Metodika nastave hrvatskog jezika

- nastaju promjenom osnovnog, uobičajenog značenja

1. mtafora

2. personifikacija

3. katahreza – imenovanje pojmova za koje u rječnicim anmamo pojam

4. usporedba

5. metonimija

6. sinegdoha

7. alegorija

8. zagonetka

9. simbol

10.amblem

11.perifraza

12. aluzija

13. eufemizam

14. onomatopeja

15. epitet

FIGURE MISLI

- odnosi se na širi smisao onoga što je rečeno

1. retoričko pitanje

2. eksklamacija (u visokom stilu)

3. komunikacija- uspostavljanje glumljenog razgovora «Znači, vi me pitate»)

4. apostrofa

5. sermonicija

6. prozopoeja

7. ironija

8. antifraza

9. sarkazam

10. parodija

11. parafraza

12. emfaza – pretjerivanje u riječima ili tonu

13. litota

14. metalepsa – izbjegavanje teškog ilinepristojnog sadržaja

15. hipolaga

16.sentencija

17.izreka

18. epifonem – sentencijski usklik an kraju g.

19. anegdota

20. dosjetka

21. parabola

22. peterlucija – pozornost na nešto, ali o tome se ne želi govoriti

23. prekid

24. epifraza

25.koncesija

26.prolepsa

27. odlaganje

28. retorička skromnost

29.digresija

30. umetanje

31.živoopisivanje

32. nabrajanj

33.kumulacija

34. amplihikacija

35.gradacija

36.antiklimaks

38.oksimorona

39.antiteza riječi

40.antiteza rečnice

41.korekcija

-svrha nastave izražavanja: praktično osposobljavanje uč. za usmeno i pismeno komuniciranje sa svijetom

u kojem živi i djeluje- to se ostvaruje:

a) oslobađanjem učenika za javnu i privatnu uporabu govorene i pisane riječi u svim životnim situacijama

b) razvijanje učeničkih pravopisnih i pravogovornih navika u skladu s književnojezičnom normom

c) razvijanje uč. sposobnosti za usm. i pis. komuniciranje na svim jez. , stilskim i tekstovnim razinama hrv. stand. jezika

d) upoznavanje učenika u osnovnim značajkama najčešćih tekstovnih vrsta i funkc. stilova te s osnovama tekstovne lingvistike i stilistike koje su uvjeti za stvaralačku proizvodnju tekstova te uspješno usm. i pis. komuniciranje

- ciljevi se ostvaruju u nastavi:

a) usm. i pis. izražavanja

b) gramatike povezano s određenim gradivom ( rečenica, tvorba riječi i sl. )

c) knj ževnosti ( pripovijedanje, opisivanje, raspravljanje o tekstovima i sl.) d) filmske i scenske umjetnosti

e) pravopisa i pravogovora f) cjelokupnoj nastavi hrv. jez. iskorištavanjem razl. oblika govorenja i pisanja u metod. svrhe

n. opće naobrazbe i stručne usmjerenosti

n. praktičnosti

n. jez. standarda

n. životnosti

n. zavičajnosti

n. sadržajne kompetencije

n. sadržajne i tekstovne raznolikosti

n. međuovisnosti govornih i pismenih vježbi

n. demokratičnosti

n. organizacije

n. prosudbe

a) gramatičko- književni

b) pragmatičko- pedagoški ( povezivanje nastave izražavanja s ostalim područjima hrv. jez.)

c) retorički ( usmene produktivne i reproduktivne vježbe)

d) komunikacijsko- stvaralački

- metodički pristupi u nastavi izražavanja:

a) utilitarističko- govornički ( gov. vježbe usmjerene na situacijske oblike koji su najpotrebniji u životu- tel., poslovni, društ. razgovor, oglas, diskusija)

b) društveno- odgojni ( vježbe su usmjerene prema ciljevima društ. moralnog ili polit. odgoja- prepričavanje novinskih vjesti, sažimanje publicist. tekstova- razgovor o aktualnim temama )

c) gramatičko- ortoepski ( usredotočenost vježbi na gramatiku i pravogovor- funkcija razvoj učeničkih jez. navika i provjeravanje gram. znanja)

d) leksičko- kmpozicijski ( vježbe usmjerenje na proučavanje knjiž. tekstova i na prakt. primjenu tog iskustva- naglasak na bogaćenju rječnika i umijeću komponiranja složenijih cjelina)

e) lingvističko- komunikacijski ( cilj upoznavanje lingv. znanosti i teorije komunikacije- vježbe minimalne ili ih nema)

f) didaktičko- komunikacijski ( cilj uravnotežiti teoriju i praksu komuniciranja- težište na prakt. osmišljenim metod. vježbama- nastava mora biti prilagođena psihofiz. mogućnostima i potrebama učenika)

GOVORENI JEZIK

- prvotni oblik komunikacije

- specifičan

- -slušna senzacija

- -ima svoje vrijednosti i norme
PISANI JEZIK

- proizašao iz govorenog jezika

- izražajne strukture ne poklapaju se sa izražajnim strukturama govorenog jezika

- u početku pismenosti razlike između govorenog i pisanog izraza bila je zanemariva

- kulturno govoriti znači govoriti riječima i načinom koji odgovaraju danim uvjetima, tj. temi,

sadržaju, problemima, idejama, slušaocima, trenutnim okolnostima

- jezik se mora harmonizirati sa sdržajem koji se iznosi i slušaocem kojem je sad. usmjeren

- temelji se na zakonitostima govorenog jezika, tj. pretpostavlja poznavanje zakonitosti glasovnog, gram. i leksičkog ustrojstva jezika te pravogovorne norme i stilistike govora

b) kultura pisanja- temelji se na zakonitostima pisanog jezika koji ima svoju pravopisnu, gram., stilist. i leksičku normu te svoje funkcionalne stilove i oblike
JEZIČNI OSJEĆAJ

- učenikova naviknutost n aodređni jez. sustav

- stječe u svakodnevnoj govornoj praksi

ima osjećaj

1. gramatička

2. leksička

3. stilska

4. pravogovorna (ortoepska)

5. pravopisna (ortografska)

- jezik nosilac zavičajne kulture

- pogodan za komunikaciju u zavičaju i u užem krugu te za literarno stvaralaštvo
KNJIŽEVNI JEZIK

- služi za sporazumijevanje na širem prostrou (ljudi različ. govor. navika)

- standardni, normiran

- povezuje pripadnike istog naroda u vremenu i prostoru

- manje podložan normama

- govor svakodnevice

- pod utjecajem tiska, tv sve je bliži standardnom

- svrha govronih vježbi: 1. suvereno priopćavanje svojih misli i osjećaja

2. poticanje da se izražava idiomom

3. da se izvježba u pravilnoj uporabi stand. jezika

1. NAČELO PRAKTIČNOSTI

2. NAČELO JEZIČNOG STANDARDA

3. NAČELO POSTUPNOSTI – uč. različite životne dobi moramo prići prikladno njihovoj životnoj dobi

- 3 razdoblja: a) ludička faza do 9. g.

b) pojačana radoznalost do 14. g.

c) sposobnost apstraktnog razmišlj. do 14. .g.

- stupnjevite govorne vježbe: na različitim stupnjevima razvoja uč. se govori malo više

4. NAČELO ŽIVOTNOSTI

5. NAČELO ZAVIČAJNOSTI – mora se upozoriti na razliku između stand. i zavičajnog g.

- stilsko- kompozicijske

- stilsko- kompozicijske

- fonološke: - poistovjećivanje i razlikovanje

- zamjena

- premetanja

- dometanja

- izostavljanja

- razlike č i ć

- dvoglasnik ie ( ije )

- naglašivanje

- zvučni pokusi

- istraživačke vježbe

- morfološke: - tvorba imenica od glagola

- tvorba pridjeva od imenica

- vršitelj radnje

- umanjenice

- zatvoreni prostor

- akuzativ jednine

- genitiv množine

- instrumental jednine

- glagolski i pridj. oblici

- slaganje reč. od zadanih riječi uz slobodnu

uporabu oblika

- dopunjavanje rečenice

- proširivanje rečenice

- sažimanje rečenice

- preoblikovanje rečenice

- premještanje reč. dijelova

- zamjene sintakt. jedinica

- izborni diktat

- ispisivanje

- iz teksta razvrstaj reč. članove u tablicu

- analiza rečenice

- tvorba rečenice...

- leksičko- gramatičke: a) leksičko- fonološke

b) leksičko- morfološke

c) leksičko- sintatičke

d) leksičko- rječotvorne

e) leksičko- etimološke

- leksičko- semantičke ( vježbe sa sinonimima i antonimima, homonimima i paronimima, arhaizmima i neologizmima, vj. s tematskim grupama riječi)

- leksičko- stilističke ( nepravilna uporaba riječi, nemotivirano ponavljanje iste riječi, suvišno gomilanje riječi, neuspjele tvorbe, nepravilna uporaba riječi istoga korijena, miješanje leksika iz razl. epoha, upotreba neknjiž. riječi, nepotrebna upotreba fraza, miješanje razl. stilova

- leksičko- ortografske

c) pravogovorne:

-artikulacijske- pravilan izgovor glasova i glas. skupina u govornom lancu

- dvije razine: a) izgovor fonema ovisnih o razlici između učeničke imanentne

gramatike i gram. stand. hrv. jezika

b) izgovor fonema u glas. lancu, tekstu, gdje dolazi do otklona

od norme

- najčešće: - slivenika č, ć, dž, đ

- jedrenika h

- otvornika e, a, o

- dvoglasnika ie

- zvučnika pred izgovornom stankom

- zvonačnika v pred bezvučnikom i izgovornom stankom

- rješavanje poteškoća:

a) upozoravanje uč. na pogrešku kada govore stand. jezikom

b) vježbama čitanja i govorenja usmjerenih na izgovor

c) ispravljanjem pogreške kada je uč. napravi i to tako da nastavnik riječ izgovori pravilno, a uč. za njim ponovi

d) upozoravanjem na pravilo u vezi s nastavom gram.

- na opće obrazovnoj razini uč. treba osposobiti:

a) da čuje i raspoznaje nagl. novoštok. inventar u tuđem govoru

b) da uz pozornost i trud sam uspijeva izgovoriti sva četiri naglaska i

nenagl. duljinu

c) da nauči osnovna pravila o mjestu nagl. u riječima

d) da slušajući novoštok. govornike i oponašajući njihovo naglašivanje

steknu sposobnost usm. izražavanja knjiž. jezikom sa što manje po-

vreda naglasne norme

- vrste: - razlikovanje dugih i kratkih slogova

- vježbe u izgovoru pojedinih naglasaka

- vježbe proklize

- vježbe određivanja nagl. cjelina

- važnost načela postupnosti

b) vj. reč. tempa

c) registra i jačine glasa

d) vj. iskorištavanja stanki

e) vj. reč. melodije

- najčešće u obliku fonetičkog diktata, zvučnog pokusa ili autodiktata

- dijelovi intonacijske vježbe: brzina, intenzitet, ton, stanka, intonacija, naglasak

- pravogovorno – pravopisne- najčešće u obliku diktata ( istraživački, nadzorni, izborni, stvaralački, samodiktat, d. za sprečavanje pogrešaka, proučeni, objašnjeni, d. s obrazloženjem )

-razine fonetičkog diktata:

1. zapisivanje izgovornih stanki

2. zapisivanje naglasaka

3. bilježenje naglasaka

4. bilježenje ostalih intonacijskih parametara
2. STILSKO-KOMPOZICIJSKE

a) dijaloške:

- razgovorne igre

- telefonski razgovori

- rekreativni razgovor

- poslovni razgovor

- usmena dramatizacija

- intervju
b) monološke:

- opisivanje

- pripovijedanje

- tumačenje

- raspravljenje

- upućivanje

a) gramatičke

b) leksičke

c) pravopisne: - grafijske ( pisanje slova, velika i mala slova, strane riječi )

- glasovne ( pisanje i glas. skupova )

- interpunkcijske ( interpunkcijski i ostali pravopisni znakovi )

- leksičke (sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi )
Teme govornih vježbi: -

OŠ- težište na razgovornim vrstama, opisivanjima i pripovijedanju

SŠ – raspravljanje, sintaksa, stilistika vezanog teksta
Govorne vježbe po stupnju izvornosti sadržaja:

1. usmene:

a) čitanje

b) recitiranje

c) govorenje napamet

d) usmeni diktat

e) davanje odgovora na tuđa pitanja

f) izlaganje vlastitih sadržaja
2. pismene:

a) prepisivanje

b) autodiktat

c) pismeni diktat

d)pisanje odgovora na tuđa pitanja

e)sastavljanje vl. sadržaja

- vježba se na zasićenim i učenicima zanimljivim tekstovima

- provođenje g-p vježbi :

1. vježbati ono u čemu se griješi

2. za učenike koj egirjše organizirati dodatne stove

3. uč. koji dobro izgovaraju zaposliti drugim zadacima

4. nastavnik mora biti siguran u izgovore, prepoznati situaciju
Stjecanje govornih navika

1.NEHOTIČNA IMITACIJA- slušajuću uč. usvaja od prof.

2.SVJESNA IMITACIJA- uč. je aktivniji, svjesno pazi na nastavnikov izgovor i imtira ga svjesno

- nastavnik uč. upozorava, ispravlja, potiče

- u okviru čitanja, recitiranja, prepričavanja

3. ORGANIZIRANA IMITACIJA- najbolji su usmeni diktati

4. STVARALAČKA PRIMJENA- kad se uč. izvještače u ortoepskom problemu da mogu stvarati duže originalne sadržaje polazeći od uvježbanih primjera
Stilsko-kompozicijske vježbe

- vježbe za bogaćenje rječnika, tečnost govora, razvijanje izražavanja...

- svrha: razvijanje spsobnosti stvaranja funkcionalnih tekstova
MONOLOŠKE VJ.

- Egon Werlich- podijela tekstova na 5 osn. tipova s obzirom na govornika i osnov. jezič. struktruru:

1. DESKRIPCIJA- zapažanje pojava u prostoru

2. NARACIJA – zapažanje pojava i njihovih promjen u prostoru

3. EKSPOZICIJA - razumijebanje pojmova s obzirom na njihovu složenost

a) sintetička kompozicija - definiranje pojava, imenovanja, svrstavanja u razr. vrstu

b) analitička komp. - povezivanje pojmova

4. ARGUMNETACIJA- odnosi među pojmovima

5. INSTRUKCIJA
A) VJEŽBE OPISIVANJA

- opisivanje se zasniva na zapažanju pojava u prostoru

- ustroj vježbe:

a) proučavanje uzora

b) opisivanje ( usm. ili pis. vježba )- na osnovi:

- neposrednog ili posrednog promatranja

- bilježaka načinjenih za vrijeme neposrednog promatranja

- sjećanja

- mašte

c) čitanje/ govorenje

b) auditivni

c) olfaktivni

d) gustativni

e) taktilni
- prema svrsi: a) zanastveni

b) popularno- zananstveni

c) tehničko- poslovni

d) književnoumjetnički

b) objektivni

c) romantični

d) naturalistični

e) humoristični

f) sentimnetalni

a) reproduktivni

b) stvaralački ili produktivni
- prema načinu uporabe:

a) samostalni

b) uklopljeni
- načinu ukomponiranosti u veći cjelinu:

a) neprekinuti

b) razloženi
- prema stanju u kojem se nalazi opisana pojava:

a) statični

b) dinamičan

c) opis osobe ( portret )

d) opis kraja ( krajolik )

e) opis zatvorenog prostora ( interijera )

f) opis otvorenog prostora ( eksterijera )

g) opis mora ( marina )

h) opis mrtve prirode ( nature morte )

i) opis životinja

j) opis biljaka

k) opis prirodnih pojava

l) opis građevina

lj) opis umjetnina...

a) supstancijalni

b) akcidentalni
- prema jez. konkretizaciji zapaženih pojedinosti:

a) apstraktni

b) konkretni
B) VJEŽBE PRIPOVIJEDANJA

- zasniva se na zapažanju promjena u vremenu i prostoru

- vrste:

1. PREPRIČAVANJE

- reprodukcija pročitane ili odslušane priče

- svrha: što prikladnije obavijestiti čitatelja ili slušatelja o najvažnijem u određenom djelu ili što se čulo u priči o nekom događaju ili pojavi

- obilježja: jasnoća, kratkoća i ujednačenost u u iznošenju podataka

dodataka )

b) rekreativno- proširivanje ili oduzimanje el. izvornom tekstu
2. PRIČANJE

- pričanje utemeljeno na stvaranju priče o zamišljenom ili zbiljskom događaju

- stvaralački čin, stvaranje subjektivnog, fikcijskog teksta

- treba stvoriti pogodnu emocionalnu i intelektualnu okolinu

- priče nastaju na temelju vl. doživljaja, knjiž. djela, uz glazbu, sliku i sl.
3. IZVJEŠĆIVANJE

- priopćavanje zapažanja o stvarnim pojavama i promjenama u vremenu

- točnost, objektivnost, jasnoća, kratkoća

- lišeno svega subjektivnog, emocionalnog, bez komentara

a) vijest - najjezgrovitiji izvještaj o događaju

- nije popraćena komentarom ili iznošenjem vl. stajališta

- odgovara na pitanja: tko, što, gdje, kada, zašto

- vježbe prema novinama i radiju

b) izvješće- nastaje opširnijim izvješćivanjem

- stručno izvješće: - važne vrem. odrednice jer prikazuje nastanak i kronologiju zbivanja

a) uvod- počinje reč. u obliku vijesti iza kojih slijede podaci da bi se moglo pratiti izvješćivanje

b) razrada- najčešće u obliku posebno podnaslovljenih odjeljaka

c) kratak zaključak- u vezi s cijelim izvješćem

- sintetičko i analitičko izlaganje pojava, pojmova, predožbi

- 2 bitna oblika tumačenja:

1.OBJAŠNJAVANJE- što je to?

2. OBRAZLAGANJE- zašto jeto?

- najčešći oblici tumačenja:

- ciljevi: poučavanje i znan. objašnjavanje

- popul.-znan. ili znanstveni stil

- vrste: - čitano

- djelomočno čitano

- govorenje uz podsjetnik

- predavanje bez podsjetnika

2. REFERATI

3. REKLAME

4. GOVORI

- govornik se obraća slušateljstvu da bi objasnio i obrazložio svoje stavove, ideje i tako djelovao na auditorij

- govornik mora poznavati:

1. sadržaj usmene poruke

2. način i oblik slanja poruke

3. slušateljstvo – tako govornik postiže samopouzdanje

- u nastavi se prakticiraju:

a) predavanja- o temama koje uč. zanimaju i koje su im bliske

b) popularnoznan. članak- o temama kojima su pojedini uč. zadivljeni

c) obavijesni prikaz- knjiga, filmova, izložbi, predstava...

D) VJEŽBE UPUĆIVANJA

- zasniva se na planiranju djelovanja u budućnosti

- vježbe: - upute o upravljanju aparatom

- izviđačka dnevna zapovijed

- razredni ili školski kućni red

- pravilnik đačke udruge

- prometni propisi

- pravila lijepog ponašanja...

- mješoviti oblici: - obavijest

- molbe i zahtjevi

- čestitke
E) VJEŽBE RASPRAVLJANJA

- zasniva se na prosudbama osnosa među pojavama i pojmovima

- temelji se na dokazivanju, poniranju u srž problema (pojma pojave)

- stvaralačka aktivnost

- vrste:

1. RASPRAVA/TRAKTAT

- znanast. tekst u kojem se razvija zaokružena misao i rješava neki problem

- pretpostavlja: 1. postavljanje teze/otkrivanje problema

2. dokazivanje teze/rješavanje problema

3. potvrđivanje ili odbacivanje teze/prihvaćanje najboljeg

rješenja

- rasprava u kojoj se rješavaju znanst., ali o bični svakiđašnji problemi

- pretpostavlja: 1. postavljanje problema

2. nizanje mogućnosti rješenja problema

3. predlaganje najboljeg rješenja

3. POLEMIKA

- suprotstavljanej dvaju razl. mišljenja o istoj pojavi

- vrste rasprave kojoj je cilj približavanje djela čitateljima

-vrsta rasprave u kojoj autor sam sebi nastoji razbistriti pojmove o pojavama oko sebe

- ponekad može prerasti u esej ili ogled

6. ESEJ/OGLED

- znanstveno-umjetnička knjiž. vrsta

- rasprava u kojoj se djelo svestrano prosuđuje i vrednuje

- moguće je ići putem indukcije i dedukcije

8. DISKUSIJA

-usmena rasprava u kojoj sudjeluje više ljudi i u kojoj se rješava neko važno pitanje

- pismeno izaražavenje je sustavan proces u kojem se smjenjuju najraznovrsniji postupci, oblici i sadržaji – izbor oblika i sadržaja uvjetovan je dobi učenika, njihovim psihofizičkim mogućnostima

- temelji se na:

1. jezičnim djelatnostima- slušanje, govorenje, čitanje, pisanje

2. na zakonitostima pisanog jezika koji ima svoju: pravopisnu, gramatičku, leksičku, stilističku normu

te funkcionalne stilove i oblike

1. LUDIČKA FAZA

- od 6. do 10. godine

- dijete doživljeva svijet kao igru

- dobro i loše doživljeva kao u bajci te se teško suočiti s objektivnim svijetom

- razigranost i maštovitost

2. RAZDOBLJE POJAČANE INTEL. RADOZNALOSTI

- od 10. do 14 g.

- djeca pokazuju pojačano zanimanje za svijeet oko sebe

- sve nastoje obrazložiti i raščlaniti

- fantazijska djelatnost i dalj epostoji

- postavljaju se pitanja: zašto, kako?

3. SPOSOBNOST APSTRAKTNOG MIŠLJENJA

- stvaralački odnos prema svijetu

- nastav pism. mora poštvati dobi uč., pokrenuti doživljajni svijet uč.

- izvorno doživljajne pojave kojim se uč. kreće

1. NAČELO PRMJERENOSTI/PRIKLADNOSTI UČ. DOBI

2. N. POSTUPNOSTI

- očituje se u izboru sadržaja, oblika i postupaka

- sadržaji se prožimaju i nijansiraju te uvode u nova tematska područja iz razr. u raz

- u višim razr. OŠ primijenjuju se svi oblici:

- opisivanje

- izvješćivanje

- pripovijedanje, prepričavanje

- raspravljanje

- imati što izraziti, osjećati potrebu da se to izrazi i pronaći odgovarajuća

izražajna sredstva

- potiče se izborom sadržaja- uč. s radošću pišu o onome što vole i poznaju

- tijekom školovanja proširuje se opseg sadržaja, mijenja se vidni kut, uočavaju se odnosi
Izvori građe za pismeno izražavanje

1. NEPOSREDNA STVARNOST – dom, škola, događaji, priroda, prirodne pojave

2. POSERNA/TRANSPONIRANA STVARNOST – umjetnička djela, fotogafije, crtež, tv

3. PRIPREMLJENA STVARNOST – pripremljena situacija: pokusi , vježbe

5.RAZR. - 30 sati godišnje pripada pismenom izražavanju

- najmanja stanice materinskog jezik au Europi

- pismeno prepričavanje, stvaralačko prepričavanje,opisivanje, pismo kao vrsta teksta, objašnjavanje,

dokazivanje,diktat, programirani tekstovi, aktualno raščlanjivanje reč.

- 3 pismene šk. zadaće

u opisivanju, programski tekstovi

- 3 pismene šk. zadaće
7. RAZR. - vježbe pisanja odgovora na pitanja, dopunjavanje i proširivanje reč., sažimanje reč. i tekstova,

opis zatvorenog prostora, opis osobe s karakterizacijom (etička, psih., govorna ), izvješćivanje

( izvješće, komentar, rasprava ), stvaranje tekstova za film i tv, problemski članak, obavijesni prikaz

diktat, vezivanje reč. u raspravljačkom tekstu

- podrazumijeva:

1. pripravu uč. za pisanje školske zadaće

2. pisanje šk. zadaće- temu zadaje nastavnik, učenik ili nastavnik nudi više naslova, a uč. biraju

3. nastavnikovo čitanje i ispravljanje šk. zadaća- više puta svaka zadaća:

a) prvi put za stjecanje općeg dojma o sadržaju i pismenosti

b) drugi put radi ispravljanja jezičnih i nejezičnih pogrešaka

c) treći put za konačnu prosudbu i odluku o ocjeni i potrebnim primjedbama, savjetima, uputama

4. nastavnikov osvrt na rezultate šk. zadaće

5. pojedinačno ispravljanje šk. zadaće

6. ispravak ispravka

- ocjenjuje se: a) sadržaj

b) tekstovna vrsta

c) kompozicija

d) stil

e) gramatika i pravopis

POGREŠKE- svako odstupanje od norma standardnog jezika u neumjetničkom izražavanju

PRAVOPIS – sadrži normu pisanog jezika

PRAVOGOVORNI PRIRUČNICI – sadrže pravogovornu normu

OMAŠKE - nisu neznanje, već propust, česte u korištenju računala i pisaćih strojeva

vrste pogrešaka