Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet

Pojavu bioetike možemo shvatiti kao izraz i posljedicu krize dovršenosti novovjekovlja kao znanstveno-tehničke epohe, a prema svom najpotpunijem i najdalekosežnijem određenju ona predstavlja pluriperspektivno duhovno područje u kojem se osvještava i sustavno artikulira aktualni svjetskopovijesni proces prelamanja epoha. Kao orijentacijska znanost - koja je, dakle, usmjerena prema "smisaonoj", a ne prema "objektnoj istini" (F. Kaulbach: Sinnwahrheit, Objektwahrheit) i koja stvara "orijentacijsko", a ne "uporabno znanje" (J. Mittelstrass: Orientierungswissen, Verfügungswissen) - bioetika ujedno predstavlja globalni orijentacijski okvir u situaciji prijeloma epoha i sve jasnijeg ocrtavanja nove svjetskopovijesne epohe. Istraživanje uloge bioetike u osvještavanju prijeloma epoha, te u građenju globalnih orijentira u prijelomnoj i nastupajućoj situaciji ima dvostruku zadaću; s jedne strane to je "iščitavanje" i tumačenje znakova novog vremena u metodološkom obrascu u kojem je F. Bacon najavio uspon novovjekovne znanstveno-tehničke civilizacije, te s druge strane sustavno razvijanje filozofijskopovijesne perspektive u sklopu bioetičkog metodološkog pluriperspektivizma.

Znanstveno postignuće kojim je omogućeno probijanje barijere za prijenos gena između nesrodnih vrsta (horizontalni prijenos gena), rekombinacija naslijednog materijala, te stvaranje transgenih organizama, nipošto nije bio samo još jedan korak u kontinuiranom napredovanju novovjeke znanosti i tehnologije. Bio je to vrhunski doseg programa ovladavanja prirodom, na kojem je utemeljena novovjeka znanost, ali i kristalizacijska točka u kojoj su postale razvidne krajnje konzekvencije tog programa i u kojoj se je na alarmantan način potvrdila nužnost promjene generičkog stava prema prirodi kao condicio sine qua non ljudskog opstanka. Čovjek je time dospio u posve novu dimenziju odgovornosti: nije to više ontička odgovornost za pojedina živa bića, nego filonička odgovornost za njihove vrste; nije to više antropocentrična odgovornost prema mjerilima ljudskog roda, nego biocentrična odgovornost prema mjerilima univerzuma života. Istraživanje problema GMO-a u njegovu etičkom i bioetičkom aspektu trebalo bi najprije kategorijama filozofske etike, a potom na bioetičkim zasadama rasvijetliti novu dimenziju odgovornosti i sukladno tome projektirati primjereni orijentacijski okvir.

Bioetičku situaciju u određenom političkom, društvenom i kulturnom okviru konstituiraju tri bitna momenta: bioetička racionalnost, bioetička senzibilnost i bioetička institucionalizacija. Svaki od navedenih momenata može se izdvojeno istražiti, ali samo na osviještenoj pretpostavci da se njihov zajednički horizont konstituira interakcijom, dakle kroz njihove međusobne relacije.

Tema je ovog istraživanja bioetička racionalnost, što znači da se ono odnosi na bioetiku kao interdisciplinarno znanstveno područje, koje metodološki zasnovanim uključivanjem spektra kulturnih perspektiva prerasta u pluriperspektivno područje. Preliminarna zadaća ovog istraživanja sastojala bi se u jasnom definiranju predmetnog područja bioetike, dok bi se težište istraživanja odnosilo na precizna razgraničenja disciplinarnog pristupa (tj. monoperspektivnog pristupa pojedine discipline), interdisciplinarnog i pluriperspektivnog pristupa pojedinim temama iz predmetnog područja bioetike. Na tako priređenoj podlozi potrebno je utvrditi nastanak, zatim pratiti razvoj i rasprostranjenost bioetike kao interdisciplinarnog znanstvenog područja, te na isti način obraditi nastanak, razvoj i rasprostranjenost integrativne bioetike kao pluiperspektivnog područja.
Bioetička tematika u medijima kao mjera bioetičkog senzibiliteta u hrvatskom društvu

Bioetika je od svog nastanka bila ne samo akademsko područje, nego i društveni pokret, svjetonazorska nastrojenost i kolektivna osjećajnost. Svi ti aspekti objedinjuju se u pojmu bioetičkog senzibiliteta. Bioetička osjećajnost uspostavlja se upravo kao osjećajnost nove epohe i posebno se očituje u promjeni općeg stava prema znanosti, prema ne-ljudskim živim bićima i prema Nad-instanciji, u čemu se mogu prepoznati znakovi novog vremena. Bioetika je u veoma kratkom razdoblju, podjednako u svim svojim konstitutivnim momentima (racionalnosti, senzibilnosti i institucionalizacije) prošla intenzivni i ekstenzivni razvojni proces. S određenim vremenskim odmakom to vrijedi i za bioetiku u hrvatskim okvirima. Kako se tvrdnje o promjeni opće osjećajnosti i rađanju bioetičkog senzibiliteta ne bi zasnivale na impresijama, potrebno je istražiti razvoj bioetičkog senzibiliteta u hrvatskom društvu, te utvrditi njegovu rasprostranjenost i pomake u njegovu očitovanju i to pomoću materijalizirane prisutnosti u sferi javnosti, dakle u medijima. Istraživanje je potrebno ograničiti na reprezentativni krug medija i na razdoblje koje bi sezalo do povijesnih početaka bioetike.

Bioetička racionalnost i bioetička senzibilnost do svoje pojavnosti i društvenog ostvarenja dospijevaju tek u različitim institucionalnom oblicima. U načelu možemo razlikovati dvije razine institucionalizacije: a) normativnu (zakoni, propisi, upravni akti, deklaracije itd.) i organizacijsku (bioetička tijela, istraživačke i obrazovne institucije, istraživački i obrazovni programi, znanstveni i stručni skupovi, dokumentacijski centri, građanske udruge, itd.). Istraživanje kompleksa bioetičke institucionalizacije u Hrvatskoj može se razgraničiti prema razinama i različito segmentirati. Posebnu istraživačku temu predstavljaju bioetička tijela, koja prema djelokrugu nadležnosti mogu biti državna, područna i institucijska, i nipošto nisu ograničena na biomedicinsko područje i podjednako se mogu formirati na drugim znanstvenim i stručnim područjima. Tako je, u hrvatskim prilikama, utvrđivanje faktografije, te izvođenje implikacija i interpretiranje konzekvencija iz kaotičnih zbivanja oko bioetičkog povjerenstva za praćenje problematike GMO-a svakako jedna od najsloženijih istraživačkih zadaća u ovom tematskom području.

5. 
   Predmeti i moduli koje studenti/ice mogu izabrati s drugih studija
   

6. 
   Svi predmeti mogu se izvoditi na engleskom ili njemačkom jeziku.
   

7. 
   Kriteriji i uvjeti prijenosa ECTS-bodova
   

Vijeće doktorskog studija filozofije, na osnovi procjene na drugim sveučilištima ostvarenih bodova, odlučuje o prihvaćanju kandidata/kandidatkinje na doktorski studij i određuje u koji se semestar može upisati.

8. 
   Uvjeti za prijavu teme doktorske disertacija
   

Upisan III. semestar studija.

9. 
   Prekid studija
   

U slučaju bolesti i drugih opravdanih razloga može se odobriti prekid studija, najdulje u trajanju od jedne godine (za full time studente/ice) odnosno tri godine (za part time studente/ice). U slučaju duljeg prekida Vijeće može dopustiti obnovu studija uz obvezu upisa prethodnog semestra u odnosu na zadnji testirani semestar.

10. 
    Uvjeti stjecanja certifikata o apsolviranom dijelu doktorskog studijskog programa kao dijelu cjeloživotnog obrazovanja
    

Nakon svakog testiranog semestra Vijeće ili osoba koju ono ovlasti može studentu/ici izdati certifikat o sudjelovanju u doktorskom studiju, u kojemu će se precizirati sadržaj i rezultate studentskog sudjelovanja u programu.