Uprava gradovima (= municipalna uprava)
- Gradovi su samupravne gradske općine uključene u sastav rimske države. Svi su imali akt o osnutku (lex coloniae ili lex municipii), koji je funkcionirao kao njihov gradski statut.
- Mogu imati status (usp. Dodatak 3: Naselja):
-
KOLONIJE
-
MUNICIPIJA (s latinskim ili rimskim statusom)
-
PEREGRINSKE DOMORODAČKE ZAJEDNICE
- Gradovi imaju svoj teritorij (ager); kod kolonija on je obično centuriran (= tzv. centurijacija agera)
- Na teritoriju gradova postoje i sela, trgovišta, zaseoci, cestovne postaje i t. d., ali i vrlo brojne VILLAE RUSTICAE (gospodarsko-ladanjska imanja)
-
Uprava kolonijama i municipijima
- Najvišu izvršnu vlast imaju DUOVIRI IURE DICUNDO (II VIRI I.D.)
- Visoke gradske funkcije obnašaju i AEDILES
- Svaki grad ima svoje gradsko vijeće (ORDO DECURIONUM) i, naravno, gradske vijećnike (DECURIONES)
- Visoke položaje zauzimaju i svećenici
- Najviši ugled među municipalnim dužnosnicima imaju DUOVIRI QUINQUENNALES (II VIRI Q.Q.) čija je zadaća napraviti popis građana svake pete godine. Oni se biraju između najčasnijih bivših duovira.
-
I. Fadić, Ime prokonzula Cn. Tamphila Vále na zdencu foruma Jadera, Arheološki vestnik, 37, Ljubljana, 1986., 409-433.
-
M. Hoti, Sisak u antičkim izvorima, Opuscula archaeologica, 16, Zagreb, 1992, 133-163 (= http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=572).
-
A. Jagenteufel, Die Statthalter der römischen Provinz Dalmatia von Augustus bis Diokletian, Wien, 1958.
-
J. Medini, Provincia Liburnia, Diadora, 9, Zadar 1980, 363-435.
-
D. Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Osijek, 1978.
-
J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969.
-
http://www.geocities.com/alexprobus/GovChron.htm#Glory
Romanizacija: Vjera i običaji -
Kapitolinska trijada: Jupiter (optimus maximus), Junona i Minerva /zajedno ili samostalno/
-
štovanje carskog kulta
-
Liber i Libera /zajedno ili samostalno/
-
Mars
-
Herkul
-
Neptun
-
Venera
-
Merkur
-
Jan, itd.
-
Domorodački kultovi (v. Dodatak 4: Domorodacka bozanstva)
-
(H)eia, Ica, Iria, Seixomnia Leucitica
-
Melosocus, Silvanus(??)
-
Heia, Ica, Iria, Aitica, Iutossica, Anzotica, Latra, Sentona
-
Iicus, Taranucus, Silvanus(??)
-
Dijana, Silvane, Nimfe
-
Silvan (Silvester, Messor, Domesticus)
-
Vidasus (= Silvanus?) i Thana (= Dijana?) s natpisa u Topuskom (uz sjeverne rubove japodskog teritorija)
-
Mithras
-
Magna Mater Deorum (= Kibela)
-
egipatski bogovi Izida i Serapis /zajedno ili samostalno/
- neke vrste nadgrobnih spomenika odražavaju stare umjetničke/zanatske tradicije, npr. monumentalne nagrobne stele kod Liburna ili kamene urne kod Japoda
- reljefi na nadgrobni spomenicima (npr. na japodskim urnama ili na stelama iz Ruduše u Sinju) čuvaju i stare simbole
- reljefi na spomenicima prikazuju dijelove domaće nošnje (npr. obuću poput opanaka, kratko potpasane tunike, rubac, hlače kod muškaraca), frizure (npr. pletenice)
- na latinskim natpisima sačuvana su domorodačka imena i imenski obrasci (v. Dodatak 5: Domorodacka imena)
-
Prežitci domorodačkog društvenog uređenja
- ustanova prvaka domorodačkih zajednica:
-
princeps civitatis Doclatium
-
princeps castelli Salthua
-
princeps municipi Riditarum (jedan istovremeno obnaša magistraturu IIvira q.q., a drugi dekuriona)
- ustanova prvaka domorodačkih naroda:
-
princeps Delmatarum
-
princeps Desitiatium
-
princeps Iapodum
Literatura -
D. Rendić-Miočević, Iliri i antički svijet, Split, 1989 (razni članci).
-
Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta, ur. A. Durman, Zagreb, 2006., s.v. Topusko, str. 270-271.
-
M. Suić, Zadar u starom vijeku, Zadar, 1981.
-
J. J. Wilkes, Dalmatia, London, 1969.
-
J. J. Wilkes, Iliri, Split, 2001.
Zbivanja 3.-7. stoljeća Uvod: zbivanja 2. stoljeća
- Trajan i Hadrijan su zaslužni za konačnu organizaciju i utvrđivanje panonskog dunavskog limesa, kao obrambenog lanca utvrda i promatračnica sa stalnim vojnim posadama
- Sarmati i drugi narodi već ugrožavaju granice uz donji dok Dunava
- Rat protiv velikog konglomerata naroda predvođenih Kvadima i Markomanima (Markomanski rat, o. 167.-180 g.) je ozbiljna najava onoga što će slijediti u narednim stoljećima
Zbivanja 3. stoljeća
- Panonski prostor doživljava neku vrstu procvata u vrijeme Severâ (193.-235. g.)
- tijekom 2. polovice 3. st. prilično nemirno vrijeme u Panoniji zbog novih snažnijih provala “barbara” preko Dunava
- tijekom perioda općeg oporavka Carstva za Dioklecijana i Konstantina, oporavlja se i panonski prostor
- Dalmacija je uglavnom netaknuta ovim zbivanjima
- o. 297. Dioklecijan ustanovio dijecezu Ilirik
Zbivanja 4. stoljeća
- Konstantin Veliki početkom 4. st. uspostavio Italsku prefekturu (u kojoj je i cijela Dijeceza Ilirik)
- Oko sredine 4. st. Gote (donji tok Dunava) počeo je pod pokroviteljstvom Carstva pokrštavati arijanski svećenik i zatim gotski biskup Vulfila.
- u zadnjoj četvrtini 4. st. započinje prodor “barbarskih” naroda preko Dunava – Velika seoba naroda
- o. 370. (375.) Huni provalili u Europu
- 374. Kvadi zamalo osvojili Sirmij
- 376. g. Zapadni Goti (Vizigoti) prešli Dunav i naselili se u Donjoj Meziji kao foederati na poziv cara Valensa
- Zapadni Goti porazili i ubili u bitci kod Hadrijanopola cara Valensa
Zbivanja 4. stoljeća
(379.- 568. traje tzv. germansko doba panonske povijesti)
- car Gracijan (car zap. dijela Carstva) prisiljen je u Panoniji (južno od Save i u Sirmijskoj Panoniji) naseliti nove federate (Istočni Goti, Alani, Huni)
- u Sirmiju za cara isklican Teodozije I. On je oružjem uz puno muke obuzdao ove nove federate, ali su pri tome teško stradali MURSA i Stridon i neki drugi veliki panonski gradovi.
- istodobno se pokrštavaju ovi novi federati u Panoniji
- Gracijan i Teodozije se sastaju u Sirmiju radi podjele vlasti
Zbivanja 4. stoljeća: važnije bitke za prevlast
- 314. g. - Bitka kod Cibala: august Konstantin (Veliki) porazio je Licinija u njihovoj borbi za prevlast u Carstvu (konačno ga je svladao tek 324.)
- 351. g. - Bitka kod Murse: august Konstancije II. nanio je odlučan poraz Magnenciju
- 387. ili 388. g. – Bitka kod Siska: car Teodozije svladao uzurpatora Maksima skupivši saveznike Hune, Gote i Alane (tad već u sastavu rimske vojske)
Zbivanja 5. stoljeća
- početkom 5. st. Zap. Goti iz Panonije idu prema Italiji (pod vodstvom Alarika)
- 410. g. Zap. Goti osvojili i opljačkali RIM, pa otišli za Hispaniju
- 420. g. umro Sv. Jeronim
- 433. g. "divlji" Huni djelomice prešli u Panoniju i vj. 433. postali službeni gospodarom panonskih provincija
- 441. g. Huni osvojili srijemsku Panoniju (= Pannonia Secunda)
- 453. umro Atila. Nakon toga je srijemska Panonija potpala pod Istočno rimsko carstvo
Zbivanja 5. stoljeća: “dalmatinski vladari”
- Dalmacija je još uvijek relativno mirna i sigurna (utočište za brojne izbjeglice)
- sredinom 5. st. u Saloni moćnom mornaricom prilično neovisno vlada Marcelin
- 467. ubijen Marcelin, a Dalmacijom vlada njegov nećak Julije Nepot
- 472. Julije Nepot ulazi u Italiju i proglašen je Augustom (uz suglasnost cara Leona I.)
- 475. ga je svrgao Orest i prognao u Dalmaciju, a na prijestolje postavio svog sina Romula (Augustula), no novi car Istočnog rimskog carstva, Zenon, i dalje Nepota smatra legitimnim vladarem
- 480. ubijen Julije Nepot, posljednji legitimni car Zapadnog rimskog carstva.
Zbivanja 5./6. stoljeća: Ostrogoti
- naseljeni u Panoniji kao federati već od 379.
- 489. Ostrogoti predvođeni Teodorikom, a na poticaj cara Zenona, kreću u Italiju svladati Odoakra.
- 535.-555. gotsko-bizantski rat.
- o. 552. Ostrogoti izgubili Histriju, i ona prelazi pod vlast Bizanta, te je zajedno s Venetijom potpala pod Ravenatski egzarhat.
Zbivanja 6. stoljeća
- o. 547. Slaveni (koji su stvorili jaku državu - Sklavinija - u Vlaškoj) nastoje prijeći Dunav i naseliti se na Balkanu
- 558. Avari sklopili savez s Justinijanom; na sjevernom crnomorskom prostoru pokoravaju mnoga hunska i antsko-slavenska plemena
- 567. Avari se naseljavaju u današnjem Banatu i Bačkoj, pokorivši ondje nastanjene germanske Gepide. Zauzimaju cijelu Panoniju osim srijemske (Sekunde), koja je i dalje pod vlasti Bizanta. Podunavlje je postao središte avarske države (kaganata)
- Teške borbe između Bizanta i Avara za srijemsku Panoniju.
- U međuvremenu Slaveni se naseljavaju uz Savu, Dravu, Blatno jezero i prodiru duboko u alpska područja (Norik)
- Od 578. Slaveni iz Sklavinije prelazeći Dunav neprestano ugrožavaju Bizantsko carstvo. Ne mogu ih svladati ni Avari (koji su tada u savezu s Bizantom), nego su ih samo prisili na plaćanje danka
- 584. Slaveni prodrli do Soluna (Thessalonike)
- 592. car Mauricije je protjerao Avare s desne obale donjeg Dunava i Trakije, i očistio Balkan od Slavena.
- 593. bizantski strateg Prisko imao je djelomičnog vojnog uspjeha u Sklaviniji (potukao dva kneza, ali se morao vratiti)
- 594. sličnog je "uspjeha" i Priskov "nasljednik" Petar, brat cara Mauricija: potukao je jednog kneza, ali su Slaveni potukli njega. Petar se sljedeće godine morao povući na desnu obalu Dunava.
- Prisko je ponovo prešao Dunav.
- Avarski kagan Bajan je iskoristio tu Priskovu zauzetost drugim poslom i pošao na rimsku Dalmaciju, ali su ga bizantske snage potukle negdje na prostoru današnje Bosne i prisilile ga na uzmak
-
599. g. avarsko-slavenske čete provaljuju preko Dalmacije i Istre sve do Italije
Zbivanja 7. stoljeća
- 600. g. papa Grgur I. javlja solinskom biskupu Maksimu o slavenskom prodiranju kroz istarski prolaz
- 601. nove vijesti o takvim provalama u Istri. Bizantske snage na Tisi zarobili 8.000 Avara i Slavena
- 611. nove vijesti o takvim provalama
- 610.-641. u vrijeme cara Heraklija, Slaveni - avarski podanici i oni iz Sklavinije - poplavili Balkan i naselili Dalmaciju, Meziju, "Ilirik", Trakiju i Grčku sve do Peloponeza. Stradali mnogi gradovi, npr. Singidnunum, Skardona, Delminij, Narona, Epidaurum i Salona.
- o. 614. tradicionalna godina pada Salone i propasti rimske Dalmacije, no do toga je došlo koje desetljeće kasnije (o. 624.? 634? ili sl.)
- 626. nakon slavensko-avarskog poraza ispod zidina Carigrada, oslabila je avarska država. To su iskoristili Hrvati, pobjednici nad Avarima, da se učvrste uz istočnu jadransku obalu i na kopnu sve do Drave
- 630-ih: prema Konstantinu Porfirogenetu, Hrvati su 30-ih godina 7. st. došli na poziv cara Heraklija, a pod vodstvom 5 braće (Kluk, Lovel, Kosenc, Muhlo, Hrvat) i 2 sestara (Vuga i Tuga) u rimsku Dalmaciju, gdje su pobijedili Avare, oslobodili tamošnje podjarmljene Slavene i zavladali tom zemljom
- 640./641./642. papa Ivan IV. šalje opata Martina u Istru i Dalmaciju otkupljivati crkvene svetinje i romanske zarobljenike od pogana (misli se na Slavene). Zacijelo tada počinje postupno pokrštavanje Hrvata.
Literatura -
S. Andrić, Južna Panonija u doba velike seobe naroda, Scrinia Slavonica, 2, 2002., 117-167 (= http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=14661).
-
M. Hoti, Sisak u antičkim izvorima, Opuscula archaeologica, 16, Zagreb, 1992, 133-163 (= http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=572).
-
D. Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Osijek, 1978.
-
M. Suić, Zadar u starom vijeku, Zadar, 1981.
-
J. J. WIlkes, Dalmatia, London, 1969.
Kršćanstvo i kasnoantička baština Rana crkvena organizacija
- Tijekom 3. st. sigurno postoje kršćanske zajednice u Sisciji i Sirmiju, Cibalama, i dr. (o čemu svjedoče progoni u doba Decija i Valerijana)
- Biskupska središta:
-
Panonija: Siscija, Mursa i Jovija,
-
Dalmacija: Salona, Jader, ...
-
Histrija: Parentium, Pola
Dalmatinski mučenici
- biskup Venancije (oko 3. st.? – pripisuje mu se uređenje prvog oratorija i organizacija crkve u Saloni, kao i daljnje širenje kršćanstva); mučen je vj. oko 257.-259.
- biskup Domnio (vj. krajem 3. st.) – mučen 10. travnja 304.
- istovremeno kad i Sv. Domnio mučeno je još 40-ak drugih kršćana
- između 11. i 18. travnja 304. mučeni su i salonitanski mučenici:
-
svećenik Asterije,
-
đakon Septimije,
-
četiri laika: Antiohan, Gajan, Telije i Paulinijan, koji su zajedno s Asterijem pokopani nedaleko mjesta njihova mučeništva ( = amfiteatra) – i gdje će kasnije nastati cemeterijalni kompleks KAPLJUČ
- 26. kolovoza 304. mučen je i bojač tkanina (tzv. tangar) Anastazije; pokopan u obiteljski mauzolej, oko kojega će nastati cemeterijalni kompleks MARUSINAC.
Salona
- jedno od najvažnijih kršćanskih središta na istočnoj obali Jadrana (ako ne i najvažnije)
- u njoj su sačuvani brojni spomenici ranog kršćanstva od kojih valja istaknuti:
-
basilica urbana (gradska bazilika)
-
cemeterijalne bazilike na Kapljuču, Manastirinama i Marusincu
Panonski mučenici
- sisački biskup Kvirin - mučen i ubijen 8. lipnja (između 303. i 309. g.) u Savariji (zato što je ona bila nadređena Sisciji)
- u vrijeme Dioklecijanovih progona stradali i drugi panonski mučenici (npr. Irenej iz Sirmija, Viktorin iz Petovija, i dr.)
- U Cibalama su vjerojatno 304. mučeni zbog kršćanstva i potom štovani kao sveci “prvak čitačâ” Polion i biskup Euzebije, za kojeg nije sigurno da je cibalski.
- Iz Murse nema zasvjedočenih predaja o mučenicima
Histarski mučenici i svjedoci vjere
Porečki biskup Mauro (kraj 3. st.) – pogubljen skupa sa svim svojim klerom (Eleuterije, Projekt, Akolita, ...) i nekim laicima u doba Dioklecijanovih progona
Tada su mučeni i porečki vjernici Dimitrije i Julijan
Biskupija u Puli postoji najkasnije od kraja 5. st., i nema sigurnih dokaza o progonima u ranijem dobu – ali predaja pripisuje oko 290. g. mučeništvo sv. Germanu
Eufrazijeva bazilika u Poreču
- sagradio ju u 6. st. po Kr. porečki biskup Eufrazije, i jedan je od najbolje očuvanih, najpoznatnijih i najsjajnijih ostataka ranokršćanskog crkvenog graditeljstva u Hrvatskoj.
Crkveni sabori u Saloni 530. i 533. g.
- Na oba se sabora nalaze dalmatinski biskupi javljaju i biskupi Siscije
- Akti tih sinoda sačuvali su se jedino u mnogo kasnijoj preradi (ili predlošku?) Kronike splitskog arhiđakona Tome, tzv. Većoj salonitanskoj povijesti (Historia Salonitana maior), ali inače nema stvarnih razloga za sumnju u njihovu autentičnost.
Znatniji kompleksi javne i javno-vjerske arhitekture:
- Dioklecijanova palača
- Mogorjelo
- Eufrazijeva bazilika i episkopalni kompleks u Poreču,
- .....
Literatura -
S. Andrić, Južna Panonija u doba velike seobe naroda, Scrinia Slavonica, 2, 2002., 117-167 (= http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=14661).
-
Đ. Basler, Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1972.
-
Dioklecijanova palača: katalog izložbe, ur. T. Marasović - N. Cambi, Split, 1994.
-
E. Marin, Starokršćanska Salona, Zagreb, 1988.
-
Od nepobjedivog sunca do sunca pravde, ur. Ž. Demo, Zagreb, 1994., katalog izložbe.
|