Antička povijest hrvatskog prostora
|
|  Yüklə 259 Kb.
|
Domorodački narodiU osvit antičkoga doba, istočnu obalu Jadrana i njeno zaleđe nastavali su etnički i jezično raznorodni narodi. I Grci i Rimljani najprije su se upoznali s narodima uz more i u njegovom bližem zaleđu, a zatim su se postupno upoznavali i s onima naseljenima dublje u unutrašnjosti. Etnička slika nije bila ni jedinstvena ni nepromjenjiva: neki su se narodi selili i pomicali (svojevoljno ili prisilno), neki su uništeni prirodnim katastrofama ili zbog ratnih poraza, i slično. Vrlo dobar primjer pruža doseljavanje keltskih naroda u kontinentalnom dijelu Hrvatske u prvoj polovici 3. st. pr. Kr. (po njihovu povratku s neuspješnih pljačkaških pohoda u Grčkoj), što je prouzročilo velike promjene u etničkoj slici. S izuzetkom keltskih naroda, ostali su proces etnogeneze dovršili najkasnije do sredine 8. st. pr. Kr. (iako se kod nekih, kao kod Histra, Liburna, i nekih drugih, to dogodilo već na prijelazu 2. na 1. tisućljeće pr. Kr.), i njihov je samostalni razvoj manje-više nesmetano tekao sve do uspostave rimske vlasti.
Na jugoistočnom kraju Jadrana i njegova zaleđa živjeli su narodi koje jedine možemo nazivati Ilirima. Od onih ilirskih naroda koji su živjeli na prostorima današnje Hrvatske i u njenom najbližem susjedstvu, to su Ardijej(c)i i Plerej(c)i, a možda još i Autarijati, Daorsi i Narensiji. Na kontinentalnom dijelu Hrvatske, koji je upravo i dobio ime po njima, živjeli su Panoni. Njima pripadaju Breuci, Mezeji, Dezitijati, i vjerojatno snažno keltizirani Kolapijani, Iasi, And(r)izeti i Segestani. Ilirima i Panonima su srodni srednjedalmatinski narodi Delmate i Ditioni. Na kontinentalnom dijelu Hrvatske živjeli su i keltski narodi: Latobici, Taurisci i Skordisci. Na sjeveozapadu Jadrana živjeli su narodi Histra i Liburna, srodni Venetima (s kojima tvore sjevernojadransko imensko područje), a koji se posve različiti od Ilira. Za razliku od Ilira, Veneta ili Kelta, ovim trima narodima ne znamo skupno ime njihove šire etničke skupine. Narod Japoda još nije moguće preciznije odrediti: možda bi ga se moglo svrstati među Panone, ili među narode srednjedalmatinske skupine, ili čak među narode sjevernojadranske imenske skupine.
Grci na hrvatskom dijelu Jadrana
Liburni su ispočetka zauzeli veći dio Jadrana dok ih nisu s Krfa u 8. stoljeću (735. godine) istjerali korintski kolonisti pod vodstvom tiranina Hersikrata.
Prije 627. g. starosjedioci Dirahija (Dyrrhachium) uz pomoć korintskih kolonista s Krfa (Korkyra) istjeruju Liburne iz svog grada, preimenovavši ga u Epidamno.
Fokejci istražuju po Jadranu i prvi su od Helena došli do Jadrana (smatra se da se to njihovo istraživanje odvija tijekom 7. i/ili kasnog 6. st. pr. Kr.) Korkyra Melaina (6. ili 5. st. pr. Kr.)Korkyra he Melaina je najstarija grčka kolonija na hrvatskom dijelu Jadrana i nalazila se je najvjerojatnije na otoku Korčuli. Prema Pseudo-Skimnu, koloniju su osnovali Kniđani, a i Strabon spominje knidski polis na ovom otoku. Otok Korkira Melaina spominju Ps. Skilakov “Periplus” (sred. 4. st. pr. Kr.) i Plinije Osnutak kolonije Issa (Vis na o. Visu; između 397. i 390. g. pr. Kr.)- Pseudo-Skimno (Periegeza) kaže da na Isi postoji sirakuška kolonija. - Pseudo-Skilaks (Periplus) daje najvredniji podatak o njenom postojanju u 4. st. pr. Kr. - Diodor Sikulski – najvjerojatnije govori o njoj, a ne o Lješu u Albaniji
Osnutak kolonije Pharos (Stari Grad na o. Hvaru; 385./384. g. pr. Kr.)- Najstariji izvor: Pseudo-Skilak - Glavni izvor: Diodor Sikulski (1. st. pr. Kr.), piše:
"Dok se to događalo, Parani su prema nekome proročanstvu odaslali naseljenike u Jadran i napučili su na njemu otok imenom Far, a zajedno je s njima to izvršio tiranin Dionizije. On, naime, bijaše u Jadranu uputio naseljenike tek malo godina ranije i osnovao je ondje grad imenom Isu (Lísson)."
"Krajem godine u Ateni je arhontom postao Diotref, u Rimu su konzulima postavljeni Lucije Valerije i Aulo Manlije, a kod Elejaca je održana 99. olimpijada u kojoj je na stadionu pobijedio Sirakužanin Dikon. Za to su vrijeme Parani koji su napučili Far sami utemeljili i bedemima opasali grad uz obalu, a barbare što su ondje prije obitavali pustili su netaknute stanovati u nekoj utvrdi koja je bila silno nepristupačna."
"Poslije toga barbari što su prije stanovali na otoku bili su gnjevni na helensku nazočnost i poslali su po Ilire što stanuju preko puta, te su mnoštvom malih brodova pošli na Far - a bilo ih je preko deset tisuća - i navaljujući na Helene mnogo su ih pobili. Zapovjednik pak što ga je Dionizije postavio na Isi (Lissôi) isplovio je s više troveslarki na ilirske brodiće, dio ih je potopio a dio zarobio, te je pobio više od pet tisuća barbara a oko dvije tisuće zarobio je žive." Isejske naseobine- Prema Polibiju, Isejci su opetovano (u prvoj polovici 2. st. pr. Kr.) molili Rimljane za pomoć, jer su Delmati napadali gradove Epetion i Tragurion “koje su oni osnovali” (najvjerojatnije tijekom 3. st. pr. Kr.). - Strabon: Trogir je isejska naseobina (ktisma) - Smatra se da je isejska naseobina i ona u mjestu Lumbarda na Korčuli. - U Saloni je u Cezarovo doba postojala grčka zajednica, koju neki također smatraju isejskom naseobinom. Ostale grčke kolonije i/ili naseobine- Trgovište na rijeci Neretvi (Ps. Skilaks) - HERAKLEIA je poznata samo kod Ps. Skilaksa i preko novaca - Anchiale(?) je možda isto što i Dimale - Dimale spominje Stjepan Bizantinac i poznati su brojni njeni novci (s legendom DI ili DIM), no, to je grčka kolonija u Albaniji, a ne na Hvaru ili drugdje na hrvatskom dijelu Jadrana |