STILSKE FIGURE / STILSKA SREDSTVA / PJESNIČKA SREDSTVA
- četiri velike grupe: glasovne figure, figure riječi, figure konstrukcije i figure misli
1. FIGURE MISLI
-
POREDBA ILI KOMPARACIJA – nastaje kad se nešto s nečim poređuje na temelju zajedničkih osobina koje redovito nisu neposredno uočljive; npr. gladan sam kao vuk
-
HIPERBOLA – je vrsta poredbe; to je figura preuveličavanja radi naglašavanja određenoga stava prema predmetima, pojavama ili radnjama; npr. čekam te cijelu vječnost
-
GRADACIJA – figura koja nastaje takvim izborom riječi, slika i misli kojim se izaziva postupno pojačanje ili slabljenje od početne predodžbe ili misli npr. Nađite me, vežite me, spalite moja sjećanja, zakopajte moje sunce
-
IRONIJA – pjesnička figura ili opće način izražavanja putem suprotnosti; misli se obrnuto od onaga što se izravno kaže; npr. Divno si to učinio!
-
SARKAZAM – okrutna, gorka i zajedljiva poruga
-
PARADOKS – je figura u kojoj se izriče neka misao naizgled u sebi protuslovna ili suprotna općemu mišljenju odnosu vjerovanju; npr. Ja znam da ništa ne znam! /Što smo nebu bliži, sve smo od neba dalji!
-
ANTITEZA – vrsta poredbe koja se zasniva na opreci, tj. suprotnosti; npr.
Tijesan mi bijaše vijek, a velebna bješe mi duša.
-
OKISMORON – spajanje protuslovnih pojmova stavra se novi pojam; npr. Zimsko ljetovanje
-
LITOTA – suprotna hiperboli; njome se pravi izraz zamjenjuje slabijim i to u pravili negativnim ili suprotnim (Tamo vam neće biti loše – tj. Bit će vam dobro!)
2. GLASOVNE FIGURE ILI FIGURE DIKCIJE ili ZVUČNE FIGURE
-
ONOMATOPEJA – glasovno oponašanje zvukova iz prirode; npr. mumljati, šustati
-
ASONANCIJA – nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja određena zvukovnoga ugođaja ili glasovnih efekata; npr. oko sokolovo
-
ALITERACIJA- ponavljanje istih samoglasnika ili glasovnih skupina u rečnicama ili stihovima ili ponavljanje istih suglasnika ili slogova na početku više riječi u stihu; npr. Vijavica. Vjetar vije. Čovjek ni vuka nije.
-
ANAFORA – ponavljanje riječi na početku stihova;
I nema sestre ni brata
I nema oca ni majke
I nema drage i druga
Čujem u snu
Sanjam u snu
Vidim u snu
-
SIMPLOKA – ponavljanje na počeku i na kraju stihova
-
ANADIPLOZA – je figura u kojoj se jedna ili više riječi s kraja stiha ponavlja na početku idućeg
3. FIGURE RIJEČI ILI TROPI ( nastaju promjenom osnovnog značenja pojedinih riječi)
-
SIMBOL – je zamjenjivanje neke riječi, životne pojave ili pojma njegovom uvjetnom alegorijskom oznakom npr. Odisejevo lutanje
-
METAFORA – skraćena poredba tj. preneseno značenje; npr. Zašto ti je tijelo odjedanput plamen?
-
PERSONIFIKACIJA - kada se predmetima, životinjama ili biljkama daju ljudske osobine; npr.
Livade su me voljele.
Nosile su moj glas...
-
EPITET – ukrasni pridjev; atribut
-
METONIMIJA – preneseno značenje gradi se prema nekim stvarnim odnosima i na temelju asocijacije (Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, samo je dio mene…)
-
SINEGDOHA – figura u kojoj se dio uzima umjesto cjeline (U zagrljaju ostalo je rima…)
-
EUFEMIZAM – figura u kojoj dolazi do zamjenjivanja neke riječi blažim izrazom (Jer knjiga ta, što držiš je u ruci, / samo je dio mene koji spava)
-
ALEGORIJA – cjelokupno djelo u prenesenom značenju
4. FIGURE KONSTRUKCIJE ( rasporeda ili poretka riječi) ili SINTAKTIČKE FIGURE
-
INVERZIJA – red riječi obrnut od onog koji je gramatički najipsravniji; npr.
Niz zapoadno nebo
I iz rasprsnutih šipaka u vrtu
Krv se cijedi
-
RETORIČKO PITANJE – posebna uporaba upitnih rečenica, takva u koj se pirtanja nižu jedan za drugim, bez očekivanog odgovora; npr.
Tko me ponizio k rijeci
Mene koja sam voda?
Tko mi je dao udes izvora i ušća?
Tko mi je rekao smrt
Meni koja sam beskrajna?
-
ELIPSA – nastaje kad se iz rečenične cjeline izostavljaju pojedine riječi tako da se smisao može razumijeti npr. Kiša!
-
ASINDENTON – figura slična elipsi, nastaje nizanjem riječi bez njihova gramatička povezivanja, npr.
Topovi, bombe, torpedi,
Sistemi suhi, kumiri od mjedi,
Plemići lažni – carski svodnici,
Mračnjaci tusti, vragu srodnici...
-
POLISINDENTON – suprotna asindentonu; nizanje veznika bez gramatičke potrebe; npr.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva
I zima je već,
I sniježi...
PERIODIZACIJA KNJIŽEVNOSTI
-
TEMELJNA CIVILAZACIJSKA DJELA (OD 3. TISUĆLJEĆA PRIJE KRISTA)
-
ANTIČKA KNJIŽEVNOST (8. st. prije Krista do pada Zapadnog Rimskog Carstva 476.)
-
SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST (od 476. do kraja 15. stoljeća)
-
HUMANIZAM/PREDRENESANSA I RENESANSA ( 15. i 16. stoljeće)
-
BAROK (17. st.)
-
KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO ( kraj 17. i 18. stoljeće)
-
ROMANTIZAM (kraj 18. i početak 19. st.)
-
REALIZAM (1830. do 1870.)
-
NATURALIZAM ( 1870.- 1890.)
-
MODERNIZAM (kraj 19. st.)
-
KNJIŽEVNOST 20. STOLJEĆA
|