Gm-proizvodi nisu ekološki proizvodi
|
|  Yüklə 280 Kb.
|
Kondomanija »Condomania« je naziv američke kompanije koja se bavi prodajom kondoma. Uz čitavi arsenal kondoma - »kimono«, »ramses«, »trojan«, »madonna« - kompanija nudi ostale erotizirane proizvode za trošenje ljudske senzualnosti, te edukativne i propagandne materijale o »seksu bez bolesti i trudnoće«. Informativni prilozi na internet-stranicama te kompanije, posebno oni u vezi s kondomom i AIDS-a, pozivaju se na znanstvene rezultate o sigurnosti koju kondom pruža pri svakom spolnom odnosu. Takav selektivan odabir znanstvenih referenci u skladu je s »misijom« kompanije i nametnutom ideologijom sigurnog seksa. Kondom je patentirani proizvod koji svaki spolni čin pretvara u siguran seks! Monopol nad istinom Svi ljudi koji koriste kondome pretvaraju se u statistički uzorak za naknadne epidemiološke i sociološke analize. Veliki broj upravo takvih analiza pokazuje neutemeljenost tvrdnja da su kondomi sigurno sredstvo zaštite protiv spolno prenosivih bolesti ili neželjene trudnoće. Tvrdnje o nedjelotvornosti kondoma nisu pseudoznanost (što se često »imputira« u hrvatskim medijima), već iza takvih tvrdnja stoje relevantne znanstvene studije i institucije. Kondomanija je zahvatila i Hrvatsku. Medijski prostor zauzeli su psiholozi, liječnici, pa čak i neki teolozi koji zagovaraju redovitu upotrebu kondoma, pozivajući se na objavljene znanstvene studije o djelotvornosti tog prezervativa u zaštiti od spolno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće. Zanimljivo je da, poput djelatnika kompanije »Condomania«, navedeni stručnjaci iz Hrvatske također selektivno pristupaju znanstvenim izvorima. Ili točnije, jedina referenca na koju se pozivaju jest službeno pozitivno stajalište Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) o upotrebi i djelotvornosti kondoma (link). Budući da ta organizacija nije »vlasnik istine«, potrebno je javnost upozoriti na veliki broj znanstvenih studija i službenih stajališta drugih medicinskih institucija, čiji su zaključci u suprotnosti s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije. Upravo prema riječima liječnika Slobodana Langa da se »rasprave moraju voditi da bi se utvrdila istina i predložili najbolji programi preventive« (Vjesnik, 20. 2. 2004). Sažetak službenog izvješća o djelotvornosti kondoma (Podaci američkog Ministarstva zdravstva, NIH i NIAID iz 2001. godine)
Kondom - ruski rulet Dvadesetoga srpnja 2001. američko Ministarstvo zdravstva, Nacionalni institut za zdravlje (NIH) i Nacionalni institut za alergije i zarazne bolesti (NIAID) objavili su zajedničko izvješće o djelotvornosti kondoma u sprečavanju spolno prenosivih bolesti. Izvješće je sastavljeno na temelju brojnih objavljenih studija i u suradnji s drugim važnim institucijama, poput Centra za kontrolu bolesti (CDC) i Službe za hranu i lijekove (FDA). Službeni podaci jasno pokazuju da su kategoričke tvrdnje o pouzdanosti kondoma vrlo upitne (vidi tablicu). Zaključak koji je potpisalo 28 eksperata upozorava da ne postoje znanstveni ni klinički dokazi djelotvornosti kondoma u sprečavanju spolno prenosivih bolesti! Dakle, mnoge neugodne, neizlječive i često fatalne zarazne bolesti mogu se prenositi spolnim odnosom usprkos redovitoj upotrebi kondoma. To se odnosi na rjeđe bolesti poput gonoreje i sifilisa, kao i na one vrlo učestale poput herpesa, trihomonijaze, klamidije i humanog papilomavirusa (u SAD godišnji broj novih slučajeva za svaku bolest iznosi više od milijun). Sve te bolesti mogu biti uzrok neplodnosti, teških poremećaja za vrijeme trudnoće - spontani pobačaji, mrtvorođena djeca, razvoj ploda izvan maternice, dok je za humani papilomavirus dokazano da može uzrokovati i rak grlića maternice. U SAD (slični podaci vrijede i za europske zemlje) od svih navedenih spolno prenosivih bolesti AIDS je najmanje učestala bolest - čini tek 0.4%-tni udio u ukupnom broju spolno prenosivih bolesti. Štoviše, smatra se da je taj neznatni udio još manji unutar normalne populacije koja ne pripada skupini društveno devijantnih ili riskantnih ponašanja poput narkomana ili homoseksualaca (vidi npr. knjige Mit o heteroseksualnom AIDS-u, autor M. Fumento, 1993; Što ako je sve što ste znali o AIDS-u - krivo? autori C. Maggiore i nobelovac K. Mullis, 2000). Stoga mnogi znanstvenici smatraju da je problem AIDS-a unutar normalne heteroseksualne populacije preuveličan, posebno u okolnostima kad se potrebna pozornost ne posvećuje drugim, mnogo važnijim spolno prenosivim bolestima. Svaki treći Amerikanac (stariji od 10 godina) boluje od neke spolno prenosive bolesti (koja nije AIDS)! Četrdeset pet milijuna Amerikanaca boluje od neizlječivog genitalnog herpesa! Iako nedjelotvoran u zaštiti od brojnih spolnih bolesti, prema podacima spomenutog izvješća kondom ipak omogućuje 85%-tnu zaštitu od zaraze AIDS-om. Neki cinično primjećuju da takva zaštita odgovara ruskom ruletu u kojem je od šest ležišta u bubnju revolvera jedno ležište napunjeno metkom (www.theamericancause.org/patthegreatcondomfraud.htm)! Osim toga, ta »zaštitna« brojka od 85% u mnogim je znanstvenim radovima korigirana na samo 60-70%-tnu vrijednost (Soc. Sci. Med. 1993, 36, 1635). Prema analogiji s ruskim ruletom, to je gotovo ravno samoubojstvu. Šupljikava teorija kondomskog efekta Pored izvješća službenih američkih institucija, objavljen je niz drugih znanstvenih studija čiji rezultati upozoravaju da je upotreba kondoma pri spolnim odnosima nesigurna i riskantna metoda zaštite. Vrlo čest problem je nepravilna upotreba kondoma, ali i pojava pucanja i ispadanja kondoma. Prema studiji objavljenoj 1987. godine u časopisu British Journal of Medicine, do pucanja i ispadanja kondoma dolazi u 26 posto slučajeva, a isti problem zabilježen je i u novijim publikacijama - od 10 do čak 60 posto (AIDS Care 2002, 14, 779; Eur. J. Contracept. Reprod. Health Care 2003, 8, 203). Pritom nema razlike između kondoma od lateksa ili onih od poliuretanskih materijala. Učestalost nedjelotvornosti kondoma u sprečavanju neželjene trudnoće, ovisno o znanstvenom izvoru, iznosi od 10 do 33 posto (NEJM 1989, 320, 777). Poseban problem kondoma od lateksa jest njegova porozna mikrostruktura vrlo osjetljiva na povišenu temperaturu, trenje, ultraljubičaste zrake, uljne lubrikante i način skladištenja. Prema riječima C. Rolanda, urednika znanstvenog časopisa Rubber Chemistry and Technology, »kondomi od lateksa imaju pore promjera 5 mikrona, što je 50 do 500 puta veće od različitih virusa, stoga oni mogu prijeći takvu umjetnu barijeru«. Kondomi od lateksa prodaju se nesterilizirani (!) i uglavnom su natopljeni spermicidima poput nonoksinola-9. Sigurna upotreba te kemikalije bila je godinama službena preporuka Svjetske zdravstvene organizacije čiji su predstavnici tvrdili da je nonoksinol-9 efikasno kontracepcijsko sredstvo i da uspješno sprečava zarazu spolno prenosivim bolestima. Nedavno je ista organizacija nonoksinol-9 službeno proglasila nedjelotvornim i otrovnim! Rok trajanja znanstvene istine u toj organizaciji ponekad je vrlo kratak link). Nonoksinol-9 u organizmu se pregrađuje u nonilfenole, zloglasne ksenoestrogene koji u vrlo niskim koncentracijama izazivaju hormonske poremećaje, oštećenja imunog sustava i rak. Ako i nisu natopljeni spermicidima, kondomi od lateksa uvijek predstavljaju potencijalnu opasnost zbog mogućih alergijskih reakcija na lateks. Učestalost takvih reakcija iznosi u općoj populaciji i do 7 posto, odnosno 17-25 posto kod ljudi koji su češće u kontaktu s proizvodima od lateksa (Ann. Allergy 1994, 72, 245; Curr. Allergy Rep. 2001, 1, 32). Kondomi od poliuretanskih materijala još su otrovniji budući da redovno sadrže diizocijanate, spojeve za koje je dokazano da su kancerogeni (Crit. Rev. Toxicol. 2001, 31, 737). Bez obzira na subjektivne ili objektivne razloge, činjenica je da kondomi ne pružaju obećanu zaštitu. To i nije čudno jer su se kondomi pojavili na tržištu bez potvrde klasičnih medicinskih eksperimenata; niti itko pokušava provesti klinička ispitivanja na način kako se to radi s ostalim farmaceutsko-medicinskim proizvodima (lijekovi, pomagala...). Preostaju tek simulacije s modelima koji ne odgovaraju stvarnosti, pa su zaključci uvijek nedorečeni. Takvi »in vitro« modeli uključuju testove električne vodljivosti, propusnosti, rastezljivosti, napuhavanja i zagrijavanja kondoma. Na osnovi tih testova potencijalni se korisnici kondoma uvjeravaju u sigurnost njihove upotrebe! Svi ljudi koji koriste kondome na taj se način pretvaraju u statistički uzorak za naknadne epidemiološke i sociološke analize. Velik broj upravo takvih analiza pokazuje neutemeljenost tvrdnjâ da su kondomi sigurno sredstvo zaštite protiv spolno prenosivih bolesti ili neželjene trudnoće. Dakle, tvrdnje o nedjelotvornosti kondoma nisu pseudoznanost (što se često »imputira« u hrvatskim medijima), već iza takvih tvrdnja stoje relevantne znanstvene studije i institucije. Seksualna patologija Znanstveni rezultati o nedjelotvornosti kondoma pri zaštiti od spolno prenosivih bolesti svakako upozoravaju na visok rizik njihove upotrebe, ali još više upozoravaju na poremećeni odnos zapadnog društva prema ljudskoj spolnosti. Iako je, zbog prirode spolnog odnosa, teško očekivati tržišnu pojavu pouzdanog »superkondoma«, čak ni takav proizvod ne bi predstavljao efikasno sredstvo za sprečavanje globalne seksualne patologije. »Doprinos« kemije materijala u obliku gumenog kondoma samo je nastavak nagrdne znanstvene asistencije ljudskoj spolnost: silikonske grudi, kontracepcijske pilule, estrogenski eliksiri za žene u menopauzi, viagra... Ideja kondoma poklapa se s redukcionizmom prirodnih znanosti: ljudski spolni odnos sveden je na hormone i genitalije, a svi popratni problemi (trudnoća i bolesti) rješavaju se običnom gumicom. U svakom slučaju, kondom na tržištu jest bizaran proizvod industrije polimera čija preventivna svojstva nemaju znanstvenu utemeljenost, a njegova upotreba pretvara ljudski intimni odnos u običnu lakrdiju. Kršćanska inicijativa »Pro scientia« Glas Koncila, broj 10 (1550), 7.3.2004. Zračenje odašiljača i načelo opreza Kada znanost nije u stanju dati kompletan uvid ni konačnu procjenu o riziku nove tehnologije, kultura europske demokracije nalaže, umjesto načela koristi, primjenu načela opreznosti ili opreza. Nedavno je dvjestotinjak ogorčenih stanovnika Velikog Polja pokraj Velike Gorice zaustavilo radove na gradnji Cronetova odašiljača. Zrinka Babić, koja je predvodila prosvjednike, tvrdi da se bazna stanica postavlja bez suglasnosti stanovnika i smatra da zračenje s takvog odašiljača može ugroziti zdravlje ljudi. Takav prosvjed nije izoliran slučaj, već redovita pojava koja prati nasilje tehnološkog razvoja. I mještani Hodošana i Male Subotice protive se postavljanju baznih stanica GSM-operatera. Podršku im pružaju stanovnici susjednog Nedelišća koji su već »dobili« svoju baznu stanicu u samom središtu mjesta. Slično se događa u Rovinju, Dubrovniku, na Sućidru gdje su kupci stanova neočekivano »otkrili« odašiljač na krovu novogradnje, te u zagrebačkim naseljima Travno i Špansko, gdje je zbog VIP-ova odašiljača došlo do incidenta s policijom. Antenski stupovi se nerijetko postavljaju, protivno zakonu, u blizini vrtića, škola i bolnica, te u zaštićenim područjima poput Lokruma. Na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, prilikom predstavljanja studije, izrađene po narudžbi HTcroneta, o utjecaju GSM-antena na ljudsko zdravlje, Ivica Prlić sa Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada, odlučno je rekao: »Zračenje baznih stanica nije opasno za zdravlje!« Prema stajalištu mnogih stručnjaka i znanstvenika, tvrdnje prosvjednika o štetnom zračenju baznih stanica nisu utemeljene na znanstvenim rezultatima. Prosvjede smatraju izrazom iracionalnog straha, neupućenosti i odbojnosti prema svemu što je moderno. Međutim, pregledom znanstvene literature lako je uočiti da je problem štetnosti zračenja baznih stanica tek otvoreno i nedovoljno ispitano područje istraživanja. Stoga je neodgovorno davati kategorične izjave i konačne ocjene. Za razliku od mobitelskog zračenja, čija je štetnost za zdravlje ljudi prilično očita (vidi npr. Environ. Health Perspect. 2003, 111, 881), zračenje baznih stanica slabijeg je intenziteta, ali se kumulativni i dugoročni efekti nikako ne mogu isključiti. Postoji dovoljan broj objavljenih epidemioloških i bioloških studija čiji rezultati o štetnosti zračenja GSM-odašiljača upućuju na potrebu opreza i zdravog razuma (npr. Lancet 2000, 356, 1833, Electromagn. Biol. Med. 2003, 22, 161). U takvim situacijama, kada znanost nije u stanju dati kompletan uvid ni konačnu procjenu o riziku nove tehnologije, kultura europske demokracije nalaže, umjesto načela koristi, primjenu načela opreznosti ili opreza. Europska komisija usvojila je 2000. godine »Komunikaciju o upotrebi načela opreza« koja omogućuje pravo onima koji se osjećaju ugroženima da zatraže zabranu ili moratorij na potencijalno opasne proizvode. Prema tim dokumentima za primjenu načela opreza, nije potreban konsenzus znanstvene zajednice, već su dovoljna upozorenja određenih znanstvenih krugova. Prema tome, prosvjedi stanovnika protiv GSM-odašiljača utemeljeni su na modernom europskom zakonu i na zdravom razumu znanstvene manjine. Kršćanska inicijativa »Pro scientia« Glas Koncila, broj 8 (1548), 22.2.2004. Ekologija i kič PET-ambalaže U zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt nalazi se najveća zbirka stakla u Hrvatskoj. Krilata čaša od bijelog nitastog stakla, bilikumi (čaše dobrodošlice) u obliku čizama, različite staklene boce i bidermajerske posude, te vitraji i skulpture otkrivaju razdoblja baroka i rokokoa, historicizma i secesije... Više od 6000 predmeta prikazuje povijest staklarske proizvodnje te svjedoči o specifičnom odnosu čovjeka i prirode kroz umjetničko i industrijsko oblikovanje stakla. Najstariji tragovi takvog odnosa su staklene posude iz Mezopotamije, napravljene oko 1500. godine prije Krista. Osim što je djelo ljudskih ruku, staklo nastaje i tijekom prirodnih procesa. Fulguriti su staklene forme koje mogu nastati udarom groma u pustinjski pijesak, dok se opsidijani formiraju hlađenjem vulkanske lave. Osnovni kemijski sastav tih prirodnih forma stakla uglavnom je isti onom koje čovjek već tisućama godina proizvodi za svakodnevni život. Plastikom protiv stakla Osim što plastika istiskuje staklo s polica prehrambenih proizvoda, ona predstavlja ozbiljan ekološki problem i vrlo vjerojatnu opasnost za zdravlje ljudi. Skladan i zdrav odnos čovjeka, stakla i prirode narušila je, na poseban način, pojava plastike. Za razliku od stakla, koje svojim oblikom upućuje na povijest i kulturu različitih civilizacija, plastika je sirovi produkt industrije polimera čija forma i kemijski sastav otkrivaju samo privremeno stanje na tržištu ambalaže. Nasilje monopola, profita i kiča ugrozilo je proizvodnju stakla, a kultura i tradicija pijenja vina, piva ili čaja narušena je instant-otkrićima iz područja kemije materijala - plastičnim čašama i bocama. Najnoviji primjer nasilnog osvajanja tržišta u Hrvatskoj i izraz neukusa su »Q-Pack« plastične boce za pivo. Osim što plastika istiskuje staklo s polica prehrambenih proizvoda, ona predstavlja ozbiljan ekološki problem i vrlo vjerojatnu opasnost za zdravlje ljudi. Krajem prošle godine talijanski su znanstvenici dokazali da se kancerogeni spoj di(2-etilheksil)ftalat (DEHP) nalazi u vodi koja se čuva u plastičnim bocama od polietilentereftalata (obične PET-boce!) (Sci. Tot. Env. 2003, 302, 101). Taj spoj, koji je teratogen i uzrokuje rak jetre, vremenom migrira iz PET-ambalaže i nakuplja se u vodi (više od 3 miligrama po litri vode nakon 9 mjeseci skladištenja). U izvorskoj vodi, prema očekivanju, tragovi DEHP-a nisu uočeni. Literaturna vrela navedena u tom znanstvenom radu potvrđuju da je problem migracije ili ispuštanja kemikalija u vodu i druga pića, koja se nalaze u plastičnim PET-bocama, poznat više od 30 godina. Znanstvenici su otkrili čitav arsenal kemikalija koje s vremenom migriraju iz PET-ambalaže u vodu: heksanon, heptanon, oktanal, nonanal, benzaldehid, dimetil-tereftalat, benzen, kloroform, diklorometan, toluen... Jacek Nawrocki i suradnici, sa Sveučilišta A. Mickiewicza u Poznańu, objavili su studiju koja upozorava da koncentracija acetaldehida, formaldehida i acetona u vodi u PET-bocama često prelazi dozvoljene granice za pitku vodu (Water Res. 2002, 36, 4893). Različiti aditivi koji se dodaju u PET-polimere, poput dokosenamida, također migriraju iz ambalaže u vodu (Ann. Chim. 1993, 83, 93). Svi ti primjeri potvrđuju sumnje znanstvenika da plastična ambalaža nije nepropusna ni stabilna, niti je biološki inertna. Naprotiv, pod utjecajem svjetlosti i temperature, struktura PET-polimera se razgrađuje i otrovnim produktima zagađuje tekući sadržaj u boci. Lista »zloglasnih« polimera Slični problemi uočeni su kod većine plastičnih polimernih materijala. Polivinil klorid (PVC) postao je »zloglasan« jer je otkriveno da ga u proizvodnji i pri raspadu redovito prati kancerogeni monomer - vinilklorid. Vinilklorid oštećuje jetru, izaziva neurološke poremećaje, oštećenja testisa i imuniteta. Zbog otrovnih aditiva, poput ftalata, olova i kadmija, PVC je vrlo teško reciklirati, a spaljivanjem takve plastike nastaju još otrovniji spojevi - dioksini. Zbog svega navedenog mnoge zemlje zakonski onemogućuju široku upotrebu PVC-a, dok se u Europskoj uniji razmatra i potpuna zabrana proizvodnje PVC-a. Drugi »zloglasni« polimer je polikarbonatna plastika (PC) koja se koristi za proizvodnju dječjih bočica, posuda za hranu (namjena za mikrovalne pećnice!) i za unutrašnje oblaganje limenaka za piće. Prošle je godine dokazano da takva tvrda prozirna plastika ispušta prohormonski otrov bisfenol A koji uzrokuje učestale poremećaje diobe spolnih stanica, što dovodi do teških oštećenja ploda i spontanih pobačaja (vidi Glas Koncila 22/2003). I »proslavljena« je plastika politetrafluoroetilen (PTFE), poznatija kao teflon, pred bankrotom. Taj otrovni polimer kojim se presvlače metalne površine koristio se donedavno za pripremanje hrane, dok nije otkriveno da pri visokim temperaturama razvija otrovne pare koje kod čovjeka izazivaju »teflonsku groznicu«, a kod kućnih ptica izazivaju trenutačnu smrt! »Q-Pack« - »grab and go«-tehnologija Izgleda da plastični proizvodi industrije polimera imaju relativno kratko vrijeme tržišnog života, ali su posljedice njihove upotrebe dugotrajne. Raspadni produkti vrlo su otrovni, a biološki su teško razgradivi. Nažalost, sinergizam neodgovorne znanstvene znatiželje i tržišnog profita omogućuje razvoj uvijek novih vrsta polimera. Pojava »Q-Pack« boca za pivo na hrvatskom tržištu samo je nova verzija PET-ambalaže. Pitanje je vremena kada će znanstvenici otkriti otrovne kemikalije koje iz »Q-Pack« ambalaže migriraju u pivo. Plastične boce pripadaju kulturi mobilne potrošnje s tržišnim argumentima: »grab and go« (zgrabi i kreni) i »consume on the move« (konzumiraj u pokretu). Pivo ili vino u plastičnoj čaši nije samo estetski i medicinski problem, već je i novi model socijalne patologije. Kupovinom i konzumacijom pića u plastičnim PET-bocama podupire se vrlo prljava industrija polimera, a vlastito se zdravlje izlaže nepotrebnom riziku. Kršćanska inicijativa »Pro scientia« Glas Koncila, broj 4 (1544), 25.1.2004. Kršćanska inicijativa »Pro scientia« Oboljeli radnici tuže IBM Nakon pet godina odgađanja, u kalifornijskom gradu San Jose započeo je sudski proces protiv kompanije IBM (International Business Machines Corp.) zbog namjernog prikrivanja podataka o štetnosti kemikalija kojima su izloženi njezini radnici. Alida Hernandez i James Moore godinama su radili u IBM-u u posebnim prostorijama za proizvodnju mikročipova i sklapanje diskova, tzv. »čistim sobama«, u kojima su svakodnevno (uglavnom žene, te crnci i hispanosi) bili izloženi otrovnim parama benzena, diklorometana, trikloroetilena, izopropanola, solnoj i sumpornoj kiselini, te teškim metalima kadmiju, olovu i arsenu. Dvije godine nakon prestanka rada Hernandez je oboljela od raka dojke. Moore je, nakon oštećenja vida i okusa, obolio od ne-Hodgkinova limfoma. Prema procjeni liječnika, živjet će još 2-3 godine. Dvoje oboljelih radnika tek su vrh sante leda. Više od tri stotine zaposlenih u IBM-u podnijelo je prijavu protiv kompanije jer su bez ikakvih uputa ili upozorenja bili izloženi sustavnom trovanju zbog kojeg su oboljeli od raka. Tridesetak tužba podnijeto je i zbog rođenja malformirane djece u obiteljima zaposlenika IBM-a. »Odgovorni u IBM-u prikrivali su podatke o kemikalijama za koje se zna da uzrokuju rak. Osudili su radnike da rade sve do - pojave bolesti!« tvrdi Richard Alexander, zastupnik oboljelih radnika. U prilog njegovim tvrdnjama idu i »korporacijski podaci o smrtnosti radnika«, opsežan zapis povijesti bolesti 30 tisuća umrlih radnika u kompaniji IBM u vremenu od 1969. do 2000. godine. Richard Clapp, epidemiolog Bostonskog sveučilišta, proučio je te podatke i došao do zaključka da je učestalost pojave raka kod radnika IBM-a mnogo veća od nacionalnog prosjeka: »Pojava raka mozga četiri je puta češća, multiplog mijeloma šest puta, raka dojke dva puta. Osim toga, mnogo je veći udio mlađih ljudi, između 30 i 40 godina, koji obolijevaju od raka. Zanimljivo je i to, da kod zaposlenih u uredima nije uočena povećana učestalost obolijevanja od raka.« Bill Hughes, glasnogovornik IBM-a, proglašava epidemiološke zaključke »telefonskom znanošću« i »smećem«. Tvrdi da je baza podataka nepotpuna, te se ne može koristiti u znanstvene svrhe. Međutim, zaključci epidemiologa Clappa poklapaju se s rezultatima znanstvenih studija (HSE Books, 2001) i radova (npr. Occup. Med. 2003, 53, 419) koji upozoravaju na povećanu učestalost pojave raka kod radnika u industriji kompjutorske tehnologije. »Korporacijski podaci o smrtnosti radnika« postao je središnji dokument sudskog procesa jer dokazuje da su odgovorni u IBM-u odavno imali uvid u ugroženo zdravlje svojih radnika, ali su te podatke prikrivali. Vrlo je vjerojatno da oboljeli radnici neće uspjeti izboriti svoja prava sudskim putem. Za slučaj nije zainteresiran samo IBM, već cjelokupna kompjutorska industrija koja se na sličan način odnosi prema svojim radnicima. Keith Barrack, još jedan oboljeli radnik IBM-a, tvrdi: »Bili smo zamorci. Oni ne brinu o nama, već o novcu.« Glas Koncila, Broj 51-52 (1539-1540), BOŽIĆ, 2003. | |||||||||||||||||||||||||||