Ana səhifə

Povratak svitaca


Yüklə 1.18 Mb.
səhifə17/17
tarix25.06.2016
ölçüsü1.18 Mb.
1   ...   9   10   11   12   13   14   15   16   17

onda on nije Dalaj Lama (Arto):

prema tome, profesori

– vi, koji ćete uvek želeti da budete profesori –

nikada vi nećete postati učitelji:

ni vi, ni vaš Đui; koliko god se upinjali,

to vam nikada neće uspeti.“



„... ni vi, ni vaš Đui...“: Luigi Gui (1914–2010), jedno vreme ministar obrazovanja (kasnije ministar unutrašnjih poslova i ministar odbrane), iz Demohrišćanske stranke. Pazolini se osvrće i na dva Artoova „Obraćanja Dalaj Lami“, prvo iz 1925, kada je Dalaj Lamu video kao saveznika u borbi protiv zapadnjačkog racionalizma, i drugo, iz 1946, u kojem Dalaj Lamu i tibetansko sveštenstvo osudio kao despotske mistifikatore, manipulatore i akademike, oličenje istog onog racionalizma koji zagađuje i Zapad. (Antonin Artaud, „Adresse au Dalaï-Lama“, La Révolution Surréaliste, no. 3, 15. IV 1925; „Adresse au Dalaï-Lama“, 1946, Oeuvres Complètes, Paris, Gallimard, 1976, Tome 1, vol.1, str. 18.)

95 Bottegone, popularni naziv za kuću u (ulici) Via delle Botteghe Oscure br. 5, u Rimu, u kojoj se nalazilo sedište KPI.

96 Aluzija na latinsku retoričku tehniku, captatio benevolentiae, izazivanje ili sticanje naklonosti u obraćanju publici.

97 Pazolini doslovno kaže „buržoazija postaje ljudsko stanje“ (la borghesia sta diventando la condizione umana); ali, iako je to savršeno jasno, u prevodu zvuči nezgodno, jer buržoazija je klasa, dok „malograđanština“ sadrži nijansu koja snažnije ukazuje na određeno stanje ili mentalitet; u svakom slučaju, nešto što je do juče bilo samo društvena klasa, sada „postaje ljudsko stanje“.

98 Lat., pre pojma; u ovom slučaju, pre nego što je malograđanština postala model za radnike i seljake.

99 Ova beleška je samo pretekst. Ovde se bavim Markuzeom... ali, onim obrađenim, iz jednog intervjua, ne onim pravim. (Pasolini)

100 Zapravo, Marks i Engels, Komunistički manifest, deo I, „Buržuji i proleteri“. (AG)

101 Dok sam pisao ovaj osvrt, pitao sam se da li će se izroditi u još jedan glupi i praistorijski osvrt Pravde na Markuzea. (Pasolini)

102 Primer Bolonje je (da to bude jasno) u tom pogledu zaista zadivljujući. (Prim. Pasolini.)

103 Helikon (it., Elicona, kao i u tekstu): u grčkoj mitologiji, planina muza, izvorište pesničke inspiracije; Pazolini možda misli na „želju“ svojih protivnika da ga ograniče na pesnički domen; ili misli na Montalbano Elikona, mesto na Siciliji, u blizini Mesine, poznato po zamku Fridriha II.

104 Ustica: malo ostrvo u Tirenskom moru, na kojem se nalazio zatvor, prvo za vreme fašizma, za komuniste, homoseksualce i ratne zarobljenike, a zatim, tokom pedesetih godina, za mafijaše.

105 Grčki kinik i satiričar (III vek pre n. e.).

106 U starom Rimu, javni službenici, koji su ubirali putarine i porez.

107 Aluzija na čuveni esej Žilijena Bende, Izdaja intelektualaca (Julian Benda, La trahison des clercs, 1927; Socijalna misao, Beograd, 1996; Politička kultura, Zagreb, 1997).

108 Orgia, (1966–1970) 1968; Porcile, (1967–1972), 1968; Calderón (1967), 1973; Affabulazione (1966–1970), 1977; Pilade (1966–1970), 1977; Bestia da stile (1966–1974), 1977.

109 Dal Laboratorio (Appunti en poète per una linguistica marxista) (1965), Il codice dei codici (1971), etc., nešto kasnije objedinjeni u zbirci, P. P. Pasolini, Empirismo eretico, Milano, Garzanti, 1972.

110 Aleksandros (Alekos) Panagulis (1939–1976): grčki pesnik i političar. Pokušao atentat na vođu vojne hunte (1967–1974), pukovnika Jorgosa Papadopolusa, 1968, posle čega je bio uhapšen i mučen u zatvoru. Poginuo u saobraćajnoj nesreći 1976, za koju se veruje da je bila inscenirana. Prevođen na italijanski, a Pazolini je napisao predgovore za dve njegove zbirke: Altri seguiranno: poesie e documenti dal carcere di Boyati (Drugi će nas slediti: poezija i dokumenti iz zatvora Bojati, 1972) i Vi scrivo da un carcere in Grecia (Pišem vam iz zatvora u Grčkoj, 1974).

111 Rudi Dutschke (1940–1979): jedna od najpoznatijih figura Socijalističkog saveza nemačkih studenata (Sozialistische Deutsche Studentenbund). Poznat po ideji o „dugom maršu kroz institucije“, koja je možda najviše doprinela racionalizaciji realpolitičke orijentacije među radikalnim elementima iz šezdesetih godina XX veka. Žrtva atentata iz 1968, koji je preživeo, iako s teškim posledicama.

112 Maria Callas (1923–1977). Pazolini je ove pesme počeo da piše za vreme snimanja filma Medea (1969), sa Marijom Kalas u glavnoj ulozi.

113 Danteov neologizam iz prvog pevanja Raja: „Trasumanar significar per verba / non si porìa; però l’essemplo basti / a cui esperienza grazia serba“; „Za nadljusko to stanje riječi nema/ stog nek je primjer dovoljan da znaju/ kojima milost to iskustvo sprema“. Raj, Pjevanje I, stihovi 70–73. Preuzeto iz, Giuseppe Zigaina, Pasolini i smrt: Mit, alkemija i semantika „blistajućeg ništavila“, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1990, str. 201. Preveo Viktor Tadić.

114 U razgovoru sa Žanom Difloom, Pazolini najavljuje ovu zbirku pesama na nešto drugačiji način: „Duflot: Dajući prednost povratku mitovima više nego obavezama u političkoj aktuelnosti, ne okrećete li leđa svakom obliku realizma? Pasolini: Moje precizno mišljenje u vezi s tim jest da je realist samo onaj tko vjeruje u mit, i obratno. Duflot: Možete li očitovati ovaj aforizam kroz svoje djelo? Pasolini: Znate da pripremam film o svetom Pavlu, o religioznoj ideologiji njegovog vremena, to jest, globalno, o gnosticizmu kroz različite struje mišljenja helenističkog perioda. (San Paolo: Progetto per un film su san Paolo, Einaudi, Torino, 1977, neostvareni scenario.) Upravo u vezi s tim otkrivam sve više, studirajući malo-pomalo mistike, da je drugo lice misticizma upravo ’činjenje’, ’djelovanje’, ’akcija’. Uostalom, buduća zbirka pjesama koju ću objaviti bit će naslovljena Transumanar e organizzar. Tim izrazom želim reći da je drugo lice ’transhumanizacije’ (riječ je Danteova, u ovom apokopiranom obliku), ili duhovnog uzašća (nadljudskog), upravo organizacija. U slučaju svetog Pavla, drugo lice svetosti, ponesenosti u treće nebo, jest organizacija crkve. Moglo bi se mnogo reći o narodima koji, po našem mišljenju, postupaju samo na praktičan, pragmatičan način: zapravo su asketski i duboko religiozni.“ P. P. Pasolini, „Il sogno del Centauro. Incontro con Jean Duflot, 1969–1975“, Saggi sulla politica e sulla società, 1999, str. 1461–1462. Preuzeto iz G. Zigaina, Pasolini i smrt, str. 168–169. Preveo Viktor Tadić.

115 Ignazio Buttitta, „Lingua e dialettu“, it., „Lingua e dialetto“, 1970, iz zbirke Io faccio il poeta (Ja sam pesnik), Feltrinelli, Milano, 1972.

116 Papa Pavle VI je proglasio predstojeću 1975. „Godinom obnove i pomirenja“ (Anno Santo del Rinnovamento e della Riconciliazione; „Giubileo del 1975“).

117 Guido Piovene (1907–1974), jedan od vodećih pisaca i novinara tog vremena.

118 Te nove pesme na furlanskom dijalektu objavljene su 1975, zajedno sa onim starim: La nuova gioventù. Poesie friulane 1941–1974 (Einaudi, Torino). To je poslednja knjiga koju je Pazolini objavio za života. Iz nje je preuzet i poslednji tekst iz ovog izbora.

119 U celom ovom pasusu Pazolini skoro doslovno parafrazira stihove Butitine pesme. Engleski i sicilijanski tekst mogu se pogledati na sledećoj adresi: http://www.dieli.net/SicilyPage/Poetry/Buttitta.html (poslednji put posećena 24. VIII 2014).

120 Opet stihovi iz pesme, citirani ili parafrazirani, bez navodnika, sve do kraja pasusa.

121 „U rancuri“; it., „Il rancore“, 1969, Io faccio il poeta, 1972. http://www.antiwarsongs.org/canzone.php?id=30123&lang=it (Poslednji put posećeno 24. VIII 2014.)

122 Do kraja pasusa, parafrazirani stihovi iz pesme.

123 Pre opisa svakog osećanja koje obuzima ljude, pesnik kaže: „To ne kažem ja/ to kažu oni.“ („Non lu dicu io/ iddi u dicinu“; it., „Non lo dico io/ loro lo dicono.“)

124 Leonardo Sciascia (1921–1989), sicilijanski pisac i političar. Između ostalog, napisao roman Todo modo (1974), po kojem je Elio Petri snimio istoimeni film (1976), možda najbrutalniji prikaz mentaliteta vladajućih demohrišćana zabeležen u bilo kojoj formi. Šaša je autor još jednog romana po kojem je Petri snimio film, A ciascuno il suo (1966, film 1967), kao i romana Il contesto (1971), po kojem Frančesko Rosi snimio svoj čuveni film o „Olovnim godinama“, Izuzetni leševi (Francesco Rosi, Cadaveri eccellenti, 1976).

125 Skromnog porekla.

126 Renato Guttuso (1912–1987), sicilijanski slikar, komunista, takođe iz Bagerije.

127 Potročaške robe, televizija, itd. (Sve napomene, Pasolini.)

128 Razumete, način života.

129 U školi i van škole, da bi od njih napravili nižerazredne imitatore.

130 Sa svime što ih okružuje.

131 „Kultura“: seljačka, proleterska, paleoindustrijska, posebna, dijalektalna.

132 Misli se na „kulturnu revoluciju“, u kojoj će marksistička hegemonija (Gramši), na osnovu primenjene nauke i sopstvene ideologije, biti garant slobode svakog čoveka.

133 „Non siamo complici (industria editoriale e scrittori)“; „... una forza del passato“, Vie Nuove, n. 42, 18. X 1962.

134 P. P. Pasolini, „Sandro Penna: Un po’ di febbre“, Scritti corsari, Garzanto, Milano, 2011 (1975), str. 143–147.

135 Ibid.

136 Još jedan intervju koji bi svakako trebalo pogledati: Gianni Borgna i Ninetto Davoli, septembar 2012, iz materijala za izložbu Pasolini Roma (Berlin, 2014–2015; Gianni Borgna je jedan od autora izložbe): http://www.berlinerfestspiele.de/media/en/2014/gropiusbau_11/presse_1/mgb14_pressemappe_pasolini.pdf . Ako je fajl u međuvremenu postao nedostupan, možete ga dobiti na adresi anarhije/ blok 45.

137 Videti Neobjavljeni autointervju.



1   ...   9   10   11   12   13   14   15   16   17


Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©atelim.com 2016
rəhbərliyinə müraciət