Gm-proizvodi nisu ekološki proizvodi
|
|  Yüklə 280 Kb.
|
Pluridisciplinarno o GMO Umjesto dopuštanja unosa i proizvodnje GMO u Hrvatskoj, mudrije bi bilo da zagovaramo Alpe-Adria zonu slobodnu od GMO. Na nedavnom okruglom stolu Zagrebačke podružnice Hrvatskog bioetičkog društva o temi »Zakon o GMO i Lošinjska deklaracija o bioetičkom suverenitetu«, problemi oko (ne)puštanja genetski modificiranih organizama (GMO) u okoliš razmotreni su s različitih aspekata: političara, ekonomista, genetičara, kemičara, filozofa, etičara i novinara. Kršenje prava potrošača Ovogodišnja ključna tema krovne svjetske organizacije »Consumers International«, čiji je član i Hrvatska udruga za zaštitu potrošača, jest upravo GMO i hrana, kaže predsjednica udruge Vesna Brčić-Stipčević. Cilj je stoga raspravljati o svim posljedicama GMO te obvezati proizvođače i trgovce na označavanje prisustva i najmanjeg postotka GMO, a isto tako navesti i ako je GMO korišten u bilo kojem trenutku proizvodnje (pa i kao hrana za životinje). Prava potrošača svakodnevno se krše, a udruga se zalaže za prava potrošača na izbor zdravog proizvoda te potpunu i istinitu informaciju. Upravo to je prekršeno uredbom o označavanju samo onih konačnih proizvoda koji sadrže više od 0,9% GMO te netransparentnim uništavanjem (zaoravanjem!) GM-kukuruza. Udruga nije protiv znanosti, no ovo je problem u kojem se previše riskira a da bi se odluke dopustile samo stručnjacima. Pritom je zakon i prilično kompliciran, pa su moguće zloporabe. Prije donošenja zakona Hrvatska bi trebala razviti nacionalnu strategiju i odrediti se kao zemlja bez GMO ili jasno definirati kontrolu GMO i koegzistenciju s ostalim organizmima. Upozorenja o narušavanju bioraznolikosti Predloženi zakon temelji se na kontroverznim i nedovršenim istraživanjima te nas tako dovodi pred gotov čin, upozorava organski kemičar Valerije Vrček. Predlagači kažu da se zakon donosi radi potencijalne koristi biotehnologije, tj. zbog zagovornika te nove znanosti. Međutim, najnoviji znanstveni rezultati opsežnog istraživanja upućuju na štetan utjecaj GM-usjeva na bioraznolikost (Proc. R. Soc. B, on-line 21. 3. 2005). Bioraznolikost je globalno ugrožena ljudskim aktivnostima i tehnologijama, upozorava preko 1300 stručnjaka iz 95 zemalja u izvješću Millennium Ecosystem Assessment (UN, travanj 2005). Navedena studija upozorava i da se uz GM-usjeve redovito koriste vrlo agresivni herbicidi. Kod nas se čak i iz »stručnih« krugova čuje da trebamo birati između GMO i pesticida, što je besmislica. Uz GM-usjeve koriste se pesticidi najšireg spektra djelovanja, a biljke su modificirane baš zato da jedine prežive njihovo djelovanje. Osim toga, otkriven je prijenos gena iz GM-usjeva i na udaljenost od 25 km (Proc. Nat. Acad. Sci 2004, 101, 14533). Pitanje je kolika je onda sigurna udaljenost do koje se GM-materijal ne će širiti te postoji li uopće u Hrvatskoj dovoljna udaljenost za moguću koegzistenciju tih usjeva s ekološkim, organskim usjevima. Prije donošenja novog zakona o GMO potrebno je razmotriti rezultate takvih studija i uvažiti njihova upozorenja. Bez obzira na moguća različita tumačenja najnovijih rezultata, očito je da su mnoga važna istraživanja u tijeku, a u takvim okolnostima ne postoje pouzdani i zaokruženi znanstveni uvidi na kojima bi se zakonski temeljilo pitanje sigurnosti i štetnosti GMO-a. Pitanje je stižu li te studije prekasno, ili mi prerano donosimo zakon kojim se odobrava uvoz i uporaba GMO-a, te njihovo puštanje u okoliš i na tržište. Novinarka Tihana Belužić smatra da se u medijskim »GMO-trakavicama« stavlja naglasak na neutemeljene besmislice koje nekima zvuče senzacionalno. Time se u javnosti stvara nepovjerenje prema stručnijim iskazima i diskreditira ozbiljnije kritičare. Politika i biotička zajednica U raspravu o GMO moraju ući i neznanstvene perspektive, tvrdi filozof-etičar Ante Čović. One su ovdje čak važnije od mišljenja struke jer se problematika GMO tiče svih nas, a ne samo molekularnih biologa. Pluridisciplinarni princip, moderna civilizacijska stečevina zahtijeva da u raspravama sudjeluju sve struke, od prirodoznanstvenih do teoloških, te s jednakom ravnopravnošću i javnost. Struka nema pravo vršiti teror, a zanimljivi su rezultati jednog istraživanja u Engleskoj koje pokazuje da više od 60% ljudi nema povjerenja u znanost. U Lošinjskoj deklaraciji o biotičkom suverenitetu (lipanj 2004) ističe se da politička zajednica ne smije intervenirati u biotičku zajednicu. »Pitanje štete i korisnosti ovdje je irelevantno. To je kao kad bi u Iranu znanstveno uvjeravali javnost da svinjetina nije štetna - dakle da je dobra za prehranu.« Alpe-Adria GM-free zona Treba definirati zone bez GMO unutar okvira biološke raznolikosti, rečeno je u raspravi. Umjesto dopuštanja unosa i proizvodnje GMO u Hrvatskoj, mudrije bi bilo da zagovaramo Alpe-Adria zonu slobodnu od GMO, smatra biologinja i političarka Marijana Petir. Iako je »GMO-free« izraz neprimjenjiv za Hrvatsku, ohrabruje što je 9 županija proglasilo zabranu uvođenja GMO na svoj teritorij. Argument da EU od nas traži odobrenje GMO nije utemeljen. Primjerice, Italija je, među ostalima, na više od 80% svog teritorija zabranila GMO. U širem kontekstu problem je i u tome što nove znanstvene paradigme postaju dogme, pravo se stavlja ispred etike, oko 76.000 pravnih norma doneseno je od 1990. na brzinu po zahtjevima izvana, prevladava ekonomija uvoza svega (pa i 75% hrane) i niska briga o stanju života u Hrvatskoj, tvrdi Slavko Kulić. S okruglog stola upućen je državnim dužnosnicima i medijima »Apel bioetičara za odbacivanje zakona o GMO«. Kršćanska inicijativa »Pro scientia« Glas Koncila, broj 16 (1608), 17.4.2005. Priredio: Damir Pajić Zakon o GMO - neprihvatljiv Povodom donošenja zakona o genetski modificiranim organizmima (GMO) razgovaramo s mr. Goranom Grgecom, voditeljem zagrebačke podružnice Hrvatskoga bioetičkog društva. Zašto Konačni prijedlog zakona o GMO smatrate neprihvatljivim? Lošinjska deklaracija o biotičkom suverenitetu (Mali Lošinj, lipanj 2004) postavlja autohtonost kao temeljno i nepovredivo načelo samoodržanja životne zajednice. Uvođenje GM-organizama izravno je i svjesno negiranje biotičkog suvereniteta autohtone životne zajednice. Svaka takva intervencija u sebi nosi: nepredvidivost posljedica, nepovrativost učinaka, mogućnost katastrofalnih posljedica. Potencijalne opasnosti GMO za biološku raznolikost svjesni su i predlagači zakona, jer to navode na samom početku svog obrazloženja uz zakon. No, to ih nije pokolebalo da u zakonu dozvole uvoz GMO, puštanje GMO u okoliš i stavljanje GMO na tržište. Smatram ovakav zakon neprihvatljivim iz dva razloga: Prvo, sa stajališta suvereniteta čovjek nema pravo narušavati i ugrožavati biološku raznolikost i prirodno bogatstvo Zemlje na kojoj živi. To si pravo, nažalost, čovjek sve češće uzima glumeći pritom Boga ili gospodara prirode. »Nitko nema pravo oduzeti božjoj ovčici mogućnost letenja« - komentira jedan naš član pokuse francuskih genetičara. Ako si, unatoč tome, čovjek uzme to pravo, tada odluku o tome trebaju donijeti svi građani jedne zemlje osobnim izjašnjavanjem, odnosno referendumom, a nikako zakonom. Ta odluka mora biti donesena bez pritisaka izvana (prije svega od strane WTO i EU) kao suvereno pravo građana jedne države. Drugo, sa stajališta razvoja, GM-organizmi ugrožavaju prirodnu raznolikost i prirodno bogatstvo Hrvatske, što je jedna od naših najvećih komparativnih prednosti u odnosu na Europu (po biološkoj raznolikosti nalazimo se među vodećih pet zemalja svijeta). Proizvodnja zdrave hrane i turizam temeljen na izvornim domaćim specijalitetima, nacionalnim parkovima i prirodnim ljepotama naše su mogućnosti i naše bogatstvo. Predlagač Zakona o GMO, kako to sam priznaje, prepisao je u zakon odredbe i direktive EU o GMO. Posebno štetnom smatramo odredbu EU »da nijedna država ne može odbiti uvoz GMO proizvoda nakon što ga je već odobrila bilo koja zemlja članica«. Sa stanovišta razvoja, GM-organizmi ugrožavaju prirodnu raznolikost i prirodno bogatstvo Hrvatske, što je jedna od naših najvećih komparativnih prednosti u odnosu na Europu (po biološkoj raznolikosti nalazimo se među vodećih pet zemalja svijeta). Koja je razlika između načela opreza i načela rizika? Načelo opreza govori da svaka zemlja može odbiti GMO ako postoji i najmanja sumnja u štetnost po okoliš. Zakon pak prihvaća načelo rizika, koje štetne posljedice nastoji svesti na najmanju mjeru. Govori da za namjerno puštanje GMO u okoliš i stavljanje na tržište treba izraditi procjenu rizika koja sadrži ocjenu mogućih negativnih utjecaja i njihove moguće posljedice kao i utvrditi stupanj opasnosti. Procjene rizika izrađuju pravne osobe koje ovlasti čelnik nadležnog organa (ministar). Pogrešna pak procjena rizika može prouzročiti katastrofalne posljedice po prirodu ili zdravlje ljudi tek za deset ili dvadeset godina. Tko odgovara za posljedice uvođenja GMO? Za dvadesetak godina tko će se sjećati saborskih zastupnika koji su (vjerujemo u najboljoj namjeri) izglasali zakon, tko ministra koji je potpisao odobrenje, tko znanstvenika koji su dali procjenu. Ovo nije zakon za danas nego zakon za sutra. Njime se kroji biološka budućnost Hrvatske na dulje vrijeme. Posljedice će osjetiti naši unuci. Koliko je javnost uključena u donošenje odluka o GMO? Prijedlog zakona je daleko ispod dosegnute razine bioetičke svijesti u Hrvatskoj. Filozofi, znanstvenici i liječnici svojim »Apelom za etičku i pravnu regulaciju primjene genetskog inženjerstva u proizvodnji i distribuciji hrane« (Cres, rujan 1998) predlažu osnivanje bioetičkog povjerenstva pri Vladi RH. Smatraju da odluke o našoj sudbini trebaju biti dostupne javnosti i njenim odgovornim predstavnicima. Povjerenstvo bi trebalo biti sastavljeno od »eminentnih predstavnika znanosti, etičara (filozofa i teologa), te predstavnika javnosti. Pritom bi trebalo obratiti pozornost na to da u povjerenstvu budu osobe visokog stupnja moralne i znanstveno-stručne odgovornosti, a da se u njegov sastav ne uključuju osobe iz onih struktura koje su interesno-komercijalno uključene u proizvodnju i plasman GM proizvoda.« Predlagač zakona pak odluke o korištenju i puštanju GMO u okoliš, te kontrolu i nadzor daje tijelima državne uprave, vijeću i odborima sastavljenim od stručnjaka. Priroda nije vlasništvo biologa, genetičara, agronoma, šumara; ona pripada svima nama: ljubavnom paru koji je u njoj bacio temelje svojoj obitelji, slikaru koji se opija njenim spletom boja, radniku koji se odmara od dnevnoga rada, kompjutorašu koji u njenom zelenilu odmara oči od titranja ekrana. Priroda pripada i filozofu i teologu koji upozoravaju javnost da je znanost u svome prekrajanju svijeta prekoračila granice moralno dopustivog. Imate li prijedloge za novi zakon? Prihvaćanje Zakona o GMO kao i donošenje drugih političkih odluka na tom području treba odgoditi te cijelu problematiku GMO, kao jedno od ključnih civilizacijskih i bioetičkih pitanja, razmotriti na sasvim drugim osnovama postavljenim u Lošinjskoj deklaraciji. Treba formulirati znanstvenu i političku inicijativu kojom bi se Hrvatska pojavila na međunarodnoj sceni. Glas Koncila, broj 15 (1607), 10.4.2005. GM-usjevi i bioraznolikost Studija je otkrila da prva potencijalna žrtva GM-usjeva nije čovjek, već priroda. Nedavno su objavljeni rezultati opsežne studije o utjecaju genetski modificiranih usjeva na bioraznolikost i ekološku ravnotežu u prirodi (Proceedings of the Royal Society B, 21. 3. 2005). U istraživanjima pod radnim nazivom »Farm-Scale Evaluations«, koja je financirala Britanska vlada (oko 11 milijuna dolara), sudjelovalo je više od 150 ljudi, a studija se smatra najvećim ekološkim eksperimentom provedenim s GM-usjevima. Studija je nastavak (i posljednja u nizu) prethodnih višegodišnjih istraživanja čiji je cilj bio usporediti ekološke posljedice sjetve s konvencionalnim i GM-usjevima (Phil. Trans. R. Soc. B, 2003). U prethodnim istraživanjima provedeni su eksperimenti s uljanom repicom (proljetna sjetva), kukuruzom i repom, a u najnovijoj studiji korištena je uljana repica (zimska sjetva). Zaključak svih tih studija je sasvim jasan: GM-usjevi narušavaju bioraznolikost i ekološku ravnotežu u većoj mjeri od konvencionalnih usjeva. GM-usjevi i ptice Za razliku od laboratorijskih in vitro testova, to istraživanje provedeno je u realnom prostoru (zasijano je više od 65 različitih lokacija od Škotske do južne Engleske), u različitim vremenskim uvjetima (sezonske sjetve kukuruza, uljane repice i repe, rotacije usjeva), te su promatrane sasvim konkretne posljedice u prirodi (broj kukaca, broj sjemenaka, vrste trava, korova...). Studijom se ne tumače nikakvi molekulski mehanizmi (npr. horizontalni prijenos gena, ekspresija novih enzima u GM-usjevima i slično), već se jednostavno prate promjene u okolišu izazvane uporabom pojedinih usjeva (konvencionalni i GM-usjevi). Tako je uočeno da se u područjima sjetve GM-usjeva smanjuje broj različitih biljaka, uključujući i širokolisne korove (npr. mješakinja), a zbog smanjenog broja sjemenaka nestaje prirodna hrana za različite kukce. Broj leptira je manji za dvije trećine (!) u području GM-usjeva, a broj pčela je prepolovljen. Neznatno je smanjen i broj puževa i paukova. S druge strane, broj nekih vrsta kukaca koji se hrane trulim biljnim materijalom povećan je u područjima s GM-usjevima u odnosu na konvencionalne usjeve. Takvi poremećaji utječu i na depopulaciju ptica koje se hrane kukcima i sjemenkama. Slučaj depopulacije ptica na područjima zasijanim GM-usjevima podsjeća mnoge znanstvenike na slična rana upozorenja Rachel Carson koja je 1960-ih godina pravodobno uzbunila javnost svojom knjigom »Silent Spring« (Proljeće bez cvrkuta ptica!). Ona je upozorila da uporaba DDT-a i ostalih sintetskih biocida, patenti tada nove agrokemijske industrije, uzrokuje nestanak mnogih vrsta kukaca i ptica. Herbicidi u GM-paketu Uočene ekološke posljedice nisu direktan rezultat genetskih modifikacija biljaka, već su većim dijelom izazvane sintetskim herbicidima širokog spektra koji se redovito koriste u radu s GM-usjevima. Nasuprot uvriježenom mišljenju da je za rad s GM-usjevima potrebno manje herbicida, ta studija podsjeća da svaku sjetvu GM-usjeva uvijek »prate« vrlo agresivne kemikalije (npr. amonij-glufozinat). Takvi se herbicidi ne mogu koristiti u radu s konvencionalnim usjevima! GM-sjeme i odgovarajući herbicidi (npr. Liberty, Roundup) zajednički su projekt biotehnologije i agrokemije: kemijska industrija proizvodi herbicide na koje su GM-usjevi vrlo otporni. Štoviše, najčešće se radi o istom vlasniku (npr. Monsanto, Bayer) biotehnoloških i agrokemijskih patenata. Rezultati te opsežne studije prepoznati su u javnosti kao novi neuspjeh zagovornika agrobiotehnologije. Zbog očiglednog narušavanja bioraznolikosti i ekološke ravnoteže zasijanih područja, mediji (vidi npr. »The end for GM crops« u Independentu, 22. 3. 2005), te politički i znanstveni krugovi smatraju uporabu GM-sjemena i pratećih biocida neprihvatljivim rizikom za prirodu. GM-usjevi su proizvodi upitne koristi, upitne sigurnosti, a sasvim izglednih štetnih posljedica za bioraznolikost. Te posljedice mogu biti nepredvidljive i ireverzibilne. Stoga nije čudno što se britanski ministar okoliša, Elliot Morley, poziva na načelo opreznosti: »Zadovoljan sam što su rezultati ove studije, najveće na svijetu, dostupni javnosti. Oni opravdavaju podršku naše vlade načelu opreznosti u svim slučajevima s GM-usjevima.« U izvješću za javnost britanskog ministarstva okoliša navodi se protivljenje Britanske vlade prema komercijalizaciji bilo kojeg GM-usjeva (iz navedenih studija) u Europskoj uniji. Britanska agencija za okoliš proslijedit će rezultate te studije ostalim članicama EU kako bi ih one mogle razmotriti i na temelju njih provoditi odgovarajuće zakonske mjere. Slučaj narušavanja bioraznolikosti GM-usjevima posebno je zanimljiv i za Hrvatsku budući se ovih dana u Saboru radi na donošenju novog zakona o GMO. Ta studija podsjeća da prva potencijalna žrtva GM-usjeva nije čovjek, već priroda. U raspravama o sigurnosti i štetnosti GM-proizvoda najčešće se razmatraju zdravstvene posljedice konzumacije GM-hrane, a zanemaruje se narušavanje hranidbenog lanca u prirodi, ekološke ravnoteže i bioraznolikosti. Christopher Pollock, jedan od voditelja studije, tvrdi da rezultati tih studija jasno pokazuju kako novi oblici agrikulture narušavaju ekološku ravnotežu i poremećuju odnose među vrstama: »Ono što je možda dobro za poljoprivrednika, ne mora uvijek biti dobro za biljke, kukce ili ptice koje dijele taj prostor.« Posebnu ocjenu rezultata te studija dale su i ekološke udruge (npr. »Friends of the Earth«). Oni smatraju da se studija bavi razlikama između lošeg (konvencionalni usjevi) i lošijeg (GM-usjevi). Za razliku od tih agresivnih agrikultura, kao mogući, bolji pristup potrebno je razmotriti ekološku, organsku poljoprivredu. Kršćanska inicijativa »Pro scientia« Glas Koncila, broj 14 (1606), 3.4.2005. Priredila: Ivana Vinković-Vrček Trebaju li Hrvatskoj GM-usjevi? U povodu novog Zakona o GMO razgovaramo s dr. Marijanom Joštom, profesorom na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima i autorom nedavno objavljene brošure »Trebaju li Hrvatskoj GM-usjevi?« Jesu li GM biljke i njihovi proizvodi sigurni u pogledu zdravstvene ispravnosti, štetnosti po okoliš? Nakon početka pokusa genetičke manipulacije, tijekom posljednjih dvadesetak godina, pojavile su se neke nove, dosada nepoznate bolesti. Novi virusi uzrokuju jednu vrstu leukemije, nedostatka imuniteta, vrućice i osipa, ili raka jetre. Konačna verzija Zakona o GMO koju bi na slijedećem zasjedanju trebao prihvatiti Sabor, u dijelu obrazloženja razloga zbog kojih se donosi taj zakon navodi: »Potencijalna korist koju čitavo čovječanstvo može imati od biotehnologije jest njen doprinos razvoju medicine i poljoprivrede. Osim njezine važnosti u razvoju novih medicinskih tehnika i cjepiva, zagovornici ove nove znanosti ističu da ona može riješiti svjetski problem hrane, smanjiti potrebe stvaranja novog poljoprivrednog zemljišta, povećati prinose na slabo plodnim tlima te smanjiti potrebe za navodnjavanjem i agrokemikalijama. No, nesumnjivo je da uz njezin razvoj idu i rizici.« Apsurdno je novi zakon temeljiti na neostvarenim snovima »zagovornika te nove znanosti«. Nažalost, u slučaju genetičkog inženjerstva (GI) bilježe se samo promašaji. Pa i primjena u području medicine i farmacije, koju čak i pojedini kritičari GI sa strahopoštovanjem prihvaćaju, pokazuje da je ona postavljena na labavim temeljima. Najbolji primjer su mane rekombinantnog interferona u poredbi s onim prirodnim, leukocitnim. Gen kodira sintezu određene bjelančevine. Unosom stranog gena u neku vrstu, ta vrsta počinje proizvoditi neku novu bjelančevinu, koja nikada do sada nije bila u hranidbenom lancu čovjeka. Upitno je kako će čovjek prihvatiti tu novu bjelančevinu. Jedna od mogućih pojava su alergije. Primjer: Bt-Starlink kukuruz, koji je zbog toga dobio dozvolu samo za prehranu stoke. U procesu horizontalnog prijenosa gena koristi se i sintetska, od strane znanstvenika izmijenjena DNA, pa zatim promotori i marker geni. Svi oni su potencijalni nosioci problema: najčešće korišten promotor virus mozaika cvjetače smatra se odgovornim za određene zdravstvene probleme - rak probavnih organa, usporen razvoj, smanjeni imunitet i dr., a najčešće korišteni marker geni su oni za otpornost prema određenim antibioticima. Zbog opasnosti da se ta otpornost dalje prenosi jasno je izražen stav znanstvenika da te gene treba izbaciti (zamijeniti) nekim drugim markerima. Nakon početka pokusa genetičke manipulacije, tijekom posljednjih dvadesetak godina, pojavile su se neke nove, dosada nepoznate bolesti. Novi virusi uzrokuju jednu vrstu leukemije, nedostatka imuniteta, vrućice i osipa, ili raka jetre. Novi sojevi bakterija uzrokuju: krvav proljev ili tumore krvnih žila itd. Iako zasada znanost ne povezuje pojavu novih bolesti s genetičkim inženjerstvom, postoje neke indikacije da je ta povezanost vrlo vjerojatna. Pojava »super«-korova, stradavanje korisnih kukaca - predatora, zagađenje gencentra kukuruza, samo su neki primjeri dosada utvrđene štetnosti po okoliš. No vrijeme je prekratko da bi se svi mogući učinci zabilježili. Vjerojatna su još mnoga neugodna iznenađenja, što u obrazloženju priznaje i novi Zakon o GMO. Netočno je da su novi GMO i od njih proizvedena hrana strogo kontrolirani. U SAD, institucije zadužene za kontrolu GMO jesu USDA (Zavod za poljoprivredu), Agencija za zaštitu okoliša i Administracija za hranu i lijekove. »Niti jedna od navedenih agencija odgovornih za testiranje GMO-a nema dovoljno opreme ni ljudstva za provedbu potrebnog testiranja«, izjavio je Dan Glickman, sekretar USDA. Rješavaju li GM-usjevi pitanje gladi u svijetu? Glad u svijetu nije uzrokovan nedostatkom hrane, već nepravednom raspodjelom te hrane. Dok je jedni imaju suviše, drugi gladuju. Odgovorna je socijalna nejednakost. To bi se pitanje najefikasnije riješilo mijenjanjem odnosa u društvu. No to je problem za sebe. Je li uzgoj GM-usjeva jeftiniji te zahtijeva manju uporabu pesticida? Danas, samo 8 godina nakon početka komercijalne proizvodnje GMO, dobro je poznato da npr. GM-soja rodi i do 15% manje, traži do tri puta više herbicida te dodatno prskanje fungicidom i insekticidom. Takva se soja teško prodaje jer je tržište ne prihvaća. Kakva onda od nje korist? Trebaju li Hrvatskoj GM-usjevi? Zakon o GMO niti u jednom članu ne spominje gospodarsku vrijednost GMO. Ako ti novi usjevi ne donose gospodarsku korist, a potencijalno su opasni po zdravlje ljudi i po okoliš, kakvo je onda opravdanje za njihovo uvođenje? Hrvatsko oplemenjivanje bilja i sjemenarstvo ima dugu tradiciju i zavidan uspjeh. Nakon Drugoga svjetskog rata hrvatski oplemenjivači stvorili su više od 900 kultivara poljoprivrednih vrsta prilagođenih na naše klimatske prilike. Dozvoliti ulazak GM-usjeva stranih multinacionalnih korporacija u zemlju značilo bi uništiti naše sjemenarstvo i poljoprivrednu znanost. Tko ima hrabrosti donijeti takvu odluku? Na kraju samo da podsjetim - papa Ivan Pavao II. na misi u Krakovu (18. kolovoza 2002) osudio je genetske manipulacije riječima: »Čovjek pokušava prisvojiti Božje mjesto preuzimanjem prava Stvoritelja da utječe na misterij ljudskoga života.« Glas Koncila, broj 10 (1602), 6.3.2005. (Pre)velika očekivanja od malih čestica Ako proizvodi nanotehnologije budu »zabavni mladim ljudima«, poput informacijske tehnologije, komercijalni je uspjeh siguran. U tom slučaju države će teško moći regulirati proizvodnju i nadzirati upotrebu nanotehnologije. Stoga je javni dijalog o smanjivanju rizika i kontroli eksploatacije nanotehnologije još potrebniji. »Ovog ćemo puta sve bolje napraviti!« obećao je Nick Pidgeon, britanski stručnjak za opasnosti za okoliš govoreći o rizicima i ubrzanom razvoju nanotehnologije na nedavnoj konferenciji u Marburgu (link). Tamo su se krajem siječnja okupili ugledni svjetski stručnjaci i mislioci raznih struka da bi s različitih motrišta raspravljali o fenomenu, potencijalima i ograničenjima nanotehnologije. Naime, nanotehnologija je u međuvremenu postala jedan od »znanstvenih« faktora ekonomskog rasta. Od prije dvije godine, kada smo prvi put u ovoj rubrici pisali o toj temi (GK 15/2003), državna ulaganja u nanotehnologiju udvostručila su se, i u 2004. dostigla skoro 5 milijarda dolara. Govoreći o nanotehnologiji, misli se na novu tehnološku granu koja izravno upravlja s osnovnim građevnim jedinicama tvari - atomima i molekulama - i pokušava iskoristiti njihova kvantna svojstva na malim dimenzijama. Iako su ta svojstva dobro poznata još od razvoja moderne fizike početkom 20. stoljeća, njihovo manipuliranje i raširena primjena započela je od prvoga IBM-ova »skenirajućeg tunelirajućeg« mikroskopa iz 1981. koji je omogućio znanstvenicima da »vide« atome, preko otkrića ugljikovih loptica (fulerena) i nanocjevčica, do primjene kvantnih točaka (čipova od nakupine atoma) u dijagnostici. Danas se nanotehnologijom bavi oko 20 tisuća istraživača i ona zapravo nije nova grana znanosti, nego samo promjena paradigme kod »starih« disciplina: kemije, fizike, biologije i medicine. Prefiks »nano« (grčki: patuljasto) dobivaju mnoge grane i ogranci moderne znanosti, ako istražuju na skalama manjim od 100 nanometara. Neki se znanstvenici šale da prefiks »nano« - zbog njegova pomodnog korištenja - zapravo znači potrebu znanstvenog projekta za financiranjem. Za dojmljiv vizualni prikaz »vrlog novog nanosvijeta« i objašnjenje osnovnih pojmova nanotehnologije, preporučujemo interaktivni nanoatlas (link) fizičara Antonija Šibera. Nanotehnologija kao rješenje? Mnogi su danas toliko oduševljeni neobičnim svojstvima nanomaterijala da je već skovan pojam nanotrač (nanobuzz): entuzijastično očekivanje nanotehnoloških rješenja za probleme poput otpada, prljave energije, bolesti, ako ne i smrti. Nanoentuzijasti predviđaju nagli komercijalni razvoj nanotehnologije i, u konačnici, visoke profite. Nanotehnologija je postala stoga prava investicijska meta: privatni kapital uložen u nanotehnologiju tijekom 2004. dosegnuo je 3,6 milijarda dolara. Iz istraživačkih laboratorija proizišle su mnoge nanotehnološke tvrtke (tzv. spin-off kompanije) koje rade na razvijanju komercijalnih primjena. Broj patenata vezan uz nanotehnologiju ubrzano raste. Prednjači Amerika, a slijedi je Japan, te - zanimljivo - manje razvijene zemlje poput Indije, Kine i Brazila. Hrvatsku je taj investicijski val zaobišao ponajprije zbog naše zaostale znanstvene infrastrukture. Veteran nanotehnologije, Japanac Morinobu Endo, predviđa da će se 2010. šest posto industrijske proizvodnje u Japanu bazirati na nanotehnologiji. Za njega je nanotehnologija sljedeća industrijska revolucija, nešto poput električne energije ili plastike. Velika ulaganja znače, međutim, i velika očekivanja te su mnogi ekonomisti zabrinuti da se i s nanotehnologijom napuhava balon sličan onome koji je pukao u burzovnome krahu internetskih tehnologija 2001. godine. Konkretni komercijalni rezultati nanotehnologije još su uvijek jako rijetki: zavoj za rane s nanočesticama protiv mikroba, nanomaterijalom učvršćena teniska loptica, nanopremazi za brodove... Na prave inovacije u područjima računalnih memorija, medicinske tehnologije ili solarnih ćelija - još se uvijek čeka. S druge strane, kao što i svjedoči spomenuta konferencija o utjecajima nanotehnologije na društvo, privredu i znanost, u tijeku je globalna javna rasprava o rizicima i regulaciji nanotehnologije. Znanstvenofantastične imaginacije nanorobota koji će samorepliciranjem cijeli svijet pretvoriti u »sivu ljigu«, ustupaju mjesto stvarnim zabrinutostima oko toksičnosti nanočestica. Smatra se da su nanomaterijali - radi svoje veće reaktivnosti - znatno toksičniji od kemijski istih tvari u normalnim dimenzijama. Osiguravajuća kuća Swiss Re upozorava na nepoznate opasnosti od nanočestica i na odgovornost za njihovu upotrebu. Britansko Kraljevsko društvo link prošle je godine provelo istraživanje o mogućnostima i opasnostima nanotehnologije potičući javnu svijest o nadolazećoj tehnologiji. Istraživanje upozorava na kvalitativne razlike i nepoznate utjecaje nanomaterijala u odnosu na makroskopske tvari i preporučuje nekoliko načelnih mjera opreza i naglašava potrebu daljnjeg studiranja utjecaja na zdravlje i okoliš prije komercijalne upotrebe. Australski znanstvenik Max Lu dobro je primijetio da će o sudbini nanotehnologije na kraju ipak odlučivati tržište. Ako proizvodi nanotehnologije budu »zabavni mladim ljudima«, poput informacijske tehnologije, komercijalni je uspjeh siguran. U tom slučaju države će teško moći regulirati proizvodnju i nadzirati upotrebu nanotehnologije. Stoga je javni dijalog o smanjivanju rizika i kontroli eksploatacije nanotehnologije još potrebniji. Možda je demokratizacija znanosti - davanje glasa »običnim« ljudima o odlučivanju o razvoju znanosti i primjeni novih tehnologija - pravi način da se odgovorno pristupi nanotehnološkoj budućnosti. Kršćanska inicijativa "Pro scientia" Glas Koncila, broj 8 (1600), 20.2.2005. |