Volonterstvo kao inherentno socijalno odgovorna djelatnost pravni aspekti
|
|  Yüklə 233 Kb.
|
4.3.4. Volontiranje maloljetnih osoba i prekogranično volontiranje Važno pitanje koje se regulira ovim Zakonom jest i volontiranje osoba mlađih od 18 godina. Maloljetnim osobama je potrebno omogućiti aktivno sudjelovanje u društvenim procesima te rast i razvoj vlastite osobnosti i socijalizaciju kroz pružanje prigoda za osobni doprinos i humanitarno djelovanje, ali ih je pritom važno zaštititi od iskorištavanja. Maloljetna osoba s navršenih 15 godina i starija maloljetna osoba može sklopiti ugovor o volontiranju i volontirati samo uz pisanu suglasnost zakonske zastupnice ili zastupnika. Maloljetni volonteri smiju volontirati isključivo na aktivnostima primjerenima njihovoj dobi, tjelesnom, psihičkom i moralnom stupnju razvoja i vještinama koje ne predstavljaju rizik za njihovo zdravlje, razvoj i uspjeh u izvršavanju školskih obveza, a osobita pozornost mora biti posvećena zaštiti dobrobiti, zdravlja i ćudoređa takvih volontera. S druge strane, maloljetna osoba mlađa od 15 godina života može biti uključena u obavljanje odgojno obrazovnih volonterskih aktivnosti kao aktivnosti usmjerenih općem dobru i odgoju za volontiranje, i to samo u svrhu odgoja i obrazovanja na način koji pridonosi njezinu razvoju i socijalizaciji, uz uvjet da je organizator volontiranja odgojno-obrazovna ustanova, ustanova socijalne skrbi ili druga pravna osoba koja organizira volontiranje u odgojne i obrazovne svrhe uz suglasnost nadležnih tijela državne uprave, odgojno-obrazovnih ustanova ili ustanova socijalne skrbi.68 U svakom slučaju, maloljetna osoba može prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti zakonske zastupnice ili zastupnika. U vezi s pitanjem prekograničnog volontiranja, ovim je Zakonom zauzeto stajalište kako je potrebno promicati volontiranje državljana Republike Hrvatske izvan granica Republike Hrvatske i volontiranje stranih volontera u Republici Hrvatskoj zbog pozitivnih učinaka koje ono ima i na volontera i na lokalnu zajednicu u kojoj osoba volontira. Međunarodnim volontiranjem se, kao što je već bilo riječi, potiče upoznavanje drugih kultura, međusobno razumijevanje i uvažavanje različitosti što je u skladu s tendencijama zakonodavstva Europske unije. Državljani Republike Hrvatske koji volontiraju u inozemstvu imaju sva prava i obveze predviđene ovim Zakonom i preuzetim međunarodnopravnim obvezama, a organizator volontiranja je obvezan ugovoriti prava iz ovoga Zakona za državljane Republike Hrvatske koji će volontirati u inozemstvu (čl. 17. st. 1. i 2.). Strani volonteri nisu do donošenja Zakona o volonterstvu mogli dobiti dozvolu privremenog boravka iz osnove volontiranja, dakle nisu mogli boraviti u Republici Hrvatskoj i volontirati dulje od tri mjeseca. Ugovor o volontiranju koji je u pisanu obliku i sukladan ovom Zakonu sada se smatra dokazom o opravdanosti privremenog boravka. Takvo je rješenja sukladno Europskoj konvenciji o promicanju transnacionalne i dugotrajne volonterske službe mladih (vidi, supra, pod 2.), no navedenu Konvenciju Republika Hrvatska još nije ratificirala.
Tijelo nadležno za provedbu Zakona o volonterstvu je središnje tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu međugeneracijska solidarnost, dakle, za sada,69 Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Ono prati stanje u području volonterstva te predlaže poduzimanje odgovarajućih mjera radi razvoja volonterstva. Jedna od važnijih konkretnih zadaća Ministarstva je prikupljanje podataka o broju organizatora volontiranja, broju volontera u RH i broju državljana RH koji volontiraju u inozemstvu, kao i drugih podataka vezanih uz volonterstvo u RH na temelju godišnjih izvješća organizatora volontiranja. Zakon ustrojava i posebno tijelo s temeljnom zadaćom promicanja daljeg razvoja volonterstva u našoj državi. Radi se o Nacionalnom odboru za razvoj volonterstva (u daljnjem tekstu: Odbor)70 koji djeluje kao savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske. Odbor ima 19 članova/ica koje čine predstavnici organizacija civilnog društva (7), ministarstava, lokalne i područne samouprave i vladinih ureda (6) te nezavisnih stručnjaka (6).71 Članovi/ce odbora imenovani su od strane Vlade Republike Hrvatske na sjednici održanoj 25. listopada 2007. godine, a mandat im traje dvije godine. U nadležnosti odbora je predlaganje mjera za unapređenje položaja volontera u društvu i predlaganje propisa o pogodnostima za volontere, odnosno inicijativa za donošenje ili izmjenu propisa kojima se uređuje volonterstvo. Nadalje, Odbor u javnom postupku, koji će uključiti sve zainteresirane strane, donosi Etički kodeks volontera. Njime će propisati pravila ponašanja volontera, organizatora volontiranja i korisnika volontiranja sukladno načelima volontiranja. Kodeks će biti objavljen u Narodnim novinama. (Krajnji rok za njegovo donošenje je 25. siječanj 2008. godine.) Nacionalni odbor donosi svoj pravilnik o radu te akcijski plan djelovanja za dvogodišnje razdoblje svojeg mandata. Zakonom je predviđen i jedan način novčanog nagrađivanja radi motiviranja volontera i organizatora volontiranja te promicanja vrijednosti volonterstva, i to kroz godišnju dodjelu Državne nagrade za volontiranje. Riječ je o najvišem priznanju što ga država dodjeljuje za volontiranje, doprinos promicanju volonterstva i druge volonterske aktivnosti. Nagrada se svečano dodjeljuje svake godine na Međunarodni dan volontera (dakle, 5. prosinca), a odluku o dodijeli nagrade donosi Odbor temeljem kriterija propisanih Pravilnikom o državnoj nagradi za volontiranje.72
Nesumnjivo mnogobrojne koristi volontiranja (psihološke, socijalne, odgojne, ekonomske, itd.) prepoznate su i pravno tretirane kako na međunarodnoj, tako i na nacionalnoj razini. U ovom smo radu ponovo naglasili kako zakonodavna šutnja u praksi znači otežavanje ove aktivnosti. Mogući problemi koji se javljaju kao posljedica nedostatka pravne zaštite kreću se od pogrešne primjene radnog zakonodavstva preko gubitka povlastica za nezaposlene, od obvezno-pravnih problema do obavljanja volonterskih dužnosti u opasnim uvjetima i činjenice da volonteri nisu svjesni svojih prava i obveza. Za Republiku je Hrvatsku očit postepeni, ali stabilan razvoj civilnog društva i civilnih inicijativa koje u velikom djeluju uključuju različiti volonterski angažman. Donošenje Zakona o volonterstvu predstavlja kulminaciju državnog priznanja važnosti volontiranja. Pregledom postojećih nacionalnih sustava utvrdilo smo da naš Zakon spada u prihvatljiviju varijantu pravne regulacije volonterskih djelatnosti, a njegove odredbe sadrže kvalitetna rješenja za veći dio identificiranih problema. Ipak, predstoji još niz koraka u pravcu daljeg razvoja i promocije volonterstva u RH. Smatramo da postoje četiri glavne skupine subjekata od kojih očekujemo takvu akciju. Prvu skupinu čine razna državna tijela, napose, Vlada RH i nadležna ministarstva. U njihovoj je nadležnosti prikupljanje podataka i vođenje evidencije o sveukupnim formalnim volonterskim aktivnostima u RH. Kao što smo objasnili, cjelovita slika o stanju neprofitnog sektora i, posebno, volonterstva još uvijek nije posve jasna. Na ovim je tijelima zadaća izmjene i prilagodbe poreznih propisa koji bi dodatno olakšali i stimulirali volonterske djelatnosti. Nadalje, valja se prisjetiti činjenice da je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, sukladno Operativnom planu djelovanja za 2006. i 2007. godinu Nacionalnog programa djelovanja za mlade, predvidjelo pokretanje postupka potpisivanja i ratifikacije Europske konvencija o promicanju transnacionalne i dugotrajne volonterske službe mladih, do kraja 2007. Za nadati se da će novi saziv Hrvatskog sabora u dogledno vrijeme dobiti na razmatranje relevantni prijedlog Zakona o potvrđivanju. Uz to, a u odnosu na ministarstvo nadležno za prosvjetu, Zakon o volonterstvu sadrži neizravnu obvezu prilagodbe odgojno-obrazovnih sadržaja u RH u pravcu promocije volontiranja. Tako čl. 2. st. 2. navodi da je "ulogu i značaj volontiranja potrebno prenijeti djeci i mladima kroz školovanje u odgojno-obrazovnim ustanovama Republike Hrvatske." U drugu skupinu subjekata svrstavamo primarno Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, ali i druga (savjetodavna) tijela i subjekte koje se bave promocijom civilnog društva (Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Savjet za razvoj civilnog društva, itd.). Ovi subjekti, nastavljajući svoju dosadašnju djelatnost, predstavljaju predvodnike na ovom polju. Odbor ima i zakonom propisane zadaće donošenja Etičkog kodeksa i akcijskog plana. Kao treću skupinu navodimo same nevladine organizacije kao najčešće organizatore volontiranja od kojih se očekuje dalja izrada kvalitetnih programa, usavršavanje, primjeri dobre prakse, a posebno umrežavanje i koordiniranje aktivnosti s drugim potencijalnim organizatorima ili korisnicima volontiranja (primjerice, s odgojno-obrazovnim ustanovama i ustanovama visokog obrazovanja). I, konačno, smatramo važnim istaknuti i ulogu medija koji u suvremenim uvjetima inflacije informacija i borbe za medijski primat igraju veliku ulogu u formiranju javne percepcije i svijesti. Promocija pozitivnih društvenih događaja i stremljenja poželjna je sama po sebi, a svakako bi doprinijela daljem razvoju volontiranja. Uz neprofitnost i opću korisnost, prisjetimo se na kraju i trećeg osnovnog definitornog elementa volontiranja - dobrovoljnost. Zakon je ovdje jasan: obavljene aktivnosti ili usluge koje nisu učinjene slobodnom voljom volontera ne smatraju se volontiranjem (čl. 16.). Različita ranije spomenuta strana i domaća istraživanja ukazuju da volontiranje u ranijoj dobi stvara podlogu za kasnije aktivno uključivanje u nove volonterske projekte. Volontiranje svakako valja poticati, ali konačan izbor – volontirati ili ne - mora ostati u rukama pojedinca. 1 O tome smo pisali u ranijim radovima. Vidi, primjerice, Barić, S.: "Civilno društvo i regionalna suradnja u kontekstu odnosa RH s EU", u: Zborniku radova s međunarodnog znanstvenog skupa 'Prekogranična i regionalna suradnja', Rijeka, 6. i 7. listopada 2006., Pravni fakultet, 2006., str. 118 i 132; "Pravna pomoć i neprofitne organizacije u RH», u: Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 25, br. 2/2004, str. 935-956 te «Pravni sustav suradnje neprofitnih organizacija s vladom i tijelima lokalne samouprave i uprave u Republici Hrvatskoj», ICNL – B.a.B.e., Zagreb, 2000. 2 Hrv. dobrovoljac ili dragovoljac, dobrovoljni ili dragovoljni rad. Polemike oko jezične purifikacije u nastojanju promoviranja hrvatskih izraza nasuprot internacionalizmima bile su prisutne i u saborskoj raspravi tijekom donošenja Zakona o volonterstvu. Tako je zastupnik S. Letica tražio usvajanje termina “dragovoljni rad”. Vidi: Prijedlozi i mišljenja dani na prijedlog zakona koje predlagatelj nije prihvatio ili ih je djelomično prihvatio, s obrazloženjem, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, 2007. Čak i da je konačna verzija zakonskog teksta usvojila hrvatsku inačicu, smatramo da je riječ volonterstvo duboko ukorijenjena u svakodnevni rječnik te ju dalje rabimo u ovom radu. U tom smislu se u potpunosti priklanjamo argumentaciji koju navodi Gordana Forčić u svom istraživanju: “U ovome istraživanju, kao i prilikom istraživanja 2001. godine, koristili su se termini volonter i volonterstvo. Naime, s obzirom da se alternativni termini kao što su dobrovoljac, dragovoljac najčešće vezuju uz vojnu službu, odlučili smo i nadalje koristiti termin volonter, koji je i međunarodno prepoznatljiv. Rječnik hrvatskoga jezika Vladimira Anića (Zagreb, 1991.) navodi obje riječi, volonter i volontirati: dobrovoljno ili besplatno vršiti neku službu, raditi kao volonter (str. 814). Polazimo od toga da je postojanje riječi volonter u Rječniku hrvatskoga jezika utemeljeni razlog za njegovo korištenje.” Forčić, G., Volonterstvo i razvoj zajednice: sudjelovanje građana u inicijativama u zajednici. Istraživanje uključenosti građana u civilne inicijative u zajednici kroz volonterski rad., Udruga za razvoj civilnog društva SMART, Rijeka, 2007., str. 11. 3 Žižak, A. (2004.), “Supervizija volontera”, u: Ajduković, M. i Cajvert, L. (ur.), Supervizija u psihosocijalnom radu, Zagreb: Društvo za psihološku pomoć, str. 359 - 377. 4 Citirano prema Bežovan, G., “Neprofitni sektor i socijalna politika”, u: Sustavi socijalne politike, Puljiz, V. i dr., Zagreb: Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta, 2000., str. 219 - 244. 5 Hal, T., Meijs, L., Steenbergen, M., Volunteering and participation on the agenda: Survey on volunteering policies and partnerships in the European Union, Utrecht: CIVIQ, 2004. 6 Iako se radi o pojmu kojeg naizgled nije teško razgraničiti od ostalih oblika društvene djelatnosti, valja spomenuti i aktivnosti koje uključuju sva tri elementa definicije volonterstva, a ipak se takvim ne mogu smatrati. Dakle, volontiranjem se ne smatra: samo članstvo u nekoj organizaciji civilnog društva (mnoge udruge imaju stalne zaposlenike), zatim skrb pružena članovima obitelji (budući se radi o samorazumljivom ponašanju), glasanje na izborima i plaćanje poreza (osnovne sastavnice građanskog statusa), stručna praksa i usavršavanje (nužan preduvjet za obavljanje određenog zanimanja), civilno služenje vojnog roka (pravo zamjene jedne obveze drugom), dobrovoljno podvrgavanje medicinskim pokusima bez naknade, itd. 7 Detaljnije o povijesnom razvoju ovog pojma od pred-grčkih temelja, preko grčke i rimske filantropije, zatim židovske i kršćanske do suvremenih reformi društvene brige i modernog značenja, vidi u natuknici «Filantrophy» (autorica Merle Curti), u: The Dictionary of the History of Ideas, ur. Wiener, P. P., Malmillan Publishing Company, New York, 1973. 8 Nacionalna strategiju stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva, http://zaklada.civilnodrustvo.hr/files/Strategija_12_07_06.pdf, 12. srpnja 2006, 15. prosinca 2007., str. 34. 9 Barić, S., Civilno društvo…, cit., str. 120-122. 10 Spomenimo samo najnoviju i najsveobuhvatniji studiju društvenog kapitala u nas, vidi, Šalaj, B., Društveni kapital, Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 2007. 11 Radi se o tzv. refleksivnoj deliberativnoj poliarhiji, o čemu smo također već pisali. Barić, S., Civilno društvo…, cit., str. 122-127. 12 Vidi http://www.volontiram.info/volon/index.html, posjećeno 22. rujna 2007. 13 Nekim ljudima volontiranje omogućuje da djeluju u skladu s osobnim uvjerenjem o važnosti pomaganja drugima. Za druge, volontiranje ima funkciju propitivanja i shvaćanja, gdje kroz volontiranje oni zadovoljavaju želju da razumiju ljude kojima pomažu, organizaciju za koju volontiraju ili same sebe. Nekim ljudima volontiranje omogućuje da nauče nove vještine koje im mogu pomoći u pronalaženju zaposlenja ili u razvoju karijere. Za neke volontiranje predstavlja uspostavljanje novih društvenih kontakata i susretanje novih i zanimljivih ljudi. Volontiranje može pomoći osobi da podigne svoje samopoštovanje čineći da se bolje osjeća sama sa sobom. Volontiranje može poslužiti pojedincima/kama da pobjegnu od negativnih osjećaja krivnje ili osamljenosti. 14 Salamon, Lester M., Global Civil Society: An Overview, John Hopkins Comparative Nonprofit Sector Project, 2003., http://www.jhu.edu/~ccss, 15. rujan 2007. Samo u Poljskoj, 87% OCD-a ovisi o volonterima. 15 Salamon, Lester M., Sokolowski, Wojciech, “Volunteering in Cross-National Perspective: Evidence From 24 Countries”, Working Papers of the Johns Hopkins Comparative Nonprofit Sector, Project no. 40. Baltimore: The Johns Hopkins Center for Civil Society Studies, 2001., http://www.jhu.edu/~ccss, 15. rujan 2007. 16 Report of Social, Health and Family Affairs Committee, Improving the Status and Role of Volunteers as a Contribution by the Parliamentary Assembly to the International Year of Volunteers 2001, Doc. 8917 od 22. prosinca 2000. Izvor: http://www.iyv2001.org/infobase/legal/00_12_22CouncilEurope.htm, 10. rujna 2007. 17 UNV4D volonteri pomažu i u organizaciji i provođenju lokalnih i nacionalnih izbora, kada je to potrebno te sudjeluju u velikom broju humanitarnih projekata i projekata očuvanja mira. Dapače, UNV4D čini jednu trećinu ukupnog UN angažmana u civilnim operacijama očuvanja mira. Detaljnije vidi na http://www.unv.org, 20. rujna 2007, 20. rujna 2007. 18 UN Millenium Declaration - Resolution A/55/L.2, http://www.un.org/millennium/declaration/ares552e.htm, 8. rujna 2000., 5. rujna 2007. Milenijska deklaracija, polazeći od temeljnih vrednota koje smatra esencijalno važnim za stabilne međunarodne odnose u 21. stoljeću (sloboda, jednakost, solidarnost, tolerancija, poštivanje prirodnog okoliša i podjela odgovornosti za dobrobit svih ljudi svijeta), identificira 7 milenijskih ciljeva: 1. osiguranje mira, sigurnosti i razoružanja; 2. razvoj i iskorjenjivanje siromaštva; 3. zaštitu okoliša kao zajedničkog dobra; 4. promicanje ljudskih prava, demokracije i dobre vladavine; 5. zaštitu slabih i nemoćnih; 6. zadovoljenje posebnih potreba naroda Afrike i 7. daljnje osnaživanje same OUN.» 19 http://www.iave.org, 25. rujna 2007. 20 Uz to, “volonterstvo kao kamen temeljac civilnoga društva oživljava najplemenitija stremljenja čovječanstva zauzimanje za mir, slobodu, mogućnost izbora, sigurnost i pravičnost za sve ljude”, te stvara “mogućnost premošćivanja razlike koje nas dijele, uči kako zajedno živjeti u zdravim i zadovoljavajućim zajednicama, kako bismo oblikovali svoju zajedničku sudbinu.” Hrvatski prijevod dostupan je na mrežnoj stranici: http://www.volontiram.info/volon/index.html, 20. rujna 2007. 21 http://www.worldvolunteerweb.org/policy/international/resolutions/2002GA_A_RES_56-38/, 10. rujna 2007. 22 CIVICUS, međunarodna nevladina organizacija sa savjetodavnim statusom pri Gospodarskom i socijalnom vijeću OUN-a osnovana je 1993. godine. Danas okuplja mrežu od preko 30,000 organizacija u 105 država. Detaljnije vidi na mrežnim stranicama http://www.civicus.org/new/default.asp, 20. rujna 2007. 23 Preporuka Vijeća Europe br. R (94)4 Odbora ministara država članica o promociji volonterske službe (1994), COE.C.1.1 ; REC(94)4. 24 Volontiranje je opisano kao djelatnost "otvorena za sve, neplaćena, slobodnom voljom prihvaćena, obrazovnog karaktera (neformalno učenje) i s dodanom društvenom vrijednošću.» Follow-up to the White Paper on a New Impetus for European Youth - Proposed common objectives for voluntary activities among young people in response to the Council Resolution of 27 June 2002 regarding the framework of European cooperation in the youth field, COM/2004/0337. http://europa.eu.int/eur-lex/lex/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:52004DC0337:EN:HTML, 11. rujna 2007. 25 Preporuka VE br. 1496(2001) 'Poboljšanje položaja i uloge volontera u društvu', COE.C.2.1 1 ; REC.1496(2001). 26 Tom su prilikom utvrđena načela buduće regulacije: «promocija volontiranja mladih, posebice dugotrajnog kako na nacionalnoj, tako i na Europskoj razini, te priznanje odgovarajućeg pravnog statusa tijekom volontiranja.» ETS 175 - Explanatory report, http://conventions.coe.int/Treaty/EN/Reports/Html/175.htm. 27 Točnije, prvog dana u mjesecu nakon proteka roka od tri mjeseca računajući od dana pete ratifikacije. Konvencija je otvorena za potpis i ratifikaciju državama članicama Vijeća Europe i državama nečlanicama koje su stranke Europske kulturne konvencije (Bjelorusija i Sveta Stolica). Otvorena je mogućnost da joj pristupi i Europska zajednica. Do 31. prosinca 2007. godine Konvenciju je potpisalo 9 država, a ratificirao ju je samo Luksemburg. Hrvatska za sada nije potpisnica. Za trenutno stanje vidi, http://conventions.coe.int/. 28 Hadži-Miceva, K., Komparativna analiza europskih pravnih sustava i prakse glede volontiranja, BCNL i ECNL, Sofija, 2006., www.bcnl.org, 15. rujna 2007. 29 Tako, primjerice, u Latviji udruge nisu bile u mogućnosti nadoknaditi troškove volonterima jer je za to bilo potrebno potpisivanje ugovora o radu. Ujedno, ugovor o radu podvrgnuo bi volontere zakonima o radu i pravilima o minimalnom dohotku. Stephens, R., Latvian Volunteerism: In Search of a Favorable Environment, SEAL, Fall 2001. 30 Tutr, V., Komentar Prijedloga zakona za češke volontere, SEAL, Fall 2001. 31 Zbornik s međunarodnog skupa Legal Issues Affecting Volunteers and Volunteering in Europe, Varšava, Poljska, 23.-26. siječnja 2002. Međunarodni centar za neprofitno pravo (ICNL) je okupio grupu međunarodnih stručnjaka kako bi proveo sveobuhvatnu procjenu pravnih pitanja volontiranja u Europi, raspravio i pripremio najbolju praksu (Recommendations and Conclusions on Legal Issues Affecting Volunteers). Preporuke su preuzete i adaptirane prilikom izrade zakona u Češkoj i Litvi (prve zemlje u srednje i istočne Europe koje su donijele zakone ili pravila u ovom području), Hrvatskoj, BIH i Madžarskoj. Vidi, www.icnl.org, 10. srpanj 2007. 32 Slično je i u Estoniji gdje organizacije civilnog društva koje žele pokriti troškove volontera to moraju učiniti kroz ugovor o radu ili neki drugi obveznopravni ugovor pa su sve isplate podložne oporezivanju. Hadži-Miceva, op.cit., str. 8. 33 “Volunteerism and Legislation: A Guidance Note,” pripremila Inter-Parliamentary Union, International Federation of Red Cross and Red Crescent Societies and UN Volunteers. http://www.unv.org/fileadmin/docdb/pdf/2003/Guidance_Note_en.pdf, 13. rujna 2007. U istom smislu i Hadži-Miceva, op.cit., str. 9.: “Pretjerana regulacija volontiranja bila bi problematična jer može obeshrabriti spontane inicijative, stvoriti teret malim OCD-ima i imati zastrašujući učinak na volonterski duh.” 34 Prvi takav zakon donesen je 1964. godine u Njemačkoj. 35 Dokumentacija pripremljena uz Konačni prijedlog Zakona o volonterstvu RH, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Zagreb, ožujak 2007. 36 Loc.cit. Vidi i Legal Status of Volunteers, www.avso.org, 24. travanj 2007. 37 Zakon o volonterskoj službi, 2002., www.avso.org, 24. travanj 2007. 38 U ovom radu ne može podrobno raspravljati o statusu organizacija od opće/javne koristi/dobra. O potrebi preciznijeg zakonskog reguliranja takvih organizacija u RH, kao i o uvođenju pratećih povlastica, pisali smo ranije, vidi, Barić, S., Pravni sustav suradnje..., cit., str. Recentnu studiju i usporedno pravni prikaz vidi u Ivanović, M., Pravni okvir za djelovanje nevladinih organizacija koje u Republici Hrvatskoj obavljaju djelatnosti od javnog interesa (stanje na dan 30. rujna 2005.) i Moore, D., Status organizacija koje djeluju za opće/javno dobro: Međunarodni pregled, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zagreb, 2005., http://zaklada.civilnodrustvo.hr/, 30. listopad 2006. 39 Uz to, zakon određuje obveznu registracije kod nadležnog ministarstva za one organizacije koje rade s volonterima, pri čemu je sam postupak registracije iznimno tegoban i birokratiziran. Organizacija je potom dužna voditi registar svih volontera, a podatke mora čuvati 5 godina nakon prestanka pravnog odnosa s volonterom. www.avso.org, 24. travanj 2007. 40 Europski centar za neprofitno pravo (ECNL) je međunarodna nevladina organizacija čija je misija promocija i pomoć u stvaranju poticajnog pravnog okruženja za razvoj civilnog društva u Europi, s posebnim fokusom na zemlje središnje i istočne Europe. Detaljnije o ECNL, vidi, http://www.ecnl.org. Smjernice, vidi, u Hadži-Miceva, K., op.cit., str. 40. 41 Neke od organizacija koje su djelovale u tom razdoblju su: Društvo “Demorotkinja”, Katoličko dobrotvorno žensko društvo u Osijeku, Gospojinsko društvo u Požegi,Bjelovaru, Slavonskom Brodu. Vidi i Benyovsky, Lucija, “Dobrotvorna gospojinska (ženska) društva u Hrvatskoj od osnivanja do Prvog svjetskog rata“, u: Časopis za suvremenu povijest, god. 30 (1998), br. 1, str. 73-93. Tijekom i poslije Prvog svjetskog rata sva gospojinska društva djelovala su pod nazivom “Podružnice Crvenog križa” ili različiti gradski odbori. 42 Vidi, primjerice, Bežovan, G., «Struktura civilnog društva u RH», u: Politička misao, vol. 39, 1/2002, str. 63-87 Črpić, G. i Zrinščak, S., „Civilno društvo u nastajanju. Slobodno vrijeme i dobrovoljne organizacije u Hrvatskoj, u: Baloban, J. (prir.), U potrazi za identitetom. Komparativna studija vrednota: Hrvatska i Europa, Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga, 2005., str. 19 - 44. 43 Vidi i Forčić, G., op. cit., str. 13-14. 44 Nacionalna strategiju stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva, op. cit., str. 35. 45 Ledić, J., "Biti volonter/volonterka?", Udruga za razvoj civilnog društva SMART, Rijeka, 2001. i Forčić, G., op. cit. 46 Usporedbe radi, vidi Ledić, J., op.cit., str. 2: "59% mladih u SAD-u u dobi od 12 do 17 godina volontira 3,5 sati tjedno, a količina volonterskog rada u organizacijama civilnog društva jednaka je 9 milijuna poslova na puno radno vrijeme." 47 Detaljan pregled važnijih volonterskih aktivnosti vidi u Fročić, G., op. cit., str. 14-18. 48 Podatak Registra udruga RH da je registrirano do listopada 2007. godine registrirano nešto manje od 31.000 udruga ne govori koliko ih stvarno djeluje. 49 Najrecentnije i najpotpunije istraživanje koje se bavi ovim pitanjima je ono iz 2006. godine. Vidi Forčić, G., op. cit., str. 116-128. 50 NN 139/2004, ZID NN 174/2004. 51 NN 96/2003. 52 NN 92/2001 i Odluka Ustavnog sudar RH br. U-I-2441/2001, U-I-1107/2002, NN 28/2003. 53 NN 137/2004 (pročišćeni tekst). 54 Pojedine međunarodne humanitarne organizacije tijekom domovinskog rata u Hrvatskoj nazivali su svoje honorarne suradnike volonterima, jer im nisu isplaćivali honorar za izvršeni posao sukladno ekonomskoj cijeni na tržištu rada. Takva praksa dovela je do čestog nerazumijevanja samoga koncepta volonterstva i volontera u Hrvatskoj te rastom nerealnih očekivanja da se volonterski rad honorira. Dodatnom nerazumijevanju doprinijelo je i uvođenje civilnoga služenja vojnoga roka i ovdje spomenutog mehanizma volontera-pripravnika, putem kojega se može odrediti obvezna praksa u cilju polaganja stručnoga ispita (prisutno kod svih pomažućih djelatnosti). 55 NN 35/2005. 56 Ured za udruge osnovan je Uredbom o Uredu za udruge 1998. godine (NN br. 132/1998) radi obavljanja stručnih poslova iz djelokruga Vlade Republike Hrvatske u vezi sa stvaranjem uvjeta za partnerske odnose i međusektorsku suradnju s neprofitnim sektorom, poglavito s udrugama u Republici Hrvatskoj. Ured ima širok raspon mogućeg djelovanja, od suradnje na kreiranju i predlaganju novih zakonskih okvira za djelovanje nevladinog, neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj, do izrade programa, standarda i preporuka za financiranje djelovanja organizacija civilnoga društva iz državnoga proračuna i drugih javnih izvora, kao i iz pretpristupnih i strukturnih fondova Europske unije. Uredba o Uredu za udruge, NN br. 70/2001 i Uredba o ID NN 127/2007. 57 Vidi, Mataga, Z., Analiza postojećeg pravnog okvira za volontiranje u Republici Hrvatskoj, ICNL – Ured za udruge Vlade RH i Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, Zagreb, rujan 2002. 58 Vidi bilj. 36. 59 Savjet za razvoj civilnoga društva osnovan je kao savjetodavno i stručno tijelo Vlade Republike Hrvatske. Djelovanje Savjeta temelji se na Odluci o osnivanju Savjeta za razvoj civilnoga društva, NN br. 26/2002 i Odlukama o izmjenama i dopunama Odluke o osnivanju Savjeta (NN 111/2003, 34/2004 i 11/2007), kojom je propisano da je zadaća Savjeta praćenje, analiza i evaluacija provedbe Programa suradnje Vlade RH i nevladinog, neprofitnog sektora u Hrvatskoj, strategije razvoja civilnoga društva kao i financijske potpore iz državnog proračuna za projekte i programe udruga. Stručne i administrativne poslove za Savjet obavlja Ured za udruge, a Savjet svoj rad uređuje Poslovnikom. 60 U Radnoj skupini su osim predstavnika Ministarstva, imenovani i predstavnici Ureda za udruge Vlade RH, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva te udruga (SMART, GONG, Most, Volonterski centar Zagreb i Trenerski forum). 61 Narodne novine br. 58/2007. 62 Čl. 3. st. 3. definira dugotrajno volontiranje kao "ono koje volonterka i/ili volonter obavljaju najmanje 20 sati tjedno, najmanje tri mjeseca bez prekida." 63 Čl. 5.: "(1) Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, ne smatra: – dobrovoljno obavljanje usluga ili aktivnosti koje su u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, drugim propisima Republike Hrvatske te preuzetim međunarodnopravnim obvezama, – obavljanje usluga ili aktivnosti za koje postoji uvjet isplate ili potraživanja novčane nagrade odnosno druge imovinske koristi, a koje se obavljaju bez zasnivanja radnog odnosa uređenoga Zakonom o radu, – obavljanje poslova koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježja poslova za koje se osniva radni odnos sukladno Zakonu o radu, – stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad) uređeno Zakonom o radu ili drugim propisima, – obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna ugovorna strana obvezna pružiti drugoj ugovornoj strani na temelju ugovora, osim ugovora o volontiranju, – obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna osoba obvezna pružiti drugoj osobi na temelju zakona ili drugih propisa, – izvršavanje posebnih obveza sukladno sudskim odlukama i presudama, – obavljanje usluga ili aktivnosti koje su uobičajene u obiteljskim, prijateljskim ili susjedskim odnosima. (2) Obavljanje usluga ili aktivnosti koje se ovim Zakonom smatraju volontiranjem ne uključuje besplatno i nepovratno davanje imovine, novca ili besplatno davanje na uporabu pokretnina i nekretnina." 64 Uz to, čl. 11. st. 2., navodi: "Zabranjeno je volontiranje u trajanju duljem od 40 sati tjedno u razdoblju duljem od šest mjeseci bez prekida od najmanje šest mjeseci." 65 Kada je korisnik volontiranja osoba iz jedne od navedenih osjetljivih skupina, volonter ne smije biti: osoba kojoj traje sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja ili obveznog liječenja od ovisnosti ili zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti koja je u vezi s djelatnosti volontiranja; osoba pravomoćno osuđenima za kazneno djelo protiv života i tijela, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži; osoba prema kojoj je izrečena prekršajno-pravna sankcija propisana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji. 66 Ostale situacije uključuju volontiranje povezano s povećanim rizicima za život i zdravlje volontera; volontiranje državljana Republike Hrvatske u inozemstvu, a koje organiziraju ili suorganiziraju organizatori volontiranja sa sjedištem u Republici Hrvatskoj; volontiranje s djecom, osobama s invaliditetom, osobama s teškoćama u razvoju, starim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti. (čl. 26. st. 2.) 67 Zakon propisuje prekršajne kazne za organizatore volontiranja u slučaju kršenja obveze o sklapanju pisanog ugovora, odnosno o izdavanju pisane potvrde (čl. 37.). 68 Osobama mlađim od 15 godina zabranjeno je obavljati volonterske aktivnosti u razdoblju između 20 sati i 6 sati radnim danom u kojemu ima školske obveze te između 23 sata i 6 sati vikendom ili praznicima. (čl. 13. st. 3.) 69 Rad govori o stanju na dan 31. prosinca 2007. godine. 70 Čl. 20. Zakona: "U ostvarivanju svojih zadaća Odbor neposredno surađuje s: Uredom za udruge, Savjetom za razvoj civilnog društva, Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva i drugim tijelima Vlade Republike Hrvatske, središnjim tijelima državne uprave, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i organizacijama civilnog društva." Članovi Odbora ne primaju naknadu za rad, ali imaju pravo na naknadu opravdanih troškova nastalih sudjelovanjem u radu Odbora. 71 Čl. 21. st. 2. Zakona: "Vlada Republike Hrvatske imenuje članove Odbora, i to: - jednu predstavnicu ili jednog predstavnika Ministarstva, - jednu predstavnicu ili jednog predstavnika Ureda za udruge, - jednu predstavnicu ili jednog predstavnika Ureda za ljudska prava, - jednu predstavnicu ili jednog predstavnika Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, - jednu predstavnicu ili jednog predstavnika središnjeg tijela državne uprave u čijem je djelokrugu obrazovanje, - jednu predstavnicu ili jednog predstavnika središnjeg tijela državne uprave u čijem je djelokrugu socijalna skrb, - sedam predstavnica ili predstavnika organizacija civilnog društva koje su organizatori volontiranja, - šest nezavisnih stručnjaka koji se bave volonterstvom i civilnim društvom i to: tri predstavnice ili predstavnika na prijedlog organizacija civilnog društva i tri predstavnice ili predstavnika na prijedlog tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave."
72 Narodne novine br. 106/2007. Prvi dobitnici nagrade su: za kategoriju volontera godine, gđa Zdenka Marasović, za pruženu pomoć i suradnju u radu Zajednice Cenacolo bivših ovisnika iz Trilja te, za kategoriju organizatora volontiranja, Udruga za rad s mladima „Breza“ iz Osijeka za promicanje interesa mladih ljudi koji su trebali napustiti odgojne ustanove u postupku uključivanja u društvenu zajednicu, zadovoljenju kulturnih potreba kao i potreba za osposobljavanjem za samostalan život.
|