Ana səhifə

Protestantska etika i duh kapitalizma


Yüklə 66.5 Kb.
tarix26.06.2016
ölçüsü66.5 Kb.
SADRŽAJ


1. UVOD 1

2. MOĆ I VLAST 3




1. UVOD

Maks Veber spada u nekoliko najvećih naučnika na polju društvenih nauka, posebno sociologije. I mada je umro pre više od pola veka, njegovo delo je potpuno savremeno, a njegov uticaj mnogo veći nego u prvo vreme posle njegove smrti.

Možda njegovu veličinu najbolje ocrtava činjenica da je nazvan „buržoaskim Marksom". On zaista podseća na Marksa po obuhvatanju velikog broja raznih društvenih nauka u svom delu, po ogromnom, enciklopedijskom znanju činjenica kakvo danas nije mogućno naći, po težnji da stvori neku višu sintezu svih društvenih nauka ne ograničavajući se na bilo koju od njih, počev od ekonomije, istorije, preko prava, kulturologije i drugih, do sociologije.

U svakom slučaju, ako se ostavi po strani ogroman Marksov uticaj na savremenu društvenu misao, koji je sasvim osoben, niko od „profesionalnih" sociologa nije toliko uticao na savremenu sociologiju koliko Dirkem i Veber. A Veberov uticaj i dalje raste1.

Veber se u početku bavio ekonomsko-pravnom istorijom, pre svega antičkog društva. U to vreme je izvršio i veliku anke-tu o položaju poljoprivrednih radnika u istočnoj Nemačkoj.

Posle bolesti se bavio najpre osnovnim metodološkim pitanjima nauke, a onda počeo svoje monumentalno istraživanje uticaja verskog morala na privredu; u ovom pogledu je ispitao konfučijanstvo, taoizam, hinduizam, budizam i judaizam, ali nije stigao da ispita i neke druge religije kako je nameravao. Protestantska etika i duh kapitalizma je samo jedan, relativno mali odlomak ovog velikog dela. Ovde je Veber primerima raznih vera pokazao koliko je značajan uticaj njihovog morala na privredni i uopšte društveni život. Njegove misli u tom pitanju izazvale su veliku pažnju, ali i oštru kritiku, osobito među marksistima, koji su smatrali da on, nasuprot Marksu, privredu objašnjava ideologijom (verom i moralom). Marksovi protivnici su oberučke prihvatili ovakvo tumačenje Veberovog dela, i takvo uprošćeno shvatanje, iako pogrešno, kako ćemo videti, postalo je vladajuće.

Veber je široko zahvatio pitanja iz raznih nauka o čoveku i društvu i istoriji. Svuda je dao duboke i snažne poglede i znatno uticao na kasnije mislioce. Njegovi stavovi su uvek izazivali pažnju kojoj su sledile rasprave, a i kritike. Teško bi bilo i nabrojati sva pitanja u kojima je dao značajnije priloge.

Pokušavajući da odredi bitnu crtu kapitalističkog društva, Veber je u osnovi pošao od njegove privredne strukture, od temeljne privredne ćelije, od preduzeća. Tako je otkrio dva bitna elementa koji kapitalističko preduzeće odlikuju od osnovnih jedinica privređivanja svih drugih privrednih sistema. Prvi element je racionalnost. Kapitalističko preduzeće i kapitalistička privreda uopšte su racionalni i zato i eko-lomični i efikasni. Osnovni cilj privređivanja je profit, odnosno proizvodnja na što racionalniji i efikasniji način. Sve ostalo je potčinjeno tome. Ovakva proizvodnja zahteva stručno znanje, i to što više, to bolje. Otud proističe drugi element: vlast stručnjaka, koja treba da zameni amaterstvo i ličnost. Ovo već u okviru preduzeća dovodi do jedne vrste birokratske vlasti. Treba istaći da je Veber zaista proročki predvideo značaj osnovnog zakona razvoja upravljanja savremenim kapitalističkim preduzećem.

Ove dve bitne crte kapitalističkog preduzeća se nužno proširuju i na celo društvo dajući mu osnovni pečat – i ono što je racionalno i, samim tim, u velikoj meri birokratsko.

Veber je znatno doprineo ispravnom shvatanju društvene vlasti. Pre svega treba istaći njegovo razlikovanje moći i vlasti. Moć je verovatnoća da se nametne svoja volja uprkos otporu, bez obzira na čemu ta verovatnoća počiva, dok je vlast verovatnoća da drugi posluša određenu zapovest. Mora se priznati da ovim Veber nije tačno odredio pojam vlasti, iako izgleda jasno da je smatra samo jednom vrstom moći. On u stvari vlast određuje zapovešću, a moć uticajem. Po njemu, i otac i država imaju vlast, iako se one razlikuju. Zato je netačno kad se tvrdi da on vezuje vlast samo za društvenu organizaciju.

Po Veberu, redovno vršenje vlasti zavisi u velikoj meri od njene legitimnosti. I vlastodršci i podvlašćeni treba da veruju da se vlast vrši legitimno. Veber je najpre tvrdio g.a se legitimnost uspostavlja na četiri načina: tradicijom, afektivnim uvažavanjem, verom u apsolutnu obaveznost vlasti i zakonitošću uspostavljanja.

Kasnije je smatrao da legitimnost vlasti ima samo tri osnova:



  • racionalnost (zakonitost),

  • tradicionalnost i

  • harizmatičnost.

Razume se, to su samo idealni tipovi, u stvarnosti nema ovako čistih nego samo mešovitih tipova, u kojima preovlađuje jedan od ova tri tipa. Zakonska (racionalna) vlast je savremena zapadna vlast, u kojoj vlada bezličan zakon, jednak za sve. Vlast vrše samo nadležni organi, po utvrđenom postupku i naređuju po pravilu napismeno. Oni imaju vlast samo kao organi, a ne kao privatna lica.

2. MOĆ I VLAST

Vlast je jedan od najvažnijih elemenata zajedničkog delanja. Nema svako zajedničko delanje strukturu vlasti, ali se na svim podrzčjima zajedničkog delanja pokazuje najdublji uticaj tvorevina vlasti. Vlast i način na koji se ona vrši stvaraju od nekog amorfnog zajedničkog delanja, zajedničko udruživanje ili ga makar usmeravaju ka nekom cilju.

Vlast je poseban slučaj moći. Oni koji je poseduju ne teže isključivo a ni redovno tome da na osnovu te vlasti postignu neke ekonomske ciljeve, mada je to često planski željena posledica vlasti i jedno od njenih najvažnijih sredstava...

Šta znači «vlast» i kako se odnosi prema «moći»? Vlast u uopštenom smislu moći, znači mogućnost da se sopstvena volja nametne ponašanju drugih. Ona se može javiti u mnogim odnosima, ali dva su osnovna i dijametralno suprotna:



  • vlast po sili konstelacije interesa (monopolizam)

  • vlast po sili autoriteta (glava porodice, službena ili vrhovna vlast)

Prvi tip se zasniva na uticaju koji potiče od nekog obezbeđenog poseda, a druga se zasniva na apsolutnoj obavezi na poslušnost koja se zahteva bez obzira na motive i interese. Između njih ne postoji oštra granica, kao što pokazuje primer banke sa monopolističkim položajem koji joj dozvoljava da vrši «vladajući» uticaj... Svaka vrsta vlasti po sili konstelacije interesa može postepeno da se pretvori u vlast zasnovanu na autoritetu.

Kako se Veber interesuje za socioloke pojmove, on će pojam vlasti upotrebljavati u užem smislu koji je suprotan pojmu moći, uslovljenoj konstelacijom interesa. Pojam vlasti će se koristiti u smislu autoritarne moći zapovedanja. Tako, pojam vlasti treba razumevati kao:

Takvo činjeničko stanje u kome ispoljena volja («zapovest») jedne ili više osoba koje «vladaju» želi da utiče na delanje drugih (jednog ili više «povlašćenih»), a u stvari, i utiče na taj način što se ovo delanje u izvesnom društveno relevantnom stepenu odvija tako kao da su «podvlašćeni» učinili sadržaj zapovesti, radi njega samog, maksimom svoga delanja («poslušnost»).

Vlast je institucionalizacija moći. Ona najorganizovanije i najsnažnije kontroliše manifestovanje moći. Vlast je koncentrisana, centralizovana i običajima ili propisima formalizovana moć zapovedanja, što podrazumeva poslušnost većeg broja ljudi. To uključuje i podilaženje masama kako bi vlast dobila legitiman oblik, odnosno dobrovoljan pristanak podređenih




1 Zanimljivo je navesti da u savremenoj američkoj antologiji Teorije o društvu, u čijem je uređivačkom odboru bio i svakako najpoznatijč živi sociolog Talkot Parsons, najveći broj tekstova je uzet upravo od Vebera (21), gotovo dvostruko više nego od drugog posle njega, Dirkema (13 tekstova).


Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©atelim.com 2016
rəhbərliyinə müraciət