Književnost katoličke obnove I prvoga prosvjetiteljstva

IVAN BANDULOVIĆ

Glavno njegovo djelo lekcionar Pištole i evanđelja (1613.) ujedno je prvo djelo u književnosti bosanskih franjevaca koje je tiskano la­tinicom. Ta je knjiga doživjela trinaest izdanja. Banduloviću je predložak za to djelo bio Lekcionar Bernardina Splićanina.

Bandulović je pisao štokavsko-ikavski, ali je u njegovim djelima mnogo čakavizama i arhaizama.

Njegov je Lekcionar poslužio kao predložak u primorskim krajevima Petru Kneževiću (1773.), Anti Jukiću (1838.); u Slavoniji Nikoli i Antunu Kesiću (1740.), Emeriku Paviću (1764.) i Marijanu Lanosoviću (1794.) za njihove lekcionare.⁵

PAVAO MOŠUNJANIN POSILOVIĆ

Njegovo djelo čine dvije moralno-didaktičke knjige.

Prva je Naslađenje duhovno, koji želi dobro živiti, potom toga dobro umriti (1639.). U tom djelu se tumači što treba činiti kršćanin da bi imao blaženu smrt.

Njegovo drugo djelo Cvijet od kripostih duhovni i tilesnije prikoristan svakomu virnomu krstjaninu koji ga šti često (1647.) prijevod/prerada je talijanskoga moralno-didaktičkog djela Tomasa Gozzadinija iz Bologne Fiore de virtu. Posilović u toj knjizi piše da su zloća i grijesi uzroci propasti Sodome i Gomore.⁶ Posilović nadalje poučno piše o ljudskim zloćama te o ljubavi općoj, duhovnoj i tjelesnoj.

Knjiga je doživjela četiri izdanja.

U svoja djela Posilović kao i drugi bosanski franjevci umeće prilike – exemple. Jezik mu je ikavsko-jekavski a prevladava ikavica.

NASLAĐENJE DUHOVNO

ŠTO IMA UČINITI KRSTJANIN ZA DOBRO UMRIJETI, I KAKO JE VEOMA MUČNO DOBRO UMRIJETI, BUDUĆI ČOVIK ŽIVIO ZLO

Svi naučitelji govore da oni koji hoće dobro umrijeti trebaju dobro živjeti: Sv. Aguštin govori: “Ti se bojiš umrijeti zlo, a ne bojiš se zlo živjeti”. Tulio: “Smrt je blažena onima kojima je život bio hvaljen”. Seneka: “Dakle, kršćaninu, ako želiš dobro umrijeti, živi dobro”. Sv. Jerolim: “Onaj koji je kao mladac vrijeđao Boga nije dostojan po smrti dobiti odrješenje svojih grijeha”.

Treba činiti pokoru za života.

Kada se lošemu čovjeku kaže na samrti da mu je jezik uvijek bio pripravan zlo činiti, oči su se vazda naslađivale gledajući nepoštene stvari, uši su vazda slušale mrmljanje i stvari tašte. Za života se treba pokajati i činiti pokoru, a ne čekati smrtni čas. Sv. Grgur u svojim knjigama govori o Križantu čovjeku koji je bio loš, pokvaren, zloban, tašt i bogat, te je na samrti zvao svoga sina Masima da ga primi u svoju vjeru. Sin je dotrčao ali se otac okretao sad na jednu sad na drugu stranu zaklanjajući se od đavli koji su se pred njim pokazivali. Križanto je zavapio: “O Gospodine moj, dopusti mi vrime do sutra da ja mogu učiniti pokoru od mojih grijeha”.

Treba se uzorno ponašati dok si mlad. Nikada ne treba uzvraćati zlo. Sv. Matej je rekao: “Ako te netko udari po jednom obrazu, podaj mu i drugi obraz.”

Spomeni se da imaš umrijeti. Ne valja razmišljati o raspoređivanju baštine ženi i sinovima, a ne misliti na svoje vječno prebivalište i svoje spasenje. Ono što kršćaninu moraš učiniti danas, nemoj čekati za sutra; nemoj govoriti učinit ću, a to nikada učiniti. Pun je pakao takvih.

CVIET OD KRIPOSTI DUHOVNI I TILESNIE (Mleci, 1701.)

Djelo je u kojemu se govori o ljudskim zloćama. Sv. Ivan Zlatousti rekao je da su zloća i grijesi uzrok stradanja tužnih gradova Sodome i Gomore.

NAJPRVO PIŠEM O LJUBAVI OBĆENE (pog. 1.)

Ljubav, dobrota i dragost – tri su stvari na neki način jednake.

PRILIKA OD GOVORENJA

Ptica kalandrino (o kojoj pišu Albert Veliki i Plinio) kada je pred nemoćnikom koji umire i kada ga ne gleda on umire, a ako gleda u njega on dobija snagu i ozdravlja. Prva je ljubav Božija koja je svrha svih ostalih stvari: ljubav rodbine, prijateljska ljubav, ljubav ženske.

OD LJUBAVI BOŽJE (pog. 2.)

Ljubav Božja dolazi od vjere i ufanja. Bog je živi i istiniti. Svoje srce treba postaviti u ljubav Božju a ne u tužne stvari ovoga svijeta. Bog je ljubav i koji prebiva u ljubavi pribiva s Bogom i Bog s njime.

OD LJUBAVI TILESNE (pog. 3.)

Druga ljubav zove se ljubav rodbine. Salamun je rekao: “Sve vode ističu iz mora i vraćaju se u more i svi ljudi jesu od zemlje i svi se vraćaju u zemlju”. Nemoj se uzdati u onoga i vjerovati onome koji ne ljubi svoju rodbinu i svoje stvari.

OD PRIJATELJSTVA (pog. 4.)

Treća ljubav zove se prijateljstvo ili društvo. Ljubi svoga prijatelja svim srcem, poštuj ga i pošteno mu čini gdje god je, nemoj mu učiniti što mu nije drago i ugodno. Salamunove su riječi: “Četiri su stvari bolje stare nego mlade: vino, riba, ulje i, iznad svega, prijatelj.” Aristotel je rekao: “Koliko je stablo veće toliko je korijenje veće”.

Izbavi se od loše družine i združi se s boljima od sebe i tako ćeš imati istinite prijatelje i duše i tijela.

IVAN ANČIĆ

U Anconi je objavio tri vjersko-poučna djela: Vrata nebeska i život vični (1678.), Svitlost karstjanska i slast duhovna (1679.) i Ogledalo misničko (1681.).

Zalagao se za protureformacijske ideje te nastojao štokavskom ikavicom s djelomičnom uporabom ijekavskoga rastumačiti vjerske istine.

Radio je na moralnom i prosvjetnom uzdizanju naroda i borio se protiv heretika i neprijatelja Rimske crkve. Široj je publici približio latinicu.⁷