Gm-proizvodi nisu ekološki proizvodi
|
|  Yüklə 280 Kb.
|
Mobiteli i djeca Prije dva mjeseca u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji istaknut je prioritet istraživanja mobitelskog zračenja na zdravlje djece. Smatra se da su zbog tanke lubanje i živčanog sustava koji se još razvija djeca mnogo osjetljivija na učinke radiovalova/mikrovalova. Prije pet godina William Stewart, predsjednik britanskog odbora za radiološku zaštitu (www.nrpb.org) i agencije za zdravstvenu zaštitu, objavio je izvještaj nezavisne ekspertne skupine o utjecaju mobitela na zdravlje i zaključio: »U skladu s načelom opreznosti, smatramo da je potrebno poduzeti mjere za sprečavanje pretjerane uporabe mobitela među djecom.«
Akumulacija novih rezultata U međuvremenu se povećao i broj studija i objavljenih znanstvenih rezultata koji upozorava na moguće štetno djelovanje mobitelskog zračenja na ljudsko zdravlje (usp. Glas Koncila 18/2003). Profesor Hajime Kimata iz bolnice Unitika u Kyotou objavio je rezultate (Eur. J. Clin. Invest. 2003, 33, 513) koji pokazuju da mobitelsko zračenje inducira i pojačava alergijske reakcije kod ljudi: »Uporaba mobitela podiže razinu određenih spojeva, antigena, u krvi osjetljivih osoba što dovodi do reakcija poput ekcema, peludne groznice ili astme.« Slična istraživanja provela je talijanska skupina znanstvenika s Napuljskog sveučilišta pod vodstvom profesora Monfrecola (Dermatology 2003, 207, 10). Oni su dokazali da mobitelsko zračenje uzrokuje promjene potkožnog tkiva, te posebno utječe na potkožni krvotok. Obje studije potvrđuju ranije sumnje prof. Elainea Foxa, sa Sveučilišta Essex, da je sindrom preosjetljivosti na elektromagnetska zračenja stvaran fiziološki poremećaj kod nekih ljudi. Smatra se da između dva i šest posto ljudi ima simptome poput nesanice, depresije ili iritacije na koži zbog djelovanja mobitelskog zračenja. Anders Ahlbom, sa štokholmskog instituta »Karolinska«, objavio je rezultate koji pokazuju da se kod redovitih korisnika mobitela četverostruko povećava mogućnost razvoja akustičnih neuroma (Epidemiology 2004, 15, 653). Takvi tumori uha nisu kancerozni, ali mogu uzrokovati teška oštećenja slušnih živaca i mozga. Krajem prošle godine objavljeni su i rezultati velikog projekta »Reflex« u kojem je sudjelovalo 12 istraživačkih skupina iz sedam europskih zemalja u koordinaciji njemačke skupine »Verum«. Studija je dokazala biološke efekte mobitelskog zračenja. Uočeni su poremećaji u strukturi kromosoma i kidanje DNK-lanca nakon izlaganja fibroblasta (ljudskih stanica kože) elektromagnetskom zračenju iz mobitela. Takva nestabilnost i oštećenja genetskog materijala mogu dovesti do razvoja raka. Franz Adlkofer, voditelj projekta, predlaže izbjegavanje uporabe mobitela, ali dodaje: »Ne želimo stvarati paniku, ali je dobro biti oprezan. Potrebna su dodatna istraživanja.« Jedno »dodatno« istraživanje upravo je objavljeno ove godine. Istraživači Rimskog sveučilišta pod vodstvom Marija Barterija dokazali su da mobitelsko zračenje (frekvencijski raspon 915-1822 MHz u trajanju od jedne do pedeset minuta) uzrokuje promjenu strukture (disocijaciju) i aktivnosti enzima (Biophys. Chem. 2005, 113, 245). Eksperimente su provodili s acetilkolinesterazom, vrlo važnim enzimom koji sudjeluje u prijenosu živčanih signala. Na taj su način potvrdili da mobitelsko zračenje nema »samo« neionizirajuće ili toplinsko djelovanje već uzrokuje i direktne biološke efekte. Djeca su posebno osjetljiva Sve te studije podsjećaju da je za uočavanje mogućih zdravstvenih posljedica redovitih razgovora preko mobitela potrebno - vrijeme. Mobitelsko zračenje ne izaziva »akutne« posljedice, ali kumulativne efekte ili kronične posljedice nitko, zdravog razuma, ne može isključiti. Poseban je problem što broj korisnika mobitela i dalje raste. Stoga će se utjecaj mobitelskog zračenja na ljudski organizam (posebno mozak) statistički sve lakše uočavati. Ove se godine očekuje prodaja 650 milijuna novih modela mobitela. (Stari modeli redovito završavaju kao posebni otpad što predstavlja novi neugodni ekološki problem.) Oko milijardu i pol ljudi koristi mobitel, a industrija mobitela zarađuje oko 100 milijarda dolara godišnje. Posebno osjetljivi korisnici te nedovoljno ispitane tehnologije jesu djeca. Prije dva mjeseca u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji istaknut je prioritet istraživanja mobitelskog zračenja na zdravlje djece. Smatra se da su zbog tanke lubanje i živčanog sustava koji se još razvija djeca mnogo osjetljivija na učinke radiovalova/mikrovalova. Upravo navedeni rezultati istraživanja pokazuju da bi trebalo razmotriti obilježavanje mobitela vidljivim upozorenjima o mogućim zdravstvenim rizicima - posebno za djecu. Kršćanska inicijativa »Pro scientia« Glas Koncila, broj 6 (1598), 6.2.2005. Teflon - otrovni materijal Upotreba teflona pretvara kuhinju u vrlo nezdravi ambijent, a postupak prženja ili pečenja hrane pretvara se tako u »kućnu« proizvodnju (bojnih) otrova. Zagrijavanjem teflonske tave na temperaturama od 240 do 350 °C dolazi do termičkog raspada teflona i razvijanja vrlo otrovnih para. Suprotno očekivanjima (i reklamama), teflon je materijal koji ne podnosi temperature pri kojima se često priprema hrana. Koktel otrovnih kemikalija koji pritom nastaje sadrži monofluoroctenu, trifluorooctenu i perfluorooktansku kiselinu, tetrafluoroetilen i heksafluoropropen, te vrlo sitne teflonske nano-čestice. Pri još višim temperaturama (od 350 do 500 °C) raspadom teflona razvijaju se i bojni otrovi - perfluoroizobuten i karbonilfluorid! Teflonska gripa Izlaganje teflonskim parama može izazvati trenutačnu smrt kućnih ptica, kanarinaca i papiga. Evidentirano je na stotine slučajeva takozvane »teflonske toksikoze« - trovanja ptica razgradnim produktima teflona koji uzrokuju teška oštećenja pluća, krvarenja u mozgu, te nekrozu jetre i srčanog mišića. Godine 1998. godine na farmi sveučilišta Missouri uginulo je 1300 pilića (od ukupno 2500) zbog korištenja novoga modela žarulja presvučenih teflonom. Laboratorijski štakori izloženi malom teflonskom uzorku od 20 grama, prethodno zagrijanom na 450 °C, ugibaju za manje od četiri sata! Konačno, i ljudi izloženi teflonskim parama obolijevaju od takozvane teflonske gripe. Simptomi te bolesti slični su »običnoj« gripi - povišena temperatura, groznica, kašalj i bol u grlu. Međutim, ozbiljnih toksikoloških studija o dugoročnim posljedicama izlaganja teflonskim parama još uvijek nema. Najopsežniji prikaz problema teflonske kontaminacije objavila je Radna grupa za okoliš (EWG) s nekoliko stotina znanstvenih referenca (link). Stručnjaci upozoravaju da su mnogi spojevi koji nastaju zagrijavanjem teflona u kuhinji iznimno otrovni, poput kancerogenih tetrafluoroetilena i perfluorooktanske kiseline, zatim perfluoroizobutena koji je deset puta toksičniji od konvencionalnoga bojnog otrova fosgena, te monofluorooctene kiseline koja uzrokuje smrt ljudi i u vrlo niskim koncentracijama (0,7 miligrama po kilogramu tjelesne težine). Stoga je teflonska gripa tek kratkotrajna zdravstvena posljedica pripremanja hrane... Od A-bombe do kuhinje Teflon (politetrafluoroetilen) je proizvod industrije polimera (iz 1938. godine) koji je za vrijeme Drugoga svjetskog rata korišten pri procesima proizvodnje atomske bombe. Nakon rata kompanija DuPont predstavila je teflon kao izvanredan materijal za presvlačenje kuhinjskoga posuđa, odjeće, ambalaže, namještaja... Godine 1960. tu »magičnu« plastiku, koja odbija i vodu i masnoće, odobrila je Američka agencija za hranu i lijekove (FDA). Danas gotovo svako domaćinstvo koristi teflonsko posuđe za pripravu hrane. Temperature (240-350 °C) kod kojih dolazi do stvaranja nabrojanih otrovnih spojeva vrlo se lako postižu na plinskom ili električnom štednjaku. Brzim zagrijavanjem teflonske tave, u vremenu od 200 sekunda, postižu se i temperature više od 400 °C! Upotreba teflona pretvara kuhinju u vrlo nezdravi ambijent, a postupak prženja ili pečenja hrane pretvara se tako u »kućnu« proizvodnju (bojnih) otrova. PFC - kemijska tragedija Teflonska afera povezana je sa širim problemom globalne kontaminacije polifluoriranim ugljikovodicima (PFC-spojevi). To su sintetski spojevi kojih nema u prirodi, karakterizira ih vrlo čvrsta veza ugljika i fluora (zovu se i organofluorni spojevi), vrlo su otrovni i biološki nerazgradivi, pa se s vremenom sve više akumuliraju u živom svijetu. Nekada ozloglašene, danas zabranjene poliklorirane ugljikovodike (PCB, DDT, dioksini) sada su zamijenili, čini se još otrovniji, polifluorirani ugljikovodici. PFC-spojevi poremećuju hormonske ravnoteže, posebno funkciju štitnjače, uzrokuju rak dojke, testisa, prostate, te oštećenja imunog sustava, narušavaju normalan razvoj fetusa... Industrijska proizvodnja teflona neizbježno »uključuje« kontaminaciju radnika i okoliša PFC-spojevima. Kemijske kompanije, poput DuPonta i 3M, svake godine izbacuju na stotine tona PFC-spojeva koji se gomilaju u prirodi. Mnogi znanstvenici smatraju - zauvijek! Znanstvene studije jasno pokazuju da je gotovo čitav planet i cjelokupno stanovništvo kontaminirano nerazgradivim organofluornim otrovima (Env. Sci. Techn. 2004, 38, 4489). Temeljne toksikološke analize i procjene utjecaja teflona (i petnaest drugih PFC-spojeva koji su detektirani u uzorcima ljudske krvi) na ljudsko zdravlje započinju se provoditi tek 50 godina nakon početka njegove masovne upotrebe! Budući da mjerodavne institucije nisu regulirale dozvoljene koncentracije za PFC-spojeve, emisije tih otrovnih plinova (one industrijske i one u kuhinjama) sasvim su legalne. Teflon pripada listi »zloglasnih« polimera koji u kontaktu s hranom ili pićem ispuštaju otrovne spojeve. Tako, naprimjer, polikarbonatna plastika (PC) ispušta prohormonski otrov bisfenol, PET-ambalaža ispušta kancerogene spojeve DEHP, kloroform i formaldehid, dok je PVC-plastika prepuna otrovnih aditiva poput ftalata, kadmija i olova (vidi »Glas Koncila« 22/2003, 4/2004 i 30/2004). Stručnjaci iz Radne grupe za okoliš (EWG) smatraju da su oznake s upozorenjima na teflonskom posuđu minimum pristojnosti prema neupućenim korisnicima... Neumjereni znanstveno-tehnološki razvoj svake godine »guši« tržište i okoliš novim materijalima i kemikalijama. Posebno zabrinjava frekvencija njihove pojave: sedam novih kemikalija odobrava se svakodnevno potpisom ovlaštenih institucija! Osamdeset posto prijavljenih materijala i kemikalija odobrava se procedurom koja traje manje od tri tjedna. Objašnjavajući sve veću učestalost alergija, neuroloških bolesti i raka, znanstvenici i liječnici iz američkog Centra za zdravlje djece i okoliš podsjećaju da je u proteklih 50 godina više od 80 tisuća različitih sintetskih kemikalija završilo na globalnom tržištu i u okolišu. Za mnoge vrste kemikalija nikada nisu provedena ispitivanja štetnosti za ljudsko zdravlje, uključujući teflon i organofluorne spojeve. U nametnutim uvjetima industrijske hiperprodukcije ta ispitivanja nisu niti moguća. Kršćanska inicijativa »Pro scientia« Glas Koncila, broj 50 (1590), 12.12.2004. Neuspjeh kozmetike za sunčanje Kozmetika za sunčanje skup je koktel kemikalija upitne vrijednosti, a statistički podaci pokazuju da znanstveno dizajnirana uporaba tih sredstava nije urodila željenim plodovima. Službeni izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije upozorava da su ljudi koji koriste sredstva za zaštitu od sunca, kreme i mlijeko za sunčanje, izloženi većem riziku nastanka raka kože od onih ljudi koji uopće ne koriste takva sredstva. Takav paradoksalni zaključak potvrđuju i znanstvene studije koje pokazuju da je povećana potrošnja sredstava za sunčanje direktno povezana s povećanom učestalošću pojave raka kože (J. Am. Acad. Dermatol. 2001, 44,781). Znanstvenici nude jednostavno objašnjenje toga epidemiološkog »fenomena s plaže«: ljudi («beachgoers«) koji koriste kozmetička sredstva za sunčanje, uvjereni da su zaštićeni, izlažu se na suncu mnogo duže od ljudi koji ne koriste ta sredstva. No, postoji i drugi razlog neuspjeha kozmetike za sunčanje - nepravilna uporaba tih sredstava. Richard Wagner, dermatolog sa teksaškog sveučilišta u Galvestonu, tvrdi da ljudi ne koriste sredstva za zaštitu u potrebnim količinama, niti ih dovoljno često nanose na kožu: »Da bi bila efikasna, sredstva za zaštitu od sunca moraju se nanositi svakih dva sata, svaki put kad se izađe iz vode i svaki put kad se čovjek oznoji.« Smatra se da je za jednokratnu zaštitu kože odrasle osobe potrebno 40 mililitara kreme ili mlijeka, što znači da je jedna bočica od 200 mililitara (cijena iznosi oko 50 kuna) dovoljna tek za jedan dan sunčanja. Četveročlana obitelj za sedmodnevni boravak na sunčanim plažama morala bi tako izdvojiti više od tisuću kuna samo za propisanu zaštitu od sunca. Budući da je iznajmljivanje suncobrana ili, još bolje, hladovina borova jeftiniji način zaštite od sunca, neki ljudi izbjegavaju korištenje kozmetike za sunčanje, dok su oni drugi, s neumjerenom željom za brončanom bojom kože, prisiljeni na »skupi rat« s UVA i UVB zrakama sunca. Zbog lažnog osjećaja zaštite mnogi ljudi premazani nedostatnom količinom kozmetike pretjerano se izlažu na suncu. Stoga nije čudno što je u mnogim zemljama učestalost melanoma porasla 200 do 300 posto u posljednjih dvadeset godina. U Velikoj Britaniji je, naprimjer, u šezdesetim godinama prošlog stoljeća umiralo od raka kože oko 400 ljudi godišnje, a danas ih umire više od 1500. Čak i uz pravilnu uporabu kozmetike za sunčanje, premazivanje kože mlijekom ili kremom nije potpuno bezopasna ceremonija. Ta sredstva smjesa su brojnih kemikalija (metoksicinamati, dibenzoilmetani, krezoli, oksidi titana i cinka...) koje mogu izazvati iritacije i alergijske kožne reakcije (npr. benzofenoni). Prilikom izlaganja suncu moguće su i neželjene fotokemijske reakcije navedenih spojeva i nastajanje štetnih produkata. U svakom slučaju, kozmetika za sunčanje skup je koktel kemikalija upitne vrijednosti, a statistički podaci pokazuju da znanstveno dizajnirana uporaba tih sredstava nije urodila željenim plodovima. U vrijeme »otapanja« prirodne zaštite od sunca, ozonskog omotača, koji je zbog ljudskih razvojnih djelatnosti svake godine sve tanji, kozmetičko-kemijska zaštita od sunca postaje još više neefikasna i jalova. Kršćanska inicijativa »Pro scientia« Glas Koncila, broj 34 (1574), 22.8.2004. Otrovni aditivi iz plastike Od ovog ljeta u Europskoj uniji bit će zabranjena proizvodnja i uporaba nekih vrsta PBDE-aditiva u plastičnim materijalima, a prema službenim izjavama iz najveće američke kompanije za proizvodnju PBDE-aditiva "Great Lakes", krajem ove godine prestat će njihova proizvodnja i u SAD-u. Ove zabrane zapravo znače da je sve do ovog ljeta bilo dopušteno izlaganje ljudi štetnim PDBE-aditivima. To štetno djelovanje trajat će još godinama jer su polibromirani difenil-eteri teško razgradivi te se akumuliraju u živom i neživom svijetu. Te zabrane također su ustupak industriji polimera, jer takozvani dekabromirani difenil-eter, koji čini najveći dio proizvodnje PDBE-aditiva, do daljnjega neće biti zabranjen. Polibromirani difenil-eteri (PBDE) su inhibitori zapaljenja plastike. To su kemijski aditivi koji se miješaju s polimerima pri proizvodnji plastike (čine i do 30% ukupnog materijala!) kako bi spriječili ili ugušili eventualni nastanak plamena. Plastični dijelovi automobila, televizora, kompjutora, različitih električnih naprava, zatim tepiha, namještaja, izolacijskih cijevi i električnih vodova često su impregnirani tim polibromiranim inhibitorima zapaljenja. PBDE-aditivi se kemijski ne vežu za plastiku, pa stoga konstantno migriraju iz plastike u okolinu. Dokazano je da se i u prašini obrisanoj s kućišta kompjutora ili monitora nalaze mjerljive količine PBDE. Globalna kontaminacija Godišnje se proizvodi preko 50 tisuća tona PBDE-aditiva, a priličan dio te količine završava na smetlištima i u podzemnim vodama, u riječnim koritima i morima, u zraku... Prva kontaminacija životinjskog svijeta (štuke!) zabilježena je 1981. godine u Švedskoj. Uslijedile su mnoge studije kojima se upozoravalo na globalno zagađenje i penetraciju toksičnih PBDE-aditiva u hrandibeni lanac: zatrovane školjke, haringe, bakalari, ptice, delfini, morževi i kitovi... Arnold Schecter, sa sveučilišta u Texasu, podsjeća da u arhiviranim uzorcima ljudske krvi iz 70-ih godina prošlog stoljeća nisu pronađeni ni tragovi PBDE, dok Ronald Hites, sa sveučilišta Indiana, upozorava da se danas koncentracija PBDE-aditiva u ljudskom organizmu udvostručuje svakih pet godina! To su potvrdili švedski znanstvenici, koji su izmjerili da je u posljednjih 25 godina koncentracija PBDE u ljudskom mlijeku porasla preko 50 puta (Toxicol. Environ. Health 1999,58,329). Novi neurotoksini PBDE-aditivi su kemijski vrlo slični "zloglasnim" i zabranjenim spojevima poput dioksina i polikloriranih bifenila (PCB); lipofilni su pa se nakupljaju u masnim tkivima, a biološki se vrlo teško razgrađuju. PBDE-aditivi oštećuju jetru i imunološki sustav, narušavaju ravnotežu hormona štitnjače, a kao snažni neurotoksini kod djece mogu uzrokovati smetnje u razvoju mozga, izazvati poremećaje pri pažnji, učenju i pamćenju, sindrom hiperaktivnosti... Valjanost tih upozorenja potvrđena je mnogim eksperimentima na laboratorijskim životinjama (Tox. Sci. 2002,66,105) i epidemiološkim studijama (Environ. Int. 2003,29,841). Aake Bergman, švedski stručnjak za PBDE, tvrdi da su ti aditivi važan primjer spojeva za čije toksično djelovanje nije važna samo koncentracija (doza), već i vrijeme kontakta s tim otrovima. To je dokazano u eksperimentima s miševima koji su točno deseti dan nakon okota primili samo jednu dozu PBDE. Četiri mjeseci kasnije uočene su trajne aberacije spontanog ponašanja te oštećenja drugih funkcija mozga (EHP 2001,109,903). Stoga je razumljivo da je kontakt s tim otrovnim aditivima iz plastike posebno štetan za ljudski fetus i malu djecu čiji se mozak tek razvija. Industrija polimera uzvraća udarac Miriam Diamond, ekolog sa sveučilišta u Torontu, smatra da smo zaboravili porazne lekcije o DDT-u, dioksinima i polikloriranim bifenilima: "Ponavljamo povijest i priču o PCB". Ona se zalaže za hitnu zabranu svih PDBE-aditiva i njihovu zamjenu neškodljivim alternativama. S druge strane mnogi predstavnici industrije polimera ne uvažavaju rezultate navedenih objavljenih studija. Peter O'Toole, glasnogovornik udruženja "Bromine Science", smatra da se "rezultati eksperimenata s glodavcima ne mogu primijeniti na više sisavce". Osim toga, Udruženje kemijskih proizvođača (CMA) procjenjuje da uporaba polibromiranih inhibitora zapaljenja u SAD godišnje spašava 960 ljudskih života. Konačno, industrija je u svom otporu (ili pritisku?) podršku dobila i od britanskih sveučilištaraca: 1998. godine Zavod za trgovinu i industriju Sveučilišta u Surreyu objavio je poznatu studiju u kojoj se opravdava uporaba PDBE-aditiva u sprečavanju požara i spašavanju ljudskih života, dok se protivnici polibromiranih difenil-etera u toj studiji nazivaju "kemofobima". Prve zabrane Ipak, od ovog ljeta u Europskoj uniji bit će zabranjena proizvodnja i uporaba nekih vrsta PBDE-aditiva u plastičnim materijalima, a prema službenim izjavama iz najveće američke kompanije za proizvodnju PBDE-aditiva "Great Lakes", krajem ove godine prestat će njihova proizvodnja i u SAD-u. Ove zabrane zapravo znače da je sve do ovog ljeta bilo dozvoljeno izlaganje ljudi štetnim PDBE-aditivima. To štetno djelovanje trajat će još godinama budući su polibromirani difenil-eteri teško razgradivi, te se akumuliraju u živom i neživom svijetu. Ove zabrane također su ustupak industriji polimera, jer takozvani dekabromirani difenil-eter, koji čini najveći dio proizvodnje PDBE-aditiva, do daljnjega neće biti zabranjen. Bez obzira na najavljene promjene zakona mnoge kompanije, zbog imidža u javnosti i profita, dobrovoljno napuštaju uporabu PDBE-aditiva. Tako "Ikea" ne koristi polibromirane inhibitore zapaljenja u proizvodnji namještaja, kao ni kompanija "Dell" pri proizvodnji kompjutora. Pri kraju su i pregovori kompanije "Samsung" i organizacije "Greenpeace" o izbacivanju PBDE-aditiva iz proizvodnje televizora. Plastična Pandorina kutija PDBE-aditivi su još jedan primjer (i zaboravljena lekcija) da je plastika "bogati izvor" štetnih kemikalija. Poput trojanskog konja napunjena je čitavim arsenalom otrovnih aditiva koji vremenom migriraju, zagađuju okoliš i ugrožavaju zdravlje ljudi. Prohormonski otrov bisfenol "curi" iz polikarbonatne plastike, zabranjeni ftalati "cure" iz polivinilklorida (PVC), heksanon, kloroform i formaldehid "cure" iz PET-ambalaže... U današnjim uvjetima nametnute hiperprodukcije plastičnih proizvoda (176.1 milijuna tona godišnje), količine otrovnih aditiva postaju vrlo značajne, a ekološke i estetske posljedice poprimaju vidljive i nakazne oblike. Kršćanska inicijativa "Pro scientia" Glas Koncila, broj 30 (1570), 25.7.2004. Odgovornom kupovinom protiv GM-proizvoda Jedni znanstvenici, pozivajući se na načelo opreza, smatraju da ne postoje dostatni znanstveni dokazi da su genetski modificirani proizvodi sigurni za ljudsko zdravlje i okoliš. »Zemlja nutricionističkog kraha i pogubnih prehrambenih navika« (Draško Šerman) nametnula je građanima Europe i Hrvatske novu genetski modificiranu (GM) hranu. Koristeći politički i znanstveni pritisak, Sjedinjene Američke Države su uspješno ublažile europski otpor prema uvozu GM-hrane. Stoga će pojava takve hrane i proizvoda na europskom tržištu biti sve učestalija. Afera s GM-primjesama u kobasicama »Mini-poli« hrvatski je primjer posljedica ukinutog europskog moratorija na uvoz takozvane »nove hrane«. Referendum o istini Ta afera čakovečke tvrtke »Perutnina Ptuj - Pipo« potakla je javnu raspravu u hrvatskim medijima o sigurnosti, odnosno štetnosti genetski modificirane hrane. Nekoliko hrvatskih znanstvenika uporno ponavlja priču da je GM-hrana zdrava i sigurna, pa čak i sigurnija od one prirodne. S takvim stajalištem pridružili su se svjetskoj deklaraciji o GM-hrani koju je potpisalo dvadeset nobelovaca i više od tri tisuće znanstvenika. Potpisnici vjerojatno smatraju da valjanost znanstvenih činjenica mogu nametnuti prebrojavanjem i nadglasavanjem. Drugi znanstvenici, pozivajući se na načelo opreza, smatraju da ne postoje dostatni znanstveni dokazi da su takvi genetski modificirani proizvodi sigurni za ljudsko zdravlje i okoliš. Problem genetski modificiranih organizama počinje mnogo prije serviranja hrane na stol. Prva potencijalna žrtva takvih biotehnoloških manipulacija nije ljudsko zdravlje, već bioraznolikost prirode. Tu temu hrvatski potpisnici »deklaracije« redovito izbjegavaju. Posljedice GM-organizama i proizvoda na ljudsko zdravlje i prirodu ne mogu biti uočljive u kratkom roku. GM-proizvod nije bojni otrov koji izaziva trenutačnu smrt, ali njegovo puštanje u prirodu i hranidbeni lanac izaziva kumulativne, dugoročne i često nepredvidljive štete. Jedno je sigurno, sve dok traje rat znanosti i sukobljavanje znanstvenim referencama o štetnosti/sigurnosti GM-proizvoda, takvi proizvodi ne bi trebali biti dostupni na tržištu. »Imate pravo znati« Nažalost, prema riječima Marijana Jošta, profesora na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima, znanstvena utemeljenost argumenata »pro« i »contra« postaje sve manje važna: »Trenutačno, svi su argumenti u službi borbe za ekonomski opstanak EU ili veći profit korporacija SAD.« Upravo stoga sve važnijim postaje jedan aspekt ovog sukoba - označavanje GM-proizvoda. Isticanje jasne deklaracije o eventualnom sadržaju GM-primjesa u nekom proizvodu omogućuje svakom potrošaču slobodan izbor. Biranje proizvoda u trgovinama postaje danas sve češće čin odgovornosti, poruka industriji, ili jednostavno - prosvjed onih posljednjih u hijerarhiji slobodnog tržišta. Da bi taj izbor mogao biti dobro utemeljeno stajalište kupaca, informacija o proizvodu mora biti transparentna - to je zahtjev demokracije u formi »right to know« (»imate pravo znati«). Označavanje proizvoda dužnost je proizvođača i pravo potrošača, no iako je taj »zahtjev za etiketom« građanski i demokratski standard, uočljiv je otpor biotehnološke industrije i znanstvenih satelita prema takvom etiketiranju. Odgovoran »shopping« Građani trebaju biti svjesni da novcem koji troše pri kupovini određenih proizvoda potpomažu »misiju« industrije koja nudi te proizvode. Ukoliko građanima, iz bilo kojeg razloga, ne odgovara takva »misija«, imaju na raspolaganju vrlo jednostavnu, a za industriju prilično ozbiljnu metodu sankcija - bojkot proizvoda. Sve je to moguće ukoliko je »tržišna predstava« transparentna, što uključuje i korektno označavanje proizvoda: ime proizvođača, zemlju i vrijeme proizvodnje, sastav... Nasilje nad prirodom koje vrši biotehnološka industrija GM-proizvodima, izrabljivanje dječjeg rada u Kini (slučaj s »Nike« sportskom obućom) ili ekološka zagađenja zbog proizvodnje plastične ambalaže, mogu se djelomično umanjiti pravilnim odabirom proizvoda u trgovini. Odlazak u trgovinu tako prestaje biti običan »shopping«, već postaje čin društvene odgovornosti, svojevrsnog angažmana i poruke drugim ljudima. »Dućan u susjedstvu« postaje poligon za uvježbavanje odgovornosti koje potrošača pretvara u građanina. U suprotnom, kupovina proizvoda bez ikakvog stajališta pretvara građane u tržišne ovce koje se povode za reklamama, marketinškim spotovima ili tek za dubinom vlastitog džepa. U našoj državi u kojoj ljudi svakodnevnim sitnim »shoppingom« potroše više od milijardu dolara godišnje za uvoz »mješovite robe iz šlepera«, problem odgovornog »shoppinga« posebno je aktualan. Genetski modificirana hrana bit će samo još jedan uvozni proizvod za koji će građani nepotrebno trošiti novac. Američka biotehnološka industrija izgubila je više od deset milijardi dolara zbog otpora europskog i afričkog tržišta prema GM-proizvodima. Stoga političkim pritiscima i ukidanjem europskog moratorija nastoji omogućiti povrat novca. Međutim, mnogo će teže prisiliti informiranog građanina da kupovinom GM-proizvoda sudjeluje u financiranju i razvoju te biotehnološke industrije. Iako su svi građani prisiljeni sudjelovati u nametnutoj matrici »slobodne trgovine«, još uvijek postoji prostor za odgovorno ponašanje »u dućanu«. Supermarketi kao »tržišni hramovi koji pjevaju pobjedu modernog kapitalističkog društva nad oskudicom« (Pascal Bruckner) središta su primitivnog konzumerizma, no odgovorno ponašanje građanina-kupca može, barem djelomično, poremetiti idiličnu sliku tih »prvostolnica suviška«. Žarišta ushićenja kakva su trgovačka središta mogu se tako pretvoriti u poprište odgovornog protesta i pobune. Kao što nedjelja ne mora biti »shopping day«, nego postaje zanimljiv »socijalni eksperiment kada se zaustavlja kotač ekonomije« (Željko Tanjić), tako i svakodnevni odlazak u trgovinu ne mora biti običan »shopping«, već može postati eksperiment odgovornosti u kojem se slobodni odabir pri kupovini proizvoda temelji na ekološkoj, socijalnoj, pa i političkoj procjeni. Kršćanska inicijativa »Pro scientia« Glas Koncila, broj 12 (1552), 21.3.2004. |