu (informacijsko doba, sve brži znanstveno-tehnološki napredak i globalizacija), a tržište rada postaje sve više tržište znanja. Potrebno je uskladiti potrebe gospodarstva i obrazovnu strukturu stanovništva i stoga sve više raste zanimanje za proučavanje obrazovanja i njegova utjecaja na gospodarski razvoj. Međutim, na temelju uvida u relevantnu literaturu, pristupnica konstatira da još uvijek nisu cjelovitije istražene složene i mnogoslojne veze između obrazovanja i tržišta znanja te postoji teorijsko i praktično opravdanje takova istraživanja. Pristupnica očekuje da će rezultati istraživanja biti doprinos pedagogijskoj teoriji i pedagoškoj praksi primjerice u razvoju znanstvene misli o obrazovanju kao važnom čimbeniku usklađivanja ponude i potražnje na tržištu rada i razvoju znanstvene misli o povezanosti obrazovanja i gospodarskoga razvoja. U dijelu „Teorijski pristup problemu“ (str. 4-78) pristupnica obrazlaže temeljne pojmove/sintagme: obrazovanje kao nova paradigma razvoja, gospodarstvo temeljno na znanju, cjeloživotno učenje i razvoj gospodarstva, ljudski kapital, intelektualni kapital, tržište rada i tržište znanja. Ilustrira, s podacima o broju nezaposlenih u Hrvatskoj, povezanost između razine obrazovanja i nezaposlenosti. Konstatira da razina obrazovanja značajno utječe na nezaposlenost i na trajanje nezaposlenosti. Analizira se položaj obrazovanja u kontekstu Europske strategije zapošljavanja i tržišta rada te posebno programe stručnog osposobljavanja radi povećanja zapošljavanja u nekim europskim zemljama. Pristupnica proučava razvojne dokumente Republike Hrvatske o obrazovanju kao čimbeniku usklađivanja ponude i potražnje rada i razvoja gospodarstava. Cilj je pokazati kako je Hrvatska praktično odgovorila na neke strateške dokumente kao što je Memorandum o cjeloživotnom učenju (Europska komisija, 2000), Deklaracija o znanju (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2000), Hrvatska temeljena na znanju i primjeni znanja (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2004). Značajna je pozornost posvećena proučavanju županijskih razvojnih dokumenata (regionalni operativni programi) koji su nastali na temelju dokumenta Vlade Republike Hrvatske pod nazivom „Strateški okvir za razvoj 2006.-2013.“ Analiza regionalnih operativnih programa imala je cilj utvrditi položaj obrazovanja kao ključnog čimbenika u razvojnim dokumentima, što može upućivati na važnost obrazovanja za budućnost regionalnog a time i cjelokupnog razvoja Hrvatske. Taj dio rada završava cjelovitijom analizom ponude i potražnje radne snage u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Analiza je obuhvatila obrazovnu strukturu nezaposlenih i zaposlenih radnika, zapošljavanje prema obrazovanju i djelatnosti poslodavca. U poglavlju „Metodologija istraživanja“ (str. 79-105) pristupnica definira pojmove koji su bitni za razumijevanje empirijskog istraživanja (gospodarstvo, trgovačko društvo, poduzeće, obrtnik, poduzetnik, radnik, poslodavac). Definiran je problem i predmet istraživanja, postavljen cilj i sukladno njemu određeno je sedam zadataka istraživanja te hipoteze. Opisane su primijenjene metode, postupci i instrumenti istraživanja, uzorak istraživanja te obrada podataka. Pristupnica je za potrebe unosa i obradu podataka izradila internet aplikaciju koja je podržavala računalni unos i obradu podataka. Problem istraživanja određen je na temelju rezultata dosadašnjih istraživanja koja upućuju na zaključak da obrazovanje nije još uvijek prepoznato kao značajan čimbenik usklađivanja ponude i potražnje na tržištu rada. Predmet je istraživanja obuhvatio područja potreba za znanjima i vještinama postojećih i budućih radnika te poslodavaca u poduzećima i obrtima. Cilj je istražiti relevantna područja za znanjima i vještinama postojećih i budućih radnika i poduzetnika u poduzećima i obrtima u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji te utvrditi povezanost razvojnih planova poduzeća i obrta s potrebama za znanjima i vještinama. Radi ostvarivanja cilja definirano je sedam zadataka istraživanja i njima odgovarajuće hipoteze. U istraživanju su primijenjene deskriptivna i kauzalna metoda, instrumenti su bili anketni upitnik i protokol intervjua. Postupci su: rad na dokumentaciji, intervjuiranje i anektiranje. Anketiranje i intervjuiranje provelo je 78 ispitivača pa pristupnica opisuje postupak selekcije, izbora i osposobljavanja ispitivača. Osnovni skup obuhvaćao je aktivna poduzeća (1.111), aktivne obrte (1.842) i poduzetnike (2.970) u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Poduzeća i obrti koji su bili uzorak istraživanja određeni su, ali i opisani u radu, prema četiri kriterija a to su : pravni oblik ustrojstva, sjedište, veličina (prema broju zaposlenik), pretežna djelatnost prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti. Uzorak su činila 621 poduzeće ili 55,90% osnovnog skupa, 973 obrta ili 52,82% osnovnog skupa i 1.594 poduzetnika odnosno 53,67% osnovnog skupa. Podaci su prikupljeni Anketnim upitnikom i Protokolom intervjua koji su konstruirani za potrebe ovog istraživanja i na temelju probne primjene konačno određeni. Istraživanje je provedeno od svibnja do kolovoza 2006. godine u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. U obradi prikupljenih podataka primijenjen je hi-kvadrat test, koeficijent kontigencije (C) i t-omjer. U trećem poglavlju „Rezultati istraživanja i rasprava“ (str.105-129) opis je rezultata istraživanja i njihova interpretacija. Podaci su prikazani brojčano, tablično i grafički prema postavljenih sedam zadataka i hipoteza istraživanja, što omogućuje pregledan uvid u rezultate. Prvo se nastoji utvrditi povezanost između plana razvoja poslovanja i plana zapošljavanja. Primjenom hi-kvadrat testa utvrđena je povezanost između postojanja razvojnih planova i plana zapošljavanja radnika. U drugom se zadatku utvrđuje postoje li razlike u područjima potreba za dodatnim znanjima (stručna znanja, strani jezici, ostalo) i vještinama (komunikacijske, tehničko-motoričke, kompjutorske i druge) između postojećih i budućih radnika. Prvo su prikazani rezultati za dodatnim znanjima i vještinama postojećih radnika a potom i budućih radnika. Primjenom t-omjera utvrđeno je da ne postoji razlika između potreba za dodatnim znanjima i vještinama postojećih i budućih radnika. U trećem se zadatku utvrđuje povezanost između plana razvoja poslovanja i potreba za dodatnim znanjima i vještinama postojećih i budućih radnika. Utvrđuje se povezanost između plana razvoja poslovanja i potreba za dodatnim znanjima i vještinama postojećih te budućih radnika. Na temelju hi-kvadrat testa zaključuje se da i u osnovnom skupu poduzetnika Bjelovarsko-bilogorske županije postoji povezanost između razvojnih planova poduzeća i potreba za dodatnim znanjima i vještinama postojećih i budućih radnika. Potom se ispituje spremnost poduzetnika za sudjelovanje u razvoju programa obrazovanja učenika (polaznici programa srednjoškolskog obrazovanja) i novih radnika. Postavljena je hipoteza da je proporcija poduzetnika koji su spremni sudjelovati u razvoju programa obrazovanja za a) učenike i b) nove radnike 25%. Na temelju obrađenih rezultata istraživanja odbačena je hipoteza o tome da je 25% poduzetnika spremno sudjelovati u razvoju programa obrazovanja učenika i novih radnika. Pristupnica u petom zadatku istražuje interes poduzetnika za osobnim obrazovanje (dostatna odnosno nedostatna znanja i vještine). Testirana je hipoteza o proporciji od 30% poduzetnika koji su zainteresirani za osobno obrazovanje. Na temelju izmjerene vrijednosti hipoteza je odbačena što znači da proporcija poduzetnika koji su iskazali interes za osobno obrazovanje nije 30%. Ispituju se potom područja potreba za osobnim obrazovanjem poduzetnika uz hipotezu da postoje različita područja potreba za osobnim obrazovanjem poduzetnika. Utvrđena su različita područja interesa poduzetnika: marketinške vještine (36,74%), stručna znanja (14,44%), informatičko obrazovanje (12,37%), poduzetničko usavršavanje (10,86%), menadžerska znanja i vještine (8,15%), strani jezici ( 8,15%) i dr. U sedmom zadatku pristupnica istražuje povezanost između plana razvoja poslovanja i interesa poduzetnika za osobno obrazovanje, uz pretpostavku da ne postoji povezanost. Primjenom hi-kvadrat testa utvrđeno je da postoji povezanost između razvojnih planova poduzeća i interesa poduzetnika za osobno obrazovanje. Koeficijent kontigencije (C) je pokazao vrlo visoku korelaciju. U „Zaključku“ (str. 130-135) pristupnica sažeto opisuje rezultate empirijskog istraživanja te ih nastoji povezati s korjenitim promjenama u poslovnom okruženju posebice s obzirom na primjenu visokih tehnologija temeljnih na znanju i globalizaciju. Posebno se naglašava potreba da poduzetnici planiraju poslovanje (razvoj) i zapošljavanje, da oni moraju biti adekvatno zainteresirani za sudjelovanje u osobnom obrazovanju, da se mora očitovati spremnost radne snage da ispuni zahtjeve ekonomije znanja, što nalaže povećanje udjela poslijesrednjeg obrazovanja zaposlenika. Osobito je nužno organizirati nove, formalne i neformalne oblike cjeloživotnog učenja i prekvalifikacije za deficitarna znanja i vještine. Obrazovne bi ustanove trebale ponudi fleksibilnije programe koji će zadovoljavati potrebe tržišta rada. Z a k lj u č n a o c j e n a Magistarski rad pristupnice Tatjane Badrov pod naslovom „Obrazovanje kao čimbenik usklađivanja ponude i potražnje na tržištu rada“ obuhvatio je vrlo važnu i aktualnu pedagošku pa i društvenu temu. U njemu se, s jedne strane, na teorijskoj razini razmatraju relevantna pitanja obrazovanju u sklopu osposobljavanja za aktivno sudjelovanje na tržištu rada te, s druge strane, istražuje postojeća praksa i ukazuje na mogućnosti primjene rezultata istraživanja prije svega u odgojno-obrazovnom sustavu. Rad je u cjelini konzistentan u znanstvenom smislu, s korektno primijenjenom metodologijom pedagoškog istraživanja. Sadržaj je dobro strukturiran i pregledan. U teorijskom dijelu rada pristupnica je uspjela dovoditi u vezu spoznaje dosadašnjih rezultata istraživanja problema kojim se bavi s trendovima razvoja novih tehnologija u razvoju gospodarstva, europskim i hrvatskim nastojanjima (važniji dokumenti) i potrebama tržišta rada kao i zadacima odgojno-obrazovnog sustava u osmišljavanju novih programa formalnog i neformalnog obrazovanja. U svojoj analizi uočava i otvara neka pitanja, ali ih samo naznačuje i potiče druge istraživače na istraživanja svjesna da ih svojom analizom ne može u cijelosti obuhvatiti s obzirom na cilj istraživanja. Empirijski dio rada pristupnica je uspješno povezala s teorijskim, pa su cilj i zadaci istraživanja sukladno tome definirani. Odabran je veliki uzorak koji je istražen prema četiri kriterija pa rezultati mogu biti dosta pouzdani za osnovni skup, dakle Bjelovarsko-bilogorsku županiju. Rad je opremljen tablicama, grafikonima i slikama. Literatura i izvori su relevantni i po kvaliteti primjereni. Može se zaključiti da pristupnica literaturu dobro poznaje, da se znade njome znanstveno korektno koristiti u analizi predmeta istraživanja. Složenost i širina teme ponekad su utjecali na stanovite nepreciznosti u definiranju pojedinih kategorija ili je izostala šira njihova elaboracija. Međutim ključna je konstatacija da je pristupnica u teorijskom i empirijskom pristupom problemu istraživanja pokazala poznavanje problematike te dala autorski doprinos nekim novim pogledima na povezanost obrazovanja i rada. P r i j e d l o g Stručno povjerenstvo na temelju svega izloženog predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu magistarskog rada pristupnice Tatjane Badrov pod naslovom „Obrazovanje kao čimbenik usklađivanja ponude i potražnje na tržištu rada“ i da joj pred istim povjerenstvom odobri nastavak daljnjeg postupka za stjecanje akademskog stupnja magistrice znanosti u području društvenih znanosti, polje pedagogija u grani andragogija. Stručno povjerenstvo:
________________________________
________________________________
________________________________ dr. sc. Damir Agičić, izvanredni profesor dr. sc. Ivo Goldstein, redoviti profesor dr. sc. Zlatko Matijević, znanstveni savjetnik (Hrvatski institut za povijest, Zagreb) Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu imenovalo nas je na sjednici održanoj 28. siječnja 2009. u stručno povjerenstvo za ocjenu znanstvenog magistarskog rada Ivana Medveda pod naslovom Gimnazija u Slavonskom Brodu 1918.-2007. Fakultetskom vijeću podnosimo sljedeće i z v j e š ć e Magistarski rad Ivana Medveda Gimnazija u Slavonskom Brodu 1918.-2007. obuhvaća 167 stranica teksta napisanoga na računalu, s proredom i s bilješkama ispod crte. Rad sadrži sljedeće dijelove: Sadržaj; Predgovor; Historiografija, izvori i metodološke postavke; Uvod; tri poglavlja glavnoga teksta složenoga kronološkim redom, od osnivanja gimnazije do naših dana; Zaključak; Popis izvora i literature; Popis kratica; Prilozi; Sažetak i ključne riječi na hrvatskom i engleskom jeziku; Životopis autora. Magistarski rad Ivana Medveda temelji se na autorovim istraživanjima u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu, kao i proučavanju relevantne literature koja se odnosi na problematiku povijesti Slavonskog Broda i brodske okolice općenito, kao i povijesti školstva u Hrvatskoj. Gimnazija u Slavonskom Brodu osnovana je relativno kasno u odnosu na gimnazije u susjednim Vinkovcima ili Požegi, ali je s vremenom zauzela važno mjesto u obrazovanju budućih pripadnika intelektualne i političke elite šire brodske okolice. Ovaj je magistarski rad prvi pokušaj da se cjelovito prikaže razvoj te gimnazije od osnivanja 1918. do sadašnjeg vremena te – na temelju dostupnih dokumenata – prikaže njezino značenje za obrazovni i kulturni razvoj Slavonskoga Broda i okolice. Autor je u Predgovoru dao nekoliko napomena o povijesti gimnazije te istaknuo kako je postojao diskontinuitet u njezinu razvoju u vrijeme usmjerenog obrazovanja (1978-1992). Smatra da se već i na temelju dinamike porasta broja učenika, od 210 prve školske godine (1918/1919) do 1047 (šk. g. 2006/2007), može govoriti o značajnoj ulozi te srednjoškolske obrazovne institucije za grad Slavonski Brod, ali i širu okolicu, od Vrpolja do Okučana, kao i za susjedno područje u sjevernoj Bosni. U poglavlju o historiografiji i metodološkim postavkama autor je naveo kratak pregled literature koja se odnosi na povijest Slavonskoga Broda i same gimnazije. Istaknuo je kako se najznačajnija izvorna arhivska građa za povijest gimnazije čuva u Državnom arhivu u Slavonskome Brodu objedinjena u jedinstvenom fondu Gimnazija „Zlatko Šnajder“ / “Matija Mesić“. Autor je već objavio jedan širi tekst o izvorima za povijest gimnazije u časopisu Scrinia slavonica. U ovome je poglavlju napomenuo pak da je pri izradi magisterija koristio i dijelove nekih drugih fondova brodskoga Arhiva, kao i objavljenu građu, poput godišnjih izvješća gimnazije koja nažalost nisu kontinuirano objavljivanja pa postoje stanovite praznine. U vrlo kratkom Uvodu autor je dao osnovne informacije o stanju školstva u Slavonskom Brodu do osnivanja gimnazije. Glavni dio Medvedova magistarskog rada odnosi se na kronološki prikaz razvoja brodske gimnazije od 1918. do 2007. godine. Autor se pritom u prvome dijelu, od 1918. do 1945. uglavnom oslonio na cezure u širem političkom razvoju, odnosno dao je prikaz razvoja gimnazije od njezinih početaka do uspostave Šestojanuarske diktature, dakle prvih deset godina, potom od 1929. do nastanka Banovine Hrvatske 1939. godine te, na kraju, od uspostave Banovine Hrvatske do kraja Drugoga svjetskog rata. Prvo je naveo okolnosti u kojima je došlo do osnivanja gimnazije u Slavonskom Brodu. Inicijativa za osnivanje takve školske institucije javila se na početku 20. stoljeća. Gradsko je poglavarstvo predložilo da se Viša pučka škola, slično kao što se već dogodilo u Krapini, pretvori u gimnaziju. Gimnazija je osnovana tek potkraj Prvoga svjetskog rata, još uvijek za postojanja Austro-Ugarske. Činjenica da je škola počela raditi tijekom rata kada je nastava bila često neredovita, kao i velika buka, osobito za sajmenih dana (ispred gimnazijske zgrade postavljani su različiti prodajni štandovi), nije pogodovala razvoju radnih navika i zadovoljavanju učeničkih obveza. O učeničkoj nedisciplini raspravljalo je Nastavničko vijeće, a kazne su katkad znale biti rigorozne (kao, uostalom, i drugim školama u to vrijeme), čak do izbacivanja iz svih škola u državi bez prava polaganja maturalnog ispita za vlastite potrebe, tj. privatno. Učenici su kažnjavani zbog najrazličitijih razloga – od toga da su koreni ukorima zbog pušenja ili prekomjernih izostanaka s nastave do oštrih kazni zbog političkog djelovanja i ideoloških usmjerenja. Tijekom Šestojanuarske diktature i u školskom je sustavu uveden velik broj promjena, pa tako i u brodskom slučaju, ističe autor. Šteta što je pritom u razradi problematike tijekom deset godina od uvođenja diktature do Sporazuma Cvetković-Maček ostao samo na navođenju nekoliko primjera i općenitoj ocjeni širenja jugoslavenstva i unitarizma, kao i jačanja komunističkih ideja među učenicima. Nešto je opširniji odjeljak o zbivanjima u i oko brodske gimnazije u doba Drugoga svjetskog rata. Novine što ih je donijela Banovina Hrvatska ogledaju se u štočemu: već u listopadu 1939. došlo je do promjene na položaju ravnatelja, kao i do drugih kadrovskih promjena u profesorskom zboru. Moguće da je upravo to dovelo do nekoliko javnih manifestacija učeničkog nezadovoljstva prema upravi. Medved ističe pretpostavke da su neke od štrajkova organizirali nezadovoljnici među profesorima, odnosno učenici skojevci. Uskoro nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske počela su otpuštanja profesora srpske i židovske nacionalnosti. Ostali su profesori pozvani da se učlane u neko kulturno ili drugo društvo, kao i da iskažu kakav je njihov doprinos hrvatskim nacionalnim interesima. Ravnatelj Josip Gunčević u godišnjem je školskom izvješću objavio tekst pod naslovom „Novi društvovni poredak u Hrvatskoj“ u kojem je hvalio novi sustav što su ga uveli ustaše. Od 1941. pojačan je nadzor nad učenicima drugih ideoloških i političkih opredjeljenja, napose prema simpatizerima ili članovima komunističke omladine, a neki su učenici izbačeni iz škole. Nastava se u ratno doba, naravno, odvijala u otežanim uvjetima, čak izmještena iz gimnazijske zgrade u kino-dvoranu ili dvorište Gradskog poglavarstva i klaustor Franjevačkog samostana, katkad je školski sat skraćivan na 30 minuta – no, nastava nije prekidana. U posebnom odjeljku magistarskog rada autor je prikazao kako su se stvarale i širile školske kabinetske zbirke te školska knjižnica. Povremeno su se radi političkih razloga iz knjižnice izlučivale knjige – ovdje se navodi nekoliko primjera takva ponašanja u međuraću, kao i tijekom Drugoga svjetskog rata. Autor je također opisao učeničke udruge i kulturno-sportska društva te aktivnosti na tom planu. Učeničkih je društava bilo raznih – od onih koja su imala dominantno vjerski karakter poput prve udruge, Marijine kongregacije učenika Realne gimnazije u Brodu, preko literarnih i modelarskih društava do izviđača, primjerice udruge Stijeg izvidnika i planinki (kasnije nazvana Stijeg skauta), i ferijalaca. Tijekom Drugoga svjetskog rata na gimnaziji su djelovala i dva križarska bratstva, ali i Ustaška mladež. Ukratko je opisana i djelatnost sportskih udruga u gimnaziji. U magistarskom radu nije, na žalost, navedeno kako su se učenici odnosili prema ovim svojim udrugama, jesu li i koliko revno sudjelovali u njihovu radu, kao niti koliko se kroz te udruge eventualno provodila politička indoktrinacija. A ta se indoktrinacija svakako provodila kroz obilježavanje državnih blagdana i praznika, i u doba Kraljevine SHS (odnosno Kraljevine Jugoslavije), i u vrijeme banovinske autonomije, i u ratno vrijeme kada je postojala Nezavisna Država Hrvatska. Datumi i ono što su oni simbolizirali bili su, naravno, u svakome od ovih perioda drukčiji, ali je matrica proslava bila slična ili ista. No, najveća je proslava, ističe autor, u ovome građanskom razdoblju djelovanja gimnazije bila proslava njezine dvadesetpetogodišnjice – održana je u lipnju 1943. godine. Na kraju prvoga poglavlja Medved je u posebnom odjeljku opisao humanitarni rad i udruženje Zajednica Doma i škole. Istaknuo je kako je dobrotvorni i humanitarni rad među gimnazijalcima i njihovim roditeljima i profesorima bio prisutan od samoga početka, naveo neke elemente djelovanja Podmlatka Crvenog križa, Potpornog društva i nekih drugih zaklada. U drugom je poglavlju autor dao prikaz djelatnosti brodske gimnazije u razdoblju socijalizma, odnosno od kraja Drugoga svjetskog rata do uspostave višestranačkog političkog sustava u Hrvatskoj (1945-1990). To je poglavlje podijelio na pet odjeljaka, djelomice prema kronološkom kriteriju, djelomice prema tematici. U prvome odjeljku govori o gimnaziji u prva dva poratna desetljeća, u doba izgradnje novoga socijalističkog sustava. Čini se da je za ovo razdoblje arhivska građa najbolje očuvana ili su izvješća i zapisi iscrpniji nego u drugima, pa je autor mogao i plastično, opširnijim ulomcima iz zapisnika i drugih izvora, prikazati brojne kontrole rada gimnazije, kao i odnos profesora prema primjeni nove ideološke matrice u školskom sustavu. Ipak, taj opsežan izvorni materijal nije u dovoljnoj mjeri stavio u širi društveni kontekst. Opisao je dva incidenta s političkom konotacijom, koja su se dogodila 1957. godine, a nositelji su bili učenici, jedan srpske i jedan hrvatske nacionalnosti. Obojica su se negativno odredili prema postojećem društvenom poretku, prvi prozivajući profesore da nekvalitetno rade i bacivši omladinsku knjižicu u svečanom trenutku prijema u tu društveno-političku organizaciju mladih, a drugi u pismenoj zadaći gdje se okomio na socijalizam koji, prema njemu, izrabljuje seljački narod. Potonji je učenik potajice čitao Pavelićevu knjigu o hrvatskom pitanju što mu je dodatno otežalo položaj. U drugom je odjeljku Medved opisao razvoj gimnazije od 1964. do njezina gašenja potkraj 1977. godine. U tom je razdoblju proslavljena pedeseta godišnjica postojanja gimnazije, koja je tada dobila i visoko odlikovanje jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem. U prvoj polovici sedamdesetih izgrađena je nova gimnazijska zgrada čime su se poboljšali radni uvjeti. No, ubrzo iza toga došlo je do krupne promjene u srednjoškolskom obrazovanju u Hrvatskoj – ukinute su općeobrazovne gimnazije i prešlo se na sustav usmjerenog obrazovanja. Autor je u dva zasebna odjeljka opisao daljnji razvoj zbirki i knjižnice te kulturni i sportski život gimnazijalaca u poratnom razdoblju do ukidanja gimnazije. Kratak odjeljak svoga rada Medved je posvetio djelatnosti srednjoškolskog centra, odnosno centra usmjerenog obrazovanja koji je – pod istim imenom kao i dotadašnja gimnazija, dakle „Zlatko Šnajder“ – školovao đake srednjoškolskog uzrasta između 1978. i 1991. godine. U ovome se odjeljku autor više pozabavio opisom smjerova i analizom nastavnih planova i programa te brojem učenika i nastavnika. Istaknuo je kako se, na temelju sjećanja mnogih profesora i učenika, može ustvrditi da ukidanje gimnazijskog programa i gimnazije kao takve nije nikada bilo prihvaćeno. Vjerojatno stoga i nije bilo teško obnoviti rad gimnazije čim su političke obrazovne prilike to dopustile, nakon što je u Hrvatskoj uvedeno višestranačje, a socijalizam prestao – zajedno s time prestala je i potreba za socijalističkim konceptom usmjerenog obrazovanja. Obnova gimnazije, kao i njezin rad u teškim uvjetima Domovinskog rata i tranzicije, tema su trećeg poglavlja Medvedova magisterija. Autor je opisao kako se vodstvo gimnazije snašlo u ratnim okolnostima, u vrijeme kada je gimnazijska zgrada stradala od neprijateljskih granata, a učenici i profesori bili u životnoj pogibelji, te što je sve uprava poduzimala da se nastavni proces ne prekine, uključujući i dislociranje nastave u susjednu Požegu i selo Podvinje u jesen 1992. godine. U ovome je odjeljku autor dao niz statističkih podataka o porastu broja učenika, kao i o njihovu uspjehu. Pokušao je dati i odgovor na pitanje gdje svršeni maturanti brodske gimnazije odlaze na studij. Posljednji je ulomak svoga magisterija Medved posvetio opisu slobodnih aktivnosti brodskih gimnazijalaca u današnje doba. U Zaključku je autor dao kratak rezime svoga istraživanja ističući kako je gimnazija „jedna od najznačajnijih, ako ne i najznačajnija školska institucija u povijesti Broda“. To potkrepljuje i ovaj magistarski rad iz kojega se vidi da je brodska gimnazija postala „neodvojiv dio kulturno-prosvjetnih povijesnih procesa, sadašnjosti, pa i budućnosti ne samo Slavonskog Broda i okolice nego i cijele Hrvatske“. Pritom Medved ističe da su bivši učenici gimnazije postigli uspjeh na različitim poljima, i u politici, gospodarstvu, prosvjeti, kulturi, duhovnim zvanjima i dr. Magistarski rad sadrži na kraju i popis izvora i literature, popis kratica, te nekoliko priloga izraženih u tabelarnom prikazu: broj upisanih učenika/ca i maturanata/ica od 1918. do 2007. godine (s prekidom u doba usmjerenog obrazovanja), broj nastavnika i odjeljenja u istom razdoblju, popis upisa maturanata/ica na fakultete i visoke škole u Hrvatskoj u šk. godinama 1994/1995, 2000/2001. i 2006/2007. te pregled uspjeha učenika/ica na kraju nekoliko izabranih školskih godina. Magistarski rad Ivana Medveda Gimnazija u Slavonskom Brodu 1918.-2007. ima sve karakteristike kvalifikacijskoga rada za stjecanje magisterija znanosti. Rad doprinosi poznavanju razvoja obrazovanja općenito i povijesti gimnazije u Slavonskom Brodu u dvadesetom stoljeću. Kandidat Ivan Medved svojim je magistarskim radom pokazao da je svladao sve bitne dijelove metodologije znanstvenoga rada u polju povijesti. U skladu s time Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu predlažemo da prihvati ovo izvješće o magistarskom radu Ivana Medveda pod naslovom Gimnazija u Slavonskom Brodu 1918.-2007. i da kandidatu odobri pristupanje usmenoj obrani. U Zagrebu, 25. svibnja 2009. godine Stručno povjerenstvo: dr. sc. Damir Agičić, izvanredni profesor dr. sc. Ivo Goldstein, redoviti profesor dr. sc. Zlatko Matijević, znanstveni savjetnik Hrvatski institut za povijest, Zagreb
dr. sc. Mario Strecha, izv. prof. dr. sc. Nikša Stančić, red. prof. u m. dr. sc. Marko Trogrlić, izv. prof., Filozofski fakultet u Splitu Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 29. listopada 2007. god. izabrani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada Ante Samardžića pod naslovom Uloga Konstantina Vojnovića u Hrvatskom narodnom preporodu u Dalmaciji od 1858. do 1874. godine. Nakon što je kandidat u dogovoru s članovima povjerenstva unio u tekst potrebne promjene, Vijeću podnosimo sljedeće |