Metodika nastave hrvatskog jezika

- pristup je ukorijenjen u nastavi hrv. j. !

- važni metodički postupci u proučavanju i analizi rečenice u nastavi sintakse:

A) GENETIČKA ANALIZA/RAŠČLAMBA

- ostvaruje se u postavljanju pitanja (vršitelj?, radnja?..)

- ide se od izvora reč. , a zatim se otkrivaju rečenični članovi

B) SINTAGMATSKA A. REČ.

- ostvaruje se u razlaganju reč. na subjektni i predikatni skup

- razvija logičko mišljenje

. pogodno tijekom proučavanja dvodijelnih reč.

- omogućuje jez. promatranje u kojem se može razotkriti da neka reč. nije oblikovana tj. ne prenosi misao

C) OBAVIJESNA ANALIZA

- temelji se na razlikovanju teme i reme

- bitan je komunik. i semant. postupak: radnja, vršitelj, predmet, okolnosti

- rečenično stablo: vizualna analiza reč.

- lik, predodžba, stablo od formula, znakova, simbola

D) KOMPARATIVNI/TRANSFORMACIJSKI POSTUPAK U RAZMATRANJU REČ.

- različite preoblike reč. i njihove usporedbe

- razotkrivanje semant. i sintakt. obilježja pojedinih reč. i sintagmatskih oblika

- koristan za kulturu govorenja, kulturu pisanja i za jezičnu naobrazbu

- osnovna škola:

a) NIŽI RAZ.- zapažanje i shvaćanje bitnih misli u tekstu, izdvajanje reč. koje sadrže bitne misli, zapažanje logičkog jedinstva reč. u tekstu, zapažanje užih ustrojstvenih cjelina u tekstu, zapažanje komunik. povezanosti reč. u tekstu, zapažanje sintakt. paralelizama

b)VIŠI RAZ.- paralelne veze ostvarene anaforičkim subjektom, predikatom, objektom ili pr. oznakom, lančane veze ostvarene leksičkim ponavljanjem, zamjenicama i sinonimima, vezani tekstovi s jednakim subjektom, komunik. povezanost reč. u tekstu, intonacija teksta

- na razini prepoznavanja, reprodukcije, primjene

1. SREĐIVANJE IZOBLIČENE GRAMATIČEKE REČ. npr. Išao trgovina.

2. SLAGANJE REČ. OD ZADANIH RIJEČI UZ SLOBODNU UPORABU OBLIKA

npr. student, studentica, knjiga, knjižnica

3.DOPUNJAVANJE REČ. npr. Ja pjevam pjevam pjesmu (S;P;PO...)

4.PREMJEŠTANJE REČENIČNIH DIJELOVA

5.PREOBLIKA REČENICE npr. Proljeće nam donosi obilje cvijeća, Obilje cvijeća nam najavljuje proljeće.

6.PROŠIRIVANJE REČ. npr. iz jednost. u zavisno-sl. reč.

7.SAŽIMANJE REČ.

8.ISPISIVANJE

9.ANALIZA REČ.

....

NASTAVA LEKSIKOLOGIJE

LEKSIKOLOGIJA

-znanstv. discipl. koja proučava leksik

-najzanimljivija uč. u okviru jez. područja hrv. jezika zbog igre riječima i njihovog značenja

- sustavno se uči u 4. razr. gimnazije

- od 5.r.OŠ do 4.razr.GIMAZIJE – jez. sustav, jez. zankovi, sporazumijevanje, komunikacija

LEKSEM – ukupnost svih oblika što ih ima jedna riječ + sadržaj
Grane leksikologije

1. FRAZEOLOGIJA

2. TVORBA RIJEČI

3. LEKSIČKO POSUĐIVANJE

4. ONOMASTIKA

5. NAZIVOSLOVLJE ILI TERMINOLOGIJA

6. LEKSIKOGRAFIJA
Nastava obuhvaća:

- jednoznačnost riječi

- višeznačnost riječi – metafora i metonimija

- homonimija i sinonimija – istounačnice, bliskoznačnice, naderđenice, podređanice, supoređenice

- antonimija i antonimai

- homonimij ai homonimi

- vremenska raslojenst jezika – opći ili općeuprabni leksik, stručno nazivlje ili termini, aktivni leksik, pasivni l. (historicizmi, arhaizmi, zastarjelice, pomodnice, novotvorenice

-prostorna raslojenost l. – lokalizmi, regionalizmi, dijalektalizmi, žargonizmi

- funkcionalan raslojenost l. – fonostilistika, fonostilem, semantostilistika,morfostilistika, sintaktostilistika

- višefunkcionalnost, kolokvijalizam, žatgonizam, vulgarizam

- leksičko posuđivanje – unutarjezični i izvanjez. razlozi

- sociolingv., posuđenice, internacionalizmi, prevedenice, značenjske posuđenice,

prilagodba posuđenica (najveći problem.grafijska,pravopisna,frazem...)

- leksička norma – purizam, frazeologija i frazem,višeznačni frazem

- leksikografija – rječnik, leksikograf,podjela rječnika, enciklopedije,leksikoni

Leksičke vježbe

1. ZAPAŽANJE ODREĐENIH RIJEČI U TUĐIM I VL. TEKSTOVIMA

2. ČITANJE RJEČNIČKIH ULOMAKA LEKSIKOLOŠKE I LEKSIKOGRAF. LIT.

3. PREDAVANJE O RIJEČIMA

4. PISANJE O RIJEČIMA

5. SASTAVLJANJE RJEČNIKA

6. STAVRANJ TEKSTOVA O LEKSIČKIM CILJEVIMA

7. PREDSTAVLJANJE RJEČNIK AILI LEKSIČKE GRAĐE

8. RAČUNALNE IGRE
- po Pandžiću/ Težaku:

1. SEMANTIČKE VJ. – prepoznavanje, razvrstavanje, tvorbe

2. ETIMOLOŠKE VJ.

3. RJEČOTVORNE VJ. –tvorbe riječi, priče o riječima

4. RJEČNIČKE VJ. – rad s rječnicima

5. FRAZEOLOŠKE VJ. – a) frazemske – upoznati fr. u užem smislu

b) perifrazne – zamijeniti riječ opisnim izrazom

c) aforistične – jezik na razini primjene: izreke,

poslovice, citati
Nastavni pristupi i postupci

1. zapažanje riječi u tuđim i vl. tekstovima

2. čitanje rječničkih odlomaka leksikološke i leksikografske literature

3. predavanje o riječima

4. oisanje o riječima

5. sastavljanje rječnika

6. stvaranje tekstova s leks. ciljem

7. predstavljanje rječnika i leksikografske građe

8. računalne igre

NASTAVA STILISTIKE

STIL – način izražavanja

- zanima nas stil pisanog i usmenog izražavanja u svim vrstama i oblicima a jezučnog priopćavanja
- s obzirom na cilj:

1. EMOCIONALNI/AFEKTIVNI

- želi djelovati na maštu i osjećaje pomoću određenih stilskih sredstava

2. RACIONALNI/INTELEKTUALNI

- izražajna sredstva koja brže djeluju na razum

A) ZNANSTVENI STIL - apstraktan, stručan, strane riječi

- složene reč.

- težnja za postupnošću i preciznošću

- izbjegavanje subjektivnosti

B) ADMINISTRATIVNI S. - uredsko,opslovni rječnik, ustaljene fraze

- bez slikovitosti i muzikalnog izraza i rjeđih gl. oblika

C) KOMBINIRANI- ispreplitanje racional. i emocional. stilskih značajki

1. popularno-znan.- težnja za točnošču i stručnošću

- jasnoća, jednostavnost znanstv. izražavanja

2. novinski/publicistički - objektivnost i točnost iz znanstv. izražav.

- budi zanimanje i zadržava pažnju iz književ. izražav.

1. KNJIŽEVNOUMJETNIČKI

2. PUBLICISTIČKI

3. ZNANSTVENI

4. ADMINISTRATIVNI

5. RAZGOVORNI

1. rafinirani

2. intelektualističan

3. biran

5. vulgaran

6. originalan

7. klišeiziran

8. razvučen

9. jezgrovit

10. tečan

11. sočan

12. jak

13. rogobatan

15. jedak

16. dobar

17. loš
- prema odnosu na izraz i onoga koji se njime služi:

1. DESKRIPTIVNA/ STILISTIKA IZRAZA- promatra strukture i njihovo funkcioniranje u jez. sustavu

1. GENETIČKA/ STILISTIKA POJEDINCA- promatra uzorke zašto se netko služi ovim ili onim izrazom, uzorke

1.ESTETSKA/KNJIŽEVNO-TEORETSKA – u nastavi knjiž.

2.LINGVISTIČKA STIL. – u nastavi jez.

Svrha učenja stilistike

- stjecanje stil. naobrazbe, tj. osnov. znanja o stilu i stilistici koji omogućuju:

1. prepoznavanje i prosudbu stilskih osobina i vrijednosti pojedinih tekstova, pisaca i knjiž. smjerova

2. funkcionalno iskorištavanje stečenih spoznaja za oblikovanje vlastitog stila u govorenju i pisanju

- troslojna: - analiza konkretnih tekstova i zapažanje njihovih stilističkih svojstava

- teoretsko stjecanje znanja o stilu i stilistici

- primjena stečenog znanja u vlastitoj praksi

a) sredstava jezičnog izražavanja

b) izbora najprikladnijih izraza, oblika i konstrukcija prema naravi i svrsi iskaza

c) svrhovitosti uporabe sredstava koja postoje u jeziku i odgovaraju njegovim normama te služe onim zadaćama što ih mogu imati sudionici sporazumijevanja

d) jezičnih pojava s motrišta njihova značenja i izražajnosti uz ocjenu koliko su one pogodne za točnije, jasnije i jače izraze neku ideju

e) različitih sitnih nijansa značenja s motrišta njhove uporabe kao pomoć u izboru po značenju srodnih jezičnih postupaka koji nisu s ovim istoznačni nego se razikuju po nekim nijansama katkad vrlo lijepim a teško prepoznatljivima

f) jezičnog umijeća i izgradnje svjesnog odnosa prema jeziku
Vježbe

- tri stupnja: - vježbe zapažanja i prepoznavanja stilema, stil. sredstva, stil. osebujnosti, stil. pripadnosti

- vj. vrijednosnih prosudabastilskih izbora u tekstu

- vj. uporabe odr. stil. sredstava u vl. stvaralaštvu

- fonostilističke

- grafostilističke

- morfostilističke

- sintaktostilističke

- leksostilističke

- semantostilističke
b) po kriteriju tekstovnih vrsta:

- prozne

- dijaloške

- monološke
c) namjenske- razmišljaju o izboru riječi, formulaciji reč., oblikovanju osnovnog tona s obzirom na tip slušateljstva/ čitateljstva, njihov obzor očekivanja, mogućnosti recepcije

- vrste: - pis. i usm. obraćanje najmlađima

- pis. i usm. obraćanje vršnjacima

- pis. i usm. obraćanjestručnoj publici

- pis. i usm. obraćanje publici razl. naobrazbe i zanimanja
d) medijske

- govorenje pred nazočnom javnošću

- govorenje mikrofonom

- pisanje za graf. medije

- pisanje za auditivne medije

- pisanje za audiovizualne medije

- polazište je odnos priopćivača prema svijetu kojega je i sam dio

- zasnivaju se na zapažanju pojava u prostoru

- jednostavna reč. struktura- subjekt, predikat, priložna oznaka mjesta ( u predikatu gl. biti ili gl. stanja)

- oblici: subjektivni ( doživljajni opis )

objektivni ( znan., tehnički opis )
2. PRIPOVIJEDNI TEKSTOVI

- zasniva se na zapažanju pojava i promjena u vremenu

- jednost. reč. struktura- subjekt, predikat, priložna oznaka mjesta ( predikat ima procesualni glagol )

- oblici: subjektivni ( od anegdote do romana )

objektivni ( vijest, izvješće )
3. IZLAGAČKI TEKSTOVI

- pojave se identificiraju na temelju njihove složenosti ili razloženosti

- oblici: subjektivni ( popularno predavanje )

objektivni ( def., sažetak, eksplikacija )

- vrste: a) sintetički- pojave se identificiraju imenovanjem, svrstavanjem u razred, vrstu, rod i sl.

- struktura- subjekt, imenski predikat

b) analitički- pojave se identificiraju razlaganjem u dijelove, navođenjem bitnih odrednica

- struktura- subjekt, predikat, objekt

- zasniva se na prosudbi odnosa među pojmovima, pojavama, predmetima...

- struktura- subjekt, zanijekani imenski predikat ili slož. reč. u kojoj se razvija niječno- jesna oprekaglag. skupova povezanih suprotnim veznikom

- oblici: subjektivni ( komentar, usm. rasprava )

objektivni ( znan. rasprava, kritika )
5. UPUĆIVAČKI TEKSTOVI

- nakon zapažanja pojava u prostoru i mijena u vremenu, njihove identifikacije i prosudbe priopćivač daje upute za djelovanje u budućnosti

- jednostavna reč. struktura- jezgra predikat u imperativu ili kojoj od njegovih sintakt. zamjena

- oblici: subjektivni ( pouke, savjeti), objektivni ( teh. upute. propisi, zakoni )

1. r. OŠ – prva znanstvene činjenice iz dijalektologije

2. r. OŠ – susutavnij eupoznavanje činjenica + primjeri dijalektalne knjiž.

4. r. SŠ – gimnazije – cjelovito učenje dijalektologije

a) kulturološki- proizlazi iz uloge i važnosti narječja u hrv. kulturi

b) metodički- proizlazi iz potrebe za što boljim iskorištavanjem zavičajnog idioma za svladavanje stavd. jezika

- svrha dijal. sadržaja: svijest o njihovoj ulozi u komunik. i stvaralačkoj praksi te o njihovu odnosu prema stand. jeziku

- svojstva: - razlikovna (sadrži samo razlike )

- opisna (opisuje razlike )

- sinkronijska (ne prelazi okvir suvremenosti)

- didaktička (izabire razl. koje utječu na uč. osposobljav. za

uspješnu komunik. na stand, jez. )

- o pov. jezika dobivamo temeljna znanjaod 5. r. OŠ

- do 1990. nezastupljena ili skromno zastupljena

- u sadašnjim programima od 1995. :

a) osnovna škola- pojam stand. jezika, narječja, podjela narječja, počeci pismenosti i prvi spomenici pismenosti te pravopisni priručnici i časopisi

b) srednja škola

- gimnazija

1. r. - do 15 stoljeća

2. r.- 16. do kraja 18 st.

3 .r.- 19 st.

4. r.- 20 st. + periodizacija, značajke pojedinog razdoblja, društ. i polit. položaj hrv. stand. jez., nastojanja jez. unitarista, Skerlićeva anketa, novosadski ustanak, borba za ravnopravnost hrv. jez. deklaracija, odnos hrv. i srpskog jezika, pravopisna problematika, važnija leksikografska djela

- strukovne

a) četverogodišnje- gradivo propisano kao i za gimnazije

b) trogodišnje- zastupljena samo u 1. raz. i obuhvaća: početke hrv. pismenosti, hrv. pisma, glagoljski, ćirilički i latinički spomenici, glagoljaši i latinisti
Izborna nastava i slobodne uč. djelatnosti:

a) proučavanje glagoljice

b) proučavanje bosančice

c) zapažanje grafija i graf. svojstava

d) prijenos u današnju grafiju i pravopis

e) zapažanje fonetskih i fonoloških obilježja

f) zapažanje padežnih nastavaka

g) određenje glagolskih oblika

h) zapažanje sintakt. obilježja

i) zapažanje manje poznatih ili nepoznatih riječi

j) zapažanje stilskih svojstava tekstova

k) utvrđivanje narječne pripadnosti teksta

l) prilagodba starih tekstova suvremenom hrv. stand. jeziku
Povijest hrv. jezika ( prema Brozoviću )

1. 9/10.- 15. st

2. 16. st.

3. 17. i 1.pol.18. st.

4. 2.pol.18. st.- 1. desetljeća 19. st.

5. hrv. narodni preporod i kraj 19. st.

6. 20. st.

PITANJA ZA JEZIK

1. osnovna obilježja prepričavanja

2. metodička načela nastave pismenosti

3. razine pristupa sintaksi

4. svrha nastave jezika- tri odrednice

5. opisi prema svrsi

6. Aristotelova i Kvintilijanova knjiga o govorništvu

7. svrha nastave izražavanja

8. pristup sintaksi na razini riječi

9. fonološke promjene u školi se promatraju na kojim razinama

10. stilističko- kompozicijske vježbe

11. glavni oblici pripovijedanja

12. osam morfoloških vježbi

13. svrha nastave stilistike

14. auditivni izvori

15. što su upućivački tekstovi

16. na kojim se jez. djelatnostima temelji jez. izražavanje

17. opisi prema motrištu opisivača

18. svrha prepričavanja

19. lingvostilističke vježbe

20. u stjecanju govornih navika razlikujemo- 4 odrednice

21. struktura uvodnog dijela govora

22. načelo zornosti- primjer na norfologiji

23. osam logičkih figura i pet figura misli

24. vizualni izvori

25. nejezične pogreške

26. osam fonoloških vježbi

27. struktura završnog dijela govora

28. pristup sintaksi na razini teksta

29. izvori hrv. jez. prema tekstovnim nositeljima

30. ' dužnost je nastavnika da učeničke zadaće pomno pročitaju, analiziraju i ocjene. Korisno je da se svaka zadaća pročita više puta:

- treba citirati tri odrednice iz Težaka

31. tri stupnja rasprave

32. pet antičkih učitelja govorništva

33. tradicionalna nastava gramatike

34. načelo teksta

35. struktura pismene rasprave

36. opisi prema osjetilima

37. razlikovna gramatika

38. redoslijed priprema za govor/ predavanje

39. jezične pogreške

40. didaktička gramatika

41. pristupi i postupci u nastavi leksikologije

42. načelo zavičajnosti

43. Ciceronova knjiga o govorništvu

44. prof. hrv. jez. izrađuje svoje planove nastave:

- dvije odrednice se traže

45. didaktički problemi nastave morfologije

1. Platon i književni odgoj

2. polazišta u oblikovanju metodičkog modela romana

3. kniževno iskustvo i recepcija Kiklopa

4. interpretacija bajke

5. književnost u starom grčkom odgoju: od Homera do Aristotela

6. eksplikacijski pristup

7. povijest recepcije Zlatarovog zlata

8. katališni pristup dramskom djelu

9. interpretativno čitanje

10. vizualna sredstva u nastavi

11. književnost u starorimskom odgoju

12. interpretacijski pristup romanu

13. pristup pjesničkoj zbirci

14. psihološki pristup Krležinom 'Povratku Filipa Latinovicza'

15. vertikalno- spiralni smjer programiranja

16. najava i lokalizacija teksta

17. interpretacija basne

18. razgovor o int. problemima u Zlatarovom zlatu

19. pozitivističko- sociološki pristup romanu

20. planiranje nastavnog programa

21. književnost u helenističkom razdoblju

22. tv u nastavi

23. motivacija za lirsku pjesmu

24. radio u nastavi

25. film u nastavi

26. školska knjižnica

27. semiotička obrada lirske pjesme

28. scenska pitanja

29. tehnička sredstva i pomagala u nastavi

30. problemska pitanja

31. istraživačka metoda

32. problemski pristup nastavi

33. školska interpretacija kao metodički sustav

34. interpretacija epohe i pravca

35. metode književnog odgoja

36. priručnici za nastavnike

37. određivanje kompozicije stvaranjem plana

38. kompozicijska analiza lirske pjesme

39. struktura udžbenika za 5. raz. osnovne i 1. raz. srednje škole

40. stilska analiza pripov. djela

41. karakterološke tablice za dramski lik

42. recitatorska družina

43. dramska družina

44. tipologija zadataka i pitanja

45. usmena književnost u sred. školi

46. teorija knjiž. u osnovnoj školi

47. objava doživljaja

48. ocjenjivanje

49. sekundarni izvori u nastavi

50. literarne sposobnosti

51. Aristotel i književni odgoj

52. lirika u osnovnošk. programima

53. najaktualniji problemi u Kiklopu i metode rada

54. književnoumj. proza u srednjošk. nastavi romana

literatura:

1. Rosandić: Metodika književnog odgoja i obrazovanja

2. Pandžić: Hrvatski roman u školi

3. Pandžić: Putovima školske recepcije književnosti

4. bilješke s predavanja

- obuhvaća lingvostilističku analizu

- odnosi se na: a) rječnik

b) stil u užem smislu riječi- značenje riječi i izraza te njihova umj.

u tekstu

c) sintaksu- reč. konstrukcije i posebitosti pojedinih pisaca

d) versifikaciju- faktura stiha i struktura strofe
- poezija- specifičnosti pjes. jezika: sugestivnost, muzikalnost, slikovitost, ritmičnost

- vrsta stiha, strofe, rime

- ponavljanja i refreni

- izražajna sredstva: a) figure misli- poredba, hiperbola, metafora...

b) figure konstrukcije- inverzija, ret. pitanje, elipsa...

c) figure dikcije- anafora, epifora, aliteracija...

- uloga gramatičkih kategorija
- proza- govorna karakterizacija likova

- monolozi, dijalozi

- pripovjedač i prip. tehnike
KOMPOZICIJSKA ANALIZA

- poezija- raspored strofa, pjes. slika i motiva

- moguće prikazati tablicama

- odnos pjes. slika međusobno i njihova organizacija

- otkrivanje unutarnje i vanjske dramatike

- praćenje fabule

- dijele se na pitanja i zadatke koji:

a) pokreću zapažanje

b) intelektualnu djelatnost

c) imaginaciju

d) kritičku refleksiju

e) asocijativne procese

f) traže analogiju i razgraničenje

g) problemska pitanja


SEMIOTIČKA OBRADA

- začetnik Lotman

- razlikuje kjiž. znak od jez. znaka- knjiž. znak je cijeli tekst u kojem se nalaze manje jedinice koje dobivaju značenje samo u odnosu na druge jedinice koje se nalaze u tekstu- svaka ima označeno i označitelja te tri aspekta ( semantički, sintaktički i pragmatički )- u skladu s time, lirska pjesma se sastoji od motiva i pjes. slika koje dobivaju značenje samo u odnosu jedne na druge te se ne mogu promatrati izvan konteksta pjesme koju tvore

- odnosi se na proučavanje odnosa:

a) fonema prema riječi

b) morf. karakteristika prema riječi

c) riječi prema stihu

d) stiha prema strofi te odnos stihova međusobno

e) strofe prema tekstu te strofi međusobno

f) teksta prema izvantekstovnim činjenicama

g) teksta prema višim umj. ostvarajima
RECITATORSKA DRUŽINA

- u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima

- cilj razvijanje usmenog izražavanja

- pretpostavlja interpretativno čitanje nakon kojeg se tekst uči napamet

- zasniva se na vrednotama govornog jezika ( intonacija, intenzitet, boja i brzina glasa te stanke)

- podrazumijeva pravilnu: a) artikulaciju glasova