Ana səhifə

Te u zagrebu filozofski fakultet


Yüklə 2.4 Mb.
səhifə8/28
tarix25.06.2016
ölçüsü2.4 Mb.
1   ...   4   5   6   7   8   9   10   11   ...   28

i z v j e š ć e :
1. Životopis

Iskra Iveljić rođena je 25. listopada 1959. u Frankfurtu na Majni. Hrvatska je državljanka. Maturirala je na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu te diplomirala povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirala je 1992. godine radom “Pokušaji modernizacije Banskog vijeća (1848.-1850.)” i doktorirala 1998. disertacijom pod naslovom “Uloga zagrebačke privredne elite u modernizaciji Hrvatske (1860.-1883.)” na istom fakultetu. Mentor obaju radova bila je prof. dr. sc. Mirjana Gross.

Od 1987.-1990. bila je zaposlena je u Hrvatskom državnom arhivu kao mlađi arhivist, a od 1990.-93. u Institutu za suvremenu povijest kao istraživač-suradnik. Od 1993. godine do danas zaposlena je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, najprije kao asistent, od 1999. u znanstveno-nastavnom zvanju docenta a 2004. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora.

Istražuje hrvatsku povijest 19. stoljeća i kretanja u najnovijoj hrvatskoj historiografiji. Bila je član uredništva historijskih časopisa Časopis za suvremenu povijest, Otium. Časopis za povijest svakodnevice i Radovi Zavoda za hrvatsku povijest te recenzent više znanstvenih knjiga i zbornika radova, znanstvenih članaka i školskih knjiga. U nekoliko je navrata boravila u inozemstvu: 1993. u Beču na jednomjesečnoj stipendiji Instituta za jugoistočnu Europu (Ost- und Südosteuropa Institut), a tijekom 1996. i 1998. boravila je u Beču četiri mjeseca u sklopu austrijskog projekta Hrvati u Beču 1790-1918.

Na Odsjeku za povijest predaje hrvatsku povijest 19. stoljeća. Na diplomskom studiju povijesti voditelj je istraživačkog smjera povijesti 19. i 20. stoljeća.

Od početka školske godine 2008./9. obnaša dužnosti pročelnice Odsjeka za povijest i predstojnice Zavoda za hrvatsku povijest.

Član je udruge American Association for the Advancement of Slavic Studies.
2. Znanstvena djelatnost

Istraživanja kandidatkinje dr. sc. Iskre Iveljić posvećena su hrvatskoj povijesti “dugog” 19. st. koje obuhvaća razdoblje od kraja 19. do početka 20. st. Njezina istraživanja usmjerena su prema povijesti društva, pri čemu razvoj na hrvatskom prostoru u njegovim specifičnostima promatra u sklopu općih modernizacijskih kretanja u Habsburškoj monarhiji. Kao jedinstveni, međusobno povezani i međuovisni kompleks istražuje kretanja na području gospodarstva, društvenih odnosa i nacionalnih integracijskih procesa, u politici, kulturi i vjerskim odnosima, a napose istražuje povijest svakodnevice i društvenog mentaliteta. Metode suvremene povijesne znanosti koje karakteriziraju njezina istraživanja obogaćene su – s obzirom na široki dijapazon područja koja istražuje – znatnim elementima interdisciplinarnog pristupa. Njezin istraživački interes usmjeren je također prema metodološkoj problematici i analizi kretanja u hrvatskoj historiografiji u najnovijem razdoblju te odnosom povijesne znanosti i društva napose nakon pada Berlinskog zida i sloma Jugoslavije.



Nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora objavila je dvije knjige (od kojih je jedna u tisku), priredila je za objavljivanje jednu knjigu građe (u suradnji troje priređivača) te objavila šest znanstvenih radova (tiskanih u publikacijama u kategoriji a1), od čega četiri u međunarodnim znanstvenim zbornicima (Njemačka, Austrija, Mađarska), jedan u inozemnom znanstvenom časopisu (Slovenija) i jedan u domaćem međunarodno priznatom časopisu.
U knjizi Banska Hrvatska i Vojna krajina od prosvijećena apsolutizma do 1848. (Zagreb: Leykam International, 2009., rkp. 190 standardnih kartica – u tisku) autorica je dala vlastitu interpretaciju razdoblja o kojem postoji obimna literatura. U djelu je u sklopu povijesnog okvira Habsburške monarhije prikazala kretanja u sjevernoj Hrvatskoj protomodernizacijskog doba od sredine 18. st. i u prvoj polovici 19. st. koje je prethodilo temeljnim društvenim promjenama, ukidanju feudalnih odnosa i staleškog društva 1848. god., sa svim specifičnostima na prostoru Banske Hrvatske (civilne Hrvatske i Slavonije) i Vojne krajine. Uz prikaz predpreporodnog i preporodnog razdoblja i njihovih nacionalnointegracijskih intencija težište je – za razliku od dosadašnjih cjelovitih prikaza ovog razdoblja – podjednako stavila na prikaz sustava institucija dvaju upravno odvojenih, po položaju u Monarhiji različitih teritorija sjeverne Hrvatske, gospodarstva te društvene strukture s jedne strane kasnostaleškog u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji i s druge krajiškog društva, specifičnosti u nacionalnim integracijskim procesima, kulturi te različitom sustavu i funkciji školstva. Znatnu pažnju posvetila je opisu svakodnevnog života te ceremonijama, simbolici i imagologiji kao sredstvima autoidentifikacije i manifestiranja identiteta na različitim razinama društva.

(1 x 1,5 x 10 aa = 15 bodova)
Drugoj polovici 19. st. posvećena je autoričina knjiga Očevi i sinovi. Privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća (Zagreb: Leykam International, 2007., 483 str.). U njoj je autorica prikazala naraštaj tzv. očeva utemeljitelja građanskog društva, rođenih 1820-ih i 1830-ih godina, koji su na vrhuncu svoje karijere bili 1860-ih i 1870-ih godina. Prikazala je njihovo djelovanje u razdoblju kada je nakon 1860. god. nacionalni pokret pod vodstvom strossmayerovske Narodne stranke pokušao u svoje ruke preuzeti određivanje okvira za modernizaciju Hrvatske pokušavajući izboriti njezinu političku samostalnost u različitoj mjeri od bečkog i ugarskog središta, da nakon nametnute Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. god. određivanje tih okvira za sjevernu Hrvatsku dođe u ruke mađarskih društvenih elita i njihove politike. Privrednu elitu Zagreba činili su trgovci (najbrojniji dio te društvene skupne), ali također industrijalci, bankari, vlasnici agencija za posredničke poslove, prijevoznici i građevinski poduzetnici, a pripadali su joj i najviši članovi poslovnog osoblja, poput ravnatelja i njihovih zamjenika. Pripadnici te društvene elite, pokazuje autorica, zastupali načela liberalnog gospodarstva, ali uz određena ograničenja u praksi, jer su ocjenjivali da je dosljedna liberalizacija nemoguća u uvjetima gospodarski zaostale Hrvatske. Najuspješniji zagrebački privrednici imali su važnu ulogu u modernizaciji Hrvatske, dakle u promicanju građanskog društva i kulture i kapitalističke privrede. Pritom su djelovali i pojedinačno, ali uglavnom koordiniranom akcijom putem stručnih udruga i napose zagrebačke Trgovačko-obrtničke komore. Brojni pripadnici te skupine bili su njemačkog, srpskog i židovskog etničkog podrijetla, ali je najveći njihov dio prihvaćao Hrvatsku kao svoju domovinu. Pripadnici zagrebačke privredne elite pritom su se rijetko izravno uključivali u politički život. Bila je to posljedica njihova mentaliteta, shvaćanja da bi im politički angažman oduzimao dragocjeno vrijeme, ali i stajališta dijela političke javnosti da privrednicima nije mjesto u politici. Ipak, najveći dio zagrebačke privredne elite podržavao je politiku Narodne stranke, odnosno od 1880. god. Neodvisne narodne stranke, a manji dio je pristajao uz bečku centralističku politiku ili “unionističku” politiku tijesne zajednice Hrvatske s Ugarskom. Vodeći pojedinci iz njezinih redova imali su važnu ulogu u procesu modernizacije Hrvatske, napose u naporima oko promicanja trgovačkog, obrtničkog i industrijskog poduzetništva, novčarstva, izgradnje cestovne i željezničke infrastrukture, pri čemu im je cilj bio unaprijediti gospodarski razvoj Hrvatske, ali je u tome također što je moguće više osamostaliti u odnosu na bečko ili ugarsko središte. Zainteresirani za napredak i integraciju hrvatske nacije, privrednici su pomagali utemeljenje najvažnijih kulturnih institucija nacionalnog značaja, poput Matice ilirske/hrvatske, Društva za povjesnicu jugoslavensku, Narodnog muzeja, JAZU i Sveučilišta. Uz to, konstatira autorica, obilježavao ih je i lokalpatriotski osjećaj, te su svojim angažmanom znatno pridonijeli preobrazbi Zagreba od pukog administrativnog središta u reprezentativno hrvatsko političko i gospodarsko središte. Autorica je iznijela niz novih podataka koji daju živu sliku o značajkama svakodnevnog života zagrebačke privredne elite. Prikazala je društveni život, položaj žena u društvu i u obitelji privrednika, odnos prema djeci u obitelji i školi, dječji svijet (igre, igračke, odnos prema životinjama), probleme adolescencije, tabu seksualnosti. Opisala je također novu poslovnu kulturu – izgled dućana, upotrebu oglasa, telefona itd. Poseban dio monografije odnosi se na prikaz kulture stanovanja u razdoblju od bidermajera do secesije, od skromnih građanskih prizemnica i jednokatnica do rezidencijalnih vila na prijelomu stoljeća te kulturu smrti (odnos prema smrti, pogrebe, izgled grobnica). Monografija kandidatkinje Iskre Iveljić nosi bitna obilježja socijalno-kulturne povijesti s elementima interdisciplinarnog pristupa.

(1 x 1,5 x 40 aa = 60 bodova)
Nastavljajući suradnju započetu u prvoj knjizi, kao jedan od troje priređivača priredila je za objavljivanje knjigu građe (pregledni rad) Hrvatski državni sabor 1848., sv., 2, Josip Kolanović ur. i sur. Iskra Iveljić i Nikša Stančić (Zagreb: Hrvatski državni arhiv – FF Press, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2007., 661 str.). Sudjelovala je u priređivanju hrvatskih i njemačkih dokumenata i njihovu opremanju bilješkama. Vrijednost je ovog djela napose u tome što dosad jedino spisi sabora koji je označio prekretnicu u hrvatskoj povijesti nisu bili objavljeni.

(0,75 x 1,5 x 50 aa = 56,25 bodova)


U izvornom znanstvenom članku “Die bürgerliche Elite Kroatiens in der zweiten Hälfte des 19. Jahrhunderts” (u: Internationales Kulturhistorisches Symposion Mogersdorf, Bd. 35, Graz 2007., 175-194) autorica je obradila genezu i razvoj moderne građanske društvene elite na prostoru Banske Hrvatske. Prikazala je razdoblje od kasnog prosvijećenog apsolutizma kao doba protomodernizacijskih tendencija tijekom kojih dolazi do postupne dinamizacije staleškog građanstva i istaknula razlike između staleškog i modernog građanstva druge polovice 19. st. u pravnom položaju, socijalnom obuhvatu, ekonomskoj moći, kulturnim nastojanjima, položaju žena i svakodnevnom životu. Povlačeći niz usporedba između hrvatskog i srednjoeuropskog građanstva pokazala je kako je moderna građanska kultura Banske Hrvatske uklopljena u srednjoeuropski krug.

(1 x 1,5 x 2,5 aa = 3,75 bodova)
Kretanja u Katoličkoj crkvi u sjevernoj Hrvatskoj u mijenama duhovnog ozračja i promjenama društvenih odnosa u razdoblju od prosvijećenog apsolutizma s kraja 18. do početka 20. st. autorica je obradila u izvornom znanstvenom članku “Die Römisch-katholische Kirche in Banalkroatien vom Josephinismus bis zum politischen Katholizismus” (u: Internationales Kulturhistorisches Symposion Mogersdorf Bd. 31, Szombathely, 2008., 45-53). Istaknula je složenost duhovnih strujanja unutar Katoličke crkve te sklonost dijela svećenstva reformama, ali i konstatirala da reformno svećenstvo u specifičnim prilikama sjeverne Hrvatske u pravilu nije prihvaćalo cjelinu korjenitih reforma. To pokazuje na promjeru istaknutog jozefiniste biskupa Vrhovca koji nije dijelio radikalni stav Josipa II. prema Crkvi i biskupa Strossmayera koji je bio protivan sekularizaciji školstva koju je u sklopu svojih reforma provodio ban Mažuranić. Ipak, istaknula je, liberalno svećenstvo odigralo je nezamjenjivu ulogu u procesu nacionalne integracije i modernizacije u kojem je djelovalo zajedno s dijelom plemstva i građanstva. Ocijenila je pritom da je konzervativnije svećenstvo, koje se u političkom životu počelo aktivirati krajem 19. st., vrlo dobro uočilo tegotnu stranu modernizacijskog procesa i potrebe “malog čovjeka”.

(1 x 1,5 x 1 aa = 1,50 bodova)
U izvornom znanstvenom članku “Modernisierung Kroatiens in der zweiten Hälfte des 19. Jahrhunderts. Europäische Vorbilder und kroatische Besonderheiten” (u: Vorbild “Europa” und die Modernisierung Mittel- und Südosteuropas, Münster: LIT Verlag, 2009., rkp. 40 standardnih kartica – u tisku) autorica je obradila europske modele i utjecaje na prostoru sjeverne Hrvatske u drugoj polovici 19. st. Nije se pritom zadržala samo na opisu ideja koje su dopirale do hrvatskog prostora, već je istražila njihovu recepciju, prilagodbu i konkretnu primjenu. Napose je na primjeru školstva i reforme bana Mažuranića pokazala utjecaj austrijskih i njemačkih modela, izravno na zakonska rješenja te na profesionalizaciju učitelja, opremu škola, školske knjige i dr. Na tom je primjeru autorica pokazala kako su velike ideje i način njihove primjene u sjevernoj Hrvatskoj najčešće preuzimani posredovanjem srednjoeuropskog prostora, prije svega austrijskim, njemačkim i češkim. Tek krajem 19. st., što je – konstatirala je – učinak uznapredovalih modernizacijskih procesa, znatnije su izražene hrvatske inicijative, a strani modeli modificiraju se i preuzimanju izravno, bez posredovanja.

(1 x 1,5 x 2,50 aa = 3,75 bodova)
Hrvatskom historiografijom i njezinim društvenim i političkim kontekstom autorica se pozabavila u izvornom znanstvenom članku “Cum ira et studio. Geschichte und Gesellschaft Kroatiens in den 1990er Jahren” (u: Helmut Altrichter /ur./, /Gegen/Erinnerung. Geschichte als politisches Argument im Transformationsprozeß Ost-, Ostmittel und Südosteuropas, Münchem R. Oldenbourg Verlag, 2006., 191-204). U članku je dala pregled hrvatske historiografske produkcije uoči i nakon raspada Jugoslavije. Obrađujući odnos između povijesne znanosti i društva pažnju je usmjerila prema različitim kulturama sjećanja u Hrvatskoj uvjetovanim često socijalnim, etničko/nacionalnim i regionalnim kontekstom. Tendencije politizacije i ideologizacije historije pritom prati od 19. stoljeća do suvremenosti, pri čemu je istaknula utjecaj nepovoljnog državnopravnog položaja Hrvatske i nepostojanje vlastite države na percepciju povijesti.

(1 x 1,5 x 1,5 aa = 2,25 bodova)
Zasebno je obilježjima hrvatske historiografije o 19. st. u najnovije doba posvetila članak “Hrvatska historiografija o 19. stoljeću nakon raspada Jugoslavije” (Prispevki za novejšo zgodovino, 44, Ljubljana 2004., br. 2, 29-44). Dala je opću ocjenu historiografije o tom razdoblju koju uz prodore suvremenih metoda karakterizira usredotočenost na hrvatsku povijest i prevladavanje političke povijesti i osvrnula se na šire društvene uvjete nakon raspada Jugoslavije koji su doveli do zahtjeva za prevrednovanjem hrvatske povijesti i podlijeganja manjeg dijela povjesničara tendencijama ideologizacije i politizacije povijesne znanosti.

( 1 x 1,5 x 1,5 = 2,25 bodova)
U preglednom radu (izdanje izvorne građe) “Od uza Sudbenog stola do turneje po Rusiji. Nepoznata pisma Josipa Henneberga iz 1894.-1897.” (Časopis za suvremenu povijest , 40, 2008., br. 2, 587-624) autorica je objavila pisma studenta pravaške orijentacije, člana skupine koja je 1895. god. u vrijeme boravka Franje Josipa u Zagrebu spalila pod Jelačićevim spomenikom mađarsku zastavu. Njegova pisma iz pritvora u Zagrebu i zatvora u Bjelovaru daju podatke o raspoloženju osuđenih studenata, ali i o zatvorskoj atmosferi te odnosu zagrebačke i bjelovarske sredine prema njima. Pisma koja je slao iz turneje bečkog Tamburaškog zbora hrvatskih studenata po Rusiji govori o nadama koje je dio tadašnje političke javnosti polagao u Rusiju, ali i razočarenje mladih ljudi stvarnošću, činjenicom da njihovi sugovornici u Rusiji nisu bili sigurni ni gdje geografski smjestiti Hrvatsku.

(0,75 x 1,5 x 3,25 aa = 12,20)


Kandidatkinja dr. sc. Iskra Iveljić sudjelovala je u više hrvatskih projekata: prof. dr. sc. Nikše Stančića u dva navrata (Temeljni dokumenti hrvatske povijesti), prof. dr. sc. Petra Korunića (Etnički i kulturni identiteti u Hrvatskoj i izgradnja nacije;) a trenutno je uključena u istraživanja na projektu prof. dr. sc. Božene Vranješ Šoljan (Hrvatska modernog i suvremenog doba: europski modeli i hrvatski identitet).

Sudjelovala je u tri međunarodna projekta: Kroaten in Wien 1790-1918, voditelja prof. dr. sc. Nevena Budaka i doc. dr. Haralda Heppnera iz Graza, 1993.-1998.; u projektu Geschichte Südosteuropas als europäische Geschichte prof. dr. Holma Sundhaussena (Freie Universität Berlin) i prof. dr. Wolfganga Höpkena (Universität Leipzig) bila je od 2002.-2005. koordinator za Hrvatsku. U sklopu potonjeg projekta sudjelovala je u radu četiriju međunarodnih radionica sa diplomandima iz Njemačke, Rumunjske, Bugarske, Hrvatske, Srbije, Kosova i Makedonije na kojima je držala predavanja i radila u manjima grupama na pojedinim općim temama. Od 2008. uključena je u projekt Zukunftswerkstatt, prof. dr. Holma Sundhaussena (Berlin) i prof. dr. Ulfa Brunnbauera (Regensburg). Projekt je posvećen odnosu između prošlosti i budućnosti na prostoru jugoistočne Europe i ima tri velike sekcije od kojih je jedna namijenjena historijskim istraživanjima.

Do sada je sudjelovala s izlaganjima na četrnaest međunarodnih znanstvenih skupova konferencija u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Mađarskoj, SAD, Rumunjskoj, Sloveniji i Hrvatskoj, od čega četiri nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora: 1. Führungsschichten im pannonischen Raum im 18. und 19. Jahrhundert, Bad Radkersburg, 2005.; 2. Vorbild “Europa” und die Modernisierung Mittel- und Südosteuropas, Iasi (Rumunjska), 2005.; 3. Die eigene Geschichte. Umfang und Vermittlung in den Nachfolgestaaten der österreichisch-ungarischen Monarchie, St. Pölten, 2006.; 4. Zukunftswerkstatt u organizaciji Goethe-Instituta u Zagrebu, Odsjeka za povijest FF u Zagrebu i Freie Universität u Berlinu, Zagreb, 2008.
3. Nastavna djelatnost

Kandidatkinja dr. sc. Iskra Iveljić održava nastavu na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini.

Na preddiplomskom studiju povijesti održava predavanja i seminar na obaveznom predmetu “Hrvatska povijest u 19. stoljeću” i nekoliko izbornih predmeta (Seljaštvo Banske Hrvatske u 19. st.; Od staleškog ka modernom građanstvu; Položaj žena u Hrvatskoj 19. st.). Na diplomskom studiju drži nastavu na predmetu “Hrvatsko društvo i kultura u 19. st.” obaveznom za istraživački smjer povijesti 19. i 20. stoljeća.

Na doktorskom studiju Hrvatska moderna i suvremena povijest u europskom kontekstu Odsjeka za povijest održava dio nastave u sklopu dvaju obaveznih predmeta (Hrvatska povijest 1790.-1848. i Hrvatska povijest 1848.-1918.) te zajedno s doc. dr. Ivicom Šuteom na izbornom kolegiju “Svakodnevni život zagrebačkog građanstva u 19. i 20. st.”. Također je održala predavanja na poslijediplomskom studiju pedagogije 2001. te povijesti umjetnosti 2005. god.

Za sudionike međunarodne studenske konferencije u Zagrebu održane travnja 2006. godine u organizaciji Međunarodne udruge studenata povijesti (ISHA) održala je predavanje “Croatia and the Balkans - Shifting Stereotypes”.

Dakle, svake šk. godine (osim 2005./6. kada je bila na slobodnoj studijskoj godini) održavala je nastavu na preddiplomskom i diplomskom studiju (tj. ne računajući poslijediplomsku razinu) u opsegu od 300 norma sati. Od zadnjeg napredovanja imala je dakle 1200 norma sati nastave.

Predavanja iz svojih kolegija na preddiplomskom i diplomskom studiju (“Hrvatska povijest 19. stoljeća”, “Hrvatsko društvo i kultura u 19. stoljeću”) učinila je dostupnima studentima i na portalu Omega (http://omega.ffzg.hr), a stručno povjerenstvo je ta predavanja ocijenilo kvalitetnima.

Studentske ankete također su pokazale da studenti njenu nastavu ocjenjuju visokim ocjenama (najčešća ocjena izvrstan).

Tijekom dosadašnje nastavničke djelatnosti bila je mentor pri izradi više od 30, a od zadnjeg napredovanja 10 diplomskih radova. Također je mentor za tri magistarska (Tihomir Rajčić, Dunja Modrić-Blivajs, Suzana Jagić) i jedan doktorski rad (Dinko Čutura). Bila je predsjednik povjerenstava za ocjenu 9 magistarskih i 3 doktorska rada.
4. Stručna djelatnost

Kandidatkinja dr. sc. Iskra Iveljić bila je u recenzent za šest (6) znanstvenih knjiga i više školskih udžbenika. Za Ministarstvo znanosti, tehnologije i športa recenzira projekte i prijedloge za državne nagrade, a bila je i ocjenjivač knjiga za nagradu Josip Juraj Strossmayer. Napisala je brojne recenzije radova za znanstvene časopise (Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Časopis za suvremenu povijest, Historijski zbornik).

Bila je članica uredništva Časopisa za suvremenu povijest (1991.-1993.), Radova Zavoda za hrvatsku povijest (1997.-2000.) i časopisa Otium (1993-2000.).

Napisala je više enciklopedijskih natuknica za Hrvatski leksikon i Hrvatsku enciklopediju.

Bavi se i popularizacijom znanstvenih rezultata objavljujući stručne članke u periodičkom tisku.


Zaključak

Na osnovi iznesenog konstatiramo:

Kandidatkinja dr. sc. Iskra Iveljić ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika prema Zakonu o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti i Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost, jer ima stupanj doktora znanosti, pet godina je u znanstvenom zvanju višeg znanstvenog suradnika / redovitog profesora i sudjeluje u realizaciji domaćih i međunarodnih projekata, nakon zadnjeg izbora objavila je tri knjige (od kojih je jednu priredila kao jedan od troje priređivača) i šest znanstvenih članaka tiskanih u međunarodnim znanstvenim zbornicima, u inozemnom časopisu ili domaćem međunarodno priznatom časopisu (publikacije u kategoriji a1), njezini radovi znatan su doprinos povijesnoj znanosti, a bodovi koje joj donose objelodanjeni radovi (102,70) znatno premašuju predviđeni minimalni broj bodova (20) potreban za izbor u zvanje znanstvenog savjetnika.

Kandidatkinja dr. sc. Iskra Iveljić ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora prema Zakonu o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti jer ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika i ispunjava uvjete Odluke o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora jer ispunjava sedam (7) uvjeta od osam (8) mogućih i četiri (4) potrebna:

- autorica je dviju znanstvenih knjiga i sudjelovala je u priređivanju za objavljivanje jedne knjige (kao jedan od troje priređivača). Postavila je na web stranicu predavanja iz dvaju kolegija pozitivno ocijenjena od povjerenstva;

- bila je mentor za izradu više od 30 od diplomskih radova, od čega 10 nakon zadnjeg izbora;

- bila je mentor pri izradi tri (3) magistarska i jednog doktorskog rada;

- sudjelovala je s priopćenjima je u radu četrnaest (14) međunarodni znanstvenih skupova, od čega četiri (4) nakon zadnjeg izbora;

- bila je ukupno trinaest (13) godina članica uredništva znanstvenih časopisa;

- recenzirala je šest (6) knjiga, više projekata i brojne članke za znanstvene časopise;

- sudjelovala je u istraživanjima u sklopu tri (3) međunarodna i tri (3) domaća znanstvena projekta.

Na osnovi iznesenog utvrđujemo da dr. sc. Iskra Iveljić ispunjava sve uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika i u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora.


U skladu s iznesenim Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu



p r e d l a ž e m o

da dr. sc. Iskru Iveljić izabere u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika te u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana hrvatska povijest (srednjeg i novog vijeka te suvremena povijest) na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

.
U Zagrebu, 2. lipnja 2009. godine
Povjerenstvo:

dr. sc. Nikša Stančić, redoviti profesor u m.

dr. sc. Mirjana Gross, professor emeritus

dr. sc. Božena Vranješ Šoljan, redoviti profesor


Uvjeti za izbor u znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora - prvi izbor prema Odluci o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja Rektorskog zbora


1   ...   4   5   6   7   8   9   10   11   ...   28


Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©atelim.com 2016
rəhbərliyinə müraciət