Uredbu o graničnim vrijednostima emisija onečIŠĆujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora
|
|  Yüklə 1 Mb.
|
| odnosno izdaje okolišna dozvola:
– sve srednje 24-satne provjerene vrijednosti manje od GVE, – 97% polusatnih provjerenih srednjih vrijednosti manje od 1,2 GVE, – sve polusatne provjerene srednje vrijednosti manje od dvostruke GVE. (2) Pri izračunu srednjih vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka izuzimaju se mjerene vrijednosti dobivene uključivanjem nepokretnog izvora u rad i isključivanjem nepokretnog izvora. (3) Smatra se da nepokretni izvor udovoljava postavljenim uvjetima ako srednja vrijednost temeljena na odgovarajućem broju mjerenja u uobičajenim uvjetima ne prelazi GVE kod prvog i povremenog mjerenja. III. OPĆE GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA NEPOKRETNE IZVORE Članak 17. (1) Opće GVE propisane odredbama ove glave primjenjuju se ako ovom Uredbom ili rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša odnosno izdaje okolišna dozvola nije za pojedini nepokretni izvor, odnosno pojedinu onečišćujuću tvar u otpadnom plinu iz nepokretnog izvora, propisana drukčija GVE. (2) Praćenje emisija onečišćujućih tvari iz stavka 1. ovoga članka obavlja se sukladno odredbama glave II. ove Uredbe. Granične vrijednosti emisija za ukupne praškaste tvari Članak 18. GVE za ukupne praškaste tvari u otpadnom plinu su:
Granične vrijednosti emisija za praškaste anorganske tvari Članak 19. (1) GVE za praškaste anorganske tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u razrede štetnosti I. do III., su: I. razred štetnosti – živa i njeni spojevi izraženi kao Hg, – talij i njegovi spojevi izraženi kao Tl, pri masenom protoku od 0,25 g/h ili više 0,05 mg/m3 II. razred štetnosti – olovo i njegovi spojevi, izraženi kao Pb – kobalt i njegovi spojevi, izraženi kao Co – nikal i njegovi spojevi, izraženi kao Ni – selen i njegovi spojevi, izraženi kao Se – telur i njegovi spojevi, izraženi kao Te pri masenom protoku od 2,5 g/h ili više 0,5 mg/m3 III. razred štetnosti – antimon i njegovi spojevi, izraženi kao Sb – krom i njegovi spojevi, izraženi kao Cr – cijanidi lako topljivi (npr. NaCN), izraženi kao CN– – fluoridi lako topljivi (npr. NaF), izraženi kao F– – bakar i njegovi spojevi, izraženi kao Cu – mangan i njegovi spojevi izraženi kao Mn – vanadij i njegovi spojevi, izraženi kao V – kositar i njegovi spojevi, izraženi kao Sn pri masenom protoku od 5 g/h ili više 1 mg/m3. (2) GVE propisane u stavku 1. ovoga članka primjenjuju se i u slučaju ako se navedene tvari, uz posebne fizikalne uvjete (temperaturu i tlak), nalaze u otpadnom plinu u obliku pare ili plina.
Članak 20. (1) Ako se u otpadnom plinu nalazi više tvari istoga razreda štetnosti, GVE iz članka 19. ove Uredbe primjenjuje se na zbroj tih tvari. (2) Ako se u otpadnom plinu nalazi više praškastih anorganskih tvari iz različitih razreda štetnosti, za svaku se tvar primjenjuje GVE propisana u članku 19. ove Uredbe, a emisija ne smije prekoračiti sljedeće vrijednosti: – za tvari iz razreda štetnosti I. i II., ukupno 0,5 mg/m3 – za tvari iz razreda I. i III., ukupno 1 mg/m3 – za tvari iz razreda štetnosti II. i III., ukupno 1 mg/m3.
Članak 21. (1) GVE za anorganske tvari u obliku pare ili plina u otpadnom plinu, razvrstanih u razrede štetnosti od I. do IV., su: I. razred štetnosti – arsin – klorovcijanid (klorcian) – fozgen – fosforovhidrid (fosfin) pri masenom protoku od 2,5 g/h ili više 0,5 mg/m3 II. razred štetnosti – brom i njegovi plinoviti spojevi, izraženi kao HBr – klor
– cianovodik – fluor i njegovi plinoviti spojevi, izraženi kao HF – vodikov sulfid pri masenom protoku od 15 g/h ili više 3 mg/m3 III. razred štetnosti – amonijak – anorganski spojevi klora koji nisu uključeni u I. i II. razred štetnosti, izraženi kao HCl pri masenom protoku od 150 g/h ili više 30 mg/m3 IV. razred štetnosti – oksidi sumpora: sumporov(IV) oksid i sumporov(VI) oksid, izraženi kao sumporov dioksid (SO2), – oksidi dušika: dušikov(II) oksid i dušikov(IV) oksid, izraženi kao dušikov dioksid (NO2) pri masenom protoku od 1800 g/h ili više 350 mg/m3. (2) Ako se u otpadnom plinu nalazi više tvari istoga razreda štetnosti ili više tvari iz različitih razreda štetnosti, GVE iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se za svaku tvar pojedinačno.
Članak 22. (1) GVE ukupnih organskih tvari u otpadnom plinu, osim praškastih organskih tvari, izražena kao ukupni ugljik, su 50 mg/m3 pri masenom protoku od 500 g/h ili više. (2) GVE organskih tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u I. razred štetnosti određenih u Prilogu 1. ove Uredbe, su 20 mg/m3 pri masenom protoku od 100 g/h ili više. (3) GVE organskih tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u II. razred štetnosti, su: – 1-brom-3-kloropropan – 1,1-dikloroetan – 1,2-dikloroetilen, cis i trans – octena kiselina – metil-formiat – nitroetan – nitrometan – oktametilciklotetrasiloksan – 1,1,1-trikloroetan – 1,3,5-trioksan pri masenom protoku od 500 g/h i više 100 mg/m3. Članak 23. (1) Ako se u otpadnom plinu nalazi više organskih tvari istoga razreda štetnosti, GVE iz članka 22. stavaka 2. i 3. ove Uredbe primjenjuju se na zbroj tih tvari i uspoređuje s GVE za taj razred štetnosti. (2) Ako se u otpadnom plinu nalazi više organskih tvari iz I. i II. razreda štetnosti, za svaku se tvar primjenjuje GVE propisana u članku 22. stavcima 2. i 3. ove Uredbe, a emisija ne smije prekoračiti GVE propisanu za II. razred štetnosti. (3) Za praškaste organske tvari koje su svrstane u II. razred štetnosti primjenjuju se GVE iz članka 18. ove Uredbe.
Članak 24. GVE karcinogenih tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u razrede štetnosti od I. do III., su: I. razred štetnosti – arsen i njegovi spojevi osim arsina, izraženi kao As – benzo(a)piren – kadmij i njegovi spojevi, izraženi kao Cd – kobalt topljiv u vodi, izraženi kao Co – spojevi kroma(VI) osim barijevog i olovnog kromata, izraženi kao Cr pri masenom protoku od 0,15 g/h ili više 0,05 mg/m3 II. razred štetnosti – akrilamid – akrilonitril – dinitrotoluen – etilen oksid – nikal i njegovi spojevi u obliku respirabilne prašine/aerosoli niklovog sulfida i sulfidnih ruda, niklovog karbonata i niklovog tetrakarbonila, izraženi kao Ni – 4-vinil-1,2-cikloheksan-diepoksid pri masenom protoku od 1,5 g/h ili više 0,5 mg/m3 III. razred štetnosti – benzen
– bromoetan – 1,3-butadien – 1,2 dikloroetan – propilenoksid (1,2-epoksipropan) – stirenoksid – o-toluidin – trikloreten – vinil-klorid (kloroetilen) pri masenom protoku od 2,5 g/h ili više 1 mg/m3.
Članak 25. (1) Ako se u otpadnom plinu nalazi više tvari istoga razreda štetnosti, GVE iz članka 24. ove Uredbe primjenjuju se na zbroj tih tvari. (2) Ako se u otpadnom plinu nalazi više karcinogenih tvari iz različitih razreda štetnosti, za svaku se tvar primjenjuje GVE propisana u članku 24. ove Uredbe, a emisija ne smije prekoračiti sljedeće vrijednosti: – za tvari iz razreda štetnosti I. i II., ukupno 0,5 mg/m3 – za tvari iz razreda štetnosti I. i III., ukupno 1,0 mg/m3 – za tvari iz razreda štetnosti II. i III., ukupno 1,0 mg/m3.
Članak 26. Granične vrijednosti vlaknastih tvari u otpadnom plinu su: – za azbest kao najsitnije prašine (vlaknasti silikati: aktinolit, amozit-smeđi azbest, antofilit, krizotil-bijeli azbest, krocidolit-plavi azbest, tremolit), GVE u otpadnom plinu je 0,10 mg/m3, odnosno 1x10-4 vlakana/m3, – za biološko nerazgradljive vlaknaste tvari, koje sadrže aluminijev silikat, aluminijev oksid, silicijev karbid ili kalijev titanat je 1,5x104 vlakana/m3, – za biološko nerazgradljiva mineralna vlakna 5x104 vlakana/m3 Granične vrijednosti postojanih tvari, koje imaju karakteristike biološke akumulacije Članak 27. GVE dioksina i furana u otpadnom plinu nepokretnog izvora, izmjerenih u razdoblju uzimanja uzoraka ne manjem od 6 sati i ne većem od 8 sati, je 0,1 ng/m3 pri masenom protoku od 0,25 µg/h i više. Za određivanje ukupne vrijednosti emisija dioksina i furana moraju se koncentracije dioksina i furana pomnožiti s ekvivalentnim faktorima prije njihovog zbrajanja, prema faktoru ekvivalentne toksičnosti izražene u članku 130. stavku 7. ove Uredbe.
IV. GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA PROIZVODNJU NEMETALNIH MINERALNIH SIROVINA I PRERADU METALA Članak 28. Odredbe ove glave propisuju GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod tehnoloških procesa razvrstanih u skupine: proizvodnja nemetalnih mineralnih sirovina i prerada metala, osim ako rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša odnosno izdaje okolišna dozvola nisu određene strože GVE.
Članak 29. (1) GVE kod novog postrojenja za proizvodnju cementa u rotacijskim pećima suhim ili mokrim postupkom, uz volumni udio kisika od 10%, su: – praškastih tvari 30 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2 500 mg/m3 – oksida sumpora izraženih kao SO2 50 mg/m3 (2) GVE kod postojećeg postrojenja za proizvodnju cementa u rotacijskim pećima suhim ili mokrim postupkom, uz volumni udio kisika od 10%, su: – praškastih tvari 50 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2 800 mg/m3 – oksida sumpora izraženih kao SO2 400 mg/m3 (3) GVE kod postojećeg postrojenja za proizvodnju cementa u kupolnim pećima su: – praškastih tvari 50 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2 1200 mg/m3 – oksida sumpora izraženih kao SO2 1200 mg/m3 Članak 30. (1) GVE kod tehnološkog procesa žarenja boksita, dolomita, magnezita, vapnenca, gipsa, diatomejske zemlje, kvarcita i šamota su: – praškastih tvari 50 mg/m3 – kroma i njegovih spojeva u praškastom obliku izraženih kao Cr, pri pečenju kromitne rude 10 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2 iz ostalih peći 1500 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2 kod žarenja vapnenca u rotacijskim pećima 1800 mg/mv – fluora i njegovih anorganskih spojeva u obliku plina izraženih kao HF, kod peći za pečenje kvarcita 10 mg/m3 – oksida sumpora izraženih kao SO2 kod peći za pečenje magnezita 400 mg/m3. (2) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se za vlažni otpadni plin.
Članak 31. (1) GVE kod tehnološkog procesa tretiranja perlita, škriljaca ili gline za okside sumpora izražene kao SO2, pri masenom protoku od 10 kg/hi više, su 1000 mg/m3. (2) GVE iskazane kao masena koncentracija onečišćujuće tvari iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se za vlažni otpadni plin i zadani volumni udio kisika od 14%. Članak 32. (1) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja stakla i staklenih vlakana su: – praškaste tvari 50 mg/m3 – klora pri masenom protoku od 300 g/h ili više 30 mg/m3 – fluora pri masenom protoku od 50 g/h ili više 5 mg/m3 – zbroj masenih koncentracija Cd, As, Co, Ni, Se, pri masenom protoku od 5g/h ili više 1 mg/m3 – zbroj masenih koncentracija Cd, As, Co, Ni, Se, Sb, Pb, Cr, Cu i Mn pri masenom protoku od 25 g/h ili više 5 mg/m3 – kadmija 0,1 mg/m3 – arsena: (a) kod proizvodnje kristalnog stakla 0,5 mg/m3 (b) kod ostalih postrojenja za proizvodnju stakla 0,1 mg/m3 – oksida sumpora izraženih kao SO2, pri masenom protoku od 10 kg/h i više 500 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2: (a) kod peći s U-plamenom s regenerativnim ili keramičkim rekuperativnim predgrijavanjem zraka 800 mg/m3 (b) kod peći s Q (poprečnim) plamenom s regenerativnim ili rekuperativnim predgrijavanjem zraka 1500 mg/m3 (c) kod peći s ostalim rekuperativnim predgrijavanjem zraka 900 mg/m3 (d) kod kadnih i dnevnih peći 800 mg/m3 (e) kod postrojenja za taljenje stakla koje ne pripadaju pod a), b), c) i d) pri masenom protoku od 10 kg/h i više 800 mg/m3. (2) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod peći za taljenje stakla zagrijavane plamenom primjenjuju se za zadani volumni udio kisika 8%, a za kadne i dnevne peći je 13%. (3) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod peći za taljenje stakla zagrijavane električnom energijom, za kontinuirani i diskontinuirani rad primjenjuju se za izmjereni volumni udio kisika. (4) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod peći kojima se pridodaje čisti kisik primjenjuju se za volumni udio kisika koji je uobičajen pri odvijanju tog procesa. Članak 33. (1) GVE kod tehnološkog procesa proizvodnje mineralne vune (kamene vune i staklene vune) i keramičkih vlakana su: – praškastih tvari 50 mg/m3 – formaldehida 10 mg/m3 – fenola 15 mg/m3 – hlapivih organskih spojeva izraženih kao ukupni organski ugljik 50 mg/m3 – amonijaka 100 mg/m3 – vodikovog klorida 30 mg/m3 – vodikovog fluorida 5 mg/m3 – vodikovog sulfida 5 mg/m3 – ugljikovog monoksida (CO) 200 mg/m3 – zbroj masenih koncentracija Cd, As, Co, Ni, Se, Cr (VI) 1 mg/m3 – zbroj masenih koncentracija Cd, As, Co, Ni, Se, Cr (VI), Sb, Pb, Cr (III), V, Cu, Mn, V i Sn 5 mg/m3 – kadmija 0,2 mg/m3 – oksida sumpora izraženih kao SO2 1800 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2 500 mg/m3. (2) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari kod peći za taljenje, za kontinuirani proces primjenjuju se za zadani volumni udio kisika 8% u otpadnom plinu, a za diskontinuirani proces primjenjuju se za zadani udio kisika 13% u otpadnom plinu. (3) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari kod ostalih procesa primjenjuju se za izmjereni volumni udio kisika u otpadnom plinu. Članak 34. (1) GVE kod tehnološkog procesa pečenja keramičkih proizvoda na bazi gline su: – oksida sumpora izraženih kao SO2, pri udjelu sumpora u sirovini do 0,12% i masenom protoku od 10 kg/h ili više 500 mg/m3 – oksida sumpora izraženih kao SO2, pri udjelu sumpora u sirovini od 0,12% i više i masenom protoku od 10 kg/h ili više 1500 mg/m3 – benzena pri masenom protoku od 25 g/h ili više 5 mg/m3. (2) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se za zadani volumni udio kisika 18%.
Članak 35. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja lijevanog željeza su: – ugljikovog monoksida (CO) 1000 mg/m3 – praškastih tvari za kupolne peći kapaciteta taljenja do 10 t/h 100 mg/m3 – praškastih tvari za kupolne peći kapaciteta taljenja 10 t/h i više 75 mg/m3 – praškastih tvari kod transporta i obrade šarže 100 mg/m3.
Članak 36. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja čelika su: – praškastih tvari 50 mg/m3 2. kod indukcijskih i elektrolučnih peći i vakuum postrojenja za proizvodnju do 20 t/šarži – praškastih tvari 75 mg/m3 – ugljikovog monoksida (CO) 1000 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2 400 mg/m3 3. kod indukcijskih i elektrolučnih peći i vakuum postrojenja za proizvodnju od 20 t/šarži i više – praškastih tvari 20 mg/m3 – ugljikovog monoksida (CO) 1000 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2 400 mg/m3 4. kod transporta i obrade šarže – praškastih tvari 100 mg/m3.
Članak 37. (1) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja obojenih metala i njihovih legura i ferolegura su: – praškastih tvari 20 mg/m3 – oksida sumpora izraženih kao SO2, pri masenom protoku od 5 kg/h ili više 800 mg/m3. (2) GVE kod tehnološkog procesa taljenja i rafinacije obojenih metala i njihovih legura su: – praškastih tvari, pri masenom protoku od 0,2 kg/h i više 20 mg/m3 – organskih spojeva izraženih kao ukupni ugljik 50 mg/m3. (3) GVE oksida dušika izraženih kao NO2 kod tehnološkog procesa valjanja metala, kod peći za zavarivanje i termičku obradu, uzi volumni udio kisika 5%, u ovisnosti o temperaturi, su:
(4) GVE kod tehnološkog procesa toploga pocinčavanja su: – praškastih tvari 10 mg/m3 – plinovitih anorganskih spojeva klora izraženih kao HCl 20 mg/m3.
Članak 38. GVE praškastih tvari kod tehnološkog procesa proizvodnje, taljenja i legiranja bakra i cinka su 20 mg/m3, a GVE praškastih tvari kod tehnološkog procesa proizvodnje olova su 10 mg/m3.
Članak 39. GVE praškastih tvari kod tehnološkog procesa proizvodnje sačme za obradu površine sačmarenjem su: – za postupak mljevenja, sušenja 25 mg/m3 – za oblikovanje kuglica 25 mg/m3 ili je GVE ukupnih praškastih tvari 40 g/t proizvedenih kuglica. Članak 40. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja aluminij oksida i ugljikovih materijala su: – praškastih tvari kod rotacijske peći s ciklonskim predgrijačem i povratom topline 50 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2, kod rotacijske peći s ciklonskim predgrijačem i povratom topline 1300 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2, kod rotacijske peći s ciklonskim predgrijačem bez povrata topline 1800 mg/m3 – oksida sumpora izraženih kao SO2, kod rotacijske peći s ciklonskim predgrijačem bez povrata topline 400 mg/m3.
Članak 41. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja aluminija u peći za elektrolizu su: – praškastih tvari, pri masenom protoku od 5 kg/h i više 30 mg/m3 – plinovitih fluorida izraženih kao F–, 2 mg/m3 a emisijski faktor je 0,5 kg/t proizvedenoga aluminija u dnevnom prosjeku.
Članak 42. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja titan-dioksida (TiO2) su: – za praškaste tvari, pri masenom protoku od 50 mg/m3 za velike izvore i 150 mg/m3 kao satni prosjek iz bilo kojeg drugog izvora, – za plinoviti sumporov dioksid i trioksid ispušten iz procesa digestije i ovapnjivanja uključujući kapljice kiseline izražene ekvivalent kao SO2: (a) 6 kg/t proizvedenog TiO2 kao godišnji prosjek, (b) 500 mg/m3 kao satni prosjekza postrojenja za koncentraciju otpadne kiseline – za klor kada se radi o postrojenjima koja koriste kloridni postupak: (a) 5 mg/m3 kao dnevni prosjek, (b) 40 mg/m3 u bilo kojem razdoblju. Članak 43. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja akumulatora su: – praškastih tvari, pri masenom protoku od 5 kg/h i više 0,5 mg/m3 – sumporne kiseline (isparenja) 1 mg/m3. Članak 44. GVE kod tehnološkog procesa površinske obrade metala dušičnom kiselinom za okside dušika izražene kao NO2, pri kontinuiranom nagrizanju dušičnom kiselinom, su 1500 mg/m3.
Članak 45. (1) Kada se provodi kontinuirano mjerenje emisije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu, kod tehnoloških procesa određenih ovom glavom, kontinuirano se mjeri: – emitirani maseni protok otpadnih plinova, – volumni udio kisika, ako se masena koncentracija onečišćujućih tvari iskazuje na njegov udio, – tlak i temperatura. (2) Kod provođenja kontinuiranog mjerenja emisije onečišćujućih tvari iz članka 42. ove Uredbe uz mjerenja propisana stavkom 1. ovoga članka kontinuirano se prati emisija plinovitog sumporov dioksida i trioksida ispuštenih iz procesa digestije i ovapnjivanja iz postrojenja za koncentraciju otpadne kiseline u postrojenjima koja koriste sulfatni postupak, klora iz velikih izvora unutar postrojenja koja koriste kloridni postupak i praškastih tvari iz velikih izvora.
V. GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA KEMIJSKU I PREHRAMBENU INDUSTRIJU Članak 46. Odredbe ove glave propisuju GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod tehnoloških procesa razvrstanih u skupine: kemijska i prehrambena industrija, osim ako rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša odnosno izdaje okolišna dozvola nisu određene strože GVE.
Članak 47. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja dušične kiseline za okside dušika izražene kao NO2 su 450 mg/m3.
Članak 48. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja sumporne kiseline su: – sumporovog dioksida (SO2) za emisijski faktor 3 kg/t 100% sumporne kiseline 1400 mg/m3 – sumporovog trioksida (SO3) za emisijski faktor 0,15 kg/t 100% sumporne kiseline 80 mg/m3.
Članak 49. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja klora su: – klora 1 mg/m3 – klora u postrojenju za proizvodnju klora s potpunim ukapljivanjem 6 mg/m3 – žive 1,5 g/t proizvedenog klora godišnje, kod elektrolize alkalnih klorida amalgamskim postupkom. Članak 50. (1) GVE vodikovog klorida je 25 mg/m3 kod tehnološkog procesa dobivanja klorovodične kiseline, a emisijski faktor je 0,05 kg/t HCl 36% (mjesečni prosjek). (2) GVE ukupne žive kod novih postrojenja za proizvodnju klorovih lužina elektrolizom pomoću živinog članka je 0,01 Hg/t proizvedenog Cl2 (godišnji prosjek). Članak 51. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja fosforne kiseline su: – praškastih tvari 150 mg/m3 – plinovitih fluorida izraženih kao F–, 30 mg/m3 a emisijski faktor je 0,04 kg/t proizvedene fosforne kiseline. Članak 52. (1) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja sumpora (Clausovo postrojenje) su: 1. sumpora:
2. vodikovog sulfida 10 mg/m3. (2) Otpadni plin koji sadrži vodikov sulfid odvodi se na naknadno spaljivanje. (3) Clausovo postrojenje ne smije biti izvan rada više od 24 sata neprekidno, odnosno 120 sati s prekidima u kalendarskoj godini. (4) Prekid rada Clausovog postrojenja duži od 24 sata neprekidno operater postrojenja dužan je prijaviti u roku 48 sati izvršnom tijelu jedinice lokalne samouprave koje o tome obavještava nadležno upravno tijelo i Ministarstvo.
Članak 53. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja amonijaka za okside dušika izražene kao NO2 su 500 mg/m3, za emisijski faktor 1,5 kg/t proizvedenoga amonijaka, za volumni udio kisika 3%.
Članak 54. (1) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja mineralnih gnojiva su: – praškastih tvari, za emisijski faktor 1,5 kg/t proizvedenog mineralnog gnojiva 150 mg/m3 – amonijaka, za emisijski faktor 1,75 kg/t proizvedenog mineralnog gnojiva 200 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2, za emisijski faktor 0,4 kg/t proizvedenog mineralnog gnojiva 250 mg/m3 – plinovitih fluorida izraženih kao F–, za emisijski faktor 0,02 kg/t proizvedenog mineralnog gnojiva 5 mg/m3. (2) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari iz stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se za vlažni otpadni plin. Članak 55. GVE 1,2-dikloroetana ili vinil-klorida kod tehnološkog procesa dobivanja 1,2-dikloroetana i vinil-klorida su 5 mg/m3.
Članak 56. (1) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja polivinil-klorida (PVC) su: 1. vinil-klorida u otpadnom plinu od regeneracije 5 mg/m3 2. na mjestu prijelaza iz zatvorenog u otvoreni sustav (obrada i sušenje): – vinil-klorida kod konačnoga proizvoda 10 mg/kg PVC – vinil-klorida kod suspenzije monopolimera 100 mg/kg PVC – vinil-klorida kod suspenzije kopolimera 400 mg/kg PVC – vinil-klorida kod mikrosuspenzije PVC i emulzije PVC 1500 mg/kg PVC. (2) Kod tehnološkog procesa iz stavka 1. ovoga članka otpadni plinovi se spaljuju. Članak 57. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja akrilonitrila su: – akrilonitrila kod postrojenja za izgaranje 0,2 mg/m3 – akrilonitrila kod praonice otpadnog plina 5 mg/m3.
Članak 58. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja i prerade poliakrilonitrila u vlakna su: 1. akrilonitrila u otpadnom plinu sušionice 20 mg/m3 2. akrilonitrila u otpadnom plinu adsorbera 10 mg/m3 3. akrilonitrila u otpadnom plinu iz praonice: – pri postupku mokroga izvlačenja 10 mg/m3 – pri postupku suhoga izvlačenja 35 mg/m3. Članak 59. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja akrilonitril-butadienstiren polimera (ABS) su: 1. kod polimerizacije emulzije: – akrilonitrilau otpadnom plinu sušionice, polimerizacije, izlučivanja i čišćenja reaktora (mjesečni prosjek) 25 mg/m3 2. kod kombinirane polimerizacije otopine i emulzije: – akrilonitrila koji nastaje u okolini reaktora, međuoperacijskih skladišta, izlučivanja, odvajanja vode, recikliranja otapala i mješača (mjesečni prosjek) 10 mg/m3. Članak 60. GVE akrilonitrila kod tehnološkog procesa dobivanja nitrilkaučuka u otpadnom plinu iz sušionice su 1,5 mg/m3.
Članak 61. GVE akrilonitrila kod tehnološkog procesa dobivanja disperzije iz emulzijskog poliakrilonitrila u otpadnom plinu iz rezervoara monomera, reaktora i kondenzatora su 5 mg/m3.
Članak 62. (1) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja i prerade viskoze su: 1. kod proizvodnje i naknadne obrade (otpadni plin iz regeneratora): – vodikovog sulfida 5 mg/m3 (dnevni prosjek) – ugljikovog disulfida 100 mg/m3 (dnevni prosjek) 2. kod proizvodnje celulozne vune, celuloznog stakla i tekstilne viskoze: – vodikovog sulfida 5 mg/m3 (dnevni prosjek) – ugljikovog disulfida 100 mg/m3 (dnevni prosjek) 3. kod proizvodnje umjetnih crijeva i spužvastih krpa: – vodikovog sulfida 10 mg/m3 (dnevni prosjek) – ugljikovog disulfida 150 mg/m3 (dnevni prosjek) 4. kod proizvodnje tehničke viskoze: – vodikovog sulfida 10 mg/m3 (dnevni prosjek) – ugljikovog disulfida 150 mg/m3 (dnevni prosjek). (2) Kod tehnološkog procesa iz stavka 1. ovoga članka otpadni plinovi odvode se u uređaj za pročišćavanje otpadnih plinova. Članak 63. (1) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja celuloze sulfitnim postupkom su: – praškastih tvari 100 mg/m3 – oksida sumpora izraženih kao SO2 700 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2 400 mg/m3 – vodikovog sulfida 10 mg/m3. (2) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja celuloze sulfatnim postupkom su: – praškastih tvari 100 mg/m3 – oksida sumpora izraženih kao SO2 450 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2 300 mg/m3 – vodikovog sulfida 10 mg/m3. Članak 64. GVE praškastih tvari, pri masenom protoku od 25 g/h ili više, je 5 mg/m3 kod tehnološkog procesa dobivanja, mljevenja i pakiranja sredstava za zaštitu bilja, sredstava za borbu protiv štetočina ili njihovih aditiva.
Članak 65. (1) GVE kod tehnološkog procesa katalitičke razgradnje ugljikovodika (FCC-procesi u rafineriji nafte) su: – praškastih tvari 50 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2 700 mg/m3 – oksida sumpora izraženih kao SO2 1700 mg/m3. (2) Otpadni plinovi koji se odvode na baklju ne smiju prekoračiti stupanj emitiranja od 1% za organske spojeve izražene kao ukupni ugljik. (3) Otpadni plinovi iz uređaja za odsumporavanje i/ili iz drugih rafinerijskih procesa s volumnim udjelom vodikovog sulfida više od 0,4% i s masenim protokom vodikovog sulfida većim od 2 t/dan se obrađuju. Otpadni plinovi koji se ne obrađuju se spaljuju, a emisija vodikovog sulfida u otpadnom plinu ne smije prekoračiti GVE od 10 mg/m3. (4) Procesne i otpadne vode koje sadrže vodikov sulfid uvode se nakon otparavanja u peć na spaljivanje.
Članak 66. GVE kod tehnološkog procesa proizvodnje nafte i plina su: – vodikovog sulfida (H2S) pri masenom protoku od 300 g/h ili više 30 mg/m3 – merkaptana (tioalkohola) pri masenom protoku od 2000 g/h ili više 100 mg/m3.
Članak 67. GVE praškastih tvari su 20 mg/m3 kod tehnološkog procesa dobivanja i miješanja bitumena i katrana uz zadani volumni udio kisika 17%.
Članak 68. GVE praškastih tvari su 50 mg/m3 kod tehnološkog procesa pripremanja bitumeniziranih materijala za izgradnju putova (asfaltne baze) uz zadani volumni udio kisika 17%.
Članak 69. (1) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja čađe su: – praškastih tvari 50 mg/m3 – vodikovog sulfida 20 mg/m3 – oksida dušika izraženih kao NO2 500 mg/m3 – oksida sumpora izraženih kao SO2 1700 mg/m3. (2) Kod tehnološkog procesa iz stavka 1. ovoga članka otpadni plinovi koji sadrže sumporovodik i ugljikov monoksid spaljuju se. Članak 70. GVE kod tehnološkog procesa dobivanja ugljika i elektrografita su: 1. kod miješanja i oblikovanja: – plinovitih organskih spojeva izraženih kao ukupni ugljik 100 mg/m3 2. kod žarenja u komornim i tunelskim pećima: – plinovitih organskih spojeva izraženih kao ukupni ugljik 50 mg/m3 3. kod žarenja u kružnim pećima (za grafitne elektrode, ugljene elektrode i ugljeni kamen): – plinovitih organskih spojeva izraženih kao ukupni ugljik 200 mg/m3 4. kod impregnacije: – plinovitih organskih spojeva izraženih kao ukupni ugljik 50 mg/m3. Članak 71. GVE praškastih tvari su 75 mg/m3 u postupku sušenja rezanaca kod tehnološkog procesa prerade šećerne repe i rafinacije šećera.
Članak 72. GVE praškastih tvari su 150 mg/m3 kod tehnološkog procesa sušenja trave.
Članak 73. GVE plinovitih organskih tvari izraženih kao ukupni ugljik su 50 mg/m3 kod tehnološkog procesa prženja kave, nadomjestaka za kavu, žita i kakaa.
Članak 74. Za ložišta sušara kod kojih se produkti izgaranja koriste izravno u proizvodnom procesu, odnosno sa čijim se dimnim plinovima ili plamenom u neposrednom dodiru zagrijavaju, suše ili obrađuju proizvodi, vrijednosti masene koncentracije onečišćujućih tvari dobivene mjerenjem iskazuju se za volumni udio kisika 17%.
Članak 75. Kada se provodi kontinuirano mjerenje emisije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu, kod tehnoloških procesa određenih ovom glavom, kontinuirano se mjeri: – emitirani maseni protok otpadnih plinova, – volumni udio kisika, ako se masena koncentracija onečišćujućih tvari iskazuje na njegov udio, – tlak i temperatura. Članak 76. Iznimno, kod tehnološkog procesa dobivanja dušične kiseline iz članka 47., fosforne kiseline iz članka 51. i tehnološkog procesa dobivanja mineralnih gnojiva iz članka 54. ove Uredbe, kada je omjer Qemiitirano/Qgranično>5, učestalost mjerenja emisije je najmanje četiri puta godišnje.
VI. GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA HLAPIVIH ORGANSKIH SPOJEVA ZA ODREĐENE AKTIVNOSTI Članak 77. (1) Odredbe ove glave primjenjuju se na postrojenja i radne površine gdje se obavljaju sljedeće aktivnosti: 1. »nanošenje ljepila (adheziva)« znači proces nanošenja ljepila (adheziva) na neku površinu, s izuzetkom nanošenja prianjajućih premaza i proizvodnje laminata vezanih uz procese tiskanja; 2. »proizvodnja drvenih i plastičnih laminata« znači bilo koji proces međusobnog prianjanja drveta i/ili plastike u slojevima. Ukoliko u tijeku proizvodnje plastičnih proizvoda (npr. brodica) dolazi do kemijske promjene organskog otapala i organska otapala ostaju u potpunosti vezana u proizvodu, a ne dolazi do oslobađanja istih u zrak, tada ta aktivnost ne podliježe obvezama iz ove glave; 3. »procesi premazivanja« znače svaku aktivnost u kojoj se jednokratno ili višekratno nanose slojevi premaza na: a) neko od sljedećih vozila: – nova vozila, iz kategorije M1 te kategorije N1, ukoliko se premazuju u istom postrojenju kao i vozila kategorije M1; – kamionske kabine za smještaj vozača, kao i cjeloviti smještajni prostor za tehničku opremu vozila kategorija N2 i N3; – kamione u kategorijama vozila N1, N2 i N3, ali ne i kamionske kabine; – autobuse u kategoriji vozila M2 i M3; – prikolice kategorije O1, O2, O3 i O4; b) tekstil, tkaninu, film, papirne površine, metalne i plastične površine, uključujući zrakoplove, brodove, vlakove i drugo, c) drvene površine, d) kožu. Proces premazivanja ne odnosi se na premazivanje metalnih podloga metodom elektroforeze i kemijskog raspršivanja. Ako je proces premazivanja postupak u kojem se na isti predmet bilo kojom tehnikom nanosi tisak, taj postupak se smatra dijelom aktivnosti procesa premazivanja; 4. »premazivanje zavojnica« znači svaki proces u kojem se zavojnice čelika, nehrđajućeg čelika, obloženog čelika, bakrenih legura ili aluminijskih traka neprekidno premazuju opnastim ili slojevitim premazom; 5. »kemijsko čišćenje« znači svaki industrijski ili komercijalni proces u kojem se HOS-evi rabe u postrojenju za čišćenje odjevnih predmeta, namještaja i sličnih potrošnih roba, s izuzetkom ručnog uklanjanja mrlja u tekstilnoj i industriji odjeće; 6. »proizvodnja obuće« znači bilo koju aktivnost vezana uz proizvodnju kompletne obuće ili njezinih dijelova; 7. »proizvodnja premaza, lakova, boja i ljepila« znači proizvodnju gotovih proizvoda, kao i poluproizvoda ako se proizvode u istom postrojenju miješanjem pigmenata, guma i prianjajućih materijala s organskim otapalima ili drugim prijenosnicima. Ova kategorija uključuje i raspršivanje, predraspršivanje, dobivanje određene gustoće ili boje i pakovanje konačnih proizvoda u spremnike; 8. »proizvodnja farmaceutskih proizvoda« znači kemijsku sintezu, fermentaciju, ekstrakciju, formulaciju i dovršavanje farmaceutskih proizvoda i, tamo gdje se provodi na istoj lokaciji, proizvodnju poluproizvoda; 9. »tiskanje« znači svaki proces reprodukcije teksta i/ili slika u kojem se, putem prijenosnika slike, tinta prenosi na neku površinu. Obuhvaća lakiranje, premazivanje i proizvodnju laminata. Odnosi se na sljedeće procese: – fleksografija: proces tiskanja u kojem se koristi gumeni ili fotopolimerni elastični prijenosnik slike na kojem se tinta (tiskarska boja) za tiskanje nalazi iznad područja koja ostaju prazna, pomoću tinta koje se suše isparavanjem; – toplinski podešeni otisak: proces tiskanja u kojem prijenosnik slike stavlja područje namijenjeno tiskanju i područje koje ostaje prazno u istu ravninu, pri čemu se materijal na koji će se tiskati u stroj ubacuje putem papirnog valjka, a ne u pojedinačnim listovima. Područje koje ostaje prazno obrađeno je tako da privlači vodu i time odbija tintu. Područje namijenjeno tiskanju obrađeno je tako da prima i prenosi tintu na površinu namijenjenu tiskanju. Isparavanje se odvija u peći pomoću vrućeg zraka kojim se zagrijava materijal s otiskom; – rotogravura u izdavaštvu: rotogravura koja se koristi u tiskanju papira za časopise, brošure, kataloge ili slične proizvode, pomoću tinta na bazi toluena; – rotogravura: proces tiskanja pomoću cilindričkog prijenosnika slike u kojem je područje namijenjeno tiskanju ispod područja koje ostaje prazno, pomoću tekućih tinti koje se suše isparavanjem. Udubljenja se ispunjavaju tintom a suvišak se čisti s područja koje ostaje prazno prije nego površina namijenjena tiskanju dotakne cilindar i pokupi tintu iz udubljenja; – tiskanje rotacijskim zaslonom: proces tiskanja u kojem se tinta prenosi na površinu protiskivanjem kroz šupljikavi prijenosnik slike, pri čemu je područje namijenjeno tiskanju otvoreno, a područje koje ostaje prazno odvojeno je posebnim slojem, pomoću tekućih tinti koje se suše samo isparavanjem. Materijal na koji će se tiskati u stroj ubacuje se putem papirnog valjka, a ne u pojedinačnim listovima; – proizvodnja laminata vezana uz proces tiskanja: prianjanje dvaju ili više savitljivih materijala u slojevima; i – lakiranje: proces kojim se lak ili prianjajući premaz nanosi na savitljivi materijal u svrhu naknadnog zatvaranja ambalažnog materijala; 10. »proizvodnja gumenih smjesa i proizvoda od gume« znači svaki proces miješanja, gnječenja, spajanja, valjanja, protiskivanja i vulkanizacije prirodne ili sintetičke gume te dodatno procese obrade prirodne ili sintetičke gume radi dobivanja krajnjeg proizvoda; 11. »površinsko čišćenje« znači svaki proces osim kemijskog čišćenja u kojem se koriste organska otapala za uklanjanje onečišćenja s površine materijala, uključujući odmašćivanje; procesom čišćenja smatra se svaki proces čišćenja koji se sastoji od više koraka prije ili nakon bilo kojeg drugog koraka obrade. Proces se odnosi na čišćenje površine proizvoda a ne na čišćenje procesne opreme; 12. »ekstrakcija biljnog ulja i životinjske masti i rafinacija biljnog ulja« znači ekstrakciju biljnog ulja iz sjemenki i drugih biljnih tvari, obradu suhih ostataka za dobivanje životinjske krme, pročišćavanje masti i biljnih ulja dobivenih iz sjemenki, bilje i/ili životinjske tvari; 13. »završna obrada vozila (lakiranje)« znači svako industrijsko ili komercijalno premazivanje i srodni poslovi odmašćivanja kroz koju se obavlja: – originalno, odnosno prvobitno premazivanje cestovnih vozila definiranih u Pravilniku o homologaciji ili u točki 3. ovoga članka i dijela navedenih vozila, kada se taj postupak obavlja izvan prvobitne proizvodne linije unutar proizvodnog pogona; ili – premazivanje prikolica (uključujući poluprikolice); 14. »impregnacija drvenih površina« znači svaki proces zaštite drveta zaštitnim sredstvima; 15. »površinska zaštita (premazivanje) žičanih navoja« znači bilo koju aktivnost površinske zaštite provodnika koji se koriste za namotavanje transformatora i motora i drugo. (2) Aktivnosti određene u stavku 1. ovoga članka uključuju čišćenje opreme, ali ne i čišćenje proizvoda, osim kada je to posebno propisano u pojedinoj aktivnosti. Članak 78. (1) GVE hlapivih organskih spojeva i donja vrijednost potrošnje otapala propisani su u Prilogu 2. ove Uredbe. (2) Donja vrijednost potrošnje otapala odnosi se na ukupnu potrošnju svih otapala u pojedinoj aktivnosti. (3) Prag potrošnje otapala određen u Prilogu 2. ove Uredbe odnosi se na najmanju godišnju potrošnju otapala iznad koje je operater postrojenja obveznik odredbi ove Uredbe.
Članak 79. (1) U slučaju kada se postojeće postrojenje iz Priloga 2. ove Uredbe rekonstruira, ili se odredbe ove Uredbe prvi put primjenjuju na postrojenje nakon njegove rekonstrukcije, rekonstruirani dio postrojenja smatra se novim postrojenjem. (2) Rekonstruirano postrojenje se može smatrati postojećim postrojenjem, pod uvjetom da ukupne emisije iz cijelog postrojenja ne prekorače vrijednosti emisija koje bi se postigle kada bi se taj znatno izmijenjeni dio postrojenja smatrao kao novo postrojenje. Članak 80. Tvari i pripravci ovisno o sadržaju hlapivog organskog spoja dijele se na skupine: – tvari i pripravci koji sadrže halogenirane hlapive organske spojeve s oznakom upozorenja H341 ili H351 i predstavljaju mogući rizik ili izazivaju neprolazne učinke na ljudsko zdravlje; – tvari i pripravci koji zbog sadržaja hlapivih organskih spojeva svrstanih u karcinogene, mutagene ili toksične za reprodukciju, nose oznaku upozorenja H340, H350, H350i, H360D ili H360F, – hlapivi organski spojevi koji nisu obuhvaćeni podstavcima 1. i 2. ovoga članka. Članak 81. (1) Operateri postrojenja u kojima se koriste tvari i pripravci iz članka 80. podstavka 2. ove Uredbe moraju ih zamijeniti u najvećoj mjeri i što je moguće prije s manje štetnim tvarima ili pripravcima. (2) Prilikom odabira zamjenske tvari ili pripravka potrebno je voditi računa o primjerenosti za uporabu, mogućim posljedicama za ljudsko zdravlje, posebice kod profesionalne izloženosti, mogućim posljedicama za okoliš, ekonomskim posljedicama, a posebno troškovima i koristima od raspoloživih rješenja. (3) Na označivanje tvari i pripravaka i rokove za uklanjanje oznaka rizika (R oznaka) primjenjuje se poseban propis kojim se uređuje razvrstavanje, označavanje, obilježavanje i pakiranje opasnih kemikalija.
Članak 82. (1) GVE halogeniranih hlapivih organskih spojeva iz članka 80. podstavka 1. ove Uredbe, ako je maseni protok zbroja spojeva s oznakama upozorenja H341 ili H351, veći ili jednak 100 g/h, u otpadnom plinu za tvari i pripravke je 20 mg tvari/m3. GVE odnosi se na maseni zbroj pojedinačnih komponenti. (2) GVE hlapivih organskih spojeva u otpadnom plinu za tvari i pripravke iz članka 80. podstavka 2. ove Uredbe je 2 mg/m3 (izraženo kao maseni zbroj pojedinačnih spojeva), gdje je maseni protok svih promatranih spojeva 10 g/h ili veći. (3) GVE hlapivih organskih spojeva za tvari i pripravke iz članka 80. podstavka 3. ove Uredbe određene su u Prilogu 2. ove Uredbe.
Članak 83. Za aktivnosti premazivanja koja se odvijaju u nekontroliranim uvjetima u brodogradilištima i ne mogu se primijeniti propisane GVE primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike (NRT) ili Shema smanjivanja emisija hlapivih organskih spojeva iz Priloga 3. ove Uredbe.
Članak 84. (1) Mjerenje emisija hlapivih organskih spojeva provodi se kontinuiranim mjerenjem ako su emisije u otpadnim plinovima iz ispusta veće od 10 kg ukupnog organskog ugljika (C) po satu. Mjerenje emisija hlapivih organskih spojeva obavlja se u ispušnom kanalu iza opreme za smanjivanje emisija. (2) Kada se provodi kontinuirano mjerenje emisije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu, kod aktivnosti i postrojenja određenih u ovoj glavi, kontinuirano se mjeri: – emitirani maseni protok otpadnih plinova, – volumni udio kisika, ako se masena koncentracija hlapivih organskih spojeva iskazuje na njegov udio, – temperatura i tlak. (3) Ako su emisije manje od 10 kg ukupnoga organskog ugljika (C) po satu mjerenje emisija provodi se povremenim mjerenjem emisije HOS-eva. (4) Operater postrojenja u kojem se koriste HOS-evi, a posjeduje točkasti nepokretni izvor i nije obveznik ishođenja rješenja izdanog prema posebnom propisu na temelju kojeg se utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša odnosno izdaje okolišna dozvola, povremeno mjerenje emisija na ispustu točkastog izvora obavlja se najmanje jedanput godišnje. (5) Operater postrojenja u kojem se koriste HOS-evi, a posjeduje točkasti nepokretni izvor i obveznik je ishođenja rješenja prema posebnom propisu na temelju kojeg se utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša odnosno izdaje okolišna dozvola, dinamiku mjerenja emisija na ispustu točkastog izvora obavlja sukladno tom rješenju. (6) Kod aktivnosti premazivanja u brodogradilištima operateri postrojenja nisu u obvezi mjerenja emisija HOS-eva na ispustima. (7) Kod procesa kemijskog čišćenja koji ima uređaj zatvorenog tipa kod kojeg ne dolazi do ispuštanja HOS-eva u zrak ne mjere se emisije u zrak. (8) Mjerenje emisija ne provodi se ako za udovoljavanje graničnim vrijednostima propisanim ovom glavom nije neophodna oprema za smanjivanje emisija hlapivih organskih spojeva u otpadnom plinu na kraju procesa.
Članak 85. (1) Smatra se da su udovoljene GVE hlapivih organskih spojeva ako na temelju kontinuiranih mjerenja sve izračunate srednje dnevne vrijednosti ne prelaze graničnu vrijednost u uobičajenim radnim uvjetima te ako niti jedna srednja satna vrijednost nije veća od 1,5 GVE. (2) Smatra se da su udovoljene GVE hlapivih organskih spojeva ako na temelju povremenih mjerenja srednja vrijednost svih izmjerenih vrijednosti ne prelaze graničnu vrijednost te ako niti jedna srednja satna vrijednost nije veća od 1,5 GVE. (3) Pri izračunu srednjih vrijednosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka izuzimaju se mjerene vrijednosti dobivene tijekom uključivanja i isključivanja postrojenja te u slučaju otklona od uobičajenih radnih uvjeta. Pri uključivanju i isključivanju postrojenja operater je dužan poduzeti sve neophodne mjere kako bi se emisije svele na najmanju mjeru. (4) Volumeni plinova mogu se dodati otpadnom plinu koji služi za hlađenje ili razrjeđivanje ako je to tehnički opravdano, ali se ne uzima u obzir pri utvrđivanju masene koncentracije onečišćivača u otpadnom plinu. (5) Poštivanje zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka provjerava se na temelju zbroja masenih koncentracija pojedinačnih hlapivih organskih spojeva. U svim drugim slučajevima, poštivanje zahtjeva provjerava se na temelju ukupne ispuštene mase organskog ugljika, ako nije drukčije propisano u stavku 2. ovoga članka.
Članak 86. (1) Postrojenja u kojima se obavljaju aktivnosti iz članka 77. stavka 1. ove Uredbe operater je dužan prijaviti u Registar postrojenja u kojima se koriste organska otapala ili proizvodi koji sadrže hlapive organske spojeve (u daljnjem tekstu: Registar) iz Priloga 4. ove Uredbe.
|