Književnost katoličke obnove I prvoga prosvjetiteljstva

REFORMACIJA

Reformacija je socijalno-politički pokret 16. st. Bila je to borba protiv Katoličke crkve kao oslonca feudalizma. Zabrana indulgencije¹ bio je jedan od glavnih zahtjeva reformacije. Protestantizam je općenit naziv za kršćanska učenja koja su se odijelila od katolicizma u vrijeme reformacije. Protestantizam naglašava ulogu Biblije i milosti. Korijene protestantizma nalazimo kod Jana Husa (oko 1369.-1417.) iz Češke. Protestatio njemačkih kneževa i slobodnih gradova bio je na saboru u Speyeru 1529. To je protest protiv ukidanja luteranskih crkava. Protestant znači i “svjedočiti”. Hus je bio pod utjecajem Engleza Johna Wycliffea (oko 1329.-1384.) koji je tvrdio da je autoritet Svetog pisma iznad autoriteta pape.

Protestantizam kao trajnija pojava potječe iz XVI. st. s Martinom Lutherom (1483.-1546.) koji je podrijetlom iz rudarske obitelji, a 1501. g. upisao je Sveučilište u Erfurtu. U Erfurtu ga je udario grom kad je zazvao pomoć Sv. Ane i odlučio postati redovnikom augustinskih pustinjaka u Erfurtu. Godine 1512. doktorirao je teologiju. Na dan Svih svetih (31. listopada 1517.) uz dopuštenje dekana teološkog fakulteta na vrata dvorske crkve pribio je svojih 95 teza pozivajući na raspravu; 10. listopada 1520. g. dobio je papinsku bulu koja je osudila njegovo ponašanje; 10. XII. 1520. sa svojim pristašama spalio je bulu i kanonsko pravo; 3. I. 1521. Luther je izopćen i došlo je do podjele kršćanskoga svijeta. Luther je preveo Bibliju.

Protestanti priznaju samo dva sakramenta: Gospodnju Večeru ili Euharistiju i Krštenje. Glavne su im svetkovine Božić, Uskrs i Duhovi. Protestanti obuhvaćaju luterane, kalviniste i anglikance te metodiste, baptiste i dr.

REFORMACIJA U HRVATSKOJ

Lutherove ideje u Hrvatskoj prihvaćene su najprije u Istri. Petar Pavao Vergerije, nekadašnji papinski nuncij u Njemačkoj te biskup modruški i koparski, uz pomoć reformatora Primoža Trubara i njegova suradnika Ivana Unganda, pridobio je Stjepana Konzula Istranina (1521. – 1579.) i Antuna Dalmatina (poč. XVI. st.-1579.). Oni su preveli Bibliju na narodni jezik.

MATIJA VLAČIĆ ILIRIK

Vodeće mjesto među hrvatskim piscima protestantizma zauzima Matija Vlačić Ilirik (Labin, 1520. – Frankfurt, 1575.). Bio je filolog, povje­sničar, protestantski teolog, latinist; prijatelj Lutherov. Protestantizam je prihvatio pod utjecajem svoga ujaka fra Balda Lupetine koji je bio svećenikom u Mlecima.

Djela: Catalogus testium veritatis (Katalog svjedoka istine, 1555. ) te enciklopedijsko djelo u 13 svezaka Ecclesiastica² historia (Povijest crkve, tzv. Magdeburške centurije, Basel od 1559.-1574.), Clavis scripturae Sacrae (Ključ Sv. pisma, Basel 1567.)³
*

Kajkavsku Hrvatsku zahvatio je kalvinizam, a proširio ga je u Međimurju grof Juraj Zrinski, sin proslavljenoga branitelja Sigeta. Protjerao je iz Međimurja katoličke svećenike i doveo kalviniste. U Nedelišću je 1572. godine podigao tiskaru koja je radila 14 godina i u njoj je tiskan Novi zavjet i Katekizam Mihajla Bučića.

ANTUN VRAMEC

Pisao je kajkavskim dijalektom. Najznačajnija su njegova djela: Kronika⁴ (1578.) u kojoj na 65 listova⁵ navodi povijesni pregled od postanka svijeta do izlaska knjige 1578. g. te zbirka propovijedi homilija Postila 1586. g.

Neki ga povjesničari književnosti svrstavaju u reformatore, a neki u protureformatore.

PROTUREFORMACIJA

POVIJESNI KONTEKST

U Mletačko-turskom ratu od 1499.-1503. godine Turci (Osmanlije) su opustošili splitsko, šibensko i zadarsko područje, a 1500. godine osvojili Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. Sljedeće su godine (1501.) osvojili trogirsko i šibensko područje.

Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512. g. zapisao je da je svojim očima gledao kako Turci otimaju djecu s majčinih grudi, siluju žene pred njihovim muževima, a starce i starice, kao nepotreban plijen, ubijaju pred djecom i unučadima.

Čačvinu i Nutijak u Cetinskoj krajini Osmanlije su osvojili 1513. g.

Osam godina kasnije (1521.) osvojen je Beograd. Tako je osvajačima otvoren put prema Srijemu, Slavoniji i Ugarskoj.

Knin i Skradin osvojeni su 1522. g., a 1523. g. osvojeni su Sinj i Ostrovica kraj Bribira. U to su vrijeme užasna stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Od 5. ožujka do 10. travnja 1524. godine Osmanlije su jurišali na Klis ali su ih porazili branitelji predvođeni Petrom Kružićem i Grgurom Orlovčićem.

Osmanlije su 1526. g. sa dvjesto tisuća vojnika i tri stotine topova osvojili Srijem i Osijek.

Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. započeo je 29. kolovoza 1526. g. na Mohačkom polju s oko 30.000 vojnika bitku s Osmanlijama ne čekajući glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan. Kralj nije čekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjedništvom Ivana Zapolje. U okršaju je poginulo 22.000 vojnika. Kralj se utopio u potoku Čeleju.¹

Godine 1527. Ferdinand Habsburg izabran je za kralja Hrvatske. On se opredijelio za katolicizam i time je u Hrvatskoj završena sudbina reformacije.

Mletačka i Dubrovačka Republika ostale su također vjerne katolicizmu.

Jajce i Banja Luka osvojeni su 1528. g.

Sulejman II. Veličanstveni 29. rujna 1529. g. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio je Beč.

Bosnom je u diplomatskoj misiji Benedikt Kuripešič proputovao 1530. g. i, uz ostalo, zapisao: “U spomenutom kraljevstvu Bosni našli smo tri naroda i tri vjere. Prvo su starosjedioci Bošnjaci, koji su rimo-kršćanske vjere. (…) Drugo su Srbi, koje oni zovu Vlasima. (…) Treći su narod pravi Turci. Ti, naročito ratnici i činovnici, s velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima, kršćanskim podanicima.”²

Od 1530. do 1541. g. u Žumberak su se naseljavale prve skupine uskoka.

Oko 10 000 Hrvata odselilo je iz Pokuplja 1532.-1533. g. u okolicu Beča, a više od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa, Pounja, Like, Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradišću.³

Po Sanudu, autoru Diaria, Turci su do 1533. g. iz hrvatskih zemalja u ropstvo odveli 600 000 žitelja.”⁴

Požega je osvojena 1536. godine. Od 1536. do 1537. g. završeno je osvajanje Slavonije. Osvojeni su: Klis 1537. g., Našice 1541. g. Voćin, Stupčanica, Bijela Stijena, Orahovica, Valpovo, Brezovica, Pakrac i Petrovina 1543. g., Kostajnica 1556. g.

Nikola Zrinski, hrvatski ban (1543.-1556.) junački se borio protiv Osmanlija.
Tridentski sabor je djelovao s prekidima 1545.-1548, 1551.-1552., 1562.-1563. a sazvao ga je papa Pavao III. s podrškom cara Karla V. Svega je nekoliko biskupa sudjelovalo na 1. i 2. dijelu Sabora, a na 3. dijelu gotovo svi dalmatinski biskupi. Zapaženu ulogu imali su Juraj Drašković i Andrija Dudić. Biskupi u domovini provode odredbe Tridentskoga sabora te osnivaju sjemeništa, pučke i srednje škole.

Siget je grad u jugozapadnoj Mađarskoj i bio je važna utvrda koja je čuvala prolaz prema srednjoj Europi. Godine 1556. obranila ga je posada pod zapovjedništvom Marka Horvata Stančića. Početkom kolo­voza 1566. g. opsjelo ga je 100 000 Turaka i mnogo topova predvođenih sultanom Sulejmanom II. i vezirom Mehmed pašom Sokolovićem. Siget je branilo oko 2500 ljudi uglavnom Hrvata predvođenih Nikolom Šubićem Zrinskim. Budući da pomoć od Maksimilijana nije stigla preživjeli su branitelji 7. rujna provalili iz vatrom ugrožene utvrde i skoro svi izginuli. Opis toga događaja na hrvatskom jeziku dao je sudionik Franjo Črnko.

U Ciparskom ratu (1570.-1573.) Osmanlije su osvojili Ulcinj, Bar, Spič, Budvu. Boka je bila ugrožena, a Korčula i Hvar su napadani (1571. g.); Solin je osvojen. Mlečani su 1572. g. osvojili Klis, Zemunik i Makarsku.

Bitka kod Lepanta 1571. g. zaustavila je Turke i oni više nisu bili pomorska velesila. Bila je to najveća pomorska bitka galija za Ciparskog rata. Flotu sv. Lige činile su: Venecija, Španjolska, Malta, Papinska država, a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski. Turci su izgubili 200 galija i oko 40 000 ljudi; oslobođeno je 12 000 robova i veslača. Kršćanska je flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. U sastavu mletačke flote borile su se galije hrvatskih gradova: Sv. Nikola-Cres, Uskrsli Isus-Krk, Sv. Ivan-Rab, La Donna-Trogir (zapovjednik A. Cipiko teško je ranjen), Sv. Jerolim-Hvar, Sv. Tripun-Kotor ( poginuo je zapovjednik Bizanti).

Vjerojatno je u pričuvi bilo i 20 dubrovačkih galijuna.

Tragično je 1573. g. završila velika hrvatsko-slovenska Seljačka buna pod vodstvom Matije Gubeca.

Sjemenište je otvoreno u Zagrebu 1576. g., a u Splitu 1581. godine.

Godine 1577. Osmanlije su osvojili mnoga mjesta u Bihaćkoj krajini.

Hrvati su 1591. g. potisnuli Osmanlije iz Moslavine.

Godine 1592. osvojen je Bihać, posljednje hrvatsko uporište na Uni.

Legendarna je obrana Siska 1593. godine.

Hrvatska je 1594. g. od Međimurja do Primorja obuhvaćala samo 16 800 četvornih kilometara.

Hrvati su 1595. g. oslobodili Petrinju, Hrastovicu i Gore, i potukli osmanlijsku vojsku kod Čakovca. Senjski su uskoci uz pomoć vojske iz okolice Splita 1596. g. od Osmanlija oslobodili Klis, ali su ga iste godine morali vratiti.

Senjski uskoci su 18. prosinca 1604. g. potukli mletačku a potom i osmansku vojsku. Mlečani su ih 23. prosinca napali kod Ugljana. Uskoci su se povukli na uzvisinu i utaborili. Noć, a sutradan nevrijeme spriječili su Mlečane da napadnu uskoke. Uskoci su od drveta i životinjske kože napravili stazu, privukli brodove, napustili utvrdu, a na utvrdi ostavili štapove i kape kako bi zavarali Mlečane. Uzaludno su Mlečani jurišali misleći da su uskoci u utvrdi.

Godine 1607. otvorena je gimnazija u Zagrebu te kolegij u Dubrovniku. Godine 1669. otvoren je Filozofski fakultet u Zagrebu.

U tridesetogodišnjem Protestantsko-katoličkom ratu (1618.-1648.) sudjelovalo je 30 000 Hrvata.

U bitci kod Hoćima 1621. g. poražena je osmanlijska vojska, a iduće je 1622. godine svrgnut i zadavljen sultan Osman II.

Hrvati su 1638. od Osmanlija oslobodili Topusko.

Trideset je Vodičana i Vodičanki 1646. g. odbilo napad Osmanlija na Vodice.

Kandijski rat (1645.-1669.) započet je turskim napadom na mletački otok Kandiju (Kretu). Turska vojska se iskrcala na otok ali je mletačka vojska blokirala Dardanel i tako spriječila opskrbu te je Kandija kapitulirala 6. rujna 1669. g. Turci 1646. g. zauzimaju Novigrad i napadaju područje od Zadra do Šibenika. Venecija 1647. g. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik, Novigrad, Vranu, Obrovac i Skradin a turski napad na Šibenik propada. Na stranu Mlečana prelaze Poljica i niz hercegovačkih plemena.

U tursko – mletačkom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja, Poljica, Klisa, Solina i šibensko-zadarskog zaleđa. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sorić, Mandušić, Miljanići, Milković i Janković. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu.⁵

Osmanlije su 1647. g. silovito napali Šibenik i Split. Uz velike su gubitke odustali od Šibenika, a 1648.g. odbijeni su od Splita.

Hrvatska heroina Mila Gojsalić 27. ožujka 1648. g. zavela je Topal-pašu te zapalila barutanu žrtvujući svoj život za slobodu Poljica. (Neki povjesničari taj događaj lociraju u 1530. godinu.)

Trideset je žena 1657. g. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira.

U Habsburško-Turskom ratu (1663.-1664.) posebno se istaknuo ban Nikola Zrinski.

U Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. g. pogubljeni su Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan.

Karlovački mir sklopljen je Srijemskim Karlovcima 26. I. 1699. između Sv. Lige (Austrija, Venecija i Poljska). Tada je Dubrovačka Republika uz pomoć Austrije osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini.

Pod Bečom je 12. rujna 1683. g. poraženo 250 000 osmanlijskih vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku Janu Sobjeskom. (Te je godine pod Bečom u nerazjašnjenim okolnostima poginuo hrvatski svećenik, otac ruskoga panslavizma, protureformator Juraj Križanić). Poraz Osmanlija pod Bečom bio je povod kršćanskim zemljama da se dignu na ustanak. U tom je ratovanju oslobođena Lika. Slavonija do Une i Save oslobođena je 1691. godine. Oslobođen je zapadni dio Srijema.

Eugen Savojski prodro je do Sarajeva, a u povlačenju je poveo Hrvate u Hrvatsku. Godine 1687. Hrvati iz Rame, Duvna, Livna i drugih mjesta od osmanske odmazde bježe u Dalmaciju. Ramljaci su tada sa sobom ponijeli Gospinu sliku, danas Čudotvornu Gospu Sinjsku.

U Srijemskim je Karlovcima 26. siječnja 1699. g. sklopljen Karlovački mir. Tada je Dubrovačka Republika osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini. Sinjski kraj oslobođen je 1715. g. U znak na tu pobjedu od tada se trči Sinjska alka. U toj bitci istaknuo se fra Pavao Vučković.

Imotski je kraj oslobođen 1717. godine. Užasna je odmazda nad kršćanima nastupila nakon osmanskoga poraza pod Bečom 1684. g. Tada Hrvati masovno bježe iz Bosne i Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000.

Bosna i Hercegovina pod osmanskom je vlašću sve do 1878.g. kada je anektira Austro-Ugarska.