Ana səhifə

Svrha učenja: Posle čitanja ovog poglavlja bićete u stanju da


Yüklə 337 Kb.
səhifə1/4
tarix27.06.2016
ölçüsü337 Kb.
  1   2   3   4


Poglavlje 10

..........................................................................................

Ekonomska integracija: carinske

unije i zone slobodne trgovine

Svrha učenja: Posle čitanja ovog poglavlja bićete u stanju da:


  • Razumete značenje stvaranja trgovine, preusmeravanja trgovine i dinamičke koristi od ekonomske integracije

  • Opišete značaj i efekte Evropske Unije (EU) i NAFTA

  • Opišete pokušaje ekonomske integracije između zemalja u razvoju, zemalja Centralne i Istočne Evrope.


10.1 Uvod
U ovom poglavlju razmotrićemo šta je to uopšte ekonomska integracija, a posebno šta su to carinske unije. Teorija ekonomske integracije odnosi se na komercijalnu politiku diskriminatornog ograničavanja ili ukidanja trgovinskih barijera samo između zemalja koje su

zajedno. Stepen ekonomske integracije kreće se od preferencijalnih trgovinskih aranžmana do zona slobodne trgovine, carinske unije, zajedničkog tržišta i ekonomske unije.



Preferencijalni trgovinski aranžmani obezbeđuju zemljama učesnicama niže barijere trgovini od onih koje imaju sa zemljama koje nisu članice. Ovo je najlabaviji oblik ekonomske integracije. Najbolji primer preferencijalnog trgovinskog aranžmana je Preferencijalna šema Britanskog Komonvelta koju je 1932. osnovalo Ujedinjeno Kraljevstvo sa članovima i nekim bivšim članovima britanske imperije.

Zona slobodne trgovine predstavlja oblik ekonomske integracije u kojoj su uklonjene sve barijere trgovini između zemalja članica, ali svaka zelja zadržava sopstvene barijere trgovini sa zemljama koje nisu članice. Najbolji primeri su Evropsko udruženje za slobodnu trgovinu (EFTA) koju su 1960. osnovali Ujedinjeno Kraljevstvo, Austrija, Danska, Norveška, Portugalija, Švedska i Švajcarska, Severnoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA) koji je sklopljen između Sjedinjenih Država, Kanade i Meksika 1993. i Južno zajedničko tržište (Merkosur) u čijem formiranju su 1991. učestvovali Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj.

Carinska unija ne dozvoljava postojanje carinskih ili drugih barijera trgovini između zemalja članica (isto kao teorija slobodne trgovine), a povrh toga vrši usklađivanje (harmonizaciju) trgovinskih politika (kao što je određivanje zajedničkih carinskih stopa) prema ostalom delu sveta. Najpoznatiji primer predstavlja Evropska Unija (EU), ili Zajedničko evropsko tržište koje su 1957. formirali Zapadna Nemačka, Francuska, Italija, Belgija, Holandija i Luksemburg. Drugi primer predstavlja Zollverein, ili carinska unija, koju je 1834. osnovao jedan broj nezavisnih nemačkih država, koja se pokazala značajnom prilikom Bizmarkovog ujedinjenja Nemačke 1870.

Zajedničko tržište ide dalje od carinske unije time što dozvoljava slobodno kretanje rada i kapitala između zemalja članica. EU dostigla je status zajedničkog tržišta početkom 1993.

Ekonomska unija ide još dalje usklađujući, ili čak ujednačavajući, monetarnu politiku i fiskalnu politiku između zemalja članica. Ovo predstavlja najnapredniji oblik ekonomske integracije. Jedan primer je Beneluks koji predstavlja ekonomsku uniju Belgije, Holandije i Luksemburga koja je bila formirana posle Drugog svetskog rata (a sada pripada EU). Primer potpune ekonomske i monetarne unije predstavljaju Sjedinjene Države.

Interesantan razvoj oblika ekonomske integracije koji može biti analiziran pomoću istog koncepta kao i carinska unija jesu bescarinske zone ili slobodne ekonomske zone. Ovo su zone koje su osnovane sa ciljem privlačenja stranih investicija tako što dozvoljavaju upotrebu sirovinskih materijala i intermedijarnih proizvoda bez carinskih dažbina.

Razmatranja u ovom poglavlju odnosiće se, u opštem slučaju, na carinske unije ali većina stvari koje će se reći takođe se odnose i na druge oblike ekonomskih povezivanja. U Odeljku 10.2 razmatramo carinsku uniju koja stvara trgovinu. U Odeljku 10.3 razmatramo carinsku uniju koja preusmerava trgovinu. Odeljak 10.4 izlaže teoriju drugog najboljeg rešenja. Odeljak 10.5 razmatra dinamičke efekte carinskih unija. U Odeljku 10.5 daje se kratka istorija raznih pokušaja ekonomske integracije. U dodatku se izlažu statički uticaji preusmeravajuće trgovine carinske unije na opštu ravnotežu i daje se informacija o regionalnim trgovinskim aranžmanima (RTA) koji su danas na snazi.


    1. Carinske unije i stvaranje trgovine

­­­­­­­­­­­­

U ovom odeljku prvo ćemo objasniti proces stvaranja trgovine, a zatim ćemo ilustrovati ove efekte carinske unije.



10.2A Stvaranje trgovine
Statički efekti formiranja carinske unije na parcijalnu ravnotežu mere se preko stvaranja trgovine i preko preusmeravanja trgovine. Stvaranje trgovine nastupa kada se neka domaća proizvodnja u zemlji koja je član carinske unije zamenjuje uvozom proizvoda sa nižim troškovima iz druge zemlje članice. Uz pretpostavku da su svi ekonomski resursi u potpunosti uposleni pre i posle formiranja carinske unije, to dovodi do porasta blagostanja zemalja članica jer dovodi do veće specijalizacije koja je zasnovana na komparativnim prednostima. Carinska unija koja stvara trgovinu takođe povećava i blagostanje zemalja koje nisu njene članice jer se jedan deo porasta njenog realnog dohotka (usled veće specijalizacije proizvodnje) preliva u ostali deo sveta preko njenog povećanog uvoza.

10B Ilustracija carinske unije koja stvara trgovinu
Efekti carinske unije koja stvara trgovinu ilustrovani su na Slici 10.1 koja je dobijena prilagođavanjem Slike 8.3. Na Slici 10.1, DX i SX predstavljaju krive domaće tražnje i ponude proizvoda X. Pretpostavimo da je cena proizvoda X u uslovima slobodne trgovine u Zemlji 1 jednaka PX = 1$, u Zemlji 3 (ostatku sveta) jednaka PX = 1,50$, dok se za Zemlju 2 pretpostavlja da je suviše mala da bi uticala na ove cene. Ukoliko Zemlja 2 na početku nametne nediskriminatornu ad valorem carinu od 100 procenata na ukupan uvoz proizvoda X, onda će Zemlja 2 uvoziti iz Zemlje 1 proizvod X po ceni PX = 2$. Za cenu PX = 2$, Zemlja 2 troši 50X (GH), od čega 20X (GJ) sama proizvodi a 30X (JH) uvozi iz Zemlje 1. Zemlja 2 takođe ubira carinske prihode od 30$ (MJHN). Na slici, S1 predstavlja savršeno elastičnu krivu ponude proizvoda X Zemlje 1 Zemlji 2 u uslovima slobodne trgovine, a S1 + T je kriva ponude koja sadrži carinu. Zemlja 2 ne uvozi proizvod X iz Zemlje 3 jer bi kriva ponude proizvoda X koja sadrži carinu iz Zemlje 3 bila 3$.

Ako Zemlja 2 sada formira sa Zemljom 1 carinsku uniju (tj., ukloni carine na uvoz samo iz Zemlje 1), onda je u Zemlji 2 PX = 1$. Za ovu cenu, Zemlja 2 troši 70X (AB) proizvoda X, od čega 10X (AC) sama proizvodi a 60X (CB) je uvoz iz Zemlje 1. U ovom slučaju Zemlja 2 uopšte ne ubira carinske prihode. Korist za potrošače u Zemlji 2 usled formiranja carinske unije jednaka je AGHB (prirast potrošačevog viška koji je definisan u Odeljku 8.2B). Međutim, ovo predstavlja samo jedan deo neto koristi koju kao celina ima Zemlja 2. Drugim rečima, AGJC predstavlja smanjenje rente, ili proizvođačevog viška, dok NJHN predstavlja gubitak prihoda od carine. Ovo nam daje sumu osenčenih trouglova CJM i BHN, ili 15$, koja je jednaka statičkim neto dobicima Zemlje 2.



Slika 10.1 Carinska unija koja stvara trgovinu. DX i SX predstavljaju krive domaće tražnje i ponude proizvoda X u Zemlji 2. Uz PX = 2$ gde je sadržana i carina i pre formiranja carinske unije, Zemlja 2 troši 50X (GH), sa 20X (GJ) koliko je proizvedeno u Zemlji 2 i 30X (JH) koliko je uvezeno iz Zemlje 1. Zemlja 1 takođe ubira carinski prihod od 30$ (MJHN). Zemlja 2 ne uvozi proizvod X iz Zemlje 3 jer je cena koja sadrži carinu PX > 2$. Nakon formiranja carinske unije samo između Zemlje 2 i Zemlje 1, Zemlja 2 troši 70X (AB), od čega je 10X (AC) domaće proizvodnje a 60X (CB) je uvezeno iz Zemlje 1 po ceni PX = 1$. Carinski prihod nestaje, a površina AGJC predstavlja transfer od domaćih proizvođača domaćim potrošačima. Ovo nam daje neto statičke dobitke za Zemlju 2 kao celinu jednake 15$, što je dato kao suma površina osenčenih trouglova CJM i BHN.

Trougao CJM predstavlja komponentu proizvodnje kod ukupnih dobitaka na blagostanju usled stvaranja trgovine i rezultat je pomeranja proizvodnje 10X (CM) iz manje efikasne proizvodnje domaćih proizvođača u Zemlji 2 (sa troškovima VUJC) ka efikasnijim proizvođačima u Zemlji 1 (uz troškove VUMC). Trougao BHN predstavlja komponentu potrošnje kod ukupnih dobitaka na blagostanju usled stvaranja trgovine i rezultat je porasta potrošnje od 20X (NB) u Zemlji 2, što daje korist od ZWBH uz izdatke od samo ZWBN.



Viner, koji je 1950. bio pionir u razvoju teorije carinske unije, bio je koncentrisan na proizvodni efekat kreiranja trgovine i ignorisao je komponentu potrošnje. Mid (Meade) je 1955. proširio teoriju carinske unije i bio je prvi koji je razmatrao efekat carinske unije na potrošnju. Džonson (Johnson) je na kraju dodao dva trougla da bi dobio ukupan dobitak na blagostanju usled carinske unije (videti Izabranu bibliografiju za potpun spisak referenci.)



    1. Carinska unija koja preusmerava trgovinu

U ovom odeljku prvo ćemo objasniti značenje preusmeravanja trgovine, a zatim ćemo ilustrovati efekte preusmeravanja trgovine usled carinske unije.


10.3A Preusmeravanje trgovine
Do preusmeravanja trgovine dolazi kada je uvoz sa nižim troškovima koji dolazi izvan carinske unije zamenjen uvozom sa višim troškovima iz zemlje članice carinske unije. Do ovoga dolazi usled preferencijalnog tretmana trgovine koji se daje zemljama članicama. Samo preusmeravanje trgovine smanjuje blagostanje jer pomera proizvodnju od efikasnijih proizvođača koji se nalaze izvan carinske unije ka manje efikasnim proizvođačima unutar unije. Prema tome, preusmeravanje trgovine pogoršava međunarodnu alokaciju resursa i udaljava proizvodnju od komparativnih prednosti.

Carinska unija koja preusmerava trgovinu ima za posledicu i stvaranje trgovine i preusmeravanje trgovine pa zato može dovesti do porasta ili do pada blagostanja članica unije, zavisno od snage ove dve suprotstavljene sile. Može se očekivati da blagostanje zemalja koje nisu članice opadne jer njihovi ekonomski resursi mogu biti upotrebljeni jedino na manje efikasan način od načina na koji su bili upotrebljeni pre nego što je od njih preusmerena trgovina. Prema tome, dok carinska unija koja stvara trgovinu vodi jedino stvaranju trgovine i jednoznačno povećava blagostanje kako zemalja članica tako i onih koje to nisu, carinska unija koja preusmerava trgovinu vodi i do stvaranja trgovine i do njenog preusmeravanja, pa može povećati ili smanjiti blagostanje zemalja članica (i dovodi do smanjenja blagostanja ostatka sveta).

10B. Ilustracija carinske unije koja preusmerava trgovinu
Efekti carinske unije koja preusmerava trgovinu ilustrovani su na Slici 10.2. Na ovoj slici, DX i SX predstavljaju krive domaće tražnje i ponude proizvoda X u Zemlji 2, dok S1 i S3 predstavljaju savršeno elastične krive ponude Zemlje 1 i Zemlje 3, uz slobodnu trgovinu. Uz nediskriminatornu carinsku stopu od 100 procenata na uvoz proizvoda X, Zemlja 2 uvozi proizvod X iz Zemlje 1 po ceni PX = 2$ na krivoj S1 + T (baš kao na Slici 10.1). Kao što smo ranije videli, za PX = 2$, Zemlja 2 troši 50X (GH), od čega je 20X (GJ) domaće proizvodnje a 30X (JH) je uvezeno iz Zemlje 1. Zemlja 2 takođe ubira 30$ (JH) na ime carinskih prihoda.

Ako Zemlja 2 sada formira carinsku uniju samo sa Zemljom 3 (tj., ukloni carinu na uvoz samo iz Zemlje 3), Zemlja 2 nalazi da joj je jeftinije da uvozi proizvod X iz Zemlje 3 po PX = 1,50$. Za PX = 1,50$, Zemlja 2 troši 60X (G’B’), od čega je 15X (G’C’) domaće proizvodnje dok je 45X (C’B’) uvezeno iz Zemlje 3. U ovom slučaju Zemlja 2 ne ubira carinske prihode. Uvoz proizvoda X u Zemlju 2 sada je preusmeren od efikasnijih proizvođača u Zemlji 1 ka manje efikasnim proizvođačima u Zemlji 3 jer je carina diskriminatorna protiv uvoza iz Zemlje 1 (koja je van carinske unije). Primetimo da je uvoz proizvoda X u Zemlju 2 bio 30X pre formiranja carinske unije a da je posle njenog formiranja on iznosio 45X. Prema tome, carinska unija koja preusmerava trgovinu takođe dovodi do određenog stvaranja trgovine.

Statički efekti na blagostanje Zemlje 2 do koji dolazi usled formiranja carinske unije sa Zemljom 3 mogu se izmeriti osenčenim površinama koje su prikazane na Slici 10.2. Suma osenčenih površina trouglova C’JJ’ i B’HH’ (3,75$) predstavlja dobitak na blagostanju koji je rezultat samo od stvaranja trgovine, dok je površina osenčenog pravougaonika MNH’J’ (15$) jednaka gubitku blagostanja usled preusmeravanja 30X (JH) uvoza od Zemlje 1 koja ima niže troškove ka Zemlji 3 koja ima više troškove. Konkretno, od ukupnog dobitka na potrošačevom višku G’GHB’ do koga dolazi usled formiranja carinske unije, G’GJC’ predstavlja transfer od proizvođačevog ka potrošačevom višku u Zemlji 2 i zbog toga ga

Slika 10.2 Carinska unija koja preusmerava trgovinu. DX i SX predstavljaju krive domaće tražnje i ponude proizvoda X u Zemlji 2, dok S1 i S3 predstavljaju savršeno elastične krive ponude Zemlje 1 i Zemlje 3, uz slobodnu trgovinu. Uz nediskriminatornu carinu od 100 procenata, Zemlja 2 uvozi 30X (JH) po ceni PX = 2$ iz Zemlje 1. Posle formiranja carinske unije samo sa Zemljom 2, Zemlja 2 uvozi iz Zemlje 3 45X (C’B’) po ceni PX = 1,50$. Neto dobitak na blagostanju Zemlje 2 samo usled stvaranja trgovine iznosi 3,75$ (što je dato kao suma površina dva osenčena trougla). Gubitak na blagostanju usled preusmeravanja trgovine u užem smislu iznosi 15$ (površina osenčenog pravougaonika). Prema tome, ova carinska unija koja preusmerava trgovinu vodi do neto gubitaka na blagostanju za Zemlju 2 od 11,25$.

potire (tj., ne ostavlja nikakav neto dobitak ili gubitak za Zemlju 2 u celini). Od JMNH (30$) carinskih prihoda koje je imala Zemlja 2 pre formiranja carinske unije sa Zemljom 3, J’JHH’ je transferisano potrošačima u Zemlji 2 u obliku niže cene proizvoda X posle formiranja carinske unije. Ovo ostavlja samo osenčene trouglove C’JJ’ i B’HH’ kao neto dobitak Zemlje 2 i osenčeni pravougaonik MNH’J’ kao gubitak carinskih prihoda koji još uvek nismo obračunali.

Pošto je površina osenčenog pravougaonika (15$) koja meri gubitak blagostanja usled preusmeravanja trgovine u užem smislu veća od sume površina osenčenih trouglova (3,75$) kojima se mere dobici na blagostanju koji su rezultat samo od stvaranja trgovine, carinska unija koja preusmerava trgovinu dovodi do neto gubitaka na blagostanju Zemlje 2 od 11,25$. Međutim, ovo ne mora uvek da bude slučaj. Posmatrajući Sliku 10.2 možemo da primetimo da što su ravnije (tj., što su elastičnije u relevantnom opsegu) DX i SX i što su bliže S3 i S1, to je veća suma osenčenih površina trouglova i to je manja površina osenčenog pravougaonika. Tako je i verovatnija situacija da čak i carinska unija koja preusmerava trgovinu dovodi do dobitaka na blagostanju zemalja koje uniju formiraju. (Slika koja ovo prikazuje ostavljena je u vidu problema na kraju poglavlja). Statički uticaj na blagostanje carinske unije koja preusmerava trgovinu razmatra se uz pomoć naprednije analize opšte ravnoteže u dodatku ovom poglavlju.

Nekoliko pokušaja da se izmere (prema upravo izloženom konceptu) statički uticaji na blagostanje usled formiranja Evropske Unije dali su iznenađujuće male neto statičke dobitke blagostanja (u rasponu od 1 do 2 procenta BDP).





    1. Teorija drugog najboljeg rešenja i ostali statički efekti na blagostanje carinskih unija

Sada razmatramo opšti princip poznat kao teorija drugog najboljeg rešenja čiji je specijalni slučaj teorija carinskih unija. Zatim pristupamo razmatranju uslova pod kojima carinska unija najverovatnije vodi do stvaranja trgovine i povećanja blagostanja, da bi na kraju razmotrili neke ostale statičke efekte carinskih unija.



10.4A Teorija drugog najboljeg rešenja
U Prvom delu videli smo da slobodna trgovina vodi do najefikasnije upotrebe svetskih resursa koja maksimizira svetski autput i blagostanje. Zbog toga je, pre Vinerovog rada o carinskim unijama iz 1950, bilo široko rasprostranjeno verovanje da će svaki pomak ka slobodnijoj trgovini takođe povećati i blagostanje. U meri u kojoj carinska unija ne povećava barijere trgovini prema ostatku sveta, eliminacija trgovinskih barijera između članica unije predstavlja pomak ka slobodnijoj trgovini. Kao takva, ona na isti način povećava, verovalo se, blagostanje članica unije i zemalja koje nisu njene članice.

Međutim, Viner je pokazao da formiranje carinske unije može da poveća ili da smanji blagostanje zemalja članica i ostatka sveta, zavisno od okolnosti u kojima do carinske unije dolazi. Ovo je jedan primer teorije drugog najboljeg rešenja koja tvrdi da ukoliko ne mogu da budu ispunjeni svi uslovi koji su neophodni za maksimiziranje blagostanja ili za dostizanje Paretovog optimuma, onda pokušaji da se ispuni najveći broj preostalih uslova ne dovode nužno do pozicije drugog najboljeg rešenja. Prema tome, formiranje carinske unije i otklanjanje carinskih barijera samo između njenih članica neće nužno dovesti do pozicije drugog najboljeg rešenja (što se vidi po činjenici da blagostanje može porasti ili opasti). Ovaj donekle iznenađujući zaključak imao je veliki značaj ne samo u polju međunarodne ekonomike (u kome je nastao), već i za proučavanje ekonomike u celini. Teorija carinskih unija predstavlja samo jedan primer iz oblasti međunarodne ekonomike ovog opšteg principa. Od njenog, donekle nejasnog, početka u radu Vinera, teoriju drugog najboljeg rešenja konačno je u potpunosti razvio Mid (Mead) 1955. a uopštili su je 1956. Lipsej (Lipsey) i Lankaster (Lancaster).


10.4B Uslovi za koje je verovatnije da će dovesti do porasta blagostanja
Carinska unija će verovatnije dovesti do stvaranja trgovine i porasta blagostanja pod sledećim uslovima:


  1. Što su veće trgovinske barijere pre stvaranja unije između zemalja članica. Tada postoji velika verovatnoća da će formiranje carinske unije stvoriti trgovinu između članica unije, i da neće dovesti do preusmeravanja trgovine od zemalja koje nisu članice ka članicama unije.

  2. Što su niže carinske barijere unije u trgovini sa ostalim delom sveta. Ovo znači da će formiranje carinske unije koje dovodi do skupog preusmeravanja trgovine biti manje verovatno.

  3. Što je veći broj zemalja koje formiraju carinsku uniju i što je njihova veličina veća. Pod ovim okolnostima, veća je i verovatnoća da će proizvođači sa niskim troškovima biti unutar granica unije.

  4. Što su privrede zemalja članica više konkurentne, a manje komplementarne. Tada postoji veća mogućnost za specijalizaciju u proizvodnji i za stvaranje trgovine unutar carinske unije. prema tome, verovatnije je da će carinska unija povećati blagostanje ako je formiraju dve konkurentske industrijske zemlje, a ne industrijska zemlja i zemlja u kojoj dominira (komplementarna) poljoprivredna proizvodnja.

  5. Što su članice carinske unije geografski bliže. Tada transportni troškovi predstavljaju manju barijeru kreiranju trgovine između zemalja članica.

  6. Što je veća trgovina pre stvaranja carinske unije između potencijalnih članica unije. Ovo dovodi do većih mogućnosti značajnih dobitaka na blagostanju usled formiranja carinske unije.

Evropska Unija (EU) imala je više uspeha nego Evropsko udruženje za slobodnu trgovinu (EFTA) je su zemlje koje su formirale EU bile mnogo više konkurentske nego komplementarne, bile su geografski bliže i imale su veći obim međusobne trgovine od zemalja koje su članice EFTA (navedeni razlozi 4, 5, i 6).




10.4C Ostali statički efekti carinskih unija
Postoje ostali statički efekti na blagostanje usled formiranja carinskih unija. Jedan se odnosi na administrativne uštede usled uklanjanja carinskih činovnika, pograničnih patrola itd., u trgovini između zemalja članica. Ova korist postoji i kada je reč kako o carinskim unijama koje stvaraju trgovinu, tako i o onim koje je preusmeravaju.

Drugo, carinske unije koje preusmeravaju trgovinu, smanjujući tražnju za uvozom iz ostatka sveta ili smanjenjem izvoza van carinske unije, verovatno dovode do poboljšanja zajedničkih odnosa razmene carinske unije. Ovo može biti prikazano grafičkim putem pomeranja krive relativne ponude carinske unije ka unutra. Međutim, za carinsku uniju koja stvara trgovinu verovatno važi suprotno, pošto se jedan deo porasta realnog dohotka preliva van carinske unije u vidu veće tražnje za uvozom iz ostalog dela sveta. Da li će se za neku pojedinačnu članicu odnosi razmene poboljšati, pogoršati ili će ostati nepromenjeni zavisi od konkretnih okolnosti.

Na kraju, svaka carinska unija, učestvovanjem u svojstvu jednog tela u međunarodnim pregovorima o trgovini, verovatno ima veću pregovaračku moć nego što imaju svi njeni članovi zasebno. Nema nikakve sumnje da je ovo slučaj, na primer, sa EU.



    1. Dinamičke koristi od carinskih unija

Pored statičkih efekata na blagostanje koje smo već razmatrali, zemlje koje formiraju carinsku uniju verovatno imaju više dinamičkih koristi. Njih treba pripisati povećanoj konkurenciji,

ekonomiji obima, podsticajima za investicije i boljem korišćenju ekonomskih resursa. Razmotrimo ove faktore po redu.

Najveća dinamička korist koju donosi formiranje carinske unije jeste povećana konkurencija koja će verovano uslediti. Drugim rečima, u odsustvu carinske unije, proizvođači (posebno oni na monopolističkim i oligopolističkim tržištima) verovatno polako i samozadovoljno rastu zaklonjeni iza trgovinskih barijera. Ali kada je carinska unija formirana i kada su trgovinske barijere uklonjene između zemalja članica, proizvodnja u svakoj zemlji mora postati efikasnija da bi se suočila sa konkurencijom drugih proizvođača unutar unije, ili oni moraju da se spoje sa drugim proizvođačima ili da odu iz datog posla. Narasli nivo konkurencije verovatno će takođe podstaći razvoj i korišćenje novih tehnologija. Svi ovi napori dovešće do smanjenja troškova proizvodnje, a na dobrobit potrošača. Kod carinskih unija moramo, naravno, biti pažljivi (putem usvajanja i primene antimonopolskog zakonodavstva) da takva oligopolistička praksa, kao što su tajni dogovori i sporazumi o podeli tržišta, koji su ranije dovodili do ograničenja konkurencije u nacionalnim okvirima, ne budu zamenjeni sličnom praksom širokih saveza posle formiranja carinske unije. Upravo to pokušavala je da uradi Evropska Unija.

Druga moguća korist od formiranja carinske unije je ekonomija obima koja će verovatno uslediti posle formiranja proširenog tržišta. Međutim, mora se istaći da čak i male zemlje koje nisu članice nijedne carinske unije mogu da prevaziđu malu veličinu svog unutrašnjeg tržišta i postignu značajnu ekonomiju obima putem izvoza u ostali deo sveta. Na primer, utvrđeno je da su pogoni u mnogim najvećim industrijama u takvim, relativno malim zemljama kao što su Belgija i Holandija još pre formiranja EU bili po veličini uporedivi sa pogonima u SAD i da su stoga imali značajnu ekonomiju obima proizvodeći za domaće tržište i za izvoz. Ipak, bila je postignuta značajna ekonomija posle formiranja EU time što se smanjio opseg diferenciranih proizvoda koji se proizvode u svakom pogonu i putem povećanja “proizvodnog prometa” pogona (videti Odeljak 6.4A).

Još jednu moguću korist predstavlja podstrek za investicije da bi se iskoristila prednost proširenog tržišta i da bi se suočilo sa naraslom konkurencijom. Nadalje, formiranje carinske unije verovatno će dati podsticaj onima koji su izvan nje da izgrade proizvodne pogone unutar carinske unije da bi izbegli (diskriminatorne) barijere trgovini nametnute za proizvode koji nisu iz unije. Ovo su tzv. carinske fabrike. Krupne investicije koje su firme iz SAD preduzele u Evropi posle 1955. i ponovo posle 1986. mogu se objasniti njihovom željom da ne budu isključene sa ovog naglo rastućeg tržišta.

Na kraju, u carinskoj uniji koja je takođe i zajedničko tržište, slobodno kretanje rada i kapitala verovatno će dovesti do boljeg korišćenja ekonomskih resursa čitave zajednice.

Pretpostavlja se da su ove dinamičke koristi usled formiranja carinske unije mnogo veće od statičkih koristi koje smo ranije razmatrali i da su veoma značajne. I zaista, prvenstveno iz tih razloga Ujedinjeno Kraljevstvo pristupilo je EU 1973. Izgleda da skorašnje empirijske studije ukazuju da su ovi dinamički dobici pet do šest puta veći od statičkih dobitaka. Monetarni aspekti formiranja carinske unije razmatraju se pod naslovom “optimalnih valutnih zona” u Odeljku 20.4.

Međutim, potrebno je istaći da je pristupanje carinskoj uniji zbog statičkih i dinamičkih koristi koje ona pruža samo drugo najbolje rešenje. Možda bi za jednu zemlju

najbolja politika bila da jednostrano eliminiše sve barijere trgovini. Za zemlje, poput Sjedinjenih Država, koje su dovoljno velike da utiču na svoje odnose razmene, korist od povećanja efikasnosti usled jednostranog ukidanja njihovih barijera trgovini mora biti odmerena nasuprot gubitaka koji nastaju usled pogoršavanja njihovih odnosa razmene. Jednostrano ukidanje svih barijera trgovini takođe bi bilo politički teško zbog snažne opozicije veoma glasnih i uticajnih manjina koje bi bile pogođene ovim procesom. S ovim je povezano i pitanje da li su regionalni blokovi blokovi koji grade ili blokovi koji predstavljaju prepreku za slobodnu međunarodnu trgovinu. Oko ovog pitanja postoji veliki stepen neslaganja. Neki ekonomisti veruju da regionalni blokovi dozvoljavaju ubrzaniji porast (čak i kada je parcijalan) liberalizacije trgovine. Drugi, poput Bhagvatija (Bhagwati), smatraju da oni unazađuju liberalizaciju trgovine i da vode potencijalnim međublokovskim sukobima. Možda ćemo imati ponajbolje iz dva sveta ako se blokovi bore da smanje kako eksterne, tako i interne barijere trgovini i koji lako primaju nove članove.



  1   2   3   4


Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©atelim.com 2016
rəhbərliyinə müraciət