Metodika nastave hrvatskog jezika

a) gramatičke:

 morfološke- nenormativna upotreba prijedloga, vremena i načina, padeža, komparativa, gl. aspekata, sročnost

sintaktičke- u redoslijedu enklitika, u redu riječi u reč., nelogično povezivanje reč.

tvorbene- tvorba riječi (npr. motorista-ispravno je motorist!)

- tuđice ,posuđenice, strane riječi

- nastaje miješanjem leksika koji pripada razl. funkc. stilovima

- za uočavanje potrebno poznavati kontekst

- vrste: - leksičko- stilističke

- gramatičko-stilističke:

a) morf.- stilist. ( nepravilna upotreba vremena, zamjenica, padeža, pozitiva i komparativa, miješanje razl. glag. oblika...)

b) sintakt.- stilist. ( narušavanje granica reč., narušavanje reda riječi, kaotično nizanje reč., ispuštanje riječi ili zareza....)

- alternacije ije/je ( odnos jd. i množ., umanjenice i uvećanice, komparativ i superlativ...)

- povezuju se uz: - jednačenje sugl.

- ispadanje sugl.

- ispadanje samoglasnika

- povezane uz gl. promjene: palatalizaciju, sibikarizaciju, jotaciju, nepostojano a, zamjenu l/o, prijeglas, glas h, glasove č, ć, đ, dž

a) sadržajne- narušavanje semantičkog jedinstva teksta

- ostvaruju se ako: - sadržaj nije u skladu s temom

- sadržaj je nepotpun, oskudan

- podaci su netočni

- obavijesti su netočne

- za otklanjanje se organiziraju tematsko- sadržajne vježbe ( prikupljanje, sistematiziranje,osmišljavanje i vrednovanje sadržaja te omeđivanje sadržaja i teme )
b) logičke- narušavanje log. zakonitosti teksta

- ostvaruju se: - ako se sadržaj ne povezuje u jedinst. cjelinu

- ako se tekstovne jedinice međusobno ne povzuju

- ako ne postoji dokazni materijal za tvrdnju

- ako generalizacije nisu izvedene na dovoljnom br. činjenica

- pogrešni zaključci i sudovi

- pogrešne tvrdnje

- vj. koje razvijaju log. mišljenje: a) vj. segmentiranja teksta

b) vj. organiziranja teksta

c) vj. s deformiranim reč.

d) vj. određivanja semant. jezgre teksta

e) vj. određivanja naslova segmentima teksta

f) vj. razvijanja teksta na temelju poč. Reče-

nica

h) vj. organiz. teksta na temelju poticajnih

tematskih riječi
c) kompozicijske - narušavanje kompozicije teksta

- ostvaruju se: - narušavanjem redoslijeda u iznošenju sadržaja

- narušavanjem log. cjelina

- narušavanjem odjeljka kao kompoz. jedinice

- neadekvatnim umetanjem citata

- narušavanjem načela ravnomjernosti

- za otklanjanje se organiziraju kompoz. vježbe
d) interpretacijske- ako se tema interpretira suprotno objektivnoj istini
Metode označavanja pogrešaka

1. LEKTORSKA METODA – ispravak konačnog slaganja prije prijeloma

2. KOREKTORSKA METODA – korigiranje već složenog/upisanog teksta

3. KOMBINIRANA ŠKOLSKA METODA – LEKTORSKA + KOREKTORSKA

- prilagođeni su uzrastu učenika

- školski dokument kojim se u obliku tablice propisuju odgojno- obrazovna područja odn. nast. predmeti koji će se poučavati u odr. školi, redoslijed poučavanja tih područja ili predmeta po razredima ili semestrima te tjedni br. sati za pojedino područje ili predmet

- hrvatski jezik-satnica:

5. razr.- 5 sati

6. r- 4 sata

7. r- 4 h

8. r- 4 h
2. NASTAVNI PROGRAM

- školski dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed nast. sadržaja u pojedinom nast. predmetu

- on je konkretizacija

- hrv. jez. u OŠ:

5. razr. – deklinacije

6. r.- glagol. bolici

7. r. – rečenica

8. r. – dijalekti, povijest jezika

- hrv jezik kao nastavno područje zastupljenoje u OŠ oko 50%, a u SŠ 26%
- područja nastave hrv. jezika :

OŠ:

1. hrvatski jezik

2. književnost

3. jezično izražavanje

4. medijska kultura

SŠ:

1. hrvatski jezik

2. književnost

3. jezično izražavanje

1. PREPOZNAVANJE- uč. prepoznaju nešto i iskazuju zanimanje

2. REPRODUKCIJA/PONAVLJENJE – reprodukcija definicije, pamte se obavijesti i mogu se ponoviti

3. PRIMJENA – uč. mogu rješiti i određene tipove zadataka i vježbi te pronaći i slične uzorke

- razvijaju sposobnosti rješavanja zadataka

4. TRANSFORMACIJA /PREOBRAZBA – okretnost u praktičnoj primjeni i samostalnosti

1. PRIPREMA/MOTIVACIJA – na početku nast. sata mora biti uvijek!

2. OBRADA NOVOG GRADIVA

3. VJEŽBANJE

4. PONAVLJENJE I TVRĐIVANJE

5. DOMAĆI RAD

- prednosti: a) učenici su kolektiv – navike ponašanja u kolektivnom radu

b) učenici stječu isto znanje

c) potječu nastvanikovu kreativnost

d) natjecateljski duh

e) razvijanje heurističkog razgov.

-pogodan za rješavanje nekih jednostav. jezičnih pitanja (npr. ponavaljanje znanja o padž.)

TANDEMSKI RAD/ RAD U PARU

- uč. u grupi dijela poslove, ali ijedan dugog kontroliraju

- ukida uč. pasivnost na anstavi, naglask na stvaralaštvu

- problem: motivacija uč. i osposobljavanje za invidualnu nastavu

- treba: a) procijeniti stupanj samostalnosti primjeren svakom pojedincu – opseg, težinu, način obrade

b) motivirati učenike

c) dozirati gradivo svakom pojedincu prema njegovim mogućnostima

d) načelo postupnosti

- vrste:

a) programirana nastava

- programirana tema = sekvencija

- s. se satoji od niza članova koji sadrže:

- 1. obavijest- npr. o gramatičkoj činjenici,

2. zadatak

3. operacija- rješavanje zadatka

4. povratna obavijest- je li točno rješeno, tj.kako treba biti točno rješeno

- treba je kombinirati s ostalim oblicima

- nedostatak: često daj eprednost dedukciji

b) samostalan rad s udžbenikom- djelomično

- u potpunosti

c) algoritam - skup gram. simbola i postupaka potrebnih za rješenje bilo kojeg gram. zadatka ili problema pomoću odr. gram. operacija točno utvrđenim redom

- zastupljene sve misaone operacije: analiza, sinteza, indukcija, dedukcija, transformacija, komparacija, supstitucija...

d) nastavni listići- najčešće se koristi
Tipovi nastavnih sati

1. SAT OBRADE NOVOG GRADIVA – najčešći tip sata

2. SAT PONAVLJANJA I VJEŽBANJA

3. SAT UTVRĐIVANJA I VJEŽBANJA

4. SAT PROSUĐIVANJA UČENIČKOG ZNANJA
Struktura problemskog sata

1. stvaranje uvjeta za nastajanje probl. situacije

2. formuliranje problema

3. traženje načina za rješavanje problema

4. formuliranje razl. hipoteza

5. individualno ili kolektivno rješavanje problema, provjeravanje i ispravljanje pogrešaka

6. rješavanje gl. problema
Struktura sata jezika

1. priprava: a) motivacija

b) osvježivanje potrebnog predznanja

c) najava naobrazbene zadaće

d) priprava polaznog teksta

2. čitanje i kratka interpretacija polaznog teksta

3. zapažanje novih jez. činjenica

4. otkrivanje ostalih važnih obilježja

5. uopćavanje

6. provjeravanje stečenih spoznaja

7. utvrđivanje znanja

8. davanje uputa za učenje i domaću zadaću

1. spoznaja o biti, osnovama i značajkama hrv. jezika

2. svijest o potrebi učenja i njegovanja hrv. jezika

3. pravilna uporaba knjiž., odnosno stand. hrv. jezika u govorenju i pisanju

a) naobrazbena- postiže se stjecanjem znanja o jez. uopće i o hrv. posebice

b) odgojna- ostvaruje se pokretanjem volje za učenje i njegovanje hrv. jez. i poticanje osjećajnog odnosa prema hrv. jez. kao jednoj od temeljnih značajki hrv. narodnosnog bića i nositelju sveukupne hrv. kult. baštine

- pretpostavlja i poz. odnos prema nestand. inačicama hrv. jez., jez. snošljivost te kulturan odnos prema dr. jezicima

c) psihofunkcijska- razvoj psihofiz. funkcija:

1. promatranje tekstova u pis. i usm. emitiranju, zapažanja jez. činjenica i

njhovih obilježja

2. logičnog zaključivanja i apstraktnog mišljenja nužnog za spoznaju jez.

zakona i pravila

3. lingvist. mišljenja koje uč. omogućuje razlikovanjenelingv. od lingv. pojava

u uporabi jez. maštanja i zamišljanja kao neizbježnog čimbenika u stvarala-

čkoj uporabi jezika

d) komunikacijska- obuhvaća sve usm. i pis. oblike priopćavanja kao rezultante razvijenih psihofiz. funkcija te stečenog znanja i umijeća
Načela nastave hrv. jezika

1. n. opće naobrazbe i stručne usmjerenosti

2. n. znanstvenosti

3. n. odgojnosti

4. n. stvaralaštva

5. n. stand. jezika

6. n. zavičajnosti

7. n. međuovisnosti nast. područja

8. n. razlikovanja i povezivanja jez. razina

9. n. obavijesne i estetske funkcionalnosti

10. n. teksta

11. n. sadržajne, tekstovne i stilske raznovrsnosti

12. n. sadržajne kompetencije

13. n. prosudbe

14. n. demokratičnosti

15. n. sustavnosti i nesustavnosti

16. n. primjerenosti i akceleracije

17. n. ekonomičnosti i selektivnosti

18. n. analize i sinteze

19. n. indukcije i dedukcije

20. n. zornosti

21. n. zanimljivosti

- sustavi koji se odnose na cjelokupnu nastavu hrv. jez.

- u nastavi gramatike:

- nastavnik prosuđuje, ispravlja i klasificira jez. proizvodnju uč. prema formalnim gram. pravilima

- preferira se dedukcija, zapamćivanje napamet def., pravila ili paradigme, metoda diktiranja, učenja napamet i katehet. razgovora

b) analitičko- eksplikativni

- potiče uč. da proučavanjem teksta analitički otkriva gram. pojave na razini norme hrv. stand. jez.

- preferira indukciju, samostalno izvođenje pravila, paradigme, def., heuristički razgovor

c) problemsko- stvaralački

- temelji se na načelu stvaralaštva

- uč. treba nastupiti u ulozi istraživača pred kojeg se postavlja odr. jez. problem

- najčešći oblici: - promatranje pojedinih gram. činjenica

- rješavanje gram. zadaća

- ispravljanje jez. pogrešaka

- šk. jez. pokus ( pokuspremještanja, p. zamjene, p. preoblike, zvučni pokus )

- stvaranje tekstovnoh jedinica prema zadanom gram. uzorku

1. obavezna nastava

2. dopunska nastava

3. izborna nastava

4. slobodna nastava

5. učeničke slobodne ( izvannastavne ) aktivnosti

1. živa riječ nastavnika, učenika i dr. sudionika u nastavi

2. usm. riječ prenesena bilo kojim sredstvom ( zvučnikom, telefonom, gramofonom, kazetofonom, radijem, videom...)

3. pisana riječ predstavljena razl. načinima ( knjigom, novinama, plakatom, ekranom...)

- nastavno sredstvo: prijenosnik teksta, sredstvo kojim se tekst učeniku predstavlja, predočuje

- nastavno pomagalo: naprava, aparat ili stroj potreban za pokazivanje tekstova naročitim tehnikama, najčešće razl. projekcijama

- jedini izvor nastave nekog jez. su tekstovi stvoreni na tom jeziku- mogu biti dani:

a) neposrednom živom rječju

b) prijenosom žive riječi

c) pismom ( rukopisni, strojopisni, tiskani, elektronski )
- vrste:

1. auditivni ( čujni )- živa riječ nast., uč. i dr. sudionika nastave

- radioprijenos, radiosnimke i dr. audiosnimke

2. vizualni ( vidni )- pisani tekstovi

- tekstovi s ekrana ( na grafoprozirnicama, iz tiskovina, na dijapozitivima i

disketama )

- crteži, slike, modeli, fotografije, skulpture, živa i neživa priroda ( s tekstom ili bez teksta

3. audiovizualni ( čujno- vidni )- zvučni film

- televizija

- video

- svrsishodni načini zajedničkog rada nastavnika i učenika tijekom nast. procesa, pomoću kojih uč. stječu znaja, vještine i navike te pomoću ojih razvijaju sposobnosti

- osnovne vrste:

1. metode usm. izlaganja ( monološke )- opisivanja. pripovijedanja, tumačenja, raspravljanja i upućivanja

2. metode razgovora ( dijaloške )- po samostalnosti učenika: vezani, usmjereni i slobodni razgovor

- po metod. namjeni: motivacijski, heuristički, raspravljalački,

reproduktivni i katehetički

- po prakt. usmjerenosti: razgovorne igre, tel. razgovor, poslovni razg.,

rekreativni razg., usm. dramatizacija, intervju

3. metode čitanja ( tekstovne )- č. s podcrtavanjem, č. s pribilješkama, č. s promataranjem, č. s usm. izlaganjem

- po kriteriju glasnosti: č. na glas i u sebi

- prema doživljajno spoznajnim zadacima: metoda log. čitanja, m.

usmjerenog( analitčkog i kritičkog ) č., m. interpretativnog č.,

m. stvaralačkog čitanja

4. metode pisanja ( grafijske )

- m. odgovora na čitanja

- m. diktiranja- diktati mogu biti:

a) udžbeni

b) vježbeni i provjerbeni- istraživački, nadzorni, izborni, stvaralački, samodiktat, d. sa sprječavanjem pogrešaka, proučeni, objašnjeni, d. s obrazloženjem, slobodni

- m. sastavljanja

- m. ispravljanja

- m. preoblikovanja

- m. prepisivanja

- m. označivanja

- m. upisivanja

- m. usmjerenog crtanja

- m. geometrijskog crtanja

6. metode pokazivanja ( demonstracije )- vizualna, auditivna, taktilna, olfaktivna i gustativna metoda

7. metode fizičkog rada ( prakseološka)- m. ručnog rada

- m. strojnog rada

- m. tjelesnih pokreta

TRADICIONALNA I MODERNA NASTAVA GRAMATIKE
tradicionalna moderna

 

 

kolektivna individualna

pojmovna životna

analitička globalna

apstraktna konkretna

formalna intuitivna

usmjerena prema svrsi usmjerena k ishodištu radi

vezanoj uz statičku prošlost osiguranja dinamične budućnosti

osjećaj autoriteta osjećaj slobode

pojam transcedencije i apsolutnosti pojam imanentnosti i relativnosti

osjećaj univerzalnosti i esencijalnosti osjećaj posebnosti i egzistencijalnosti

FONETIKA

- jezična disciplina koja se bavi artikulacijskim svojstvimaglasova (materijalan str. glasova)

- mjesto tvorbe, zvučnost, glasovne promjene

FONOLOGIJA

- nauk o funkciji glasova u govornome lancu

- jezična discipl. koja se bavi funkcionalnim svojstvima glasova u govornome lancu

FONOSTILISTIKA

- znanstv. discipl. koja se bavi fonetskim i fonološkim sredstvima individualiziranog izraza

- osnovna škola: integracijski pristup

a) NIŽI RAZR. OŠ- podjednako je zastupljenafonetika i fonolog.

- podjela glasova, razlikovanje glasova

b) VIŠI RAZR. OŠ- fonologija je zastupljena više od fonetike

- srednja škola: određivanje osnovnih pojmova: govor i jezik, fonetika, fonologija, fonostilistika, morfonologija, morfonostilistika, fon, fonem, alofon, tvorba glasova, podjela glasova, gl. promjene, prozodija- znanstveni pristup

- teme/sadržaji - govor i govorne jedinice

- govor i pismo

- govorni organi i tvorba glasova

- glasovi u hrv. jeziku

- podjela glasova

- glasovne promjene

- naglašivanje

- rečenična intonacija

- stilogenost glasova
- znanje se stječe: u početnom čitanju i pisanju, u nastavi pravogovora i pravopisu, u nastavi gramatike, književnosti, filmske i scenske umjetnosti, u nastavi usmenog i pismenog izražav.

Sustavno-teoretsko upoznavanje fonetike i fonologije stječe se na 3 razine:

1. SUVREMENOG HRV. STANDARDNOG JEZIKA

2. DANAŠNJIH HRVATSKIH NARJEČJA

3. JEZIKA STARIJIH HRVATSKIH PISACA

- spoznaje o f i f stječu se na 2 razine:

1. TEORETSKA RAZINA – pojmovi, pojave, procesi, zakonitosti, pravila, razvrstavanje

2. PRAKTIČNA RAZINA - vježbe, stvaralačka primjena

a) fonetičke vj.- spoznavanje govornih organa i tvorba glasova koji zbog drukčijih gov. navika učeniku čine poteškoće u izgovoru prema normi stand. jezika

b) fonološke vj.- problematika gl. promjena

c) fonostilističke vj.- promatranje stilske učinkovitosti glasova

a) pravopisne:

- vrste: - rečenični glasovi

- vel. poč. slovo

- sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi

- razlike između govorene i pisane riječi

- tuđe riječi

- organizacija: 1. prepisivanje pojedinih riječi, sintagmi, odlomaka

2. diktati- ispravljanje je tandemski, frontalno, pojedinačano

3. vježbe dopunjavanja – dijakritički znakovi...

4. vj. sastavljanja – npr. sastavak s riječima č i ć

5. problemske vježbe

b) pravogovorne:

- vrste: - artikulacijske

- akcenatske

- intonacijske

- pravopisno- pravogovorne


NASTAVA MORFOLOGIJE

MORFOLOGIJA

- dio gram. koja proučava vrste riječi i i njihove oblike, znanost o oblicima riječi

- obliko slovlje, likoslovlje-stari naziv za morf.

- razlozi promjena oblika riječi: 1. leksički

2. gramatički

- morf. u širm značenju: 1. deklinacija

2. konjugacija

3. tvorba riječi

- morfo. nije lako odvojiti od fonol. i sintakse u školskom programu

- osnovna škola:

a) NIŽI RAZ: - uvođenje u m. na dvije razine:

a) NA RAZINI OTLANJANJA POGREŠAKA

b) NA RAZINI SPOZNAVANJA OSNOVNIH POJMOVA – riječ, imenice, rod, br., gl., lice., vrijeme

- srednja škola: usustavljivanje osnovnošk. znanja te povezivanje s tvorbom riječi, sintaksom i stilistikom te učenje stručnog nazivlja s kojim se učenici nisu upoznali

a) duga i kratka množina

b) sibilarizacija u nom. i vok. množ. imenica m. roda te u dat. i lok. jd. imenica ž. r.

c) akuzativ za živo i neživo imenica m. i sr. roda u jednini te zamjenice i pridjeve koji se slažu s padežom

d) gen. množ. imenica e- vrste s višesuglasničkim osnovnim završetkom

e) vok. jd. imenica m. i ž. roda, posebno vl. imena

f) instrumental imenica i- vrste

g) alomorfi u pridjevnoj i zamj. deklinaciji

h) prez. nastavci u 3. l. množ. te 1. l. jed za jadranski pojas

i) pisanje i izgovor futura I

j) izgovor gen. množ. u pridjevnoj deklinaciji

k) zamjena gl. vrste

l) sklonidba brojeva dva, tri, četiri

lj) nepostojano e

m) kondicional
Didaktički postupci

1. INDUKCIJA

2. DEDUKCIJA

3. INDUKTIVNO-DEDUKTIVNA METODA

4. KONTRASTIVNA ANALIZA- analiza i usporedba primjera iz mjesnog ili zavičajnog govora sa primjerima iz stand. jezika – uč. izvode zaključke

- razlikovna gramatika– opisuje jez. činjenice uč. govora koji

po svojim obilježjima odstupaju od gramat. norme stand. jezika

5. PROBLEMSKI PRISTUP – postavlja se pitanje: što je pravilno?

6. SAMOSTALNA UPORABA UDŽBENIKA

NASTAVA TVORBE RIJEČI

- osnovna škola: a) NIŽI RAZ.- zapažanje sufikasa imenica m., ž. i sr. roda

b) VIŠI RAZ.- tvorba riječi se povezuje s rječnikom i stilom

- srednja škola: sustavno se proučava: tvorbene i netvorbene riječi, tvorba izvođenjem i slaganje, pref., suf., pref.- suf. tvorba, složenice, složenosuf. tvorba, srašćivanje, unutarnja tvorba, tvorba kratica, preobrazba, novotvorba, stilska obilježenost novotvorenica i zastarjelica

- spoznaje se stječu: u nast. gram. i pravopisa, knjiž., usm. i pis. izražavanja
Vježbe

- tvorba riječi prema nast. naputku

- problemski pristup

- stvaralačke vježbe

- povezivanje snastavom književnosti

NASTAVA SINTAKSE

SINTAKSA

- osnovna škola: a) NIŽI RAZ.- pojam rečenice, subj. i predikata na razini prepoznavanja u jednost. primjerima glagol kao jezgra reč., gl. lica i vremena, imenica kao subjekt i dio predikata, lične zamj. u nom., pridjevi kao dopune imenici

b) VIŠI RAZ.- reč. ustroj, sklapanje reč. nizanjem, spajanjem i uvrštavanjem, osnovne službe vrsta riječi u reč., sročnost i red riječi u reč., slaganje reč. u diskurz

- srednja škola: a) gimnazije- usustavljivanje osnovnošk. znanja te povezivanje sa semantikom i stilistikom

b) stručne- usustavljivanje osnovnošk. znanja funkcionalno je podređeno komunikacijskim potrebama u vezi s izabranom strukom

Razine pristupa sintaksi

1. RAZINA RIJEČI

- riječ kao polazište

- zanima nas: riječ kao riječ, vrste riječi, tvorbeni načini i značenja u odnosu prema sintagmama, rečenicama

ili kontekstu

- zanima nas rezultat slaganja

- sintakt. nazivlja nije prikladno u svim razredima

- može se promatrati kao prvi sintaktički stupanj i to ako sintagmu razumijemo kao višečlanu strukturu sastavljenu od dvije ili više riječi/uzastopnih jedinica

- struktura viša od riječi, a niža od rečanice

- samostalno sintagma dolazi u elipasama i naslovima i tada se tretira kao rečenica