Ana səhifə

Nutricionizam Kristina Greblo 5276/n antioksidativno I antimikrobno djelovanje eteričnog ulja I ekstrakata lavande završni rad modul


Yüklə 4.45 Mb.
səhifə2/8
tarix24.06.2016
ölçüsü4.45 Mb.
1   2   3   4   5   6   7   8

1. UVOD


Lavanda (Lavandula officinalis Chaix) je biljka s područja sunčanih kamenjara zapadnog dijela Sredozemlja, poznata pod narodnim imenima: lavandula, lavendl, lefendel; a pripada porodici usnača (Lamiaceae). Već u srednjem vijeku bile su poznate vrste lavande koje se i danas uzgajaju. Prvi zapis o biljci Lavandula angustifolia Mill potječe iz XIII. stoljeća pa se to vrijeme smatra početkom širenja te vrste u srednjoj Europi. Uzgoj hibrida Lavandula intermedia počinje u XVI. stoljeću. Danas postoji više od 30 podvrsta i hibrida ove plemenite biljke sa raznim bojama cvijetova. Lavanda (Lavandula angustifolia) originalna je biljka iz koje su stoljećima ljudi stvarali razne hibride i podvrste. Ona je ljubičaste boje te je vrlo prepoznatljiva i intenzivnog mirisa, najčešće je viđamo na mediteranu kako raste na svom prirodnom staništu, no raširena je i u unutrašnjosti Francuske i Engleske.

Lavanda je bogat izvor različitih skupina fenolnih spojeva (fenolnih kiselina i flavonoida) kojima se pripisuju antioksidativna, antimikrobna, antiseptička, protuupalna i druga svojstva. Količina fenolnih spojeva u biljnim vrstama značajno ovisi o brojnim faktorima kao što su vrsta tla, ekološki i klimatski uvjeti i sl. Lavandino eterično ulje u farmaciji se uglavnom primjenjuje kao sastojak različitih linamenata za utrljavanje kod reumatizma, lumbaga, bolova u mišićima i zglobovima. Ima antiseptičko i analgetsko djelovanje, a u aromaterapiji, lavanda se koristi za mnoge vrste kožnih upala. Ulje lavande se koristi kao komponenta za okus prehrambenih proizvoda, uključujući i alkoholna i bezalkoholna pića, aromatičnim octovima, pečenim namirnicama, bombonima, smrznutim mliječnim desertim, gelatini i pudinzima


Stoga je cilj ovog rada bio odrediti količinu ukupnih fenola i flavonoida u ekstraktima sušene lavande s različitih područja Republike Hrvatske te usporedti kojim se otapalom postiže bolja ektrakcija (30%-tnom vodenom otopinom etanola ili 30%-tnom vodenom otopinom acetona). Cilj je također bio odrediti antioksidativno i antimikrobno djelovanje eteričnog ulja i ekstrakata lavande. Ukupni fenoli određeni su spektrofotometrijski primjenom Folin-Ciocalteu metode, antioksidacijski kapacitet određivan je primjenom DPPH i FRAP metode. Antimikrobno djelovanje etanolnih ekstrakata sušene lavande te eteričnih ulja, provedeno je na mikroorganizmima Staphylococcus aureus i Escherichii coli.

2. TEORIJSKI DIO

2.1. LAVANDA (Lavandula angustifolia)




2.1.1. Osnovne karakteristike lavande

Lavanda je od davnina bila jedna od najomiljenijih aromatičnih ljekovitih biljaka. U Novom zavjetu Sveti Marko govori o eteričnom ulju lavande, kao o vrlo vrijednom ulju. Rimljani su lavandom davali ugodan miris kupeljima pa odatle i njeno ime, koje potječe od riječi lavare, što znači prati se. Za vrijeme Plinija, rimljani su lavandu koristili kao ljekovito svojstvo (Upson T, Andrews S., 2004). U antici je osim mirisa, lavanda bila cijenjena i zbog svog umirujućeg i dezinficirajućeg djelovanja, a u srednjem vijeku i renesansi lavanda se posipala po podu kuća i crkvama kako bi odagnala kugu. Domaćice su je stavljale u ormare i ladice da odjeći podari ugodan miris i otjera moljce. Poznati talijanski travar Matiolli iz 16. st. naročito ju je preporučivao kod bolesti mozga, kao što su epilepsija, apopleksia, spazma i paraliza. Smatra se da lavanda djeluje čak i na lavove i tigrove u zoološkim vrtovima pa pod njezinim utjecajem postaju pitomi (Anonimus 1.).



Lavandula angustifolia raste kao višegodšnji niski polugrm, visok, 20-60 (80) cm, s mnogo uspravnih izdanaka. Listovi su uski, linearno duguljasti, slični listovima ružmarina. Mladi su listovi savinuta ruba i dlakavi, a poslije su plosnati i goli. Sitni su cvjetovi modroljubičaste boje, a razvijaju se u cvatovima u gornjem dijelu izdanaka. Izdanci su više na svojim dijelovima obrasli lišćem, dok se na vrhu razvijaju cvatovi koji oblikom podsjećaju na klasove (pršljenove). Lavandula se, spontano križa, pa postoje mnogi križanci, podvrste, varijeteti i forme. Lavanda najbolje uspijeva u toploj sredozemnoj klimi. Raste na suhim i toplim obroncima, a uspijeva i na kamenitom tlu (Kuštrak, 2005.)

Slika 1. Detaljniji prikaz nadzemnog dijela lavande (Anonimus 2.)
Tablica 1. Sistematika lavande (L. angustifolia)


TAKSONOMIJA




CARSTVO

Plantae

RAZRED

Magnoliofita

KLASA

Magnoliopsida

RED

Lamiales

FAMILIJA

Lamiaceae

ROD

Lavandula


2.1.2. Raznolikost vrsta

Danas postoji više od 30 podvrsta i hibrida ove plemenite biljke sa raznim bojama cvijetova te ljudi ponovno uviđaju njeno značenje, te se zbog trendova zdravog življenja i povratka prirodi sve više komercijalno koristi u  zapadnim zemljama.



Lavanda (Lavandula angustifolia) originalna je biljka iz koje su stoljećima ljudi stvarali razne hibride i podvrste. Ona je ljubičaste boje te je vrlo prepoznatljiva i intenzivnog mirisa, najčešće je viđamo na mediteranu kako raste na svom prirodnom staništu, no raširena je i u unutrašnjosti Francuske i Engleske. Varijacije u mirisu, boji, veličini, teksturama podvrsta lavande čine tu biljku vrlo zanimljivom i raznovrsnom.

Slika 2. Lavandula angustifolia
''Vunasta'' lavanda najbolje prihvaća suho tlo, a njeni tamno ljubičasti cvjetovi rastu u kasno ljeto kada ostale lavande već venu.

Lavanda Budrovka (Lavandula hybrida) je najpoznatiji hibrid, tzv. lavandini, koja vrlo dobro može rasti i u kontinentalnim dijelovima. Dobiveni križanjem lavande, intenzivnog mirisa, s više cvjetova, rastu brže i veće, te se kao takvi lavandini sve više koriste.

Allardi Lavender je oblik francuske lavande za koji se drži da je križana sa Lavandulom latifoliom, Spike lavandom.
Španjolska lavanda ima tamno ljubičasti cvijet u obliku ananasa i tamnozeleno lišće. Raste nisko i široko te se brzo širi. Često se krivo naziva i francuska lavanda budući da raste i u Francuskoj.




Francuska lavanda ima sivkaste listove s oštrim rubovima. Cvjetovi su joj veliki i grubog oblika.
Slika 3. Francuska lavanda
Žuta lavanda ima vrhove cvjetova izrazito žute boje. Listovi su joj također žućkasto-zelene boje, a raste više u visinu.

Slatka lavanda je specifična. Ima najzelenije listove, najveća je, najbrže raste, te ima duge cvjetove. Najčešće se koristi za ukrašavanje vrtova.




Goodwin Creek siva lavanda je hibrid Francuske lavande sa nižim rastom i tamnijim ljubičastim cvijetom koji se nalazi na dužoj stabljici. Dobar je u vrtu za granične ili rubne redove.

Slika 4. Goodwin Creek siva lavanda
Engleske lavande

Engleske lavande (Lavandula angustifolias) uključuju Englesku, Munstead, Hidcote, Hidcote Pink, Jean Davis, Sarah i Vera te cvatu sredinom ili krajem proljeća. Prestaju cvati početkom ljeta i izgledaju odlično u cvatu. Poslije šišanja ostaju kao kompaktna lopta ili živica sa egzotično mirisnim listovima tijekom ostatka godine. Kao i sve ostale Lavande, ne podnosi lošu odvodnju vode ili visoku vlažnost.



Engleska lavanda ima velike listove i visoka je. Robusno raste i ima odličnu boju i miris.Ova biljka ima pelud i cvijeta u isto vrijeme kao i Lavandula angustifolia.

Munstead lavanda dobila je ime po domu poznate dizajnerice vrtova Gertrude Jekyll. Najbolje podnosi vrućine od svih engleskih lavandi.

Hidcote lavanda je poznata po svojoj tamno ljubičastoj boji. Manja je od Munsted sorte i voli hladniju klimu te lako može odumrijeti tijekom vrućih ljetnih mjeseci. Kao i većina engleskih lavandi, nije toliko otporna na sušu ili vrućinu kao lavandini.

Slika 5. Hidcote lavanda


Hidcote Pink lavanda ima pastelno ružičast cvijet koji izgleda najbolje kad je sađen u većoj grupi i gledan sa udaljenosti radije nego iz bliza.

Jean Davis lavanda također ima pastelno ružičasti cvijet. Teško je razlikovati Hidcote pink i Jean Davis. Ipak, razlika je u okusu. Cvijet sa aromom voća razlikuje Jean Davis od ostalih lavandi. Nažalost, Jean Davis je teže uzgajati od Munsteada.

Slika 6. Jean Devis lavanda

Sarah lavanda je jedna od manje poznatih Lavandula angustifolia. Vrlo malena biljka sa kratkim cvjetnim vrhovima i malim, ali zamjetno tamno plavim ljubičastim cvjetovima. Vrlo je prikladna za prozorske žardinjere i uzgoj u kontejnerima.


Vera lavanda je ona za koju se drži da je prava engleska lavanda. Još ju zovi i Prava lavanda ili Fina lavanda. Najbolja kvaliteta ulja dolazi od biljaka uzgojenih na visinama između 800 i 1500 metara na obroncima planina u središnjoj Europi. Tvrdi se da je ona najbolja lavanda za medicinske i aromaterapijske svrhe.

Grosso lavandin se uzgaja za dobivanje ulja koje se koristi najviše u kozmetičkoj industriji. Njegovi listovi su lagano ljubičaste boje što ga čini i pogodnim za ukras.

Abriali lavandin, je najstariji hibrid, manjeg rasta nego grasso, te je korišten prije njega.

Nizozemski lavandin ima cvjetove boje grejpa, kojima pogoduje više sunca.

Fred Boutin lavandin, izrazitog mirisa, srebrnkastog lišća i ljubičastog cvijeta, dugo raste i cvate, također se više koristi za ukrašavanje vrtova.

Grappenhall lavandin je visokog i brzog rasta, te se isto tako brzo i širi.

Veliki Hidecote lavandin ima tamnoljubičaste skupine cvjetova, u krajoliku izgleda impresivno.

Provence lavandin sa svojim dugim i mekim cvjetovima, koji se lagano otkidaju sa stabljike i najviše se koriste sušeni, vrlo čest u  komercijalnoj proizvodnji. (Anonimus 2.)

2.1.3. Rasprostranjenost

Lavanda je rasprostranjena po cijelom području Sredozemlja. Samoniklih biljaka nema dovoljno, pa se lavanda intenzivno uzgaja. Najpoznatiji su nasadi lavande, ali i lavandina (križanci), u Južnoj Francuskoj (Provansi), gdje se lavandino eterično ulje proizvodi u velikim količinama. Uzgaja se u Francuskoj, Albaniji, Bugarskoj, Mađarskoj, Italiji, Španjolskoj, zemljama bivše Jugoslavije (Hrvatska, Crna Gora, Srbija, itd.), Kini, Rusiji, Moldaviji, Argentini, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, i Australiji (Teuscher i sur.,2006.; Blumenthal, 1998.; Bown, 2001.) Lavanda se u Dalmaciji počela uzgajati poslije Prvoga svjetskog rata. Postojale su kulture prave lavande, ali i križanaca na otocima Hvaru, Braču i Visu. Danas je glavno područje uzgoja otok Hvar na selima Grablje i Brusje. Uzgaja se ''domaća levanda'', koja je križanac između Lavandula angustifolia Mill. i Lavandula latifolia Vill., poznata pod nazivom Lavandula hybrida Reverchon, a na tržištu kao lavandin. Grmovi tog križanca su veći od polugrmova Lavandula latifolia, a znatno veći od polugrmova vrste Lavandula angustifolia. Lavandula hybrida Reverchon razvija polugrm oblika polukugle, koji u dobi od 10 godina ima visinu do 1 m i širinu do 2 m, dok je polugrm prave lavande upola manji. Godine 1948. otkriven je na Hvaru jedan križanac tamnozelenih listova i izrazito plavih cvjetova, ali nije se razlikovao samo morfološki od Lavandula hybrida Reverchon nego mu je i ulje bilo finijeg mirisa. Taj je križanac nazvan Lavandula hybrida Reverchon II ili plava lavanda. Danas je taj križanac na tržištu poznat pod nazivom Lavandula budrovka (prema Budroviću, u kojeg je križanac otkriven). Zbog toga što je lavanda tako dugo kultivirana kroz povijest, nasadi lavande su uglavnom hibridi i identifikacija je veoma teška.





Slika 7. Rasprostranjenost lavande na području RH

2.1.4. Kemijski sastav svježe lavande i eteričnog ulja lavande



Lavandula officinalis sadrži 1-3% eteričnog ulja u kojem je vodeća sastavnica linalilacetat. Uz eterično ulje u cvijetu ima približno 12% ružmarinske kiseline i drugih derivata, zatim kumarina: umbelferona i herniarina, flavonoida i fitosterola.

Eterično ulje lavande sadrži 30-50% linaliacetata, a u uljima iznimne kakvoće taj je sadržaj može biti i do 60%. Od drugih sastavnica ulje sadrži visok postotak slobodnog (-) –linalola (40%), kao i manje količine kamfora, borneola i izoborneola te bornilacetat.

Prava lavanda, Lavandula angustifolia sadrži ulje visoke kakvoće kada raste na vrlo visokoj nadmorskoj visini. Varijetet koji raste u tim uvjetima poznat je pod nazivom ''petite lavande'', a ako raste na nižoj nadmorskoj visini, sadrži ulje lošije kvalitete, a na tržištu je poznat pod nazivom ''lavandin'' ili ''gross lavande'' (Trease i Evans,1973).

Glavne komponente parne destilacije dobivene plinskom kromatografijom, prikazane su u Tablici 2. Kao što je s većinom eteričnih ulja, konačni test za kvalitetu biti će organoleptička (okus ili miris) svojstva.



Tablica 2. Kemijski sastav eteričnog ulja lavande

Svojstva ulja lavande i lavandina

 

Angustifolia

Lavandin

 

Specifična težina

 

0.876-0.892

0.885-0.897

 

Kemijski profil

Kamfor

0.5-1%

4-11%

Cariofilen

3-12%

 

Cineole

1-2%

5-10%

Linalool

30-49%

30-40%

Linalil acetat

30-45%

20-30%

Ocimen

2.5-6%

 


2.1.5. Djelovanje i upotreba svježe lavande i eteričnog ulja lavande

U drevnoj Perziji, Grčkoj i Rimu, razne vrste lavande navodno su se koristile za dezinfekciju bolnice i bolesničkih soba (Blumentha i sur., 2000). U indijskim medicinskim tekstovima spominje se lavanda kao dio psihijatrijskih formula (Blumenthal i sur, 2000.). U narodnoj medicini, pripravci lavande koristili su se protiv nadimanja, bolova u trbuhu, kao diuretik. Cvjetovi i ulje lavande korišteni su kod upala grla, astme, upale sinusa i sl. (Keville i Green, 1995.). Svježa lavanda dodaje se u džem, sladoled, ocat, biljne čajeve (Onstad, 1996). Sadašnji Njemački Standard License (GSL) odobrava internu upotrebu čaja sa cvijetom lavande za liječenje poremećaja kao što su nemir i nesanica, problemi sa cirkulacijom te probleme u gornjem djelu abdomena kao što su crijevne tegobe, Roemheld sindrom, nadutost i nelagoda (Braun, 2005).


Lavandulae aeteroleum – lavandino eterično ulje
Ulje se dobiva parnom destilacijom svježih (u praksi i uvenulih) cvjetova, odnosno vršaka stabiljke s cvatovima vrste Lavandula angustifolia Mill.(Lavandula vera De Candolle) Lamiaceae. Lavandino ulje je bezbojna ili žućkasta tekućina, karakteristična ugodna mirisa i aromatična, ljuta i nagorka okusa (Kuštrak, 2005.).

Lavandino eterično ulje u farmaciji se uglavnom primjenjuje lokalno. Djeluje kao rubefacijens, pa je sastojak različitih linamenata za utrljavanje kod reumatizma, lumbaga, bolova u mišićima i zglobovima. Ulje ima antiseptičko i analgetsko djelovanje, pa je sastojak i različitih ljekovitih masti i alkohola (protiv akni, dermatitisa, ekcema, prhuti u vlasištu, psorijaze, uboda kukaca i protiv ušiju), ( Lawles, 1999.). U aromaterapiji, lavanda se koristi za mnoge vrste kožnih upala, uključujući i ugrize kukaca, opeklina, upala, kao i za iscjeljenje malih posjekotina (Keville, Green,1995; Schnaubelt,1998.). Ulje lavande se koristi kao komponenta za okus prehrambenih proizvoda, uključujući i alkoholna i bezalkoholna pića, aromatičnim octovima, pečenim namirnicama, bombonima, smrznutim mliječnim desertim, gelatini i pudinzima (Leung i Foster, 1996.). Eterično ulje posjeduje umirujuće mirise koji se koriste za mnoge mirise u kozmetici, šamponima, industrijskim prozvodima.




1   2   3   4   5   6   7   8


Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©atelim.com 2016
rəhbərliyinə müraciət