Ana səhifə

Vlada republike hrvatske


Yüklə 1.06 Mb.
səhifə2/11
tarix27.06.2016
ölçüsü1.06 Mb.
1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11

Članak 8.

(1) Učestalost mjerenja emisije za ispust nepokretnog izvora, ako nije drukčije propisano ovom Uredbom ili rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, određuje se na temelju omjera između emitiranog masenog protoka (Qemitirani) i graničnog masenog protoka (Qgranični):



Qemitirani/Qgranični

Učestalost mjerenja emisije

0,5 do ≤1

– povremena mjerenja, najmanje jedanput u pet godina

>1 do 2

– povremena mjerenja, najmanje jedanput u tri godine

>2 do 5

– povremena mjerenja, najmanje jedanput godišnje

>5

– kontinuirano mjerenje

(2) Učestalost mjerenja emisije za postojeći nepokretni izvor, ako nije drukčije propisano ovom Uredbom ili rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša, određuje se na temelju rezultata posljednjeg mjerenja.

Članak 9.

Granični maseni protoci za pojedine onečišćujuće tvari navedene u ovoj Uredbi su:

Onečišćujuća tvar

Skupina
štetnosti

Qgranični
g/h

Ukupne praškaste tvari




1000

Praškaste anorganske tvari







I

0,5

II

5,0

III

25

Anorganske tvari u obliku pare ili plina







I

10

II

50

III

300

IV

5000

Organske tvari iskazane kao ukupni ugljik







I

100

II

2000

Organske praškaste tvari







I

100

II

500

Karcinogene tvari







I

0,5

II

5,0

III

25

Ugljikov monoksid (CO):

– u procesu izgaranja

– u ostalim slučajevima





5000

100000


Prvo mjerenje

Članak 10.

(1) Prvo mjerenje onečišćujućih tvari obavlja se tijekom pokusnog rada nepokretnog izvora, a prije ishođenja akta za uporabu prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja za taj nepokretni izvor, ali najkasnije dvanaest mjeseci od dana puštanja u pokusni rad.

(2) Za pojedini nepokretni izvor iz članka 8. stavka 1. ove Uredbe učestalost mjerenja emisija onečišćujućih tvari u otpadnom plinu iz nepokretnog izvora određuje se na temelju rezultata mjerenja tijekom pokusnog rada.



Povremena mjerenja

Članak 11.

(1) Kod nepokretnog izvora s pretežno nepromjenljivim uvjetima rada obavlja se najmanje tri pojedinačna mjerenja pri neometanom neprekidnom radu i najmanje još jedno mjerenje pri radnim uvjetima koji se redovno ponavljaju, a s promjenljivom emisijom (na primjer tijekom izmjene goriva te tijekom čišćenja i regeneracije).

(2) Kod nepokretnog izvora s pretežno promjenljivim uvjetima rada obavlja se najmanje šest pojedinačnih mjerenja pri radnim uvjetima koji, prema iskustvu, mogu izazvati najveće emisije.

(3) Trajanje pojedinačnog mjerenja emisije određeno je metodom mjerenja sukladno posebnom propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnih izvora, a rezultat pojedinačnog mjerenja izražava se uvijek kao polusatni prosjek ako nije drukčije propisano ovom Uredbom.

Kontinuirana mjerenja

Članak 12.

Kod kontinuiranog mjerenja emisije iz mjerenih podataka svakih pola sata izrađuje se polusatni prosjek. Iz vrijednosti polusatnih prosjeka izrađuje se dnevni prosjek s obzirom na dnevno radno vrijeme ako drukčije nije propisano ovom Uredbom.

Članak 13.

(1) Ako je za nepokretni izvor određeno kontinuirano mjerenje, operater osigurava zvučni signal za obavješćivanje o prekoračenju GVE ili automatski ispis prekoračenja GVE.

(2) Mjerni uređaji koji prate kontinuirano emisiju otpadnih plinova moraju biti zaštićeni od pristupa neovlaštenih osoba.

Članak 14.

(1) O prvim, povremenim, posebnim i kontinuiranim mjerenjima izrađuje se izvješće o praćenju emisija prema posebnom propisu kojim se uređuje praćenje emisija onečišćujućih tvari u zrak iz nepokretnog izvora.

(2) U izvješće iz stavka 1. ovoga članka unose se i podaci o vrsti upotrijebljenog goriva i sirovine.

Članak 15.

Operater je dužan osigurati i financirati prvo, povremeno i kontinuirano mjerenje.

Vrednovanje emisija

Članak 16.

(1) Smatra se da su udovoljene GVE ako su na temelju kontinuiranih mjerenja u kalendarskoj godini i ako nije drukčije određeno ovom Uredbom i rješenjem izdanim prema posebnom propisu na temelju kojeg se utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša:

– sve srednje 24-satne provjerene vrijednosti manje od GVE,

– 97% polusatnih provjerenih srednjih vrijednosti manje od 1,2 GVE,

– sve polusatne provjerene srednje vrijednosti manje od dvostruke GVE.

(2) Pri izračunu srednjih vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka izuzimaju se mjerene vrijednosti dobivene uključivanjem nepokretnog izvora u rad i isključivanjem nepokretnog izvora.

(3) Smatra se da nepokretni izvor udovoljava postavljenim uvjetima ako srednja vrijednost temeljena na odgovarajućem broju mjerenja u uobičajenim uvjetima ne prelazi GVE kod prvog i povremenog mjerenja.

III. OPĆE GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA NEPOKRETNE IZVORE

Članak 17.

(1) Opće GVE propisane odredbama ove glave primjenjuju se ako ovom Uredbom ili rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša nije za pojedini nepokretni izvor, odnosno pojedinu onečišćujuću tvar u otpadnom plinu iz nepokretnog izvora, propisana drukčija GVE.

(2) Praćenje emisija onečišćujućih tvari iz stavka 1. ovoga članka obavlja se sukladno odredbama glave II. ove Uredbe.



Granične vrijednosti emisija za ukupne praškaste tvari

Članak 18.

GVE za ukupne praškaste tvari u otpadnom plinu su:



pri masenom protoku iznad 200 g/h

50 mg/m3



pri masenom protoku do uključivo 200 g/h

150 mg/m3.

Granične vrijednosti emisija za praškaste anorganske tvari

Članak 19.

(1) GVE za praškaste anorganske tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u razrede štetnosti I. do III., su:

I. razred štetnosti

– živa i njeni spojevi izraženi kao Hg,

– talij i njegovi spojevi izraženi kao Tl,

pri masenom protoku od 0,25 g/h ili više 0,05 mg/m3

II. razred štetnosti

– olovo i njegovi spojevi, izraženi kao Pb

kobalt i njegovi spojevi, izraženi kao Co

– nikal i njegovi spojevi, izraženi kao Ni

– selen i njegovi spojevi, izraženi kao Se

– telur i njegovi spojevi, izraženi kao Te

pri masenom protoku od 2,5 g/h ili više 0,5 mg/m3

III. razred štetnosti

– antimon i njegovi spojevi, izraženi kao Sb

– krom i njegovi spojevi, izraženi kao Cr

– cijanidi lako topljivi (npr. NaCN), izraženi kao CN–

– fluoridi lako topljivi (npr. NaF), izraženi kao F–

– bakar i njegovi spojevi, izraženi kao Cu

– mangan i njegovi spojevi izraženi kao Mn

– vanadij i njegovi spojevi, izraženi kao V

– kositar i njegovi spojevi, izraženi kao Sn

pri masenom protoku od 5 g/h ili više 1 mg/m3.

(2) GVE propisane u stavku 1. ovoga članka primjenjuju se i u slučaju ako se navedene tvari, uz posebne fizikalne uvjete (temperaturu i tlak), nalaze u otpadnom plinu u obliku pare ili plina.

Članak 20.

(1) Ako se u otpadnom plinu nalazi više tvari istoga razreda štetnosti, GVE iz članka 19. ove Uredbe primjenjuje se na zbroj tih tvari.

(2) Ako se u otpadnom plinu nalazi više praškastih anorganskih tvari iz različitih razreda štetnosti, za svaku se tvar primjenjuje GVE propisana u članku 19. ove Uredbe, a emisija ne smije prekoračiti sljedeće vrijednosti:

– za tvari iz razreda štetnosti I. i II., ukupno 0,5 mg/m3

– za tvari iz razreda I. i III., ukupno 1 mg/m3

– za tvari iz razreda štetnosti II. i III., ukupno 1 mg/m3.

Granične vrijednosti emisije za anorganske tvari u obliku pare ili plina

Članak 21.

(1) GVE za anorganske tvari u obliku pare ili plina u otpadnom plinu, razvrstanih u razrede štetnosti od I. do IV., su:

I. razred štetnosti

– arsin

– klorovcijanid (klorcian)



– fozgen

– fosforovhidrid (fosfin)

pri masenom protoku od 2,5 g/h ili više 0,5 mg/m3

II. razred štetnosti

– brom i njegovi plinoviti spojevi, izraženi kao HBr

– klor


– cianovodik

– fluor i njegovi plinoviti spojevi, izraženi kao HF

– vodikov sulfid

pri masenom protoku od 15 g/h ili više 3 mg/m3

III. razred štetnosti

– amonijak

– anorganski spojevi klora koji nisu uključeni u I. i II. razred štetnosti, izraženi kao HCl

pri masenom protoku od 150 g/h ili više 30 mg/m3

IV. razred štetnosti

– oksidi sumpora: sumporov(IV) oksid i sumporov(VI) oksid, izraženi kao sumporov dioksid (SO2),

– oksidi dušika: dušikov(II) oksid i dušikov(IV) oksid, izraženi kao dušikov dioksid (NO2)

pri masenom protoku od 1800 g/h ili više 350 mg/m3.

(2) Ako se u otpadnom plinu nalazi više tvari istoga razreda štetnosti ili više tvari iz različitih razreda štetnosti, GVE iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se za svaku tvar pojedinačno.

Granične vrijednosti emisija za organske tvari

Članak 22.

(1) GVE ukupnih organskih tvari u otpadnom plinu, osim praškastih organskih tvari, izražena kao ukupni ugljik, su 50 mg/m3 pri masenom protoku od 500 g/h ili više.

(2) GVE organskih tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u I. razred štetnosti određenih u Prilogu 1. ove Uredbe, su 20 mg/m3 pri masenom protoku od 100 g/h ili više.

(3) GVE organskih tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u II. razred štetnosti, su:

– 1-brom-3-kloropropan

– 1,1-dikloroetan

– 1,2-dikloroetilen, cis i trans

– octena kiselina

– metil-formiat

– nitroetan

– nitrometan

– oktametilciklotetrasiloksan

– 1,1,1-trikloroetan

– 1,3,5-trioksan

pri masenom protoku od 500 g/h i više 100 mg/m3.

Članak 23.

(1) Ako se u otpadnom plinu nalazi više organskih tvari istoga razreda štetnosti, GVE iz članka 22. stavaka 2. i 3. ove Uredbe primjenjuju se na zbroj tih tvari i uspoređuje s GVE za taj razred štetnosti.

(2) Ako se u otpadnom plinu nalazi više organskih tvari iz I. i II. razreda štetnosti, za svaku se tvar primjenjuje GVE propisana u članku 22. stavcima 2. i 3. ove Uredbe, a emisija ne smije prekoračiti GVE propisanu za II. razred štetnosti.

(3) Za praškaste organske tvari koje su svrstane u II. razred štetnosti primjenjuju se GVE iz članka 18. ove Uredbe.



Granične vrijednosti emisija za karcinogene tvari

Članak 24.

GVE karcinogenih tvari u otpadnom plinu, razvrstanih u razrede štetnosti od I. do III., su:

I. razred štetnosti

– arsen i njegovi spojevi osim arsina, izraženi kao As

– benzo(a)piren

– kadmij i njegovi spojevi, izraženi kao Cd

– kobalt topljiv u vodi, izraženi kao Co

– spojevi kroma(VI) osim barijevog i olovnog kromata, izraženi kao Cr

pri masenom protoku od 0,15 g/h ili više 0,05 mg/m3

II. razred štetnosti

– akrilamid

– akrilonitril

– dinitrotoluen

etilen oksid

– nikal i njegovi spojevi u obliku respirabilne prašine/aerosoli niklovog sulfida i sulfidnih ruda, niklovog karbonata i niklovog tetrakarbonila, izraženi kao Ni

– 4-vinil-1,2-cikloheksan-diepoksid

pri masenom protoku od 1,5 g/h ili više 0,5 mg/m3

III. razred štetnosti

– benzen


– bromoetan

– 1,3-butadien

– 1,2 dikloroetan

– propilenoksid (1,2-epoksipropan)

– stirenoksid

o-toluidin

– trikloreten

– vinil-klorid (kloroetilen)

pri masenom protoku od 2,5 g/h ili više 1 mg/m3.

Članak 25.

(1) Ako se u otpadnom plinu nalazi više tvari istoga razreda štetnosti, GVE iz članka 24. ove Uredbe primjenjuju se na zbroj tih tvari.

(2) Ako se u otpadnom plinu nalazi više karcinogenih tvari iz različitih razreda štetnosti, za svaku se tvar primjenjuje GVE propisana u članku 24. ove Uredbe, a emisija ne smije prekoračiti sljedeće vrijednosti:

– za tvari iz razreda štetnosti I. i II., ukupno 0,5 mg/m3

– za tvari iz razreda štetnosti I. i III., ukupno 1,0 mg/m3

– za tvari iz razreda štetnosti II. i III., ukupno 1,0 mg/m3.

Granične vrijednosti vlaknastih tvari

Članak 26.

Granične vrijednosti vlaknastih tvari u otpadnom plinu su:

– za azbest kao najsitnije prašine (vlaknasti silikati: aktinolit, amozit-smeđi azbest, antofilit, krizotil-bijeli azbest, krocidolit-plavi azbest, tremolit), GVE u otpadnom plinu je 0,10 mg/m3, odnosno 1x10-4 vlakana/m3,

– za biološko nerazgradljive vlaknaste tvari, koje sadrže aluminijev silikat, aluminijev oksid, silicijev karbid ili kalijev titanat je 1,5x104 vlakana/m3,

– za biološko nerazgradljiva mineralna vlakna 5x104 vlakana/m3



Granične vrijednosti postojanih tvari, koje imaju karakteristike biološke akumulacije

Članak 27.

GVE dioksina i furana u otpadnom plinu nepokretnog izvora, izmjerenih u razdoblju uzimanja uzoraka ne manjem od 6 sati i ne većem od 8 sati, je 0,1 ng/m3 pri masenom protoku od 0,25 µg/h i više. Za određivanje ukupne vrijednosti emisija dioksina i furana moraju se koncentracije dioksina i furana pomnožiti s ekvivalentnim faktorima prije njihovog zbrajanja, prema faktoru ekvivalentne toksičnosti izražene u članku 130. stavku 7. ove Uredbe.

IV. GRANIČNE VRIJEDNOSTI EMISIJA ZA PROIZVODNJU NEMETALNIH MINERALNIH SIROVINA I PRERADU METALA

Članak 28.

Odredbe ove glave propisuju GVE onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod tehnoloških procesa razvrstanih u skupine: proizvodnja nemetalnih mineralnih sirovina i prerada metala, osim ako rješenjem izdanom prema posebnom propisu na temelju kojeg se utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša nisu određene strože GVE.

Članak 29.

(1) GVE kod novog postrojenja za proizvodnju cementa u rotacijskim pećima suhim ili mokrim postupkom, uz volumni udio kisika od 10%, su:

– praškastih tvari 30 mg/m3

– oksida dušika izraženih kao NO2 500 mg/m3

– oksida sumpora izraženih kao SO2 50 mg/m3

(2) GVE kod postojećeg postrojenja za proizvodnju cementa u rotacijskim pećima suhim ili mokrim postupkom, uz volumni udio kisika od 10%, su:

– praškastih tvari 50 mg/m3

– oksida dušika izraženih kao NO2 800 mg/m3

– oksida sumpora izraženih kao SO2 400 mg/m3

(3) GVE kod postojećeg postrojenja za proizvodnju cementa u kupolnim pećima su:

– praškastih tvari 50 mg/m3

– oksida dušika izraženih kao NO2 1200 mg/m3

– oksida sumpora izraženih kao SO2 1200 mg/m3

Članak 30.

(1) GVE kod tehnološkog procesa žarenja boksita, dolomita, magnezita, vapnenca, gipsa, diatomejske zemlje, kvarcita i šamota su:

– praškastih tvari 50 mg/m3

– kroma i njegovih spojeva u praškastom obliku

izraženih kao Cr, pri pečenju kromitne rude 10 mg/m3

– oksida dušika izraženih kao NO2 iz ostalih peći 1500 mg/m3

– oksida dušika izraženih kao NO2 kod žarenja

vapnenca u rotacijskim pećima 1800 mg/mv

– fluora i njegovih anorganskih spojeva u obliku

plina izraženih kao HF, kod peći za pečenje

kvarcita 10 mg/m3

– oksida sumpora izraženih kao SO2 kod peći

za pečenje magnezita 400 mg/m3.

(2) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se za vlažni otpadni plin.

Članak 31.

(1) GVE kod tehnološkog procesa tretiranja perlita, škriljaca ili gline za okside sumpora izražene kao SO2, pri masenom protoku od 10 kg/hi više, su 1000 mg/m3.

(2) GVE iskazane kao masena koncentracija onečišćujuće tvari iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se za vlažni otpadni plin i zadani volumni udio kisika od 14%.

Članak 32.

(1) GVE kod tehnološkog procesa dobivanja stakla i staklenih vlakana su:

– praškaste tvari 50 mg/m3

– klora pri masenom protoku od 300 g/h ili više 30 mg/m3

– fluora pri masenom protoku od 50 g/h ili više 5 mg/m3

– zbroj masenih koncentracija Cd, As, Co, Ni, Se,

pri masenom protoku od 5g/h ili više 1 mg/m3

– zbroj masenih koncentracija Cd, As, Co, Ni, Se,

Sb, Pb, Cr, Cu i Mn

pri masenom protoku od 25 g/h ili više 5 mg/m3

– kadmija 0,1 mg/m3

– arsena:

(a) kod proizvodnje kristalnog stakla 0,5 mg/m3

(b) kod ostalih postrojenja za proizvodnju stakla 0,1 mg/m3

– oksida sumpora izraženih kao SO2,

pri masenom protoku od 10 kg/h i više 500 mg/m3

– oksida dušika izraženih kao NO2:

(a) kod peći s U-plamenom s regenerativnim ili

keramičkim rekuperativnim predgrijavanjem zraka 800 mg/m3

(b) kod peći s Q (poprečnim) plamenom s

regenerativnim ili rekuperativnim

predgrijavanjem zraka 1500 mg/m3

(c) kod peći s ostalim rekuperativnim

predgrijavanjem zraka 900 mg/m3

(d) kod kadnih i dnevnih peći 800 mg/m3

(e) kod postrojenja za taljenje stakla koje

ne pripadaju pod a), b), c) i d) pri masenom

protoku od 10 kg/h i više 800 mg/m3.

(2) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod peći za taljenje stakla zagrijavane plamenom primjenjuju se za zadani volumni udio kisika 8%, a za kadne i dnevne peći je 13%.

(3) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod peći za taljenje stakla zagrijavane električnom energijom, za kontinuirani i diskontinuirani rad primjenjuju se za izmjereni volumni udio kisika.

(4) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu kod peći kojima se pridodaje čisti kisik primjenjuju se za volumni udio kisika koji je uobičajen pri odvijanju tog procesa.

Članak 33.

(1) GVE kod tehnološkog procesa proizvodnje mineralne vune (kamene vune i staklene vune) i keramičkih vlakana su:

– praškastih tvari 50 mg/m3

– formaldehida 10 mg/m3

– fenola 15 mg/m3

– hlapivih organskih spojeva izraženih

kao ukupni organski ugljik 50 mg/m3

– amonijaka 100 mg/m3

– vodikovog klorida 30 mg/m3

– vodikovog fluorida 5 mg/m3

– vodikovog sulfida 5 mg/m3

– ugljikovog monoksida (CO) 200 mg/m3

– zbroj masenih koncentracija

Cd, As, Co, Ni, Se, Cr (VI) 1 mg/m3

– zbroj masenih koncentracija Cd, As, Co, Ni, Se,

Cr (VI), Sb, Pb, Cr (III), V, Cu, Mn, V i Sn 5 mg/m3

– kadmija 0,2 mg/m3

– oksida sumpora izraženih kao SO2 1800 mg/m3

– oksida dušika izraženih kao NO2 500 mg/m3.

(2) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari kod peći za taljenje, za kontinuirani proces primjenjuju se za zadani volumni udio kisika 8% u otpadnom plinu, a za diskontinuirani proces primjenjuju se za zadani udio kisika 13% u otpadnom plinu.

(3) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari kod ostalih procesa primjenjuju se za izmjereni volumni udio kisika u otpadnom plinu.

Članak 34.

(1) GVE kod tehnološkog procesa pečenja keramičkih proizvoda na bazi gline su:

– oksida sumpora izraženih kao SO2, pri udjelu

sumpora u sirovini do 0,12% i masenom protoku

od 10 kg/h ili više 500 mg/m3

– oksida sumpora izraženih kao SO2, pri udjelu

sumpora u sirovini od 0,12% i više i masenom

protoku od 10 kg/h ili više 1500 mg/m3

– benzena pri masenom protoku od 25 g/h ili više 5 mg/m3.

(2) GVE iskazane kao masene koncentracije onečišćujućih tvari u otpadnom plinu iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se za zadani volumni udio kisika 18%.

Članak 35.

GVE kod tehnološkog procesa dobivanja lijevanog željeza su:

– ugljikovog monoksida (CO) 1000 mg/m3

– praškastih tvari za kupolne peći kapaciteta

taljenja do 10 t/h 100 mg/m3

– praškastih tvari za kupolne peći kapaciteta

taljenja 10 t/h i više 75 mg/m3

– praškastih tvari kod transporta i obrade šarže 100 mg/m3.

Članak 36.

GVE kod tehnološkog procesa dobivanja čelika su:

1. kod konvertora s kisikom

– praškastih tvari 50 mg/m3

2. kod indukcijskih i elektrolučnih peći i vakuum

1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11


Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©atelim.com 2016
rəhbərliyinə müraciət