1/ Marsel Prust

TIKVICA zucchine- je jedna od podvrsta tikve koju su poznavali i Stari Egipćani. Jednostavna je za uzgajanje u vrtu i u potpunosti iskoristiva jer je ne treba guliti. Sazrijeva tijekom ljeta i rane jeseni. U gastronomiji se najčešće koristi skuhana pa spravljena na salatu, pirjana kao samostalno jelo ili dodatak riži, punjena kao paprika ili uzdužno prepolovljena, pa nadjevena raznim smjesama i zapečena.

Reference: Coolinarka

Opis i podrijetlo

Dijelimo ih na ljetne i zimske, a jedina je razlika u tome što ljetne imaju tanju i mekšu kožu od zimskih. Iako tikvice botanički spadaju u voće, pripadaju vrsti Cucurbitaceae u koju pripadaju dinje i krastavci, a u kuhinji se tretiraju kao i svo ostalo povrće.

Energetska i nutritivna vrijednost

Od minerala tikvice sadrže u nešto manjim količinama mangan (0,2 mg), magnezij (17 mg), fosfor (38 mg), bakar (0,05 mg), željezo (0,35 mg), cink (0,3 mg) i kalcij (15 mg).

Od vitamina tikvice su odličan izvor vitamina C (17 mg), u manjoj količini sadrže i vitamine B kompleksa, tiamin (B1; 0,05 mg), riboflavin (B2; 0,14 mg), niacin (B3; 0,5 mg), pantotensku kiselinu (0,15 mg), folnu kiselinu (17,4 mg), piridoksin (B6; 0,2 mg), a također sadrže i vitamin K (4,3 μg).

Svježe tikvice u 100 g sadrže 1,1 g dijetalnih vlakana, 2,2 g luteina i zeaksantina te 120 μg beta karotena.

DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA.
ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA.
RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine).

Ljekovitost

Iako tikvice botanički spadaju u voće, u kuhinji se tretiraju kao i svo ostalo povrće.

Visok udio vode čini tikvice idealnom namirnicom za dijetu, a za potpuno iskorištenje ljekovitih svojstva, preporuča se konzumirati tikvice s korom. Dijetalna vlakna, koja se uglavnom nalaze u kori, reduciraju visoke količine kolesterola te štite srčano-krvožilni sustav.

Laboratorijska istraživanja utvrdila su da fitonutrijenti u soku tikvica imaju antikancerogena svojstva jer spriječavaju mutaciju stanica. Ekstrakti tikvica reduciraju simptome benigne hipertrofije prostate, a taj se učinak pojačava u kombinaciji s drugim povrćem.

Općenito nutritivni sastav tikvica djeluje tako da štiti srčano-krvožilni sustav od bolesti kao što su ateroskleroza, srčani i moždani udar, a magnezij i kalij prisutni u tikvicama, reduciraju visoki tlak.

Antioksidanti, vitamin C i beta karoten, sudjeluju u procesima koji spriječavaju oksidaciju kolesterola. Oksidirani oblik kolesterola nakuplja se na stanicama stijenki, a antioksidanti posredno djeluju na usporavanje pojave ateroskleroze.

Folati također štite srčano-krvožilni sustav, jer u složenim procesima metabolizma razgrađuju homeocistein, opasni nusprodukt metabolizma te spriječavaju srčani udar.

Kupovanje i čuvanje

Prilikom kupnje izaberite one sa sjajnom i neoštećenom korom te čija težina odgovara njihovoj veličini. Isto tako kora ne smije biti pretvrda jer jee u tom slučaju riječ o prezrelom povrću koje ima tvrde sjemenke i vlaknasti središnji dio. Najbolji su odabir tikvice srednje veličine, čime ćete izbjeći da veće tikvice budu vlaknaste strukture, a manjima da nedostaje njihov karakterističan okus. Iako rijetko, u nas možete na tržnicama kupiti i cvjetove tikvica. Ukoliko ih volite, za pripremu odaberite zatvorene cvjetove, lijepe narančaste boje.

S tikvicama postupajte pažljivo jer i najmanje oštećenje može prouzročiti kvarenja povrća. Čuvajte ih u hladnjaku, neoprane u plastičnoj vrećici, do sedam dana. Mogu se i zamrznuti, ali će njihova struktura nakon odmrzavanja biti puno mekanija. Prije zamrzavanja, narezane tikvice potrebno je blanširati u kipućoj vodi oko 2 minute. Cvjetove tikvica zbog njihove nježne strukture možete čuvati u hladnjaku samo jedan dan.

Priprema jela s tikvicama

Dijelimo ih na ljetne i zimske, a jedina je razlika što ljetne imaju tanju i mekšu kožu od zimskih.

Zbog svog neutralnog okusa tikvice se mogu pripremati s različitim namirnicama, na različite načine, sirove ili termički obrađene. Tanko narezane ploške tikvica možete pripremiti kao carpaccio. Rasporedite po njima metvicu, narezanu na tanke rezance, pokapajte ih mješavinom maslinova ulja i limunova soka, pospite solju i paprom te dodajte popečene pinjole. Prije posluživanja ostavite da odstoji 10 minuta, dodajte listiće parmezana i po želji cvjetove tikvice. Tikvice se izvrsno kombiniraju u salatama, pa ih tako možete kombinirati s rajčicama, kukuruzom i bosiljkom ili s dimljenom puretinom i dinjom uz dodatak metvice i listića parmezana. Poslužite ih narezane na rezance s omiljenim umacima ili naribane kao dodatak sendvičima.

Naribane i ocijeđene tikvice možete umiješati u tijesto za palačinke, ispeći i poslužiti kao mali obrok uz kiselo vrhnje s dodatkom bosiljka i vlasca. Od njih možete pripremiti i popečke s dodatkom luka i feta sira, a bit će izvrstan dodatak i kajgani.

Ukoliko ste ljubitelj gustih krem-juha, onda je ona od tikvica i krumpira uz dodatak pilećeg temeljca, kao stvorena za vas. Ukoliko volite pikantniji okus juha, možete ovoj osnovnoj juhi dodati čili papričicu i sjemenke komorača. Juhu vichyssoise, koja se poslužuje hladna, možete poslužiti uz dodatak kuhanih tikvica julienne i školjkaša.

Tikvice se izvrsno kombiniraju i sa žitaricama, pa ih možete pripremiti s rižom u obliku rižota ili složenca koji se u kalupu slaže u redovima. Prvo dolazi kuhana riža s dodatkom jaja, luka, začina i naribanog sira, zatim popečene tikvice, pa opet red riže i tikvica, a na kraju dolazi umak od rajčica i naribani sir. Pirjane tikvice možete umiješati i u cous-cous ili quinou.

I tjestenine ne mogu bez tikvica pa ih možete kombinirati s fetuccinama, nasjeckanim orasima i pecorinom uz dodatak češnjaka, ljute papričice i fileta inćuna ili sa špagetima, gljivama i rajčicama uz dodatak svježe nasjeckanog estragona i peršina. Za ljubitelje lazanja kombinirajte slojeve bešamel umaka, lazanja, pirjanog luka i tikvica. A slojeve možete nadopuniti s popečenim paprikama i patlidžanima.

Različiti oblici tijesta vole tikvice. Tako s prhkim tijestom možete pripremiti slanu pitu (quiche) od tikvica, slanine i gruyère sira, a od lisnatog tijesta otvorenu tanku pitu od ploški rajčica i tikvica, mozzarelle, parmezana, bosiljka i origana. I nadjev za tijesto od pizze može biti od tikvica prethodno popečenih na roštilju i mozzarelle.

Niz je specijaliteta svjetskih kuhinja u kojima glavnu ili sporednu ulogu imaju tikvice. Mljevenu janjetinu uz dodatak kruha, nasjeckanog luka i orijentalnih začina oblikujte u turske kefte (mesne okruglice) i poslužite s ploškama začinjenih tikvica i umakom od jogurta. Jelo egipatske kuhinje nadjevene su tikvice s mljevenom govedinom, rižom i rajčicom, dok je bliskoistočni specijalitet fattoush, salata od popečenih paprika, tikvica i lepinja sa svježim krastavcima, rajčicama, mladim lukom, maslinama, metvicom i feta sirom. Poznata američka mesna štruca može se pripremiti s mljevenim mesom puretine i naribanim tikvicama te glazirati gustim sirupom od kompota breskve i dijon senfom dok je francuski ratatouille pravi ljetni specijalitet mediteranske kuhinje. Svakako su poseban specijalitet talijanske kuhinje cvijetovi tikvica. Možete ih jednostavno umočiti u tekuće tijesto i pržiti u dubokom ulju ili ih puniti nadjevom od rajčica, krušnih mrvica, parmezana i začina te peći u pećnici.

Tikvice će dati poseban okus i slasticama. Tako možete pripremiti kakao muffine s dodatkom naribanih tikvica, sušenih brusnica ili grožđica te narezanih, popečenih oraha ili pripremiti biskvit s dodatkom maslaca i naribanih tikvica koji prije pečenja posipajte grubo narezanom čokoladom i bademima.

STRUčNjACI UPOZORAVAJU NA NEDOVOLjNU ISKORIŠĆENOST PRIRODNIH RESURSA U VOĆARSTVU

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2007-10-03&id=127177

Nepravedno zaboravljen drijen

Najpogodnija zemljišta za njeno gajenje su laka, krečnjačkom bogata zemljišta. Ne podnosi veću zasjenjenost jer tada slabo rađa. Kod nas se ne gaji čak ni ekstenzivno, niti joj se posvećuje posebna pažnja. Obično drijen kao samoniklu biljku na svojim imanjima imaju pojedinci. Za razliku od nas, u nekim evropskim zemljama kao što su Francuska, Italija, Poljska, Bugarska, a naročito Ukrajina gaji se kao voćna kultura.

Pored skromnih uslova u pogledu zemljišta na kojem se gaji, drijen je veoma otporan na niske temperature, takoda može da izdrži mrazeve i preko 30 stepeni Celzijusa. Otporan je prema suši, mada se bolje kvalitet

plodova postiže ukoliko se navodnjava. Takođe, i povremeno đubrenje doprinosi povećanju rodnosti i kvalitetu plodova. drijen raste kao drvo sa jakim korijenom, stablo je nisko, tako da poprima gromoliku formu.

Otporan je na biljne bolesti i štetočine, odnosno može se proizvoditi bez upotrebe hemijskih sredstava, što njegove plodove svrstava u značajne ekološke proizvode.

Najefikasniji način razmnožavanja je kalemljenje na spavajući pupoljak koje treba izvesti krajem jula i početkom avgusta. Vegetativno se može razmnožavati položenicama, a najbolji period je kada pupoljci nabubre, krajem marta i početkom aprila, mada se to može uraditi i tokom jeseni.

Kada je u pitanju rezidba, izvodi se po potrebi, a osnovni cilj je da se ne dozvoli prevelika bujnost krošnje, prvenstveno radi lakše berbe plodova. Uklanjaju se suvišne suve i polomljene grane i izdanci. Uglavnom je samooplodna biljka, cvjeta veoma rano. Izražena je nejednakost u fazi zrenja plodova, a plodovi koji su prvi sazrelilako otpadaju sa grana.

Zreli plodovi su mekani, slatkonakiselog ukusa, osvježavajući, bogati sa vitaminom C. Mogu se koristiti za potrošnju u svježem stanju, mada se najčešĆe koriste za pravljenje džemova, sirupa, slatkog, sokova, a rijetko i za proizvodnju rakije specifičnog ukusa i prijatnog mirisa. dokazano je da konzumiranje plodova i prerađevina blagotvorno utiče na cjelokupno stanje organizma, prvenstveno na regulisanje krvnog pritiska i elastičnost krvnih sudova.

Zbog svega drijen zaslužuje da mu se posveti veća pažnja.

U narodnoj medicini

Kao pomoćno ljekovito sredstvo od drijena se koriste samo plodovi i, rjeđe, kora. Cvjetovi i listovi drijena ne koriste se ni u kakvom obliku za liječenje.

Iako cvjeta već u martu plodovi sazrijevaju tek u jesen. Obično se beru kad su sasvim sazreli, od septembra do novembra. Međutim, i nezreli plodovi drijena ljekoviti su. Kiselkasta, još nesazrela bobica drijena (prepoznaje se po tome što skuplja usta kad se zagrize) upotrebljava se protiv proliva, odliva krvi, katara crijeva i grozničavih stanja zbog bolesti probavnog sistema.

Plod drijena i kora, pripremljeni kao kao čaj, liječe bolesti crijeva. Naročito dobro pomažu kod proliva i groznice.

čaj protiv proliva: Osušena kora drijena (5 - 10 grama) kuva se 5 minuta u dva decilitra vode. Ostavi se da odstoji 20 minuta, a zatim procijedi i, nezaslađeno, pije tri puta dnevno po jedna šoljica – poslije jela. Na isti način kuva se i čaj od osušenih plodova drijena.

Kad djeca imaju proliv pomoći Će im pekmez, slatko ili gust sirup od zrelih plodova. Tokom dana treba više puta uzimati po manju ili veću kašiku (zavisno od uzrasta), slatkog, pekmeza ili sirupa od drenjina. Odraslima Će pekmez ili sirup, takođe, pomoći kod istih tegoba.

Rakija protiv bolesti crijeva: Stariji ljudi znaju da je rakija u kojoj se moče plodovi drijena (na litar jače rakije stavi se 10 dekagrama zrelih plodova drijena) dobro sredstvo protiv bolesti crijeva, odnosno čitavog probavnog sistema.

U kuhinji

Od sasvim zrelih plodova drijena pripremaju se pekmez, slatko, voćni sok, liker, pekmez...

Pripremite 1,5 kilogram šećera i kilogram zrelih drenjina. Operite i izvadite im koštice.

U 4 decilitra vode kuvajte 1,5 kilogram šećera – sve dok ne dobijete gust sirup. Zatim u sirup stavite drenjine i sve kuvajte 20 do 30 minuta.

Kad je slatko kuvano, skinite ga s vatre, očistite pjenu, pokrijte mokrom krpom i ostavite u posudi 24 sata. Nakon toga slatko spremite u čiste – manje staklene tegle, zatvorite celofanom i držite na hladnom i suvom mjestu.

Drenjine se operu i kuvaju (ne vadeći koštice) oko 30 do 40 minuta, odnosno sve dok ne postanu sasvim mekane. Nakon toga se protisnu kroz sito, a sok se – još jednom – procijedi kroz gazu.

Na svaki litar tako dobijenog soka doda se 75 dekagrama šećera i kuva na laganoj vatri, do želiranja.

Sirup

Drenjine oprati i nakon vađenja koštica, dobro zgnječiti.

Na kilogram očišĆenih drenjina doda se litar hladne vode i dva dekagrama vinske kiseline i ostavi na hladnom mjestu 24 sata. Nakon toga smjesa se procijedi kroz gazu ili sito s plastičnom mrežicom i na svaki litar soka doda 35 dekagrama šećera, uz lagano miješanje da se šećer rastopi.

Sirup treba da stoji još 24 sata u većoj tegli. Povremeno se promiješa, a zatim se sprema u staklene boce od pola ili jedne litre, dobro začepljene čepom od plute.

Pripravljanjem sirupa od drenjina hladnim načinom sačuva se, osim boje i mirisa, i dio ljekovitih sastojaka. Vinska (ili limunska) kiselina i šećer čuvaju sirup od kvarenja. Stajanjem se manji dio šećera (oko 1,5%) pretvara u alkohol, koji takođe čuva sirup od kvarenja.

Pekmez bez kuvanja

Plodovima odstraniti koštice pasiranjem. Koliko je voća toliko treba šećera i sve miješati da postane jednolična masa oko 3 sata. I, pekmez je gotov.

Potzrebno: 4,5 l vode, 2 kg zrelih drenjina i 1 kg šećera. Priprema:

U lonac sipati 3 l vode i staviti da provri. Drenjine oprati, iseckati i dodati provreloj vodi. Kuvati 20 min. pomeriti s ringle, ostaviti da se ohladi i ispasirati ih (tečnost ne bacati). Drenjine tj. masu koja ostane u presi, ili gazi, naliti s ostatkom vode, vratiti na ringlu i još 15 minuta kuvati.

Ostaviti da se ohladi i ponovo ispasirati. Pomiješati objee tečnosti, dodati šećer i na smanjenoj temperaturi, uz miješanje sačekati da se šećer rastopi. Pojačati temperaturu i kuvati još 10 min. Flaše oprati, sterilisati i u njih, još vruć, sok sipati. Zatvoriti hermetičkim zatvaračima i ostavi do upotrebe.

Kada se flaša otvori, držati je u frižideru. Sok u otvorenoj flaši (onaj koji se upotrebljava) može dvije nedelje da stoji da se ne pokvari. Zato je najbolje male flaše puniti.

Liker

Potrbeno: 1kg drenjina, 1l ruma, 2,5l vode i 2kg šećera.

Priprema: Vodu i šećer prokuvati a dodati cijele drenjine( zajedno sa košpicama). Kada se dodaju drenjine ne ostavljati dugo na vatri, tek toliko da baci koji ključ. Ohladiti i u hladno dodati rum.

Ostaviti u istom loncu par sati- najbolje preko noći. Razliti u boce. Drenjine uliti u boce takođe.

Šipurak, divlja ili pasja ruža je vrlo trnovit grm, visok oko 2 m. Raste svuda, a najviše po obodima šuma i kao živa ograda pored puteva i po međama u celoj Evropi, severnoj Africi i severnoj i zapadnoj Aziji. Treba brati još tvrd, nedozreo plod sjajne crveno-narandžaste boje. U zelenom šipku, a isto tako i u prezrelom (mekanom, tamne, mutne boje), ima manje vitamina nego u poluzrelom. Šipak se bere početkom jeseni ili krajem leta, što zavisi od kraja, nadmorske visine i godine. Šipak treba brati po lepom i suvom vremenu i odmah preraditi ili sušiti. Svež Sipak je čvrst, sočan, gladak i sjajne crvene boje, a osušen je tvrd, crveno-mrk i malo naboran. Ukusa je prijatno nakiselo-slatkog i pomalo oporog. Plod divlje ruže je jajast, a od drugih je više okruglast. Šipak je nepravi, sočan, jagodast plod; cvetna loža se pretvorila u mesnat sočan, ovalan oklop u kome se nalaze mnogobrojne čekinjaste dlake i uspravno, pravilno poređani, vrlo tvrdi i sjajasto čekinjavi plodovi, koje svi pogrešno nazivamo semenkama (Cygosbati semen). Šipak je dugačak oko 2 cm. Plodovi su kao kost tvrdi, sivkasto-žućkasti, oko 5 mm dugački i 2—3 mm de beli, glatki, jajasti, ćoškasti, bez mirisa. Sastav: Nađena je velika količina vitamina C, mnogo vitamina P, karotena (provitamina A), vitamina B2 PP i oko 40 bioloških jedinica u gramu vitamina K. Šipci imaju još i flavonoida, tanina, limunove i jabučne kiseline, pektina, šećera (invertnog i saharoze), malo masnog ulja i vrlo malo etarskog ulja (sa aldehidima), od koga potiče prijatan miris čaja, koncentrata i raznih galenskih preparata od šipuraka. U lišću ima oko 0,4% vitamina C. Upotreba: Svezi i osušeni šipci upotrebljavaju se kao blag adstringens pri oboljenju creva, naročito protiv dosadnih letnjih dečjih proliva. Cynosbati semen se upotrebljava i kao diuretik. Zbog velike količine mnogih vitamina, a posebno vitamina C šipurak je naročito neophodan kao čaj u zimskom periodu, po kućama u gradu i selu, školama i u vojsci. Od šipurka pravi se i odlična marmelada, kao odlična hrana i poslastica. Narodna imena za Rosa canina: šipurak, šipurika, pasja ruža, bela ruža, divlji šipak, divlja ruža visoka, pasja drača, pasja roža, plotna ružica, rosa od plota, šepurika, šepu-rina, šibek, šip, šipek, šipke, šipkovima, šipurina, šipčanica, ščipak.

1 l vode ---------------- 6 šolja za čaj