Linden Metoda Charles Linden

• 
  pokušajte biti suosjećajni i davati podršku bez da gušite ili umanjujete problem oboljelog
  
• 
  ako oboljeli ima napad jer ste ga negdje poveli, ne osjećajte se krivim, nego probajte ponovo slijedeći put
  
• 
  nemorate uvijek pomoći oboljelom, nekad možete i reći NE kako biste sačavli svoje mentalno zdravlje
  
• 
  nikad ne govorite oboljelom da je njihovo stanje nešto što su zamislili u glavi , to se možda vama čini logično, ali oboljelom to govori da im nešto nije uredu sa mozgom i da će poludjeti
  
• 
  kada oboljeli ima napadaj, podsjetite ih da su se već i prije tako osjećali i da nisu pogriješili. Uvjerite ih da ne umiru i da nemaju srčani napadaj
  
• 
  zahtjeve oboljelog shvaćajte doslovno. Ako ne žele ostati sami, ne ostavljajte ih same, ako žele da ih držite za ruke, napravite to. Ignorirajući njihove specifične zahtjeve, ustvari napuštate njihove želje. To ih može dovesti do panike
  
• 
  ako oboljeli želi pomaknuti svoje granice, dok ste negdje vani, dozvolite im, ali se dogovorite gdje ćete se naći, i BUDITE TAMO
  
• 
  oboljelom dajte podršku ako zaželi isprobati neke nove aktivnosti, kao napr voziti negdje. Možete ih pratiti u drugom autu ili im dati da vas zovu na mobilni telefon
  
• 
  zatražite dodatne informacije od oboljelog kad osjeća tjeskobu. S time mislim da vam kažu što im je potrebno tog trena da bi se osjećali bolje, bilo da li žele otići negdje gdje se osjećaju sigurnije, nešto popiti ili da im samo drzite ruku. Mogu reagirati iracionalno ili reći nešto što će vas povrijediti, ali budite strpljivi i shvatite da prilikom napadaja, logične reakcije na njihovu situaciju ili prema vama su skoro nemoguće.Anksioznost može pobuditi žestoke reakcije i misli. Nemojte se uvrijediti ili reagirati agresivno, jednostavno se povucite i čekajte da oboljeli vama priđe, ali ih ne napuštajte
  
• 
  shvatite da je osjećaj prijetnje vrlo relativan. Ono što mnogi shvaćaju normalnim, oboljelog može jako uplašiti Ponekad promjene temperature, mrak, glasna buka ili radoznali pogled mogu biti dovoljni za panični napadaj
  
• 
  budite svjesni da će oboljeli imati veliku utjehu znajući da kako se god osjećao ili kako god reagirao, da ste vi pored njega i da mu dajete podršku bez kritiziranja ili ljutnje
  
• 
  većina ljudi se srami i ljuti ih što postaju ovisni o nekome. Da bi ste spriječili takav osjećaj, potražite nešto u svojem životu za što vam treba pomoć. Time ćete postići dvije stvari, izjednačit ćete osjećaj ovisnosti i poništiti dio osjećaja srama i krivice koju oboljeli osjeća
  
• 
  pokušajte pomoći oboljelom skrečući mu pozornost, što im može pomoći da ne preanaliziraju svoje misli, da se ne koncentriraju na to kako se osjećaju. Odvraćanje pozornosti je ključ svega, ali to mora biti ugodno za oboljelog
  
• 
  kada razmišljate o izlasku ili nekom događaju, imajte na umu kako bi se oboljeli mogao osjećati u toj situaciji. Ako to zahtjeva, izvidite situaciju prije svega da biste mogli znati, da li je to pogodno za oboljelog
  
• 
  pomozite im da vježbaju
  

PROGRAM

U nekim slučajevima ja sam u prednosti, jer sam u mogućnosti uzeti nekoga za ruku i povući ga iz anksioznosti na ulicu i biti s tom osobom dok ne povrati svoju staloženost i krene dalje. Volio bi kad bi bio u mogućnosti to napraviti svakoj osobi koja je kopirala ovaj program, ali nemogu. Mnogi su ljudi otišli sa ovim programom poveli sami sebe kroz rehabilitaciju, neki ljudi nisu imali obitelj koja bi im pomogla... uskoro ćete naučiti da ste sami u svojim strahovima i da jedina osoba koja vam može pomoći da ih prevladate ste vi sami.

Nemorate biti svetac. Jednostavno morate biti gdje vas oboljeli treba i dati mu podršku i inspiraciju, ohrabrujući ih da to iskoriste maksimalno koliko mogu, da čitaju i shvate ovu knjigu, da napreduju u svom oporavku kako bi ponovo bili „SVOJI“

Pozdravi i najljepše želje, Charlie

Bilo mi je potrebno osam godina od dijagnoze mojih problema, pa do mog povratka ka ozdravljenju i totalnog oporavka. Još uvijek ne živim normalnim životom, većinom zbog ostataka simptoma „skidanja“ sa BENZODIAZAPINA. Zaostaci aksioznosti, ovisnost i „skidanje“sa lijekova, različiti su među oboljelima zbog razlike u doziranju i ovisnosti. Ponekad ljudi koji su patili od anksioznosti mogu se vrlo brzo oporaviti čim postanu uvjereni u mogućnost oporavka.

Ja više nemam panične napadaje, anksioznost ili agorafobiju. Puno sam jači i sposobniji suočiti se sa stresnim životom nego ikad prije.

Nikad nisam pomislio da bi ponovo mogao raditi uobičajene stvari koje bi radio čovjek mojih godina. Danas ponovo zarađujem za život, oženjen sam i imam predivnog malog sina.

Anksioznost je jako strašno stanje; čini vam se da ste sami i očajni. Podražaji koje osjećamo čine nas , ne samo depresivne, nego depresivne i usamljene. Mi smo robovi svojih misli, kad bi naučili podesiti misaoni proces, kad bi postali pozitivniji u prezentaciji nas samih prema drugima, s vremenom bi to postalo uobičajeno, ustvari mogli bi zadržati misli da bi ozdravili.

Emocije su po mojoj teoriji alarmni signali razuma. Kad um ili tijelo postanu ugroženi, naša podsvjest reagira emocijama. Ljutnja, tuga, mržnja, ljubav, samilost sve su to emocije koje uočavamo da bi mogli pravilno reagirati u određenim situacijama. Kada doživimo previše emocija, naša tijela doživljavaju stres, tjelesne funkcije postaju poremećene i onda to utječe na naše razmišljanje. Upravo u tim trenucima anksioznost, panika i depresija dobivaju mogućnost da se razviju. Vrlo često je dovoljno imati samo pozitivan pogled na svijet da bi se prebrodila kriza. Pri tome ne mislim samo lažno nasmiješen hodati po svijetu i govoriti da mi nije ništa. Preispitajte svoj život, posao, stil života, gdje živite i sve ostale stvari koji bi mogle utjecati na vas i na vaše zdravlje. Zadovoljite se samo sa najboljim, imate samo jedan život, pa ako vam se nešto čini krivim, obično je tako. Važno je zapamtiti da tijekom stresa, anksioznosti ili bolesti, manje je vjerojatno da će te doživjeti svijet onakvim kakav je. Donositi odluke o promjenama u životu dok ste u takvom stanju je nepreporučljivo. Ako ipak osjećate da vam je potrebna promjena, pozovite prijatelja, voljenu osobu ili savjetnika da vam pomogne i vodi vas do vaše odluke.

Obratite pažnju na vaše hobije i aktivnosti koje vas interesiraju, bit ćete iznenađeni kako vam upoznavanje sa novim stvarima mogu dati novi pogled na život. Kad sam otkrio fotografiju, ponovo sam se osjećao živim, makar i kroz objektiv. Počeo sam gledati na stvari iz drugog kuta i svijet je opet izgledao predivno. Puno važnije je bilo to što mi je bilo drago da je predivan jer prije za to nisam mario. Još se nisam osjećao najbolje, ali sam se tjerao odlaziti u prirodu i koledž fotografirati. Tjerajući se sve više i više, novi neurološki putevi u mom mozgu su bili stvarani, pozitivni koji će poništiti stare negativne i anksiozne. Fotografija mi je uskoro postala strast i od tada nisam ni pogledao unazad, toliko mi ona znači!

Kad osjetite da je život protiv vas i da nikada nećete ozdraviti, zapamtite ovo: Anksiozni simptomi su samo podražaji i osjećaji, niko nikad od toga nije umro. Panika je normalna, samo je vrlo neugodna. Netrebate puno sna koliko vam se čini da trebate. Srce vam neće stati ukoliko dišete brzo ili sporo ili vam preskoči koji otkucaj. Ublažavajući osjećaji ili nedostatak zraka vas neće ugušiti.

Sve najbolje u vašem putovanju ka ozdravljenju.

Charles Linden