Književnost katoličke obnove I prvoga prosvjetiteljstva
|
|  Yüklə 1.03 Mb.
|
IVAN TANZLIGER ZANOTTIIvan Tanzliger Zanotti (Zadar, 1651. – Zadar, 1732.) sin je doseljenog Nijemca i Hrvatice. Školovao se u Zadru, Rimu i Anconi gdje je doktorirao pravo. Bio je: prevoditelj, leksikograf, kanonik, član zadarske akademije Degli incaloriti. Preveo je dva pjevanja Eneide. Životno mu je djelo neobjavljeni Talijansko-hrvatsko-latinski rječnik (1699. g.). ANTUN KANIŽLIĆAntun Kanižilić (Požega, 1699. – Požega, 1777.) rođen je u obrtničkoj obitelji. Školovao se u Požegi, Zagrebu, Grazu i slovačkoj Trnavi. Bio je pjesnik i redovnik. Najznačajnije mu je poema Sveta Rožalija, panormitanska divica (1780.). To je versificirana legenda o Sv. Rožaliji (Rozi) iz Palerma koja se na dan zaruka povukla iz svjetovnoga okruženja, otišla u divljinu i prihvatila pustinjački život. U Svetoj Rožaliji govori sama svetica i to preko pisma koje piše roditeljima i rodbini. Značajna su mu i djela: Bogoljubstvo… (Trnava, 1759.), Utočište Blaženoj Divici Mariji… (Venecija, 1759.), Bogoljubnost molitvena… (Trnava, 1766.). Snažan je utjecaj Gundulića i Đurđevića na Kanižlićevo djelo, a ogleda se i u osmeračkim katrenima, osmeračkim sestinama, dvostruko rimovanim dvanaestercima.35 PAVAO RITTER VITEZOVIĆPavao Ritter Vitezović (Senj, 1652. – Beč, 1713.) sin je časnika elzaškoga podrijetla i majke Senjanke. Školovao se u Senju, Zagrebu te u Rimu započeo studirati filozofiju. U Kranjskoj je bio gost i suradnik Johana Weicarda Valvasora. Od 1681. godine bio je zastupnik Senja u Ugarsko-hrvatskom saboru. Od 1694. do 1699. g. upravljao je Zemaljskom tiskarom u Zagrebu. Nakon Karlovačkog mira (1699.) pomagao je pri utvrđivanju hrvatsko-turske i hrvatsko-mletačke granice. Pokušavao je steći plaćeno mjesto uz carski dvor. Bio je skrbnik nad kanonikom Ivanovićem “u njegovu dvorcu Šćitarjevu koji mu je nakon kanonikove smrti 1710. g. carskom poveljom dodijeljen u nasljedstvo”. Tomu su se usprotivili kler i plemstvo. Izgubio je upravu nad tiskarom te 1710. g. ponovno uzaludno odlazi u Beč u nadi da će se zaštititi od protivnika. Bezuspješno se do smrti obraćao moćnicima svjetovnim i crkvenim, o čemu je sačuvana golema korespondencija na latinskom jeziku. 36 DJELO PAVLA RITTERA VITEZOVIĆAPavao Ritter Vitezović je sastavljao zbornike i kalendare, a u njima je navodio narodne mudroslovice i druge usmenoknjiževne oblike. Značajna je njegova zbirka poslovica Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje (1703. g.). Među latinističkim Vitezovićevim djelima najpoznatije je Croatia rediviva (Uskrsla Hrvatska) 1700. u kojoj sve južne Slavene proglašava Hrvatima. Isto je i u djelu Stemmatographia (Opis grbova, 1701.). U ogledu o Sv. Ladislavu nastoji dokazati da je ugarski kralj i osnivač zagrebačke biskupije podrijetlom Hrvat iz Steničnjaka – Natales D. Ladislavo…restituti (Oslobođeno rodoslovlje Sv. Ladislava, 1704.). Vitezović poput popa Dukljanina i Mavra Orbinija obrađuje legendu o Svetom Vladimiru, kralju Crvene Hrvatske i njegovoj ženi Kosari – Vita et martyrium B. Vladimiri, Croatiae regis / Život i mučeništvo Sv. Vladimira, hrvatskoga kralja, (1705.). Prikazao je pad Bosanskoga kraljevstva (Bosna captiva / Zasužnjena Bosna…) (1712.). To djelo završava: “Neka bar nade budu Hrvatskoj, da će joj skoro pobijeđena Turska vratiti ključeve od Jajca grada.” Posljednji stihovani tekst Vitezovićev je Plorantis Croatiae saeculo duo / Dva stoljeća ucviljene Hrvatske 1703. godine. U tom je spjevu Vitezović pjesnički i historički ožalio nepravedni Karlovački mir (1699. g.). Neostvaren mu je projekt De altariis et focis Illyriorum (O Ilirskim žrtvenicima i ognjištima). Vitezović je bio preteča Ilirskom pokretu i Starčevićevoj viziji Hrvatske.
ODILJENJE SIGETSKONajvažnije je Vitezovićevo djelo Odiljenje sigetsko (Linz, 1684., Beč, 1685.). Taj spjev ima četiri dijela. Prva dva dijela ispjevana su dvanaestercima rimovanim na Marulićev način. Treći je dio komponiran rimovanim dvanaestercima, a četvrti samostalnim epitafima. Radnju djela sudionici i svjedoci Sigetske bitke pripovijedaju i jedni drugima naizmjence upućuju iskazima u upravnom govoru. Svaki iskaz ima naslov u kojem se navodi ime govornika i adresata (Ban sinu, Ban kralju, Kralj banu, Gospodična Sofija i oral) ali i nežive instancije (Ban orsagu, Siget kralju, Siget zvrhu samoga sebe). U trećem dijelu razgovaraju Putnik i jeka. Zbog neobične kompozicije to se djelo često promatra kao lirika ili drama. Djelo je obilježeno utjecajima hrvatske renesanse ponajviše Marulića. Spjev je usmjeren (prikriveno) i protiv Austrijanaca. Divi se Zrinskima. Odiljenje sigetsko Vitezović je posvetio svome učitelju Johanu Weichardu Valvasoru. * Značajne su i njegove pjesme (vile) Hrvatskinje i (vile) Dalmatinke te oveća epska pjesma Senjčica s uskočkom tematikom. 37 PLORANTIS CROATIE SAECULA DUOI. (POSVETA GROFU HERBENSTEINU)Pavao Ritter Vitezović upoznaje grofa Habernsteina o neprestanim ratnim olujama koje već mnogo stoljeća pustoše Hrvatsku. Seljacima su polja poharana, građanima naselja i gradovi, plemićima utvrđeni gradovi, velikašima tvrđave, a svećenicima hramovi. Svi su oni sasječeni i poubijani, ili trajnim sužanjstvom usužnjeni ili su protjerani. Zbog toga zemlja ima tužan izgled, koji njezini žitelji cijeli život oplakuju, a susjedi i cijeli kršćanski svijet suosjećaju i sažalijevaju. II. UVOD Hrvatska govori: “Ne povećavam suze kojima sam nekoć češće povećavala Dunav, Dravu, Savu, Kupu i Neretvu dok su na me navaljivali Rimljani, nasrtali Turci paleći kuće i natapajući polja prolivenom krvlju i doveli me do ruba propasti (…).” Oplakivat ću dva prošla stoljeća kad se naša Bosna stavila pod turski jaram i pala u ropstvo, kažnjena više zbog nesloge svojih kraljeva nego li svladana u ratu s Turčinom. III. (MOHAČKA BITKA)Mohačko polje ime je dobilo od muha. Mađarski monah Timori nagovorio je kralja da prestane sultanu plaćati danak te je sultan izvršio silovit napad. Na Mohačkom je polju 1526. g. zarobljeno i izginulo preko 20.000 vojnika. Kralj je bježeći pao s konja i utopio se u rijeci Karas. IV. (OPSADA SIGETA)Nakon poraza Turaka pod Sigetom 1556. g. oni su ponovno 1566. g. napali to mjesto. Vojsku je hrabro predvodio Zrinjski (Nikola) sve dok Turci nisu zapalili tvrđavu. Tom je borbom zasvjedočena vjernost Bogu i kralju i ljubav prema svojima: “Sretna je smrt prinesena kao žrtva za spas domovine.” V. (O SENJU)Senj je prisilio stare Grke, Židove i Turke da mu plaćaju danak. Turci mu nisu mogli ništa pa su za saveznike pozvali Mletke da poraze Senj. VI. (PJESNIK O SEBI)U početku 1652. godine Senj rodi Pavla Rittera Vitezovića, koji će svojim djelima ovjekovječiti ime Hrvatske. Vitezović je dorastao zamašnim pothvatima, ali je slabe sreće. Poslije smrti “kao jedina vrlina za nama ostaje dobar glas koji trajno živi”. VII. (POŽAR U VARAŽDINU I POTRES U DUBROVNIKU) U VII. poglavlju Pavao Ritter Vitezović piše o požaru koji je uništio Varaždin 1665. godine. Poslije toga je 1667. g. silnim potresom uzdrman Dubrovnik. VIII.(MOLITVA ZA MIR U HRVATSKOJ) Vitezović se mojsijevski obraća bogovima, moleći ih da obrate svoje lice na svoj narod i na svoju Hrvatsku. Moli ih da udijele mir i bolju sudbinu; čilu snagu tijela i duše; dobre misli. Očeve naše, bogove, Vitezović moli da mu žalost pretvore u veselje i radost, a on će im vječno kliktati izričući zahvalnost i hvalu. BOSNA CAPTIVAI. (HERCEG STIPAN VUKČIĆ KOSAČA RATUJE S DUBROVČANIMA) Herceg Stipan ratuje s Dubrovčanima. Pohotna Firentinka legne s herceg Stipanom Vukčićem Kosačom, a žena mu zbog toga s najstarijim sinom Vladislavom ode u Dubrovnik!38 Uzalud je herceg Stipan tražio od supruge da se vrati te je Dubrovčanima navijestio rat. Dubrovčani za zapovjednika izaberu hercegova sina koji porazi očevu vojsku.39 II. (TURCI NADIRU U BOSNU) U tomu poglavlju Pavao Ritter Vitezović piše o turskom nadiranju u Bosnu. Kada je Mehmed prešao rijeku Bosnu svom silom udario je na kraljevski grad Bobovac koji je bio iznimno utvrđen i dobro opskrbljen hranom, oružjem i strjeljivom da se dugo mogao odupirati turskoj najezdi. Međutim, Turci su zlatom i lažnim obećanjima potkupili zapovjednika Bobovca, Radaka koji im je predao ključeve toga grada.40 Tada je Turcima bio otvoren put prema potpunom pokoravanju Bosanskoga kraljevstva. III. (PAD BOSNE) Nakon jedne od najfatalnijih izdaja u povijesti čovječanstva Turci su za samo nekoliko dana koncem svibnja 1463. godine pokorili nekoć moćno Bosansko kraljevstvo. Nastupilo je iznimno surovih 415 godina turskih zločina. Oskvrnjivane su čestite žene, obeščašćivane djevice, klani časni starci, satirana nogama nevina nejaka djeca, nanošeno svetogrđe Božjim hramovima, sramotno spaljivani oltari, a svećenici ili ubijani mačem ili izvrgavani ruglu. Nebrojeni su kršćani odvedeni u sužanjstvo i janjičare. Nebrojene su kršćanke odvođene u hareme. Velik je broj Hrvata pobjegao u Hrvatsku i druge kršćanske zemlje. Neki su od njih sa sobom ponijeli svoje svetinje poput velikoga drvenog kipa koji se nalazi u Trsatu i štuje pod imenom Blažene Djevice Marije. “I tako zbog kukavičluka velikaša, jer se nitko od njih nije suprostavljao neprijatelju nego se, štoviše, dobrovoljno predavali, srušila se Bosna kao potresena vihorom.”41 |