Tečajnim prirastom od 17255 m

Orografske i hidrografske prilike

Šume gospodarske jedinice “Belčićev gaj-Šikara” leže u Odranskom polju na 45⁰ 31’ do 45⁰ 37’ sjeverne geografske širine i 16⁰ 17’ do 16⁰ 23’ istočne geografske dužine od Greenwicha. Gospodarska jedinica se proteže od sjeverozapada prema jugoistoku u duljini od 13 kilometara i često je isprekidana pašnjacima. Zbog toga je šuma razdvojena u nekoliko potpuno odvojenih šumskih predjela.

Predjeli su:

- Gredice koji obuhvaća krajnji i izolirani 1. odjel na sjeverozapadu.

- Dubravski gaj i Železenski gaj koji s južne strane graniče s rijekom Odrom, a sa svih ostalih strana okruženi su pašnjacima, odjeli 2-5 i 7-9.

- Pazuvo, Barjančev gaj i Martinščak koji se proteže u pojasu na sjevernoj obali Mrtve Odre, to su odjeli 10-13.

- Kaptolsko Međudorje, Vimelin, Belčićev gaj, Puzlić čine suvisli kompleks koji se proteže uz lijevu obalu rijeke Odre ( odjeli 12 – 37), osim odjela 32 Mačkovac, Donje Dobrice koji je izdvojen.

- Čađavac, Zvernik, Stari gaj, Šikara nalazi se između potoka Zatonja, rijeke Odre i ceste Sisak – Desna Martinska Ves (odjeli 38-50).

- Berušina – Lisje čine suvisli kompleks na desnoj obali Odre (odjeli 51 – 55).

- Kozlovica (odjel 56) potpuno je odvojen i nalazi se jugozapadno od gospodarske jedinice uz cestu Sisak – Žažina.

Cijela gospodarska jedinica nalazi se u nizini između rijeke Odre i Save s nadmorskom visinom od 95–100 m. Teren je jednoličan s minimalnim visinskom razlikama tako da je diferencija između najviše i najniže točke na ovom velikom području svega 5m. Glavni vodotok je rijeka Odra koja je ujedno i sjeverozapadna granica gospodarske jedinice. Osim toga postoji niz suhih korita, kanala i čretova koji se napune vodom prilikom visokog vodostaja rijeke Odre. Tu su gledano sa zapada prema istoku potok Likunj, Mrtva Odra i potok Zatonja. Poplave na tom području su svakogodišnja pojava i to naročito u jesen i proljeće, tako da se radovi u šumi mogu vršiti samo za suhog vremena.
Geološka podloga, tlo i opterećenost onečišćivaćima
Geološku podlogu područja gospodarske jedinice čine uglavnom šljunci, pijesci, gline i ilovače. To je rastresiti materijal nastao u pleistocenu kao produkt sedimentacije Panonskog mora i djelovanja rijeka. Glavna mu je karakteristika vekika heterogenost u horizontalnom i vertikalnom smislu. Na tom heterogenom materijlu leži mlađi aluvijalni sloj sastavljen od glina, ilovača, mulja i praškastih materijala. Trošenjem recentnog aluvijalnog supstrata pod utjecajem specifičnog vodnog režima nastaju hidromorfna tla, u prvom redu aluvijalna, pseudoglejna i glejna tla. U ovu grupu tala spadaju sva ona, koja imaju znakove prekomjernog vlaženja bilo od oborinske ili dodatne vode tj. poplavne i podzemne vode.

Tla
Na području gospodarske jedinice dolaze hidromorfna tla koje karakterizira povremeno ili trajno prekomjerno vlaženje u dijelu profila ili u čitavom tlu. Opis tala preuzet je iz knjige “Tloznanstvo u zaštiti okoliša: priručnika za inženjere” Dr. Sc. Jakob Martinović, Zagreb : Državna uprava za zaštitu okoliša, 1997.

Močvarno glejna tla:
Epiglej

Sklop profila A-G. Ima humusni horizont sa znakovima hidromorfizma i G horizont s jasno diferenciranim Gso i Gr pothorizontima. Oglejavanje (zamočvarivanje) je uzrokovano provršinskim pretežno poplavnim vodama, koje stagniraju do dubine 1m i s dubinom slabi. Epiglej se odlikuje malom biološkom aktivnošću, nedostatkom kisika u pedosferi i nepovoljnim fizikalnim i kemijskim osobinama. Bez melioracije nepovoljnog vodnog režima, epiglej se može smatrati malo produktivnim tlom.

Sklop profila A-Gso-Gr ili A/T-Gso-Gr. Hipogleji su vezani za reljefske depresije u kojima se nalaze deblji slojevi podzemne vode čija razina pokazuje malo kolebanje. Osnovno je obilježje da se podzemna voda nalazi na tako maloj dubini da je čitav profil utjecan anaerobnim procesima (razina podzemne vode je obično iznad 80 cm). Supstrat hipoglejnih tala može imati različit mehanički sastav, a u kemijskom pogledu može varirati od beskarbonatnih do karbonatnih supstrata. Hipoglej zasićen bazama ima humusni horizont dubine 20-30 cm. Debljina Gso pothorizonta zavisi o zoni kolebanja podzemne vode. Gr pothorizont se podudara sa zonom trajne stagnacije vode. Hipoglej je pretežno glinasto tlo, G horizont je glinastiji nego A. Struktura je glinastog tla poliedrična ili prizmatična. Tlo može imati veliki koeficijent bubrenja. Euglej sadrži do 10% humusa, a varijacije s “anmor” humusom i do 30%. Reakcija je najčešće neutralna do slabo alkalna. Ukupni sadržaj N, P i K je visok, ali je u anaerobnim uvjetima nizak sadržaj mineralnih oblika N. Fosfor je vezan s Fe i Al u biljkama nepristupačne ili teško pristupačne spojeve.

Sklop profila Aa-G-C-G ili Aa-G-G. Hidrogenizacija tla je uvjetovana i podzemnom i poplavnom vodom, pa je prisutan i hipoglejni i epiglejni karakter profila s međuslojem koji nije ili je slabije oglejen. U ovom tipu tla su kumulirana svojstva eugleja i semigleja u jedinstveni profil. U ekološkom smislu to je nova kvaliteta jer je biljka izložena povećanoj vlažnosti. U pogledu mehaničkog sastava, česta je pojava višeg sadržaja gline u A nego u G horizontu. Kemijska svojstva ovog tla su slična opisanim svojstvima hipogleja.