Tečajnim prirastom od 17255 m

Opterećenost onečišćivačima

Tlo je važan i nezamjenjiv činilac biljne proizvodnje koja je osnovni uvijet razvoja i opstanka čovjeka i niza djelatnosti. Površinski sloj zemlje je po svojoj ulozi najvažnija komponenta biosfere, sudjeluje u procesima fotosinteze, transformacije i mineralizacije organske tvari, akumulacije sunčeve energije i biogenih elementa. Upravo je taj sloj najviše ugrožen utjecajima raznih onečišćivača i potrošača tla.

U gospodarskoj jedinici glavni onečišćivači tla su tvornice u okolici gospodarske jedinice, odnosno industrijska zona Zagreba, Velike Gorice i Siska, koji pridonose imisijskoj acidifikaciji (kisele kiše, suho taloženje). U gospodarskoj jedinici tlo se najviše zagađuje utjecajem poplavnih voda rijeka Odre i Save, koje su opterećene industrijskim i urbanim otpadom, te zbog suvremenog načina poljoprivredne proizvodnje (umjetna gnojiva, pesticidi).

Klima
Šume gospodarske jedinice prema zemljopisnom položaju nalaze se u zoni kontinentalne klime, koja se odlikuje umjerenim ljetnim temperaturama i zimskim prekidom vegetacije. Da se dobije bolji uvid u klimatske prilike ovog područja donosimo podatke o oborinama i temperaturama zraka. Za prikaz klimatskih prilika korišteni su podaci najbliže meteorološke postaje Sisak za razdoblje 1961-1990. godine (studija "Osnovne termičke i oborinske prilike na području Hrvatske", Državni hidrometeorološki zavod, sektor za meteorološka istraživanja, Zagreb, listopad 1994. godine), a koji su rezultat 30 godišnjeg neprekidnog niza mjerenja i osmatranja. Za prikaz snježnog pokrivača korišetni su podaci Šumarskog instituta Jastrebarsko “Klimatske prilike područja Šumskog gospodastva Sisak” Svezak 2, Zagreb 1984. godine.

Temperatura zraka
Jedan od najznačajnijih elemenata klime je temperatura zraka. Temperaturni režim daje osnovno obilježje klimi nekog područja, te posredno ili neposredno djeluje i na vrijednost ostalih meteoroloških elemenata.

U tabeli 1. prikazane su vrijednosti srednjih mjesečnih, te srednja godišnja temperatura zraka u T^oC za postaju Sisak.

Prateći godišnji hod temperatura zraka od mjeseca siječnja do prosinca, vidimo da od siječnja, koji je najhladniji mjesec, srednje mjesečne temperature zraka rastu sve do srpnja, koji je najtopliji mjesec, nakon čega slijedi postepeno ohlađivanje zračne mase prema kraju godine. Srednja godišnja temperatura zraka za navedeno razdoblje iznosi 10,6^oC.

Najhladnije godišnje doba je zima kada je srednja vrijednost temperature zraka za razdoblje mjerenja 3.8^oC što je najniža vrijednost u odnosu na druga godišnja doba, dok je ljeto najtoplije godišnje doba sa srednjom vrijednošću temperature 19.9^oC. Proljeće i jesen su podjednako topli. Prosječna vrijednost temperature zraka za vegetacijsko razdoblje iznosi 17.1^oC.

Tabela 3

Iz gornje tabele vidimo da je najviše naoblake u zimskom periodu i to u mjesecu siječnju i prosincu, dok je najmanja naoblaka u srpnju i kolovozu.

Prema srednjoj godišnjoj vrijednosti naoblake od 6.5, može se reći da je područje Siska više nego poluoblačno, tj. da je nebo u tijeku godine više zastrto oblacima nego što ima vedrine.

Oborine
Pored temperature zraka, najznačajniji klimatski element su oborine. Razdiobe oborina u tijeku godine u vidu mjesečnih količina i količina koje padnu u pojedinom godišnjem dobu ili vegetacijskom razdoblju, od velikog su značenja za klimu nekog područja. Oborinski režim posredno ili neposredno djeluje na broj i veličinu vodotoka, njihovu izdašnost u tijeku godine, na visinu podzemnih voda i vlažnost tla.

Evapotranspiracioni procesi, pod kojima podrazumijevamo isparavanje vode, te transpiraciju putem biljaka, ovisni su o količini vode u tlu i zasićenosti zraka vodom, odnosno o količni palih oborina.

Raspadanje (truljenje) organske tvari, aktivnost mikroorganizama, vlažnost žive ili mrtve tvari, kolanje životnih sokova u biljnom organizmu, uvjetovano je u prvom redu, količnom vode koja stoji na raspolaganju, a koja je oborinskog porijekla. Areal rasprostranjenja stanovite šumske vrste, biljne (šumske) zajednice, njezino nastajanje, razvoj i zastupljenost na užem ili širem području, odraz je pored ostalog i vladajućeg oborinskog režima. Poznavajući oborinski režim određenog područja, moguće je procijeniti i odrediti uvjete za uzgoj šuma.

U tabeli 4 sadržani su podaci o srednjim mjesečnim i srednjoj godišnjoj količini oborina u mm.

Analizirajući podatke o srednjim mjesečnim količinama oborina, kao i srednjoj godišnjoj količini, možemo zaključiti da ni u jednom mjesecu ne možemo govoriti o manjku oborina, ali ni o izrazitom višku. Iz godišnjeg hoda oborina, vidimo da su one ravnomjerno raspoređene tijekom cijele godine. U prva tri mjeseca padne najmanja količina vodenog taloga.

Prosječna godišnja količina oborina koje padnu u Sisku iznosi 866 mm.

Vrijednost Langovog kišnog faktora (Kf), do kojeg se dolazi iz odnosa prosječne godišnje količine oborina i srednje godišnje temperature zraka, iznosi Kf = 866/10.6 = 82, pa to područje nosi oznaku humidnosti. Klima je humidna (h) ako je taj faktor unutar vrijednosti 80 - 160.

Tabela5

Ljeto je godišnje doba u kojem padnu najveće količine oborina 29% od ukupne količine oborina koje padnu u godinu dana. Zima je najsiromašnija oborinama, svega 20% od ukupne količine oborina padne u zimi. U vegetacijskom periodu padne 484 mm oborina ili 56% od ukupne godišnje količine oborina. Prema tome vidimo da je raspored oborina povoljan za razvoj vegetacije.

Povoljni uvjeti s obzirom na rast bilja su uz relativnu vlažnost između 50% i 90%. U tom se rasponu s povećanjem vlažnosti zraka povećava i fotosinteza, osobito ako je sunčevo zračenje jače. Pri vrlo visokoj relativnoj vlažnosti onemogućena je transpiracija, što nije povoljno ako ljeti zasićenost zraka potraje dulje. S druge strane, niska relativna vlažnost znači pojačan gubitak vode iz biljaka transpiracijom i smanjuje fotosintezu, pa biljka vene i suši se, ako se voda ne može nadoknaditi iz tla. Povećana količina vodene pare u zraku povećava također njegov kapacitet za toplinu, pa se takav zrak teže ugrijava od sušeg, a ugrijani zrak se teže hladi.

Relativna vlažnost zraka mijenja se prostorno i vremenski, što znači da ovisi i o zemljopisnoj širini i reljefu, te ima svoj dnevni i godišnji hod. S obzirom na relativnu vlažnost zraka područje ove gospodarske jedinice pripada kontinentalnom tipu. Kod kontinentalnog tipa temperatura zraka djeluje jače na relativnu vlažnost nego stvarna količina vodene pare u zraku, pa stoga minimum nastupa u toplom, a maksimum u hladnom dijelu godine.

Podaci srednjih vrijednosti relativne vlažnosti zraka, za pojedine mjesece u godini i za godišnje razdoblje prikazani su u tabeli 6.

M J E S E C I												GODINA
I	II	III	IV	V	VI	VII	VIII	IX	X	XI	XII
87	82	75	70	72	73	73	77	81	83	86	88	79

Srednja godišnja vrijednost relativne vlažnosti zraka u Sisku iznosi 79 %, te možemo reći da je zasićenost prizemnog sloja zraka vodenom parom osrednja. U tijeku godine, mjesečne vrijednosti relativne vlažnosti zraka kolebaju između 70% i 88%, dakle od osrednje do jako visoke relativne vlažnosti. Iz tabele 6 vidljivo je da visoku srednju vrijednost imaju mjeseci siječanj studeni i prosinac, dok nisku srednju relativnu vlažnost imaju travanj, svibanj, lipanj i srpanj, a što je karakteristika kontinentalnog tipa vlažnosti zraka.

On je posljedica strujanja zračne mase s područja visokog tlaka na područje niskog tlaka, odnosno kretanje zračne mase uvjetovano je temperaturnim stanjima zračnih masa, a brzina i jačina vjetra njihovim razlikama u tlaku, odnosno u temperaturi. Vjetar posredno ili neposredno utječe na temperaturni režim zraka, na sadržaj vodene pare u zraku, te na intenzitet evaptranspiracionih procesa.

Tabela 7

S m j e r o v i v j e t r a
C	N	NE	E	SE	S	SW	W	NW
17.5	12.1	14.6	8.9	10.6	6.6	13.6	10.1	6.0

Iz podataka je vidljivo da prevladavaju sjeveroistočni i jugozapadni smjerovi vjetra, te da je čestina puhanja sjeveroistočnog smjera iskazana u vrijednosti 14,6, a jugozapadnog 13,6. Od glavnih smjerova vjetra prevladava još i sjeverni smjer sa čestinom 12,1.

Najveća čestina vjetra pripada tišini (C) u vrijednosti 17,5. Jaki vjetrovi (brzina između 39 - 49 km/sat) najčešće se pojavljuju u mjesecima ožujku i travnju. Olujni vjetrovi (brzine 62 -74 km/sat) su vrlo rijetki, najčešća pojava vjetra ove jačine je u mjesecima ožujku, srpnju i studenom.

Mraz
Mraz su ledeni kristali u obliku ljuskica, iglica, perja ili listića na predmetima na tlu. Nastaje sublimacijom vodene pare uslijed noćnog ohlađivanja pri vedrom i tihom vremenu kad su temperature zraka ispod 0⁰ C. U umjerenim zemljopisnim širinama mraz se javlja u hladnom dijelu godine. Osim zimi, mraz se može pojaviti u jesen pa je to rani mraz ili u proljeće kasni mraz. Proljetni mraz je opasniji jer može nanijeti velike štete biljkama na početku vegetacije. Jesenski mraz nanosi manju štetu jer se višegodišnje biljke pripremaju za zimsko mirovanje, a jednogodišnje biljke su najčešće završile svoj razvoj.

Osim mraza naslage ledenih kristala mogu se stvarati na granama drveća i predmetima. Tu pojavu koja može nanijeti znatne štete šumskom drveću zovemo inje. Inje se najčešće stvara u gorskim predjelima za vrijeme vrlo hladnog vremena unutar magle odnosno oblaka što ih nosi vjetar. Taloženje inja u ekstremnim prilikama može biti čak i nekoliko centimetara na sat što može izazvati i pucanje grana zbog težine.

U tabeli 8 prikazan je srednji mjesečni broj dana s mrazom.

Tabela 8

M J E S E C I												GODINA
I	II	III	IV	V	VI	VII	VIII	IX	X	XI	XII
7.3	7.9	7.4	1.9	0.1	-	-	-	0.2	4.4	7.3	9.3	45.7

Iz podataka o temperatiri zraka, količinama oborina može se zaključiti da ovo područje nosi obilježje kontinentalne klime što se očituje kako u temperaturnom tako i u oborinskom režimu.

Kontinentalnost klime očituje se u izrazitom porastu temperature zraka u proljetnim mjesecima, naročito od ožujka na travanj, da nakon toga temperatura zraka raste polaganije do mjeseca srpnja da bi u idućim mjesecima blago opadala do listopada, a izrazitiji pad nalazimo od listopada na studeni.

Godišnji hod naoblake pokazuje daljnju crtu kontinentalnosti klime. Vrijednost naoblake pada idući od početka godine prema ljetu, a ponovo prema kraju godine raste.

S obzirom na relativnu vlažnost zraka područje ove gospodarske jedinice pripada kontinentalnom tipu. Kod kontinentalnog tipa temperatura zraka djeluje jače na relativnu vlažnost nego stvarna količina vodene pare u zraku, pa stoga minimum nastupa u toplom, a maksimum u hladnom dijelu godine.
Prema Köppenovoj klasifikaciji klime, koja je nastala uvažavanjem odnosa klime i vegetacije, područje gospodarske jedinice “Belčićev gaj – Šikara” pripada tipu klime Cfwbx". To je umjereno kišna klima, nema suhog razdoblja, oborine su jednako razdijeljene na cijelu godinu, najsuši dio godine pada u hladno godišnje doba. Nailazimo na sporedni oborinski maksimum toplog dijela godine, koji je račvast, cijepa se na maksimum u proljeću (svibnju) i u kasnom ljetu (srpnju ili kolovozu), a između njih je suše razdoblje. Temperatura najhladnijeg mjeseca kreće se od -3⁰C, ljeta su svježa sa srednjom mjesečnom temperaturom najtoplijeg mjeseca ispod 22⁰C.
Snijeg
Iz podataka, Šumarskog instituta Jastrebarsko “Klimatske karakteristike područja Šumskog gospodarstva Sisak”, Svezak 2, Zagreb 1984. godine o snježnim prilikama na ovom području, možemo reći da je tu pojava snijega uobičajena i prisutna svake godine, te da su razdoblja, u kojima se snježni pokrivač zadržava na tlu, različitog trajanja, a najveća visina snijega iz godine u godinu varira. Pojava snijega je u hladnijem dijelu godine, od mjeseca studenog do travnja. Trajanje snježnog pokrivača različito je iz godine u godinu. Snježni pokrivač u nekoliko navrata nastaje i nestaje, a njegovo trajanje na tlu ovisi o temperaturnim prilikama.

Broj snježnih dana i najveće visine snijega u cm za stanicu Sisak u razdoblju 1960-1974. godine.

Kako se vidi iz gornje tabele trajanje snježnog pokrivača varira od 5 do 75 dana. Prosječno godišnje trajanje snježnog pokrivača na tlu iznosi 44 dana.

(Carpino betuli-Quercetum roboris Anić1959./Rauš 1969.)

(Leucoio-Fraxinetum angustifoliae Glav. 1959.)

Zajednica lužnjaka i običnog graba razvijena je na povišicama ili gredama, tj. na ocjeditim terenima koji su dovoljno svježi, na pseudoglejnim tlima, koja su slabo kisela.

Tipična šuma hrasta lužnjaka i običnog graba predstavlja vrlo jasno izraženu zajednicu koja se u svim slojevima odlikuje značajnim sastavnim elementima. Najznačajniji edifikator ove zajednice je hrast lužnjak, a subedifikator koji se s najvećom stabilnošću javlja je obični grab u podstojnoj etaži. Obični grab je i najbolji indikator za stanje stagnantne i podzemne vode. On podnosi kratkotrajne prolazne poplave, ali stagnantnu vodu i visoke razine podzemne vode ne podnosi, te se javlja do srednjeg vodostaja podzemne vode od 2 do 3m, a takav vodostaj postoji samo na gredama. Uz obični grab, ali mnogo rjeđe nalazi se klen, malolisna i srebrnolisna lipa, divlja kruška i brijest (uništen od holandske bolesti) koji češće nalazimo u sloju grmlja. U sloju drveća grupimično su ponegdje primješani poljski jasen i crna joha.

U ovoj zajednici lužnjak u kombinaciji sa podstojnim grabom raste vrlo dobro, razvija ravna i čista debla, tlo je zaštićeno od zakorovljivanja. Na mjestima gdje je grab rjeđe primješan javlja se gusti sloj grmlja.

Sloj grmlja tvore : glogovi, obična kurika, svib, pasdrijen, klen, vez i brijest.

Sloj prizemnog rašća nije osobito bogat s obzirom na broj vrsta. Svojstvene vrste asocijacije su : Veronica montana, Veronica chamaedrys, Circea lutetiana, Ruscus aculeatus, Listera ovata, Primula vulgaris, Galanthus nivalis, Carex silvatica i dr.

U sastojinama s rijeđim sklopom razvijen je vrlo gusti sloj grmlja sviba i gloga, pa je prirodno pomlađivanje ovih sastojina jako otežano.

Ovu biljnu zajednicu nalazimo samo u 56a odsjeku na površini od 22,88 ha.

(Leucoio-Fraxinetum angustifoliae Glav. 1959.)

Dominantna vrsta ove zajednice je poljski jasen koji pretežno čini čiste sastojine, a primješana mu je i crna joha, te lužnjak na sušim terenima. U ovim zajednicama poljski jasen ne postiže svoj optimum, ali je značajan za razvoj sastojina na močvarnim tlima.

Sloj grmlja vrlo je oskudan ili ga nema. Pretežno je sastavljen od pomlatka poljskog jasena i trušljike (Frangula alnus).

Sloj prizemnog rašća čine razni šaševi, te biljke poplavno močvarnih šuma. Karakteristične vrste ove zajednice su : Cardamine pratensis (režuha), Urtica radicans (močvarna kopriva), Leucoium aestivum (kasni drijemavac). Od šaševa najčešći su Carex riparia, C. vulpina, C. strigosa i C. vesikaria.

Ova biljna zajednica zaprema površinu od 128,64 ha.
3. Šuma lužnjaka s velikom žutilovkom subas. s drhtavim šašem

(Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum brizoides Ht. 1938.)
Šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke s drhtavim šašem uspijeva na pseudoglejnim i mineralno-močvarnim, nešto kiselijim tlima na kojima više nema poplava. To su obično vlažne grede i suše nize. Razina je podzemne vode u proljeće i kasno u jesen visoka. Ta šuma u visinskoj raščlanjenosti idući naniže nadovezuje se na šumu hrasta lužnjaka i običnog graba, što znači da je vlažnost tla u toj šumi veća.

Ova subasocijacija se razvija na nešto kiselijim tlima.

Razlikovne vrste za ovu subasocijaciju su: Carex brizoides (drhtavi šaš), Deschampsia caespitosa, Polytrichum commune, Melanpyrum sylvaticum, Potentilla erecta, Veratrum album i dr.

U sloju drveća prevladava hrast lužnjak, a primješani su crna joha, poljski jasen, nizinski brijest, divlja kruška, divlja jabuka, vez, topola i rijeđe obični grab.

Sloj grmlja je bujno razvijen, a tvore ga Genista tinctoria ssp. elata, Viburnum opulus, Crataegus oxyacantha i Crataegus monogyna, Prunus spinosa, Rubus fructicosus i vrste sloja drveća.

Sloj prizemnog rašća dosta je siromašan brojem vrsta, no vrlo je bujan jer drhtavi šaš prekriva komplekse i po nekoliko hektara. Uz njega i razlikovne vrste subasocijacije uspijevaju još Dryopteris carthusiana, Licopus europeus, Circea lutetiana, Veronica montana, Rubus caesius, Scrophularia nodosa, Aegopodium podagraria, Ranunculus ficaria, Geum urbanum, Humulus lupulus i dr.

Ova biljna zajednica zaprema površinu od 1866,10 ha.
Kao rezultat morfologije terena, klime i tla navedene biljne zajednice rasprostranjene su na području ove gospodarske jedinice. Neke čine veće komplekse, dok su druge fragmentarno primješane. S obzirom na gospodarsku podjelu na odjele, unutar svakog odjela, ovisno o mikroreljefu, nalazimo navedene zajednice na manjim ili većim površinama.

Ekološko gospodarski tipovi
“Ekološko gospodarski tip šume je skup sastojina koje su po florističkom sastavu, životnim prilikama, po vrsti, načinu i veličini proizvodnje drveta jednake ili slične” (Cestar 1974.)

Za određivanje nekog ekološko-gospodarskog tipa osnovne su komponente geološko litološka podloga, šumska zajednica i pedosistematska jedinica.

Pored ovih osnovnih komponenti, za svaki ekološko-gospodarski tip treba utvrditi uzgojne karakteristike sastojina, proizvodne mogućnosti i ekonomske pokazatelje. Osnovno je za tipološku klasifikaciju da omogući podjelu šuma na jedinice koje su u ekološkom i razvojno proizvodnom smislu dovoljno homogene.

U proizvodnom smislu, postoji samo jedan oblik šume koji trajno proizvodi najveće moguće količine šumskih proizvoda koji su u skladu s potrebama gospodarstva i mogućnostima šume, uz uvažavanje ostalih indirektnih koristi šuma. Taj oblik, odnosno tip šume, treba poznavati da bi u granicama mogućnosti konkretni oblik usmjerili prema njemu.

Na temelju istraživanja grupe stručnjaka Šumarskog instituta Jastrebarsko ustanovljeni su ekološko-gospodarski tipovi šuma za područje Uprave šuma Sisak. (“Ekološko-gospodarski tipovi šuma” za područje Šumskog gospodarstva Sisak, Svezak 6, Šumarski institut Jastrebarsko, Zagreb, 1988.)

Prema navedenoj studiji u gospodarskoj jedinici “Belčićev gaj – Šikara” zastupljeni su slijedeći ekološko-gospodarski tipovi šuma:

1. Ekološko-gospodaski tip II - G – 10

(zaprema površinu od 53,09 ha)

Ekološko-gospodarske karakteristike: Geološka podloga su diluvijalni i aluvijalni nanosi ilovine, gline, pijeska i šljunka i izlučeni i u vodi taloženi nekarbonatni eolski nanosi. Taj tip karakterizira zajednica šume lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Quercetum roboris Anić1959./Rauš1969.), a uključene su i njene subasocijacije: tipična, s drhtavim šašem i s rastavljenim šašem. Tla su močvarmo glejno i pseudoglej-glej.

Gospodarske karakteristike: Najpovoljniji sastojinski oblik je jednodobna mješovita jednolična sjemenjača. Najpovoljniji omjer smjese u doba sječne zrelosti trebao bi imati 100% vrijednosti normale za čiste sastojine lužnjaka i 20% normale za čiste sastojine običnog graba.

Smjernice gospodarenja: Uspostavljanjem normalnog stanja, uz utvrđenu ophodnju lužnjaka 140 god. Lužnjak obnavljati prirodnim pomlađivanjem oplodnom sječom u 3 - 4 sijeka, koja može započeti najranije u 130. godini starosti sastojine. Sječa se provodi sa srednje dugim pomladnim razdobljem. U fazi pomlađivanja ne smije se uklanjati obični grab prije dovršnog sijeka. Ako žir nije obilno urodio tijekom oplodne sječe, preporuča se podsadnja žira pod motiku (400-600 kg/ha). U pomladnom razdoblju potrebno je ostavljati podstojnu etažu radi zastiranja tla i izvršiti pripremu tla uklanjanjem grmlja i korova, žetvom trave i rahljenjem tla. Uzgojni radovi obuhvaćaju njegu pomlatka i mladika, čišćenje guštika i prorede.

2. Ekološko-gospodaski tip II - G - 20

(zaprema površinu od 1492,48 ha)
Ekološko-gospodarske karakteristike: Geološka podloga su aluvijalni nanosi. Taj tip karakterizira zajednica šume lužnjaka s velikom žutilovkom /Genisto elatae-Quercetum roboris/ i njezine subasocijacije: tipična, s drhtavim i rastavljenim šašem. Tla su amfiglej, epiglej, hipoglej i pseudoglej-glej.

Gospodarske karakteristike: Najpovoljniji sastojinski oblik je jednodobna mješovita sjemenjača, normalnog stanja. Najpovoljniji omjer smjese u doba sječne zrelosti je 80% lužnjaka i 20% poljskog jasena i običnog graba.

Smjernice gospodarenja: Uspostavljanjem normalnog stanja, uz utvrđenu ophodnju lužnjaka 120 god. Lužnjak obnavljati prirodnim pomlađivanjem oplodnom sječom u 3-4 sijeka, koja može započeti najranije u 110. godini starosti sastojine. Sječa se provodi s dugim pomladnim razdobljem. Ako žir nije obilno urodio u toku oplodne sječe preporuča se podsadnja žira pod motiku (400-600 kg/ha). U pomladnom razdoblju potrebno je ostavljati podstojnu etažu radi zastiranja tla i izvršiti pripremu tla uklanjanjem grmlja i korova, žetvom trave i rahljenjem tla. Uzgojni radovi obuhvaćaju njegu pomlatka i mladika, čišćenje guštika i prorede.

3. Ekološko-gospodaski tip II - G - 22

(zaprema površinu od 349,329 ha)
Ekološko-gospodarske karakteristike: Geološka podloga su aluvijalni nanosi. Taj tip karakterizira zajednica šume lužnjaka s velikom žutilovkom varijanta s poljskim jasenom /Genisto elatae-Quercetum roboris var Fraxinus angustifolia/ i šuma poljskog jasena s kasnim drijemavcem Horvat varijanta s lužnjakom /Leucoio-Fraxinetum angustifoliae Glavač 1959. var Quercus robur/. Tla su amfiglej, epiglej, hipoglej i pseudoglej-glej.

Gospodarske karakteristike: Najpovoljniji sastojinski oblik je jednodobna mješovita sjemenjača, normalnog stanja. Najpovoljniji omjer smjese u doba sječne zrelosti je 90% lužnjaka i 10% poljskog jasena i običnog graba.

Smjernice gospodarenja: Uspostavljanjem normalnog stanja, uz utvrđenu ophodnju lužnjaka 120 god. Lužnjak obnavljati prirodnim pomlađivanjem oplodnom sječom u 3 - 4 sijeka, koja može započeti najranije u 110. godini starosti sastojine. Sječa se provodi s dugim pomladnim razdobljem. Ako žir nije obilno urodio u toku oplodne sječe preporuča se podsadnja žira pod motiku (400-600 kg/ha). U pomladnom razdoblju potrebno je ostavljati podstojnu etažu radi zastiranja tla i izvršiti pripremu tla uklanjanjem grmlja i korova, žetvom trave i rahljenjem tla. Uzgojni radovi obuhvaćaju njegu pomlatka i mladika, čišćenje guštika i prorede.
4. Ekološko-gospodaski tip II - G - 30

(zaprema površinu od 159,30 ha)

Gospodarske karakteristike: Najpovoljniji sastojinski oblik je jednodobna čista sjemenjača, normalnog stanja.

Smjernice gospodarenja: Uspostavljanjem normalnog stanja, uz utvrđenu ophodnju jasena 90 god. Jasen obnavljati prirodnim pomlađivanjem oplodnom sječom u 2 - 3 sijeka, koja može započeti najranije u 75. godini, a najkasnije u 85. godini starosti sastojine. Površine na kojima prirodno pomlađenje ne uspije preporuča se pošumiti s 5000 sadnica poljskog jasena na 1 ha čiste površine. U pomladnom razdoblju potrebno je izvršiti pripremu tla uklanjanjem grmlja, podrasta i korova, te žetvom trave. Uzgojni radovi obuhvaćaju njegu pomlatka i mladika, čišćenje guštika i prorede.

3. OPĆEKORISNE FUNKCIJE ŠUMA
Razvojem civilizacije čovjek je sve više posezao za iskorišćivanjem prirodnih bogatstava (fosilna goriva, drvo, voda i dr.), podčinjavajući ih vlastitim potrebama. Tako je vremenom došlo do velikog smanjenja šumskog fonda. U isto vrijeme, raslo je zagađivanje okoliša industrijskim otpadom (industrijski otpadni plinovi, onečišćena voda u industrijskim procesima, ispušni plinovi automobila, otpadna motorna ulja i dr.), primjenom kemikalija u poljoprivrednoj proizvodnji (pesticidi, herbicidi, rodenticidi, umjetna gnojiva i dr.), te općenito, načinom života modernog čovjeka u urbanim naseljima (otpad – plastična i metalna ambalaža i razni drugi sintetički materijali koji se prirodno ne raspadaju). Do današnjih dana zagađenje čovjekova okoliša doseglo je takav stupanj da je postalo zabrinjavajuće, pa sve više do izražaja dolaze vrijednosti različitih funkcija prirodnih cjelina. Te posebne funkcije šume, kao sastavnog dijela većih prirodnih cjelina, nazivamo općekorisne funkcije šume.

Upravo tamo gdje je u najvećoj mjeri narušena prirodna ravnoteža, općekorisne funkcije šuma su najuočljivije. One su značajnije od proizvodnje drvne mase čak do 30 puta i više.

Danas je spoznaja o vrijednosti općekorisnih funkcija šuma prodrla u sve društvene strukture i tako popularizirala jedan od najvećih problema civilizacije ovog stoljeća.


Zaštita tla, prometnica i drugih objekata od erozije, bujica i poplava
Šumski ekosustav je najučinkovitiji zaštitnik tla od erozije vodom i vjetrom, te štiti tlo od osiromašenja, puzanja i klizanja terena i od zamočvarenja.

Jakost erozije ovisi o reljefu (nagibu padine, njenoj dužini i obliku), o značajkama tla (tekstura, struktura, skeletnost), izloženost strani svijeta i oborinama.

Jedan od oblika oštećenja je degradacija tla koja nastaje kada oborinska voda prolazi kroz tlo odnoseći mineralne tvari u dublje slojeve. Šume usporavaju procese degradacije tla. Dubokim zakorjenjivanjem drveća produbljuju se i pedogenetski procesi u tlu, pa se time povećava i zaliha hraniva u dubljim slojevima. Šumska prostirka miješa se s mineralnim dijelom tla, pa se humifikacijom organske tvari i mineralizacijom humusa tlo popravlja.

Načinom gospodarenja utječemo na smanjenje degradacije tla, jer nakon čistih sječa na velikim površinama dolazi do povećane erozije (akvatične i eolske). Zbog zaštite tla potrebno je sječe vršiti postupno, tako da se ne ogole veliki šumski kompleksi. Kod obnove sastojina treba izabrati vrste drveća koje se različito zakorjenjuju i koje će štititi tlo od degradacije. U nizinama također dolazi do degradacije tla prekomjernim sječama zbog poremećaja u vodnom režimu. Šuma transpiracijom smanjuje razinu podzemne vode. Prekomjernom sječom razina podzemne vode se podiže pa dolazi do zamočvarenja tla.

Šuma štiti tlo i od onečišćenog zraka i kiselih kiša tako što se ogromne količine otrova (sumporni dioksid, dušični oksid, pesticidi i dr.) zadržavaju u krošnjama drveća. No te velike količine štetnih tvari ostaju na drveću, pa dolazi do oštećenja i propadanja šumskog drveća.

Šumsko drveća svojim dubokim zakorjenjivanjem učvršćuju tlo prodiranjem kroz nepropusne horizonte.

Šuma štiti prometnice, željezničke pruge i druge objekte od snježnih i muljevitih nanosa, udara vjetra, sprečavanja odrona kamenja i dr.

Utjecaj na vodni režim i hidroenergetski sustav
Na vodni režim nekog kraja šuma djeluje vrlo povoljno. Njeno djelovanje sastoji se u pročišćavanju podzemnih i površinskih voda, te u stalnosti opskrbe vodom i sprećavanja brzog otjecanja vode. Utjecaj šume na vodozaštitu ovisi kako o staništu tako i o šumskoj zajednici. Vrlo značajnu ulogu u tome ima reljef, geološka podloga i tlo, vrsta drveća u sastojini, starost sastojine i dr.

Hidološki utjecaj šume naročito dolazi do izražaja za dugotrajnih kiša, ljetnih pljuskova s velikom količinom vode, te u proljeće za topljenja snijega.

Vodni režim u šumi ovisi o količini transpirirane vode pojedinih vrsta drveća, o evaporaciji, o tlu i njegovoj moći upijanja, o matičnom supstratu te o slojanju u sastojini, o godišnjoj količini oborina i o njihovom rasporedu.

Utjecaj na plodnost tla i poljoprivrednu proizvodnju
Šuma povoljno djeluje na plodnost tla i poljoprivrednu proizvodnju. Šuma štiti poljoprivredno tlo od donošenja erozivnog materijala, ali i od eolske erozije. Štiti usjeve od udara vjetra, te ublažuje ekstremne klimatske promjene, regulira vlažnost zraka, transpiracijom djeluje na nivo podzemnih voda i dr.

Utjecaj na klimu
Šumski ekosustavi djeluju na klimu tako što susjednim naseljima i poljoprivrednim površinama ublažavaju klimatske ekstreme, a na većim prostorima osiguravaju izmjenu zraka, te sprečava pojavu naglih hladnih zračnih strujanja. Šuma ljeti povećava vlažnost zraka, ali i njegovu turbulenciju u više slojeve atmosfere.

Utjecaj šumskog kompleksa veličine 4000 ha zamjećuje se do 60 km udaljenosti.

Visoko razvijeno gospodarstvo današnjice nosi sa sobom raznovrsne opasnosti: zagađenje ljudskog okoliša u industrijskim centrima, podzemnih i nadzemnih voda, atmosfere, gomilanje smeća i raznih štetnih otpadnih tvari, nekontrolirana upotreba pesticida u poljoprivredi, odlaganje radioaktivnih tvari i dr.

Svrha zaštite od štetnog antropogenog utjecaja je da se očuva prirodni i zdrav okoliš za život čovjeka i prirodni ekosustavi koji ga okružuju.

Najdjelotvornija mjera zaštite šuma kojom se može učvrstiti ravnoteža šumske zajednice i povećati njezin otpor prema svim patogenim utjecajima je uzgoj mješovitih sastojina, što raznolikiji po sastavu drveća, grmlja i prizemnog rašća i što raznodobniji. O čemu se i u propisima uzgojnih radova u gospodarskoj jedinici vodilo računa.

Šume smanjuju onečišćenost zraka zadržavanjem čestica čađi i prašine na lisnim površinama. Te velike količine štetnih tvari, koje se zadržavaju na lisnoj površini ili zagađuju tlo, očituju se na vegetaciji u smanjenju vitalnosti i prirasta, u sekundarnom napadu štetnika, tj općem propadanju šuma.

S obzirom na ružu vjetrova onečišćeni zrak dolazi od industrije Zagreba i Siska, te utječe na zdravstveno stanje šume, tj na propadanje šume, a time i na smanjenu asimilacijsku površinu koja tada proizvodi i manje kisika, ali se i na taj način pročišćava zrak.
Egzaktnih podataka o zagađenosti tla, vode i zraka u gospodarskoj jedinici “Belčićev gaj - Šikara” nema, pa zbog toga nisu ni navedeni.
Rekreativna, turistička i zdravstvena funkcija
Šuma služi čovjeku ne samo za proizvodnju drvnog materijala već i za zadovoljenje svojih socioloških potreba, tj. općekorisnih funkcija šume (turistička, rekreativna, zdravstvena, estetska i dr.).

Rekreativna šuma je ona koju izletnici redovno posjećuju. Ona se nalazi u blizini grada ili prometnica i građani je raznoliko koriste. Za rekreativnu funkciju šuma mora biti što više prirodna, zrela ili srednjedobna. Rekreativna šuma se obično poklapa sa turističkom funkcijom šume. Šuma se koristi intenzivnije u rekreativne svrhe, što je bliže urbanom naselju i što je bolje povezana prometnicama.

Turističku funkciju imaju šume koje svojim položajem, izgledom i drugim funkcijama povećavaju turistički promet.

Zdravstvena funkcija proizlazi iz povoljnog utjecaja šumskih ekosustava na ljudsko zdravlje, a potječe od proizvodnje kisika, neposrednog utjecaja na patogene organizme koji su opasni čovjeku, te povoljnog utjecaja na psihu u smislu opuštanja od psihičke napetosti i frustracija.

Gospodarska jedinica je nizinska šuma, u poplavnom područjua, pa nema rekreativnu i zdravstvenu funkciju.

Utjecaj na faunu i divljač
Najznačajnije životinjske skupine koje obitavaju u šumskim biocenozama su ptice, sisavci, kukci i dr. Različiti oblici mjenjanja šumskih sastojina, po sastavu i strukturi pogoršavaju uvjete opstanka različitih životinjskih vrsta.

Gospodarenje faunom regulirano je Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta ptica (“Narodne novine” broj: 43/95), Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (“Narodne novine” broj 3/95).

Ptice

- orao štekavac - Haliaeetus albicila

- kukavica - Cuculus canorus

- sove - Strigidae

- pupavac - Upupa epops

- djetlići, žune - Picidae

- ševe - Alaudidae

- pastirice - Motacillidae

- svračci - Laniidae

- palčić - Troglodytes troglodytes

- muharice - Muscicapinae

- drozdovi, slavuji, crvenrepke - Turdinae

- grmuše, trstenjaci - Sylvinae

- brkata sjenica - Panuras biarmicus

- dugorepa sjenica - Aegithalos caudatus

- sjenice - Paridae

- brgljez - Sittidae

- puzavci - kratkokljuni - Certhia familiaris

- dugokljuni - Certhia brachydoctyla

- strnadica - Emberizidae

- zebe - Fringilidae

- vrapci - Ploceidae

- čvorak - Starnus vulgaris

- veliki vranac - Phalacrocorax carbo L.

- čaplje - Ardeidae

- crna roda - Ciconia nigra L.

- roda - Ciconia ciconia L.

- vodomar - Alcodo atthis L.

- patka zviždara - Anas penelope L.

- patka njorka - Aythya nyroca Güldenstädt

- patka batoglavica - Bucephala clangula L.

- bukavac nebogled - Botaurus stellaria L.

- ćubasti gnjurac - Podiceps critatus L.

- mali gnjurac - Podiceps ruficolis Pallas

Sisavci

- bjeloprsi jež - Erinaceus concolor

- rovke - Soricidae

- šišmiši - Chiroptera

- vjeverica - Sciarus vulgaris

- velika lasica - Mustala erminea

- vidra - Lutra lutra L.

- puh - Myoxus glis L. (Glis glis L.)

Vodozemci i gmazovi

Poplavno područje Save i Odre obiluje močvarama i barama u kojima svoj životni prostor nalaze mnogi vodozemci i gmazovi. Močvarne smeđe žabe dosežu u savskim nizinama svoju južnu granicu rasprostranjenosti u Europi. Tirkizno plavo svadbeno ruho mužjaka vidljivo je u ožujku. Tu su česte tri vrste zelenih i drugih žaba. Ovdje obitavaju mnoge vrste zmija. Možemo vidjeti balkansku prugastu bjeloušku i pjegastu švicarsku bjeloušku. Za ovo pdručje karakterističan gmaz je i barska kornjača.

- barska kornjača - Emis orbicularis L.

- siva gušterica - Lacerta agilis L.

- sljepić - Anguis fragilis L.

- obična bjelouška - Natrix natrix natrix L.

- prugasta bjelouška - Natrix natrix persa L.

- švicarska bjelouška - Natrix natrix helvetica L.
Zaštićeni vodozemci:

- mali vodenjak - Triturus vulgaris vulgaris L.

- veliki vodenjak - Triturus cristatus Laurenti

- crveni mukač - Bambina bambina L.

- žuti mukač - Bambina variegata L.

- močvarna smeđa žaba - Rana arvalis Nilsson

- mala zelena žaba - Rana esculenta L.

Pogrešnim uzgojnim radovima; prekomjerne čiste sječe, uzgoj monokultura, uništavanje grmlja i vrsta drveća koje služe za ishranu životinja, nestaju mnoge životinjske vrste iz šume, a nestankom prirodnih neprijatelja povećava se brojnost drugih životinjskih vrsta (štetnih kukaca). Zbog toga je potrebno, radi zaštite faune, uzgajati mješovite sastojine sa različitim vrstama drveća, naročito voćkarica, podržavati podstojno grmlje gdje se gnijezde mnoge ptice i sl.

Ribe

Od ribljih vrsta zastupljenije su:

- šaran - Ciprinus carpio L.

- štuka - Esox lucius L.

- smuđ - Stizostedion lucioperca L.

- grgeč - Perca fluviatilis L.

- som - Silurus glanis L.

- deverika - Abramis brama L.

- jez - Leuciskus idus L.

- babuška - Carassius auratus gibelio B.

- bijelka - Leucaspius delineatus Heckel

- linjak - Tinca tinca L.

- podust - Chondrastoma nasus L.

- crvenperka - Scardinius erytrophathalmus L

- žutooka - Rutilus ratilus L

- klen - Leucicus cephalus L.

- bolen - Aspius aspius L.

- karas - Carassius carassius L.

- čikov - Miscurnus fassilis L.

- patuljasti somić - Ameiurus nebulosus Rafinesque

- sunčanica - Lepomis gibbosas

- šareni balavac - Acerina ceruma L.

Zbog djelovanja čovjeka, koji neprestano mijenja kako svoj tako i životni okoliš faune, neke vrste divljači su postale vrlo rijetke.

Čovjek - lovac obvezan je osigurati postojanje dovoljnog osnovnog fonda divljači koje žive u slobodnoj prirodi i koje daju prirast neophodan za biološku zaštitu šume.

U praksi se utvrđuje odnos prema određenim vrstama divljači, tj. njihova brojnost u zajednici regulira se različitim mjerama njihove zaštite, bilo redovnim ili izvanrednim odstrelom ili pak čestim redukcijama populacije pojedinih vrsta označenih kao štetne, te lovostajom ili potpunom zabranom lova za korisne vrste divljači.

Uzgojnim zahvatima u šumi također djelujemo na brojnost neke populacije: uzgojem mješovitih sastojina, podržavanjem podstojnog grmlja i raznog bilja koji pogoduju razvoju i množenju različitih životinjskih vrsta.

Od divljači koje povremeno ili stalno obitavaju u gospodarskoj jedinici, sukladno Zakonu o lovu, dolaze:

- divlja svinja - Sus scrofa L.

- kune - Martes sp.

- divlja mačka - Frlix silvestris Schv.

- lisica - Vulpes vulpes L.

- lasica mala - Mustela nivalis L.

- tvor - Mustela putorius L

- zec obični - Lepus europaeus Pall

- patka žličarka - Anas clypeata L.

- patka lastarka - Anus acuta L.

- patka gluhara - Anus platyrhynchos L.

- patka kreketaljka - Anus strepera L.

- patka krža - Anus crecca L.

- patka pupčanica - Anus querqueduala L.

- patka krunata - Athya fuligula L.

- patka glavata - Athya ferina L.

- guska glogovnjača - Anser Fabalis Latham

- guska lisasta - Anser albifrons Scopoli

- liska - Fulica altra L.

- fazan - Phasanius sp.

- šljuka - Scolopax rusticola L.

- golub grivnjaš - Columba palumbus L.

- vrana siva - Cornus corone cornix L.

- vrana gačac - Cornus frugi Legus

- svraka - Pica pica L.

- šojka kreštalica - Garrulus glandarius L.