Književnost katoličke obnove I prvoga prosvjetiteljstva
|
|  Yüklə 1.03 Mb.
|
PETAR BOGAŠINOVIĆPetar Bogašinović (Dubrovnik, 1625. – Dubrovnik, 1700.) rodio se u dubrovačkoj pučanskoj obitelji. Bio je: brijač, bilježnik, liječnik, vicekancelar, kancelar, trgovac. Pjesnikinja Lukrecija Bogašinović-Budmani (1710.-1784.) njegova je unuka. Najznačajnije mu je djelo Beča grada obkruženje od cara Mehmeta i kara-Mustafe velikoga vezjera (Linz, 1684.) u kojem veliča carskog generala Frana Gundulića i sina mu Ivana Gundulića. U epu se veliča i Ian Sobieski.
IGNJAT ĐURĐEVIĆIgnjat Đurđević (Dubrovnik, 1675. – Dubrovnik, 1737.) potomak je dubrovačke obitelji Giorgi koja je primljena u plemstvo nakon potresa 1667. godine. Bio je knez Šipana i zapovjednik tvrđave Lovrijenac. U Rimu je pristupio isusovcima, a po povratku u Dubrovnik stupio je u red benediktinaca. Na hrvatskom i latinskom jeziku pisao je svjetovnu i duhovnu liriku. Prevodio je basne. Ljubavne avanture i nesretna ljubav prema dubrovačkoj diklici stajale su ga kneževske časti, pa se morao udaljiti iz Dubrovnika.18
SUZE MARUNKOVESuze Marunkove znače vrhunac Đurđevićeva smisla za humor i porugu. Marunko se našao u Vrbovici, močvarnom i neuglednom tlu na Mljetu među “trsjem i žabama” gdje uokolo “kriješte i bježe ćuci i kukvježe”. Uz “hukanje” ćukova i drugih noćnih ptica koje se danju zadržavaju samo u najtamnijim dijelovima šume, komunicira Marunkovo smiješno tužbanje zbog nesretne ljubavi prema Pavici “djevičini” iz Babina polja na Mljetu. Pust i samotan Marunko se naslonio na trišnju “vas užežen i nemoćan u ljuvenoj srceboni” za Pavicom koja bježi od njega kao od sotone petonoge i krsti se. U Marunkovoj tuzi s njim tuguju i koze koje otresaju gubicama i dižu glave k njemu, plaču janjci i “poslenik reve od jada.” Marunko bi više volio zadobiti ljubav Pavice nego sve trezore hercegove19 (herceg Stipana Vukčića Kosače20). Đurđević u spominje: vile, glogov kolac, vještice za koje se vjerovalo da pod nosom imaju križić, kao i Regoča – junaka mljetskih predaja. VITAE ILLUSTRIUM RHACUSINORUMU djelu Vitae illustrium Rhacusinorum (Životopisi slavnih Dubrovčana) Ignjat Đurđević piše o Andriji Čubranoviću kojega smatra glasovitim ilirskim pjesnikom. O Cvijeti Zuzorićevoj piše da je bila punijeg tijela, povisoka, ljubkog lica, obraza bijelih, malih usta, crnooka, plavokosa, vrata debljega, lica vedroga, očiju živahnih iz kojih je izbijala oštroumnost, čela pristalog i izbočenog. Mavro Orbini je, prema Ignjatu Đurđeviću, za Kraljevstvo Slavena povadio građu iz mnogih pisaca, ali nesređeno jer je samo površno poznavao talijanski jezik. UZDASI MANDALJENE POKORNICENajreprezentativnije mu je djelo Uzdasi Mandaljene pokornice, koje je kao i Gundulićeve Suze sina razmetnoga ispjevano osmeračkim sestinama ababcc. To je versificirana legenda o Sv. Magdaleni, “njezinoj pokajničkoj svakidašnjici, sjećanju na mladenačke grijehe, metafizičke nade i teološke uvide”.21 PJESNI RAZLIKEPjesni razlike ispjevane su osmercima (5+3). U tomu djelu nalaze se svjetovne i vjerske lirske pjesme u tonu usmene lirike; lirske idilske pjesme; fragment tragedije o Juditi; nekoliko prepjeva te prijevodi basana. * Značajni su Đurđevićevi prijevodi: basana Pričice u slovinski jezik iz Gabrije grčkoga spjevaoca prinesene; psalama Saltijer slovinski (Psaltir slovinski). PETAR KANAVELIĆPetar Kanavelić (Kanavelović) (Korčula, 1637. – Korčula, 1719.) posljednji je muški potomak stare i imućne obitelji Kanavelić. Školovao se u Korčuli a možda je studirao u Padovi. Obavljao je razne gradske dužnosti, uglavnom sudske. Bio je: član Velikoga vijeća, općinski učitelj, dugogodišnji odvjetnik, savjetnik korčulanskog biskupa, uspješan trgovac i jedan od najbogatijih Korčulana. Za materijalne naknade Dubrovčanima vršio obavještajne usluge. Primio je jedan od prvih književnih honorara u Hrvatskoj. Bio je član dubrovačke akademije Ispraznijeh. Njegova pjesma Ban Petar Zrinski pjeva o Petru Zrinskom, a oblikovana je u obliku Petrova monologa na stratištu. Opjevao je i Iana Sobjeskog, osloboditelja Beča, od kojeg je dobio zahvalu. Njegovo ljubavno pjesništvo karakteriziraju pastoralni ugođaji i utjecaji talijanskih seičentista. Životno mu je djelo religiozno-povijesni spjev Sveti Ivan biskup trogirski i kralj Koloman u 24 pjevanja (1705.-1718.). Spjev je nastao temeljem legende o Sv. Ivanu Orsiniju, trogirskom biskupu iz XI./XII. st. i na temelju Kolomanovih osvajanja dalmatinskih gradova, posebice Zadra.22 Značajna je i njegova drama Muka Isukrstova…, a prikazana je u Korčuli 1678.23 JEROLIM KAVANJINJerolim Kavanjin (Split, 1641. – Split, 1714.) potomak je talijanske plemićke obitelji Cavagnini koja se krajem XVI. st. iz sjeverne Italije doselila u Split. Bio je splitski bogataš i plemić. U Padovi je završio studij prava. Kratko je boravio u Zadru, a u Splitu je živio do povlačenja iz službe kada se odselio u Sutivan na Braču. Napisao je spjev Povijest vanđelska bogatoga a nesrećna Epuluna i ubogoga a čestita cara Lazara. Taj je spjev danas poznatiji kao Bogatstvo i uboštvo. Djelo je komponirano od 30 pjevanja i ima 32.000 redaka. Pisano je osmeračkom sestinom ababcc. Prvih pet pjevanja pjeva o bogatašu i siromahu (biblijskom Lazaru). Od V.-XI. pjevanja pjeva o povijesti i znamenitostima Splita, Trogira, dalmatinskih otoka, Zadra, Dubrovnika, Mletaka. Tri iduća pjevanja posvećena su “baroknom slavizmu”, a glavni su mu predlošci Kronika popa Dukljanina i Stemmatographia Pavla Rittera Vitezovića. U XV.-XIX. pjevanjima riječ je o svecima slavenskoga podrijetla i redovnicima na istočnoj obali Jadrana. U ostalih jedanaest pjevanja prevladava eshatološka tematika. U tomu djelu Kavanjin piše (rabeći i Orbinijevo Kraljevstvo Slavena) o znamenitim Ilircima od Ćirila i Metodija do Petra Velikoga. 24 Taj je ep “enciklopedija u stihovima”.25
|