Nikolić-Hoyt, Anja. Hrvatski u dodiru s engleskim jezikom. Riječ, 2003, 9, 1, s. 48-55.
Poldauf, Ivan, Caha, Jan, Kopecká, Alena et al. Anglicko-český a česko-anglický slovník. Praha 1990.
Pranjković, Ivo, Silić, Josip. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta.
Zagreb: Školska knjiga, 2005.
Pužar, Aljoša. Nekoliko napomena o leksemima talijanskoga porijekla u hrvatskome standardnom jeziku. In FLUMINENSIA, 1999, 11, 1-2, s. 173-184.
Rejzek, Jiří. Český etymologický slovník. Praha: Leda, 2001.
Rosendorfský, Jaroslav. Italsko-český slovník. Praha: Leda, 2001.
Řešetka, Miroslav. Anglicko-český a česko-anglický slovník. Olomouc: FIN Publishing, 1997.
Řešetka, Miroslav. Německo-český a česko-německý slovník. Olomouc: FIN Publishing, 1996.
Silić, Josip. Novinarski stil hrvatskoga standardnog jezika. Kolo, 1997, 6, 3,
s. 495-513.
Skok, Petar. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Knjiga 1, A-J. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1971.
Smolák, Vladimír. Francouzsko-český a česko-francouzský slovník. Praha: SPN 1963.
Sočanac, Lelija. Talijanizmi u hrvatskome jeziku. Suvremena lingvistika, Zagreb 2002, 28, 1/2, s. 127-142.
Sočanac, Lelija. Talijanski elementi u hrvatskome jeziku – kulturno i intimno posuđivanje. Riječ, 2001, 7, 1, s. 77-88.
Stojaković, Biljana. Značenjske promjene francuskih posuđenica u hrvatskom leksiku. Strani jezici, 2003, 32, 4, s. 223-232.
Svobodová, Diana. Anglická a hybridní kompozita v současné češtině a jejich adaptace. Naše řeč, 1999, 82, 3, s. 122- 123.
Svobodová, Diana. Anglické výrazy v českém publicistickém stylu. Naše řeč, 1996, 79, 2, s. 99-102.
Škarić, Ivo, Škavić, Đurđa, Varošanec-Škarić, Gordana. Kako se naglašavaju posuđenice. Jezik, Zagreb 1996, 43, 4, s. 129-138.
Šmilauer, Vladimír. Nauka o českém jazyku. Praha: SPN, 1972.
Štebih, Barbara. Germanizmi u zagrebačkom govoru. KAJ, 2002, 35, 5-6, s. 31-36.
Štimac, Vlatka. Anglizmi u jezičnim savjetnicima posljednjega desetljeća 20. stoljeća. Jezik, 2003, 50, 3, s. 93-102.
Talanga, Tomislav. Dodiri orijentalnoga i njemačkoga supstrata na hrvatskome jezičnom prostoru. Godišnjak za kulturu, umjetnost, i društvena pitanja, 1997, 15, s. 195-208.
Těšitelová, Marie. O přejatých slovech v češtině z hlediska kvantitativního. Slovo
a slovesnost, 1990, 51, s.111-123.
Turk, Marija. Latentni stranojezični utjecaji na hrvatski jezik. In Zbornik Zagrebačke
slavističke škole 2002., Zagreb, 2003, s. 321-330.
Turk, Marija. Leksički i semantički kalkovi u hrvatskome jeziku. FLUMINENSIA, 1993, 5,1-2, s. 39-48.
Turk, Marija. Razumljivost i stilske značajke kalkova. FLUMINENSIA, 2003, 15, 1, s. 9-24.
Vlasák, Václav. Francouzsko-český a česko-francouzský slovník. Praha: Leda, 2004.
Résumé v chorvatštině
Résumé na hrvatskom
Posuđenice iz područja odijevanja i kosmetičke njege na stranicama hrvatskog i
češkog izdanja časopisa Cosmopolitan
Tema ove diplomske radnje pripada području leksikologije te stilistike. S teorijskog te praktičkog gledališta obrađuje tuđice, prilagođenice i usvojenice iz područja mode u odijevanju i u kosmetičkoj njezi na temelju riječi pronađenih u hrvatskom izdanju časopisa Cosmopolitan (12 brojeva iz godine 2006.) te ih uspoređuje s češkim ekvivalentima.
U prvom su, teorijskom dijelu ove radnje navedeni podaci o proučavanoj problematici iz stručnih knjiga i lingvističkih časopisa, hrvatskih i čeških.
U međusobnom dodiru jezika dolazi do razmjene kulturnog blaga i to uglavnom posredništvom jezika. Nerijetko i dolazi do razmjene samih jezičnih pojava. Ova razmjena može biti i jednosmjerna i različitog intenziteta. Suvremene komunikacijske mogućnosti omogućavaju brzu kulturnu razmjenu te brzo širenje tuđih rijeći i neologizama.
Riječi kojima se bavimo u ovoj radnji i konteksti u kojima se nalaze, su ekscerptirani iz časopisa (koji se bavi životnim stilom) i za to pripadaju publicističkom stilu. Publicistički stil (nekada nazivan i novinarski ili žurnalistički) je stil javni, sveprisutni i brzi i tako reflektira nove pojave u jeziku te preuzima i neke znakove drugih funkcionalnih stilova. Za publicistički stil karakteristične su među ostalom internacionalizmi i tuđe riječi (bilo kojeg stupnja prilagođenosti).
Na temelju podataka u stručnim knjigama koje se bave ovom problematikom dolazimo do zaključka da je shvaćanje naziva tuđica, prilagođenica, posuđenica, primljenica i sl. u hrvatskoj i u češkoj lingvistici neujednačeno. Prevladava, međutim, poimanje u kojem se tuđicom podrazumijeva uglavnom tuđa riječ koja je puno ili na nekoj od razina potpuno neprilagođena sustavu jezika primatelja, usvojenicom riječ koja je adaptirana do takve mjere da se više ne osjeća kao tuđa i ostale se nazive uglavnom koriste za riječi koje su na taj način između ovih dve krajnosti. Korisno je, međutim, napomenuti da su u stvari sve tuđe riječi u jeziku primatelju, neovisno o nazivlju, tuđe
i primljene (posuđene).
Autori hrvatskih člankova se često bave posuđivanjem riječi iz pojedinih jezika. Jezično posuđivanje može biti intimno (iz jezika u izravnom dodiru) i kulturno (posredništvom). Osim internacionalizama (nekada nazivanim europeizmima jer se koriste uglavnom u većini jezika porijeklom europskih naroda) koji su uglavnom bazirani na temelju grčkih i latinskih elemenata je u novije doba najznačajniji utjecaj engleskog jezika, dok su posuđenice iz francuskog, njemačkog talijanskog i ostalih većinom starijeg datuma primljenja. Treba se, međutim, napomenuti da internacionalizmi bazirani na temelju grčkih i latinskih elemenata nastaju i u novije doba umjetno, npr. automobil – označavaju dakle pojavu nastanu u novije doba, te da nastaju i na temelju drugih jezika, npr. engleskog – npr. sport. Premda su nazvani internacionalizmima, ne moraju biti ove riječi razumljive u svim europskim jezicima, npr. u engleskom ne postoji izraz guma u značenju koje taj izraz ima u ostalim europskim jezicima. Oba istraživana jezika su u različito doba posuđivala s različitim intenzitetom iz grčkog, latinskog, njemačkog, francuskog, ruskog, engleskog, hrvatski (i uglavnom dubrovački govor) zahvaljujući geografskom položaju znatno više iz talijanskog te iz istih razloga puno više s turskog i arapskog (uglavnom turskim posredništvom) i mađarskog. Za razliku od češkog, hrvatski je u prvoj polovici 19. stoljeća, za vrijeme Ilirskih provincija, posuđivao puno više iz francuskog i izravno. Istodobno je ovo doba bilo i najintenzivnije u posuđivanju iz francuskog. Obojici jezika je zajedničko posuđivanje iz ostalih slavenskih jezika m. o. u doba narodnog preporoda te uzajamno posuđivanje (iz hrvatskog u češki npr. kravata, opánky, lastura; iz češkog u hrvatski npr. časopis, oblast) i masovno posuđivanje leksika iz političkog i društvenog područja iz ruskog nakon Drugog svjetskog rata te masovno posuđivanje iz engleskog u isto vrijeme, posebice zadnji dvadesetak godina, uglavnom s područja računalne tehnike, tehnike, sporta, ekonomije, glazbe, mode itd.
Na temelju ekscerptiranih riječi možemo zaključiti da najviše primljenica se nalazi između substantiva – 25 % iz područja kosmetičke njege i 75 % iz područja odijevanja, od riječi koje se ne koriste isključivo u ovim područjima je bilo upotrijebljeno u 71 % u
kontekstu kosmetičke njege i 29 % u kontekstu odijevanja. Približno 30 % imenica je bilo
izvorno primljeno iz engleskog, 18 % iz latinskog, 14 % iz francuskog, 8 % iz grčkog,
8 % iz njemačkog itd. Ot prilike 25 % imenica je bilo primljeno u zadnji dvadesetak godina. Imenice su bile najčešće primljene na temelju izvornog izgovora. Približno 30 % imenica je bilo primljeno posredništvom nekog drugog jezika. Često su se pojavile složene riječi kod kojih je prvi dio često bio latinski i grčki komponent kao mikro-, mini-, maxi-, fito-, derma- itd.
Od pridjeva je bila trećina riječi iz oblasti kosmetičke njege. Približno 36 % od tih koji se koriste isključivo u oblasti odijevanja i kosmetičke njege je bilo primljeno iz francuskog, 19 % iz latinskog, 12 % iz engleskog, 8 % iz grčkog i 8 % iz njemačkog itd.
Približno polovica od pridjeva je bilo primljeno posredništvom nekog drugog jezika i od njih približno polovica posredništvom njemačkog. Ot prilike 10 % pridjeva je primljeno u zadnji dvadesetak godina. Većina je pridjeva primljena na temelju izvornog izgovora. Često su se pojavile složene riječi kod kojih je prvi dio često bio latinskog ili grčkog podrijetla kao anti-, super-, ultra- ali i domaći, npr. naj-. Česti su bili izrazi kao super, seksi, modni, šik.
36, 5 % glagola je bilo primljeno iz latinskog, 27, 5 % iz grčkog, 18 % iz francuskog, 9 % iz njemačkog i 9 % iz tahićanskih jezika. Samo jedan je glagol bio iz oblasti odijevanja, ostale su bile iz oblasti kosmetičke njege. Glagoli su najčešće dobili strani nastavak -ira- koji je tipičan za izvođenje glagola od stranih osnova.
Među ekscerptima bilo je i kalkova, npr. vruć, kričav. U tekstovima su se pojavile i karakteristike publicističkog stila i reklame, publicizmi kao trend, biti in, pomodnice kao balerine, cool, imidž, ok, styling, look. Česti su bili nazivi kozmetičkih proizvoda i marki odjeće. U vezi s kosmetičkim preparatima česti su bili i termini iz oblasti deramtologije, kemije te biologije, npr. biotin, eksfolijacija, eterična ulja, fitokompleks, glikolna kiselina, hidratacija, melanin, pigment, simptom, sinteza itd.
|