Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet
|
|  Yüklə 354 Kb.
|
Mjesto antropologije u Kantovu mišljenjuKantova 'pragmatička antropologija' još je uvijek predmet velikoga interesa filozofa različitih orijentacija. Osobito je izazovan njen teorijski status obzirom na kantov kriticizam i transcendentalizam s jedne strane i s obzirom na njegovu tezu, formuliranu u predavanjima o logici, da se sva bitna filozofska pitanja svode na pitanje «Što je čovjek?», s druge strane. U radu bi valjalo rekonstruirati intencije Kantova transcendentalizma, a potom ustanoviti smisao pragmatičkoga i pragmatičke antropologije, imajući u vidu da se on, s jedne strane radikalno kritički odnosi spram empirijske antropologije, a s druge strane u svome Opus postumum govori i o transcendentalnoj antropologiji. Ideja pragmatičke antropologije u stanovitoj je vezi i sa suvremenim teorijama pragmatike i transcendentalne pragmatike, kako su je razvijali K.- O. Apel i J. Habermas, pa bi i tu relaciju valjalo precizirati. Antropologija i teorija povijesti u djelu Karla MarxaIako se je o Marxovu djelu puno raspravljalo, odnos antropologije i teorije povijesti nije sistematski razmatran, a on još uvijek inspirira suvremene diskusije. U radu bi valjalo ponajprije pokazati Marxov odnos spram Feuerbacha i ustanoviti koliki je bio utjecaj toga mislilaca na njega. U antropologijskom pogledu važni su za Marxa, nadalje, i Kant i Herder, te Hegel. Posebnu pažnju zavrijeđuje transformacija Marxovih stavova 40-tih godina 19.st. od jedne antropologijske na socijalnu i striktno povijesnu dimenziju čovjekova opstanka. U tom su pogledu relevantni ne samo rani i kasni Marxovi radovi, nego i mnogi preostali rukopisi, kao što su njegove bilješke o Morganu i drugim etnografima i paleoantropolozima njegova vremena. Zamisao metantropologije u djelu Maxa SchelevaIako je Max Scheler začetnik filozofske antropologije kao filozofske orijentacije, pa i filozofske discipline, taj svoj filozofski projekt on nije uspio dovršiti. Zato je njegova zamisao antropologije još uvijek predmet suvremenih istraživanja i rasprava. U svome filozofskom testamentu pod nazivom «Filozofski nazor na svijet» Scheler govori i o metantropologiji, pod čime misli na specifičnu poziciju antropologije, kakvu je on imao u vidu, u ljudskome znanju i smješta je između prve i druge metafizike. Obzirom na to da je u njegovoj ostavštini ostalo dosta rukopisa koji razmatraju ovu tematiku, valjalo bi tu zamisao precizirati na taj način da je se usporedi s njegovim objavljenim spisima i ustanovi njen pravi smisao i domašaj. Pri tome bi valjalo imati na umu i njegov dvoznačni odnos spram fenomenologije i rekonstruirati odnose spram drugih tada živih misaonih prijentacija. Teorija subjekta u filozofiji Helmutha Plessnera Plessnerova antropologija i filozofija uopće još je uvijek u diskusiji svojim izazovnim tezama i razvijanjem određenih filozofskih problema. Jedan od njih je i njegova teorija subjekta. U radu bi valjalo pokazati na kojim antropologijskim, ali i subantropologijskim razinama, je u njega o subjektu riječ, potom konstituciju ljudskoga subjekta kao osobe i napokon njegovu artikulaciju u različitim tipovima izraza – od mimičkog izraza do govornog, njegovu okrnjenu artikulaciju u smijehu i plaču te, napokon, u različitim oblicima stvaralaštva, koje izdiže čovjeka u njegovu – po Plessneru - umjetnu zbilju. Nakon svega, valjalo bi ustanoviti i zašto on govori o čovjeku kao o samome sebi 'sakrivenome' biću. Ove Plessnerove teze u živoj su relaciji spram suvbremenih diskusija o transcendentalnoj antropologiji, pa bi i taj odnos valjalo učiniti plauzibilnim. Filozofija simboličkih formi i antropologija u Ernsta Cassirera Interes za Cassirerovu filozofiju obnovio se je osobito nakon što je 90-ih godina prošloga stoljeća započeto objavljivanje njegovih sabranih djelu, među kojima ima i veliki broj do sada neobjavljenih rukopisa. Njegova filozofija simboličkih formi pak ima izazovnu poziciju između jedne teorije spoznaje, teorije jezika, mita, religije, umjetnosti itd., rječju jedne teorije kulture, i antropologije. Pri tome je važno da je Cassirer krajem 20-tih godina s velikim interesom čitao filozofe kao što su Max Scheler i Helmuth Plessner, što je ostavilo traga i u njegovoj antropologiji, kako je izvedena u njegovom Ogledu o čovjeku. U radu bi valjalo rekonstrirati intenciju filofije simboličkih formi kao i ove relacije spram antropologijskih ideja Schelera, Plessnera, ali i biologa Uexkülla, koji je na sve njih utjecao. Posebno je zanimljiva i Cassirerova kritička recepcija američkih empirijskih antropologa. Foucaltova teza o 'isčeznuću čovjeka Michel Foucault je mislilac koji je ostavio velikoga traga u epistemologiji, teoriji jezika, pa i u socijalnoj filozofiji. No iz te perspektive on je formulirao i izazovne zamisli o mogućnosti ili nemogućnosti sistematskoga, osobito filozofskoga, znanja o čovjeku u svome spisu Riječi i stvari. U radu bi valjalo rekonstrirati domašaje njegove epistemologije i pokazati do koje mjere ona doista pogađa jednu sistematsku, prije svega filozofsku antropologijsku intenciju. Pri tome su od važnosti i njegovi spisi Nadzirati i kažnjavati, Povijest ludila i Povijest seksualnoasti. Posebnu pažnju zavrijeđuje njegob odnos spram strulturalističke orijentacije a i njegov odnos spram biologijske razine ljudskoga opstanka ostao je netransparentan Kritika institucionalizma u angtropologijskom mišljenju Arnolda Gehlena Gehlenova teorija institucija iz 1956 doživjela je ambivalentu recepciju u filozofskoj i socijalnoteorijskoj javnosti. U skladu s njegovom antropologijskom koncepcijom, ona respektira uvide mnogih empirijskih znanosti kao što su biologija, psihologija, paleoantropologija, etnografija itd., ali ima i opću filozofsku intenciju. Svoju dvojbenost ona pokazuje u tezi, da se «čovjek mora dati konzumirati od institucija». U radu bi valjalo pokazati pojedinačnoznanstvene i filozofske pretpostavke ove teorije i ustanoviti smisao ovako radikalnoga odbijanja ljudske spontanosti. Pri tome bi valjalo pokazati i njegove filozofske izvore i uzore. |