Vlada republike hrvatske

1. 800 mg/m3 za postrojenja ulazne toplinske snage veće od ili jednake 400 MW, koja ne rade više od 1500 sati godišnje.

2. 1200 mg/m3 za postrojenja koja su tijekom 12-mjesečnog razdoblja koje je završilo 1. siječnja 2001. godine koristila i još uvijek koriste kruta goriva s udjelom hlapivih spojeva < 10%.

3. 450 mg/m3 za postrojenja koja ne rade više od 1500 sati godišnje.

4. 100 mg/m3 za postrojenja za koja je akt za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja izdan prije 1. srpnja 1987. godine i koja koriste kruta goriva čija je toplinska vrijednost manja od 5800 kJ/kg, maseni udio vlage > 45%, kombinirani maseni udio vlage i pepela > 60% i udio kalcijevog oksida > 10%.

5. 100 mg/m3 za postrojenja ulazne toplinske snage manje od 500 MW koja koriste tekuće gorivo s udjelom pepela > 0,06%.

Napomene:

1. Prirodni metan s (volumnim) udjelom inertnih tvari i ostalih sastojaka ne većim od 20%.

2. 75 mg/Nm3 u sljedećim slučajevima (kad se učinkovitost plinske turbine utvrđuje u uvjetima baznog opterećenja prema ISO-u):

– plinske turbine koje se koriste u kombiniranim sustavima za proizvodnju toplinske i električne energije, čija je ukupna učinkovitost veća od 75%;

– plinske turbine koje se koriste u postrojenjima s kombiniranim ciklusom, čija je ukupna prosječna godišnja električna učinkovitost veća od 55%;

– plinske turbine za mehaničke pogone.

3. Za plinske turbine s jednim ciklusom, koje ne spadaju ni u jednu od kategorija navedenih u napomeni 2., ali imaju učinkovitost veću od 35% (u uvjetima baznog opterećenja prema ISO-u) GVE je 50 x η/35, gdje je η stupanj učinkovitosti plinske turbine (u uvjetima baznog opterećenja prema ISO-u) izražen kao postotak.

1. 800 mg/m3 za postrojenja koja ne rade više od 1500 sati godišnje.

2. 850 mg/m3 za postrojenja koja ne rade više od 1500 sati godišnje.

3. 400 mg/m3 za postrojenja koja ne rade više od 1500 sati godišnje.

4. 450 mg/m3 u slučaju sagorijevanja lignitnog praha.

5. 450 mg/m3 za postrojenja koja ne rade više od 1500 sati godišnje.

6. 450 mg/m3 za postrojenja kojima je dozvola izdana prije 1. srpnja 1987. godine i koja ne rade više od 1500 sati godišnje.

7. 450 mg/m3 za postrojenja za izgaranje u kemijskim postrojenjima koja tekuće ostatke proizvodnje koriste kao nekomercijalno gorivo za vlastitu potrošnju.

8. Prirodni metan s volumnim udjelom inertnih tvari i ostalih sastojaka ne većim od 20%.

Obrazac D.2.

GVE relevantne za izračun pojedinačnih doprinosa gornjoj granici emisija NOx za 2019. godinu za plinske turbine i plinske motore

	GVE za NOx (mg/m3)
Plinski motori (koji koriste plinska goriva)	100
Plinske turbine (uključujući plinske turbine s kombiniranim ciklusom (CCGT) koje koriste sljedeća goriva:
Prirodni plin (napomena 1.)	50 (napomene 2., 3. i 4.)
Plinska goriva osim prirodnog plina	120 (napomena 5.)
Laki i srednji destilati	120 (napomena 5.)

Referentni sadržaj kisika je 15%.

Napomene:

1. Prirodni plin je prirodni metan s volumnim udjelom inertnih tvari i ostalih sastojaka ne većim od 20 %.

2. 75 mg/m3 u sljedećim slučajevima (kad se učinkovitost plinske turbine utvrđuje u uvjetima baznog opterećenja prema ISO-u):

– plinske turbine koje se koriste u kombiniranim sustavima za proizvodnju toplinske i električne energije, čija je ukupna učinkovitost veća od 75%;

– plinske turbine koje se koriste u postrojenjima s kombiniranim ciklusom, čija je prosječna godišnja ukupna električna učinkovitost veća od 55%;

– plinske turbine za mehaničke pogone.

3. Za plinske turbine s jednim ciklusom koje ne spadaju ni u jednu od kategorija navedenih u napomeni 2., ali imaju učinkovitost veću od 35% (u uvjetima baznog opterećenja prema ISO-u) GVE je 50 x η/35, gdje je η stupanj učinkovitosti plinske turbine (u uvjetima baznog opterećenja prema ISO-u) izražen kao postotak.

4. 150 mg/m3 za postrojenja koja ne rade više od 1500 sati godišnje.

5. 200 mg/m3 za postrojenja koja ne rade više od 1500 sati godišnje.

Obrazac D.3.

Minimalne stope odsumporavanja relevantni za izračun pojedinačnih doprinosa gornjim granicama emisija za 2016. godinu za SO2 u slučaju postrojenja za izgaranje koja koriste domaća kruta goriva i na koje nije moguće primijeniti GVE iz priloga 7. i 8. ove Uredbe zbog visokog sadržaja sumpora u domaćem krutom gorivu

Ukupna ulazna toplinska snaga	Minimalna stopa odsumporavanja
50-100 MW	80%
> 100-300 MW	90%
> 300 MW	96% općenito 95 % za postrojenja koja sagorijevaju naftonosni škriljevac

Dodatak II.

Određivanje gornjih granica emisija

I. METODA IZRAČUNAVANJA DOPRINOSA POJEDINAČNIH UREĐAJA ZA LOŽENJE I PLINSKIH TURBINA I PLINSKIH MOTORA GORNJIM GRANICAMA EMISIJA ZA 2016. I 2019. GODINU

1. Općeniti primjer

Za utvrđivanje primjenjivih gornjih granica emisija za neku onečišćujuću tvar za godine 2016. i 2019., doprinos svakog uređaja za loženje, plinske turbine i plinskog motora izražen u tonama na godinu (t/god.) računa se pomoću sljedeće formule:

Doprinos gornjoj granici (t/god.) = protok otpadnih plinova (Nm3/god.) × GVE (mg/Nm3) × 1,0 × 10–9

gdje je:

– »GVE« je relevantna granična vrijednost emisije za predmetnu onečišćujuću tvar, izražena u mg/Nm3, pod pretpostavkom da je volumni sadržaj u otpadnom plinu 6 % kad se radi o krutim gorivima, 3% kad se radi o tekućim i plinskim gorivima (za postrojenja za izgaranje koja nisu plinske turbine ili plinski motori) i 15 % kad se radi o plinskim turbinama i plinskim motorima.

2. Poseban slučaj uređaja za loženje, plinskih turbine i plinske motore koji koriste različite vrste goriva i/ili se sastoje od različitih vrsta postrojenja

Jednadžba iz točke 1. ovoga dodatka ne može se koristiti za uređaje za loženje, plinske turbine i plinske motore koja su u razdoblju 2001. – 2010. koristila različite vrste goriva (istovremeno ili ne) ili se sastoje od različitih vrsta postrojenja.

Za izračun doprinosa tih uređaja za loženje, plinskih turbina i plinskih motora gornjim granicama emisija treba primjenjivati različite GVE i/ili referentnih uvjeta. Za to se koristi sljedeća metoda.

Doprinos gornjoj granici (t/god.) = Σ [protok otpadnih plinova (Nm3/god.) × GVE (mg/Nm3) × 1,0 × 10–9]

Ova jednadžba podrazumijeva da se za svaku vrstu goriva korištenog u razdoblju 2001. – 2010. prosječna godišnja količina otpadnog plina (Nm3/god.) množi s relevantnom GVE (koja odgovara ukupnoj nazivnoj ulaznoj toplinskoj snazi cijelog postrojenja za izgaranje). Dobiveni se umnošci zatim zbrajaju za sve korištene vrste goriva.

Za svaku vrstu goriva treba osigurati da pomnožena količina otpadnog plina i GVE budu izražene pri jednakom referentnom sadržaju kisika.

Isti se pristup primjenjuje ako se u razdoblju 2001. – 2010., uzimajući u obzir pravila akumulacije iz članka 106. ove Uredbe, jedno postrojenje za izgaranje sastojalo od kombinacije različitih vrsta postrojenja. Ilustrativni primjeri su:

– jedna ili više plinskih turbina u kombinaciji s jednom ili više vrsta postrojenja za izgaranje,

– jedan ili više plinskih motora u kombinaciji s jednom ili više vrsta postrojenja za izgaranje.

3. Minimalna stopa odsumporavanja (MSO)

Jednadžba iz točke 1. ovoga Dodatka ne može se koristiti za uređaje za loženje koji koriste domaća kruta goriva[1] i koja zbog karakteristika tih goriva ne mogu ispuniti uvjete u pogledu relevantnih GVE koje su za sumporov dioksid utvrđene u prilogu 12. ove Uredbe.

Za takve se uređaje za loženje pri izračunu njihovog doprinosa gornjoj granici emisija primjenjivoj za sumporov dioksid umjesto GVE mogu koristiti odgovarajući minimalni stupnjevi odsumporavanja[2].

U tom se slučaju doprinos gornjoj granici emisije sumporovog dioksida izražen u tonama na godinu (t/god.) izračunava pomoću sljedeće jednadžbe:

Doprinos gornjoj granici SO2 (t/god.) = unos sumpora (t/god.) × (1 – (MSO/100)) × 2

gdje je:

– »Unos sumpora« je prosječna godišnja količina sumpora (S), izražena u tonama na godinu, sadržana u domaćem krutom gorivu koje je korišteno u postrojenju za izgaranje u razdoblju 2001. – 2010.

– »MSO« je odgovarajuća minimalna stopa odsumporavanja, izražena u postotku.

II. IZRAČUNAVANJE GORNJIH GRANICA EMISIJA

1. Izračunavanje gornjih granica emisija za 2016. i 2019. godinu

Za 2016. i 2019. godinu, ukupne gornje granice emisija po onečišćujućoj tvari utvrđuju se zbrajanjem doprinosa svakoga pojedinačnog postrojenja odgovarajućim gornjim granicama emisija:

gornja granica 2016. (t/god.) = Σ [doprinos pojedinačnog postrojenja gornjoj granici za 2016.]

gornja granica 2019. (t/god.) = Σ [doprinos pojedinačnog postrojenja gornjoj granici za 2016.]

2. Izračunavanje gornjih granica emisija za 2017., 2019. i 2020. godinu

Gornje granice za 2017. godinu računaju se pomoću sljedeće formule:

gornja granica 2017. = gornja granica 2016. – (gornja granica 2016. – gornja granica 2019.)/3

Gornje granice za 2018. godinu računaju se pomoću sljedeće formule:

gornja granica 2018. = gornja granica 2016. – 2x(gornja granica 2016. – gornja granica 2019.)/3

Gornje granice za prvo polugodište 2020. jednake su polovini gornjih granica za 2019.

gornja granica 2020. = (gornja granica 2019)/2.

[1] To se primjenjuje za uređaje za loženje koji su u razdoblju 2001. – 2010. koristili domaća kruta goriva.