Michelangelo Buonarroti
|
|  Yüklə 4.41 Mb.
|
| Michelangelo Buonarroti
Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni (Caprese Michelangelo, 6. ožujak 1475. - Rim, 18. veljače 1564.) je bio renesansni slikar, arhitekt i pjesnik. Michelangelo di Lodovico Buonarotti Simoni je rođen 6. ožujka 1475. u mjestu Kapreze u Toskani, koju napušta još u djetinjstvu. Odrastao je u Firenci, gdje je veliki utjecaj za njegovo potvrđivanje kao umjetnika imao atelje braće Ghirlandaio. Michelangelo je, pored Leonarda da Vincija, jedan od najinspirativnijih umjetnika talijanske kasne renesanse, kao i svijeta umjetnosti općenito, s uzorom u svom prethodniku Donatellu. Michelangelo je bio sin osiromašenog firentinskog plemića. Pošto je završio šegrtovanje u ateljeu slikara Girlandama, stupio je u školu Lorenca de Medicija kojom je rukovodio Bertoldo, gdje je stvarao djela kojima se pokušao nadmetati s antičkim ostvarenjima. Njega opisuju kao genija božanskog nadahnuća, nadljudske moći, koja je podarena samo malom broju rijetkih pojedinaca i koja djeluje preko njihove osobe. U trinaestoj godini započinje umjetnički put na kojem će slijediti jedino neograničenu snagu vlastitoga duha. Umjetnost je za Michelangela bila stvaranje nove stvarnosti, slično božanskom stvaranju svijeta koje ne priznaje uzore, konvencije ni pravila. Godine 1496. otišao je u Rim gdje je stvorio svoje prvo značajnije djelo Pijeta (Pieta), koje je predstavljalo novinu budući da je sjedinjavalo dvije mramorne figure u jednu cjelinu. Vrativši se u Firencu 1501. isklesao je svog čuvenog Davida. David, najranija monumentalna skulptura visoke renesanse, utjelovljenje je cjelokupne Michelangelove umjetnosti. Savršenu ljepotu mišićavog tijela, koje je uz to još u stanju izraziti i emocije i sigurnost pravednog borca, Michelangelo je stvorio u dobi od samo 26 godina. U to vrijeme Michelangelo je slikao i svoju Svetu porodicu. Firentinska republika pozvala ga je 1504. godine da u Palači Vechio naslika ogromnu fresku. Prikazujući jedan događaj iz rata sa Pisom kada je vojnike neprijatelj iznenadio za vrijeme kupanja, mogao je uvesti veoma raznovrsno mnoštvo pokreta u prikazivanju ljudskog tijela. Michelangelo je bio prvi umjetnik koji je prikazao tijelo u njegovom cjelokupnom opsegu akcije. Poslije toga papa Julije II mu je povjerio izradu svoje grobnice, posao kojim se bavio, sa prekidima, četrdeset godina. Uskoro je započeo i ukrašavanje svoda Sikstinske kapele. Michelangelo je za nevjerojatno kratko vrijeme završio tu "ogromnu biblijsku simfoniju". Prvobitni nacrt za grobnicu Julija II nikada nije izveden. Michelangelo je napravio samo veličanstvenu statuu Mojsija. Michelangelova karijera arhitekta počela je 1520. kapelom porodice Medici u crkvi San Lorenco u Firenci, gdje je trebalo da se arhitektura i kiparstvo upotpunjuju. Kupola Crkve svetog Petra bila je jedno od njegovih kasnijih arhitektonskih djela. Njegovo posljednje veliko slikarsko djelo, Strašni sud, na oltarskom zidu Sikstinske kapele, pokazalo je svojim vladanjem pokretom u prostoru tok kojim će se razvijati talijanska umjetnost u sljedećem stoljeću. Grobnica Medici sastoji se od statue pokojnika u sjedećem položaju smještene u niši zida iznad sarkofaga i od poluležećih statua Dana i Noći na poklopcu sarkofaga. Tada već star i bolestan, Michelangelo, kao uvjereni kršćanin i skrušeni hodočasnik, obilazi i posjećuje uobičajenih sedam rimskih bazilika, u potrazi za oprostima i milostima. Obično je rimske crkve obilazio pješice, s prijateljem Vasarijem, koji je od pape Julija III. uspio dobiti dozvolu da stari majstor na konju smije obilaziti hodočasničkim putem naznačene bazilike. Spomenuti mu prijatelj Vasari u svojim zapisima prenosi razgovor između Michelangela i nećaka, kojega Michelangelo potiče da pronađe neku siromašnu osobu potrebnu pomoći, naglašavajući kako se ponajvećma dobrim djelima kršćanske ljubavi mogu izmoliti oprosti. Umro je 18. veljače 1564. u Rimu, a sutradan je uz velike počasti sahranjen u crkvi Santa Croce u Firenci.
tehnici proizvodnje oružja, urbanistici. ..." "Leonardo da Vinci, autor glasovite Mona Lise, najveći je i najsvestraniji slikar i istraživač kojega je svijetu dala Firenca 15. stoljeća. On je uzor i najpotpunije ostvarenje renesansnog univerzalnog čovjeka te oličenje racionalističkog firentinskog duha i talijanskog humanizma uopće. Završivši i okrunivši svojim genijem sve rezultate koje je firentinska škola u povijesti postigla, stvorio je mogućnost da samog sebe i svoje suvremenike prebaci na viši stupanj umjetnosti, kao spoznaje života i prirode, te čovjeka kao njezina najvišeg ostvarenja. U tome je golemo značenje Leonarda kao humanista i kao umjetnika. Za njega Wölffin kaže: Leonardo se najviše veselio svijetu, sve pojave ga privlače, tjelesni život i ljudske strasti, oblici biljaka i životinja. U njemu se sjedinjuje egzaktni promatrač, znanstvenik i matematičar. On je pjesnik koji slika sve što je lijepo: površinu ženskoga lica, valovite kose, lijepe i produhovljene ruke Mona Lise i sutonsko ozračje u pozadini. Leonardo ne ostaje na toj ljupkosti i izvanjskoj ljepoti. Idealnu ljepotu svojih anđela slika isto tako snažno kao i karakterna lica apostola na Posljednjoj večeri u crkvi Santa Maria delle Grazie u Milanu. U toj njegovoj univerzalnoj umjetnosti nema važnijih i sporednih problema, zakoni svjetla važni su kao i duševnost likova. Sažimanjem svih detalja u cjelinu i podređivanjem pojedinosti glavnom sadržaju Leonardo da Vinci završio je ono čemu su slikari 15. stoljeća samo težili, izgraditi jedinstvo figure, prostora, volumena i svjetla. Leonardov Traktat o slikarstvu izdiže se točnošću misli, propisa i uputa iznad svih traktata prije i poslije njega. Tijelo i ljudsku dušu izučava u kretanju, studira pokret te plastičnost lika. Zatim govori o izravnom i reflektiranom svjetlu, konstrukciji sjena i promjeni boja te pomacima i jačini svjetla, a to dolazi do izražaja u slici Madona u spilji ili u Bitki kod Anghiaria. Rodio se u selu Vinci nedaleko od Empolija 15. travnja 1452. Radio je u Firenci u Verrocchievom ateljeu, a prvi crtež nosi oznaku godine 1473. U Milanu na dvoru Lodovica Sforze (zvanog Il Moro) radio je Bogorodicu Madonu u pećini, Damu s hermelinom, Posljednju večeru te konjanički spomenik Francesca Sforze. Nakon Milana vraća se u Firencu. Iz tog je doba glasovita slika Mona Lisa. To djelo izgleda kao vrhunac njegova stvaranja. Nelijepa žena mirnih obrisa stoji u sfumatu sumraka s beskrajnim prostorom u pozadini. Boje smeđe i plave povezuju lik i prostor u cjelini, što nije dostignuto sve do Rembrandta. Slika je danas izložena u Louvreu. Leonardo da Vinci umro je 2. svibnja 1519. u dvorcu Cloux kod Amboisea u Francuskoj". 
LEONARDO MONA LISA 
POSLJEDNJA VEČERA - freska 
AUTOPORTRET 
LEONARDOV IDEALNI ČOVJEK |
