Ana səhifə

Filozofski fakultet


Yüklə 1.11 Mb.
səhifə8/20
tarix25.06.2016
ölçüsü1.11 Mb.
1   ...   4   5   6   7   8   9   10   11   ...   20

Sveučilišta u Zagrebu

Prof. dr. sc. Stipe Botica


voditelj projekta 130756

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Predmet: Godišnje izvješće o radu znanstvene novakinje Eveline Rudan
Evelina Rudan radi kao znanstvena novakinja od 15. ožujka 2000. godine na projektu “Novi zapisi hrvatske usmene književnosti (obrada i valorizacija)” koji se vodi pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, pod brojem 130756.

Izvršila je sve predviđene obveze na poslijediplomskom studiju “Književnost” i priprema magistarski rad.

U trećoj godini rada na projektu novakinja je, kao što je i predviđeno:


  • nastavila sa stručnom obradom građe koja se arhivira od 1986.

i zajedno s mentorom obavljala konzultacije sa studentima o terenskim istraživanjima

  • išla na terenska istraživanja (u sklopu projekta i u svrhu izrade magistarskoga rada): Glavani, Šaini, Pula, Lanišće, Savičenta (Svetvinčenat), Barat; Kanfanar

  • sudjelovala na Kijevskim književnim suretima, posvećenima Dinku Šimunoviću s radom: O predaji u Dugi i kazivačkoj situaciji u mladosti - dva aspekta usmenoga u Šimunovićevoj prozi

  • sudjelovala na Međunarodnom slavističkom kongresu u Zadru (listopad, 2002) s izlaganjem pod naslovom: Štrige su žive, a vile već odavno mrtve

  • sudjelovala u radu 31. seminara Zagrebačke slavističke škole (Dubrovnik, 26. kolovoza do 7. rujna 2002.), kao tajnica Škole i radila kao lektorica (teme književnoga lektorata: novija hrvatska proza, veze usmene i pisane književnosti na primjerima konstruiranja ženskih identiteta likova)

  • sudjelovala u radu uredništva Zbornika Zagrebačke slavističke škole 2002.

  • sudjeluje u pripremi ovogodišnjega Zbornika Zagrebačke slavističke škole (2003.)

  • i nadalje obnaša dužnost tajnice Zagrebačke slavističke škole

Znanstvena novakinja Evelina Rudan je odgovorno, marljivo i stručno izvršila sve predviđene zadatke te molim Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta da primi ovo izvješće o godišnjem radu kandidatkinje.

U Zagrebu, 15. travnja 2003. ------------------------------

/ prof. dr. Stipe Botica /

Voditelj projekta “Novi zapisi hrvatske usmene književnosti”


Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta

Sveučiliššta u Zagrebu


Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 15. svibnja 2002. godine izabrani smo u Stručno povjerenstvo za utvrđivanje zadovoljava li mr.sc. Zdenka Turčinec uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima čl.51, stavak 1 za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija te o podobnosti predložene teme za doktorsku disertaciju pod naslovom Knjiga kao promicatelj ideologije u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Stručno povjerenstvo u sastavu prof. dr.sc. Aleksandar Stipčević, dr. sc. Aleksandra Horvat i prof.dr.sc. Jadranka Lasić Lazić ustavilo je da je pristupnica predala Naslovu molbu i svu potrebnu dokumnetaciju (životopis, ovjerene preslike fakultetske i magistarske diplome , sinopsis disertacije, popis radova i same radove). Nakon što je pregledala tu dokumentaciju Stručno povjerenstvo upućuje Naslovu ovo



I z v j e š ć e



  1. Pristupnica ima akademski stupanj magistra znanosti znanstvenog polja informacijske znanosti;

  2. Pristupnica je objelodanila dva izvorna znanstvena rada iz tematike disertacije;

  3. Stručno povjerenstvo je ustanovilo da će u predloženoj temi biti obrađen vrlo važan i dosad slabo poznati aspekt uloge knjige u promicanju ustašte ideologije u NDH. Pristupnica je u sinopsisu disertacije naznačila sadržaj i metodologiju buduće doktorske disertacije. Istraživanja će biti usmjerena na vrlo plodnu izdavačku djelatnost (oko 3000 naslova knjiga, velik broj članaka u časopisima i novinama, neobjelodanjena arhivska građa), na angažiranost pojedinih književnika, znanstvenika, publicista i novinara u promicanju ustaške ideologije. Napominjemo da su u harvatskoj znanstvenij literaturi vrlo rijetke ovakve analize, ne samo za razdoblje NDH, već i za razdoblja prije i poslije II. svjetskog rata. S obzirom na dosadašnji rad pristupnice na istraživanju fenomena knjige u NDH uvjereni smo da će njezin rad biti značajni doprinos upoznavanja društvene funkcije knjige u burnim godinama II. svjetskog rata u Hrvatskoj.

  4. Stručno povjerenstvo konstatira ad je Filozofski fakultet u Zagrebu ov-

lašten za područje informacijskih znanosti s obzirom da u njemu postoji Odsjek koji pokriva to znanstveno polje.



  1. Isto tako Stručno povjerenstvo konstatira da će predložena tema za dok-

torsku disertaciju bez sumnje biti originalni autorski rad pristupnice.


Zaključak i prijedlog
Pristupnica zadovoljava sve uvjete potrebne za prijavu doktorske disertacije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te stoga Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati ovo izvješće i da pristupnici odobri daljnji postupak za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija.

Stručno povjerenstvo:


dr.sc. Aleksandar Stipčević, red.prof. u miru



predsjednik povjerenstva
dr.sc. Aleksandra Horvat, izv.prof.

član povjerenstva
dr.sc. Jadranka Lasić Lazić, red.prof.

član povjerenstva
U Zagreb, 25. travnja 2003.

Dr. sc. Darko Novaković, red. prof.

Dr. sc. Olga Perić, izv. prof.

Dr. sc. Mate Križman, red. prof.

Zagreb, 14. travnja 2003.
Predmet: mr. sc. Neven Jovanović –

izvještaj o ispunjavanju uvjeta za stjecanje

doktorata znanosti izvan doktorskoga studija

FAKULTETSKOMU VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU
Na sjednici održanoj 17. siječnja 2003. izabrani smo u povjerenstvo koje će utvrditi zadovoljava li mr. sc. Neven Jovanović uvjete propisane člankom 51. Zakona o visokim učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li mu se odobriti predložena tema pod naslovom: Problemi uspostave novolatinske stilistike na primjeru Marulićeva Evanđelistara, s prof. dr. sc. Darkom Novakovićem kao mentorom. Podnosimo sljedeći
I Z V J E Š T A J
Neven Jovanović rođen je u Zagrebu 22. rujna 1968. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je upisao i studij klasične filologije na Filozofskom fakultetu te diplomirao 1993. Na istom je fakultetu upisao poslijediplomski studij književnosti i 1998. obranio magistarski rad pod naslovom "De consolatione" Nikole Modruškog. Radio je kao profesor latinskoga jezika na osnovnim školama Pantovčak i Petar Zrinski (1993-1994), te na XV. gimnaziji u Zagrebu u okviru programa Međunarodne mature (International Baccalaureate; 1993-1995). Od 1994. zaposlen je na Odsjeku za klasičnu filologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, i to isprva kao mlađi asistent na Katedri za latinski jezik i rimsku književnost, a od 1999. kao asistent. Od 1994. do 1998. držao je Vježbe iz latinske deskriptivne gramatike 1 i 2 te Latinski proseminar 1 i 2. Od akademske godine 1998/99. vodi Vježbe iz latinske deskriptivne gramatike 2, Latinski proseminar 2, Prijevodne vježbe 2 i Književni seminar 2. U suradnji s Centrom za jezike Filozofskoga fakulteta i s Pravnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu održavao je od 1995. do 1998. jednosemestralni tečaj Latinski za pravnike (za studente prava koji u srednjoj školi nisu slušali latinski). Uključen je u znanstvenoistraživački projekt Neolatina Croatica (glavni istraživač prof. dr. Darko Novaković).

Mr. sc. Neven Jovanović objavio je 15 znanstvenih radova, 13 stručnih radova i 15 prijevoda, od kojih pet kao zasebne knjige. U središtu je njegova znanstvenoga interesa nacionalni latinitet, u rasponu od XIII. do XIX. stoljeća. Iz razdoblja humanizma pozornost je posvetio Mateju Andreisu ("Epithalamium Mateja Andreisa. Žanrovski okvir i struktura djela", Umjetnost riječi, Zagreb, 38, 1994, br. 1, str. 57-64; "Jedan rani humanistički epitalamij", Forum, Zagreb, 33, 1994, br. 9 10, rujan-listopad 1994, str. 717-727), no nadasve Nikoli Modruškom i Marku Maruliću. Od prvoga, koji je bio temom njegova magistarskoga rada, priredio je editio princeps djela De consolatione (Hrvatska književna baština 1, ur. Dunja Fališevac, Josip Lisac, Darko Novaković, Zagreb 2002, str. 55-251). Marulića je proučavao s tekstološkoga motrišta ("Moja Muza, Mnemozina: iz komparativne konkordancije Marulića, Bunića i Andreisa", Colloquia Maruliana 7, Split 1998, str. 75-94; "Pogled u konkordanciju Marulićevih latinskih pjesama", Colloquia Maruliana 9, Split, 2000, str. 381-408; "Vindiciae Marulianae", ibid. str. 409-418), ali i kao pojedinačni interpretativni izazov ("Izricanje neizrecive riječi: interpretacija Hymnus ad Deum Marka Marulića", Colloquia Maruliana 10, Split, 2001, str. 113-135; "Ter tužnih konsolaj: Marulićeva Utiha nesriće i Pseudo-Senekina konzolacijska zbirka De remediis fortuitorum", Colloquia Maruliana 11, Split, 2002, str. 413-442). Vrlo se plodno Jovanović bavio i jednim od najslabije proučenih razdoblja hrvatskoga latinizma, koje obaseže posljednjih desetak godina XVIII. stoljeća i prvu polovicu XIX. ("Rastić čita satire", Dani hvarskog kazališta XXIII: Hrvatska književnost uoči preporoda, Split, 1997, str. 291-305; "Pjesnikovanje Antuna Molnara oko 1848.", Dani hvarskog kazališta XXIV: Hrvatska književnost uoči preporoda, Split, 1998; "Dijalozi Alonika Skaligera i književna djelatnost Nikole Škrlca Lomničkog", Nikola Škrlec Lomnički (1729-1799), sv. 2, Zagreb, 2000, s. 113-130; "Nikola Škrlec Lomnički o senatu i kontroli izvršne vlasti: Čedne želje i zaključci Hrvatskog sabora 1790." Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 50 (6), 2000, str. 1027-1051; "Sjeverozapadni prolaz: pismo Nikole Škrlca Mártonu Györgyju Kovachichu", u Nikola Škrlec Lomnički 1729-1799, Zagreb, 2001, Pravni fakultet, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski državni arhiv, Filozofski fakultet. sv 3, str. 77-97).

Kandidat je priredio i nekoliko velikih dvojezičnih izdanja, ponajviše za ediciju sabranih djela Nikole Škrlca Lomničkog (Nikola Škrlec Lomnički (1729-1799), sv. 1, Zagreb, 1999, 466 str.; sv. 2, Zagreb, 2000, str. 363-623; sv. 3, Zagreb, 2001, str. 185-721). Zajedno s Tamarom Tvrtković objavio je udžbenik Latinski za pravnike – Latinitas Iuridica (Zagreb, 1998). Samostalno je preveo Uvod u političku ili nacionalnu ekonomiju Johannesa Henfnera (Zagreb, 1995), Osnove cjelokupne financijalne znanosti Antuna Ferdinanda Albelya (Zagreb, 1996), a zajedno s Margaretom Gašparović i Majom Rupnik Statistiku Europe Adalberta Adama Barića (sv. 1-2, Zagreb, 2001-2002). Pred neposrednim je izlaskom njegov prijevod Metodičke upute za sudbeni postupak po običajnom pravu slavnog kraljevstva Ugarske Ivana Kitonića (300 str.).
U disertacijskom nacrtu kandidat predlaže podjelu na pet poglavlja. U uvodnome namjerava iznijeti povode rada, obrazložiti važnost problema, te naznačiti plan i svrhu djela. Drugo poglavlje bit će posvećeno povijesti i aktualnoj poziciji stilistike, "poluautonomne discipline" na razmeđi lingvistike i znanosti o književnosti. Uz kratku povijest stilistike XX. stoljeća autor namjerava prikazati različite vrste stilistika i različite nacionalne (jezične) stilističke "škole"; posebnu pozornost obratit će tomu kako stilistiku oblikuju i predstavljaju sveučilišni priručnici i udžbenici reprezentativni za današnju stilističku "vulgatu", kako to čine programi stilistike kao akademskog predmeta na različitim sveučilištima, a kako specifično angloamerički žanr akademske "čitanke". U uspostavi operativnog pojmovnika važno mjesto zauzima definicija historijske stilistike, stilističke podvrste koju autor drži bitnom za istraživanje Evanđelistara, pa stoga kani podrobno ispitati kako su historijska stilistika i njezine metode određene u općim stilistikama, uputiti na primjere historijske stilistike u praksi i prikazati teoriju i praksu historijske stilistike u Hrvatskoj. U završnom dijelu drugoga poglavlja kandidat će razmotriti latinsku stilistiku kao granu historijske stilistike, uz prikaz i kritiku glavnih smjerova u antičkoj latinskoj filologiji, kršćanskoj i medievalnoj latinistici. Na temelju takva uvida pokušat će definirati polazišta za historijsku stilistiku humanističkoga latinskog kao "prostora susreta tradicijom ovjerene usmenosti (iz perioda antičkog Rima) i interiorizirane pismenosti (tijekom tisuću godina od propasti Rimskog Carstva)"

Treće poglavlje posvećeno je historijskostilističkom istraživanju Marulićeva Evanđelistara. Nakon pregleda glavnih dosadašnjih stilističkih analiza Marulićeva latinskoga i hrvatskoga opusa te primarne faktografije (dužina, struktura, kronologija, izdanja, tekstološki problemi), kandidat namjerava izložiti strategiju i načela svojeg istraživanja. U središtu njegova interesa bit će makrostruktura Evanđelistara (princip gradnje knjiga i dionica unutar knjiga, posebna mjesta i poglavlja); Evanđelistar kao persuazivni tekst: stilistika pragova i argumentacijske strukture; didaktički diskurz u Evanđelistaru i njegova pozicija na razmeđi usmenosti i pismenosti; varijacije na makrostilističkoj i mikrostiličkoj razini i problem prikazivanja njihove dinamike: binarnost kao dominanta gradnje Evanđelistara (alegoreza, antitetičnost, periodi, paralelizmi, kontaktni sinonimi) i tendencije oprečne toj dominanti.

Četvrto poglavlje ispituje Evanđelistar u kontekstu, procjenjujući koliko stilske dominante uočene u trećem poglavlju imaju obilježja individualnosti. U tu svrhu kandidat poseže za opsežnim usporedbama Evanđelistara i triju Marulićevih proznih tekstova: Institucije, Dijaloga o Herkulu i Života svetog Jeronima. U drugom dijelu poglavlja, naslovljenom "Dalje od Marulića", autor supostavlja Evanđelistar i Erazmov Enchiridion militis Christiani odnosno Derridaovu De la grammatologie.

Peto poglavlje sabire rezultate istraživanja, a slijede ga Prilozi, Bibliografija i Kazala.

U obnovi interesa za novolatinske studije, kakva je vidljiva od sedamdesetih godina prošloga stoljeća naovamo, stilistika je ostala po strani. Problem opisa stila pojedinoga autora obično je potisnut obuhvatnijim razmatranjem o njegovu konceptu imitacije, što u praksi znači njegovim izborom uzornoga antičkog autora. Iako su rasprave o "ciceronijanizmu" ili "vergilijanizmu" dovele i do vrlo zanimljivih zaključaka, njihova je vrijednost za interpretaciju individualnoga opusa ograničena. To osobito vrijedi za novolatinske književnike goleme i raznovrsne produkcije, među koje nesumnjivo pripada Marulić. Kao što Giovanni Pico della Mirandola u Govoru o čovjekovu dostojanstvu (Oratio de dignitate hominis) s lakoćom rekreira kanonski Ciceronov stil, a u dometnutim tezama rabi kruti skolastički latinitet, tako i između Marulićevih Parabola ili Starozavjetnih ličnosti s jedne strane, i propovijedi O Kristovu posljednjem sudu ili Poslanice papi Adrijanu VI. s druge, postoji golema stilska razlika. Ona je i do sada bila uočavana u Marulićevoj filologiji, ali nije bilo pokušaja da se strogo pojmovno fiksira.

Evanđelistar je nedvojbeno najbolji izbor Arhimedove točke za stilistički opis Marulićeve latinske ostavštine, i kad je riječ o opsegu, i kad je riječ o mjestu na kronološkoj ljestvici, i kad je riječ o njegovoj pragmatičkoj dimenziji. Kao jedno od dvaju međunarodno najpoznatijih Marulićevih djela, Evanđelistar je također dostatno reprezentativan da bi ilustrirao poteškoće koje izaziva uspostava novolatinske stilistike.

Mr. sc. Neven Jovanović dosadanjim je radom u struci, osobito nizom radova o latinskoj ostavštini Marka Marulića, pokazao visoku filološku kompetenciju. Na temelju takve prosudbe i uvidom u priložene dokumente, povjerenstvo jednodušno utvrđuje:




  1. mr. sc. Neven Jovanović ima akademski stupanj magistra društvenih, humanističkih i teoloških znanosti iz područja filologije;

  2. ima više objavljenih znanstvenih radova;

  3. predložena disertacijska tema znanstveno je relevantna;

  4. Filozofski fakultet ovlašten je povesti postupak u vezi s disertacijom.

Stručno povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati prijavu disertacije mr. sc. Nevena Jovanovića Problemi uspostave novolatinske stilistike na primjeru Marulićeva Evanđelistara.

dr. sc. Darko Novaković, red. prof.
dr. sc. Olga Perić, izv. prof.
dr. sc. Mate Križman, red. prof.

Stručno povjerenstvo za provjeru uvjeta

mr. sc. Josipa Miletića za pristupanje

izradbi i obrani disertacije izvan doktorskoga

studija i prihvaćanje predložene teme
FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA


Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 10. veljače 2003. u Stručno povjerenstvo koje će provjeriti zadovoljava li mr. sc. Josip Miletić uvjete propisane člankom 51. (stavak 1.) Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija te može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Prilagođenost nastave hrvatskoga jezika učenicima srednjih trgovačkih, ekonomskih i upravnih škola, podnosimo Vijeću ovo


IZVJEŠĆE

Mr. sc. Josip Miletić rođen je 7. svibnja 1970. u Zadru. Diplomirao je 1997. na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru. Godine 1998. upisao je dvogodišnji poslijediplomski studij iz kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te u veljači 2002. obranio magistarski rad pod naslovom Promjene nazivlja u novom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu. Iste je godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu magistrirao na studiju Teorija i politika marketinga. Zaposlen je od 1997. na Filozofskom fakultetu u Zadru. Radi na znanstvenoistraživačkom projektu Hrvatsko pravno nazivlje (glavni istraživač prof. dr. sc. Mile Mamić). Na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru predaje nastavni predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika. Na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru predaje nastavni predmet Povijest hrvatskoga standardnog jezika.

Za disertaciju je mr. sc. Josip Miletić predložio temu Prilagođenost nastave hrvatskoga jezika učenicima srednjih trgovačkih, ekonomskih i upravnih škola. U preglednom i iscrpnom sinopsisu disertacije najavljuje da će pokloniti posebnu pozornost istraživanju prilagođenosti (prikladnosti) nastave hrvatskoga jezika stručnim potrebama polaznika tih škola. Ispitivat će (anketirati, intervjuirati) mnoge učenike, nastavnike i posebice osobe (nezaposlene i zaposlene) koje su završile te škole radi što bolje spoznaje problematike. Istražit će obilježja pojedinih zanimanja te će nastojati nedvojbeno odrediti specifične stručne potrebe. Izvršit će pomnu raščlambu programskih sadržaja (učiva) stručnih i općih nastavnih predmeta. Posebnu će pozornost posvetiti svezama pojedinih programskih sadržaja s problematikom nastave hrvatskoga jezika. Iznijansirano će raščlaniti program nastave hrvatskoga jezika u srednjim trgovačkim, ekonomskim i upravnim školama te ga usporediti s programima nastave hrvatskoga jezika za ostale srednje škole. Očekuje da će usporedba pokazati nevelike razlike, što će biti dostatno za neprijeporan zaključak da tijekom izradbe nastavnih programa nije bilo značajne pozornosti specifičnim stručnim potrebama. Nakon sustavnih istraživanja pomnjivo će odrediti specifične stručne potrebe učenika srednjih trgovačkih, ekonomskih i upravnih škola za prikladnim sadržajima (učivom) i svrhovitim metodama učenja hrvatskoga jezika. Najavljuje da će u disertaciji odlučno ponuditi više načina prevladavanja uočenih slabosti i nedostataka izradbe nastavnih programa (uskladbe nastavnih osnova) te obilje poticajnih rješenja za poboljšanje nastave hrvatskoga jezika da bi mogla zadovoljiti potrebe učenika tih škola u pripremanju za buduća zanimanja.

Sve što je pristupnik jezgrovito usustavio u sinopsisu i dodatnim obrazloženjima daje čvrst temelj pretpostavci da će napraviti vrijedan znanstveni rad. Cjelovita obradba teme Prilagođenost nastave hrvatskoga jezika učenicima srednjih trgovačkih, ekonomskih i upravnih škola nedvojbeno je važna za hrvatsku znanost.



Zaključujemo: Pristupnik mr. sc. Josip Miletić ispunjava uvjete iz članka 51. (stavak 1.) Zakona o visokim učilištima jer ima akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenoga područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, te pet godina istraživačkoga rada na visokome učilištu. Stoga Vijeću predlažemo da se mr. sc. Josipu Miletiću:

dopusti stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija,

da se prihvati predložena tema disertacije Prilagođenost nastave hrvatskoga jezika učenicima srednjih trgovačkih, ekonomskih i upravnih škola i

da disertaciju piše pod vodstvom mentora prof. dr. Vlade Pandžića.


Stručno povjerenstvo:

_____________________________

dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof.

______________________________

dr. sc. Josip Silić, red. prof.
_______________________________

dr. sc. Stjepko Težak, red. prof. u miru

Zagreb, 15. ožujka 2003.
Dr. sc. Goran Filipi, red.prof. – Pula

dr.sc. Maslina Ljubičić, izv.prof. – Zagreb

dr.sc. August Kovačec, red.prof. – Zagreb

Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 13 siječnja 2003. imenovalo nas je u povjerenstvo koje će podnijeti izvješće zadovoljava li mr. sc. Jasna Gačić uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Etimološka i leksikološka obradba kuhinjskih i kuharskih naziva romanskog (dalmatskog, mletačkog, talijanskog i drugih) podrijetla u Dalmaciji i mentor prof.dr. August Kovačec.

Nakon što smo temeljito pregledali svu pristiglu dokumentaciju podnosimo sljedjeće


I Z V J E Š Ć E


  1. Iz dokumentacije je evidentno da Jasna Gačić ima znanstveni stupanj magistra znanosti, tj. da je 29. lipnja 1977. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu stekla akademski stupanj ''magistar iz područja lingvistike s osobitim obzirom na romansku lingvistiku''.

  2. Povjerenstvo zaključuje da pristupnica mr.sc. Jasna Gačić ima najmanje jedan znanstveni rad u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom, a tiče se tematike disertacije. Riječ je o članku na talijanskom jeziku Stratificazioni adriatiche e il triestino koji je izišao u koparskom znanstvenom časopisu Annales, Ser. Hist. Sociol. u br. I. 2002. godine. U članku autorica razglaba o talijansko-hrvatsim jezičnim doticajiman području srednje Dalmacije. Rad je nastao na temelju autoričinih terenskih istraživanja. Autorstvo ovoga rada nije sporno.

  3. Predložena tema pod naslovom Etimološka i leksikološka obradba kuhinjskih i kuharsih naziva romanskog (dalmatskog, mletačkog, talijanskog i drugih) podrijetla u Dalmaciji obradila bi jedno područje romansko-hrvatskih jezičnih doticaja koje do sada nije bilo sustavnije obrađeno. Riječ je o kuhinjskoj/kuharskoj terminologiji romanskog podrijetla u Dalmaciji. Kao uvodni dio pristupnica predviđa povijesno-zemljopisni prikaz regije u kojoj je leksička građa prikupljena – tj je dio bitan kako bi se osvijetlili razlozi prisutnosti stanovitih romanskih jezičnih slojeva iz starije (latinski, dalmatski) ili novije jezične povijesti Dalmacije (mletački, dalmatinskomletački, toskanski, tršćanski, južnotalijanski).

Proučavanje romanskih elemenata istočnih jadranskih obala dugo je vremena u žarištu zanimanja mnogih jezikioslovaca. Pristupi tematici mijenjaju se prema trenutnim postignućima romanistike – od mladogramatičarskih istraživanja pa do strukturalističkih pristupa. Zajedničko svim istraživanjima je promatranje problema na temelju teorije jezika u doticajima. U novije doba tematici se pristupa i sociolingvistički.

Pristupnica namjerava prikaz romanskih jezičnih slojeva započeti balkanskolatinskim jezičnim stratumom koji je na području Dalmacije najstariji. Taj jezični sloj ne tretira se kao poseban jezik već kao skupinu različitih i nejedinstvenih (premda u mnogočem povezanih) inačica koje su razvijale svoj glasovnim, morfološki i sintaktički sustav u povezanosti s najbližim srodnim govorima (Muljačić). Latinski se dio Balkana može podijeliti na dva tipa: primorski i kontinentalni.
Prema Ž. Muljačiću i pojam dalmatski jezik pokriva ''ukupnost autohtonih romanskih varijeteta'' koji su se u ranom srednjem vijeku govorili u gradovima bizantske Dalmacije, te po selima nekih otoka sjevernoga i srednjega Jadrana. Dalmatski je jezik u većim centrima izumro već u XI stoljeću, a u Dubrovniku se sačuvao među dvo/trojezičnim plemstvom sve do druge polovice XV. stoljeća. Krčka inačica (veljotski) izumrla je na ustima zadnjeg govornika, Tone Udaine Burbura, 1889. godine. Taj je govor detaljno opisao M. Bartoli i objavio u opsežnoj monografiji 1906. godine.
Od idioma Italije pristupnica će se pozabaviti talijanskim standardnim jezikom, dalmatinskomletačim, mletačkim i tršćanskim govorom.

Mletački je idiom tijekom dugoga niza godina služio kao koine (lingua franca) mediteranskih obala, pa je kao takav veoma značajan za tematiku koja se predlaže. Autorica će dosljedno uzimati u obzir odstupanja koje dalmatinskomletački pokazuje u odnosu na svoje ishodištem, lagunarni mletački. U obradbi teme mr. Jasna Gačić posebnu će pozornost posvetiti tršćanskome obliku mletačkoga dijalekta kao bitnom jeziku davatelju što se tiče terminologije kojom će se baviti.


Do građe koja bi bila obrađena pristupnica je došla na dva načina:

  1. vlastitom anketom 1994. godine u mjestima Bobinje, Diklo-Zavala, Dubrovnik, Kaštela, Nerežišće, Postire, Preko, Primošten, Račište, Selce, Silba, Split, Šibenik, Vis, Vodice, Vrisnik i Zavala.

  2. Ekscerpiranjem raznih rječnika, stručnih (dijalektalnih) i literarnih revija i časopisa. Za predloženi će rad od velike koristi biti dva rječnika. Prvi je napisao L. Miotto, Vocabolario del dialetto veneto-dalmata, 1991. koji predstavlja b ogat izbor podataka o dalmatinskomletačkome i do sada je to najsustavniji leksički repertoar toga idioma. Drugi bitan rječnik kojim će se pristupnica koristiti je Vinjin Jadranske etimologije (1998., do sada samo knj. I.) koji dopunjava Skokov etimologijski rječnik hrvatskoga jezika. Od literature koristit će se i svim dostupnim dijalektološkim repertoarima za čakavsko i mletačko govorno područje (npr. Boerio, Moguš,…).

U posebnom će se poglavlju mr. sc. Jasna Gačić temeljitije pozabaviti svim jezicima davateljima koristeći se metodom usporedbe kojom bi trebala doći do preciznijih stratifikacija pojedinih slojeva u jeziku primatelju, a dakako i do pouzdanijih etimologijskih rješenja. Etimologija je vrlo važan čimbenik u predloženome radau.

U glavnom dijelu predložena rada bit će sustavno obrađeni prikupljeni romanizmi i to ponajprije etimološki – u posebnom će se poglavlju mr. sc. Jasna Gačić temeljitije pozabaviti svim jezicima davateljima koristeći se metodom usporedbe kojom bi trebala doći do preciznijih stratifikacija pojedinih slojeva u jeziku primatelju, a dakako i do pouzdanijih etimologijskih rješenja. Etimologija je vrlo važan čimbenik u predloženome radu, dok će posebna pozornost j biti usmjerena i analizi mehanizama prilagodbe tih novih elemenata sustavima jezika primatelja. Lingvistička bi analiza bila slojevita. Promatrat će se značenjske promjene koje su riječi romanskoga podrijetla iz područja terminologije kojom se tema bavi pretrpjele postupkom prilagodbe čakavskim jezičnim ustrojstvima. Pristupnica bi se posvetila i studiju dubleta s kojima raspolaže za iste ili različite lokalitete – što bi moglo otkriti različitu stratifikaciju elemenata iz jezika davaoca. Temeljitom raščlambom romanizama pokušat će se utvrditi najvažniji jezik davatelj, vjerojatno dalmatinskomletački.
Predloženi bi rad trebao sustavno upotpuniti prazninu koja za sada postoji u ovom području romanistike – do sada su naime obrađene brodograđevina, ribarska, pomorska, graditeljska i ornitonimijska terminologija, dok se kulinarstvom nešto sustavnije bavila jedino dr. Ljerka Šimunković.


  1. Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten je za područje kojemu pripada tema predloženog doktorskog rada mr. Jasne Gačić.

  2. Predloženi mentor dr.sc. August Kovačec, redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, međunarodno je priznat jezikoslovac, autor više kapitalnih djela s područja romanske lingvistike, mentor mnogim danas već priznatim romanistima (među njima i mnogim talijanistima, pa njegova sposobnost da bude voditeljem predloženoga rada nije upitna.

Zbog svega navedenog Povjerenstvo drži da mr.sc. Jasna Gačić zadovoljava sve uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija pa Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu


P R E D L A Ž E
da prihvati temu Etimološka i leksikološka obradba kuhinjskih i kuharskih naziva romanskog (dalmatskog, mletačkog, talijanskog i drugih) podrijetla u Dalmaciji mr. sc.Jasne Gačić i mentora prof.dr. Augusta Kovačeca i uputi pristupnicu na daljnji postupak.

Dr.sc. Goran Filipi, red. prof., Filozofskog fakulteta u Puli


Dr. sc. Maslina Ljubičić izv. prof., Filozofski fakultet u Zagrebu
Dr. sc. August Kovačec, red. prof., Filozofski fakultet u Zagrebu

Zagreb, svibanj 2003.



ODSJEK ZA ARHEOLOGIJU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
Zagreb, 30. travnja 2003.


FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici održanoj 10. veljače 2003. godine Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. sc. ALKE DOMIĆ KUNIĆ pod naslovom Plinijeva geografija i etnografija Iirika, pa istom Vijeću podnosimo skupno



IZVJEŠĆE

Disertacije mr. sc. Alke Domić Kunić ima ukupno 386 stranica teksta s uobičajenim znanstvenim aparatom za tu vrstu radova. Tekst disertacije počinje općim Uvodom, poslije kojeg slijedi poglavlje o piscu Pliniju Starijem Plinije i njegovo doba. Nakon ovih općih razmatranja dolazi poglavlje Predrimsko doba – vjesti o Podunavlju i onda kronološkim redom poglavlja o dolasku Rimljana u ove krajeve: Doba osvajanja – širenje rimskog posjeda; Doba Julio-Klaudijevaca – uspostava rimske uprave: Doba Flavijevaca – prvi procvat provincije. Tekst završava Zaključnim razmatranjem i raznim Dodacima: popis Plinijevih izvora, Popis antičkih literarnih izvora, Popis literature, Popis ilustracija. Na kraju je dodan sažetak na engleskom jeziku i autoričin životopis.


U Uvodu autorica govori o općim namjerama svog rada i općenito o Pliniju Starijem koji čini okosnicu disertacije. Donosi Plinijev opis Dalmacije i Panonije i kratak komentar tih odlomaka. Pri tom je ukratko opisala književnost Plinijeva vremena i njegovo mjesto u književnom, ali i političkom životu Rima,.
Predrimsko doba – vijesti o Podunavlju (str. 21-69). U ovom se poglavlju autorica vraća u prošlost prije Plinija i nastoji prikazati koji su narodi ovdje živjeli prije dolaska Rimljana i kakva je bila njihova materijalna kultura. Opisano je Doba prije dolaska Kelta (str. 21-54), gdje se govori o Panoniji u protohistorijsko vrijeme i objašnjava razliku u upotrebi termina «ilirski» i «ilirički». Prikazuje nam prve informacije o Panoniji kod Hekateja iz Mileta, potom znanje kod Herodota, naročito o Jantarnom i Kositrenom putu Kao izvori navode se još Aristotel i Apolonije Rođanin. Opisuje materijalnu kulturu stanovništva, s naglaskom na Glasinac kod Sarajeva i dodaje kronologiju grčke kolonizacije na Jadranu, kao i njezine utjecaje na razvoj etničkih zajednica u Dalmaciji. Nakon toga slijedi Doba keltske prisutnosti (str. 54-69) gdje se opisuje dolaza Kelta u jugoistočnu Europu i Panoniju, izvještaji o njima od Teopompa i Strabona do Polijena, te se daje pregled najvažnijeg keltskog materijala u Panoniji (Velika kod Požege na primjer).
Doba osvajanja – širenje rimskog svijeta (str. 70-152) govori o prvim prodorima Rimljana prema Panoniji, kao i o pritjecanju znanja iz ovog dijela svijeta u Rim. Uvod čini poglavlje Kontakt između Italije i panonsko-jadranskog područja do rimskog osvajanja (str. 70-95), gdje je riječ o prvim kontaktima između Apeninskog poluotoka i istočne obale Jadrana u prapovijesti, potom u protohistoriji. Govori o trgovačkom putu dolinom Neretve u unutrašnjost, te putu od Akvileje, preko Senja, prema Japodima; kao i da Rimljani nakon osvajanja Norika shvaćaju važnost Panonije i Siska. Autorica je spomenula i robe koje su u Panoniji mogle zanimati Rimljane: poljoprivredni proizvodi, drvo i naročito stoka (čuvena panonska goveda). Slijedi Osvajanje panonsko –iliričkog područja i širenje rimskih spoznaja (str. 95-152). Autorica opisuje način na koji su spoznaje o unutrašnjosti iza istočne jadranske obale dolazile do Rima preko ratova: prvo ratova protiv Teute, zatim u ratu protiv Demetrija Hvaranina, potom u histarskim ratovima i kroz treći makedonski i drugi ilirski rat. Uslijedili su ratovi protiv Panonaca i Skordiska. Nakon toga riječ je o izgledu Panonije u vrijeme dolaska Rimljana, potom o nastavku rimskog napredovanja krajem 2. i početkom 1. st.pr.Kr. U međuvremenu Delmati se dižu na rat i tu se govori o njihovom zauzeću Salone te o Cezarovom prokonzulatu u Iliriku i njegovim problemima s Delamatima. Slijedi opis Oktavijanova pohoda na Ilirik, kao i razlozi za njega, te faze rimskog napredovanja. Zaključuje s pregledom ratova protiv Delmata i njihovim porazom, sažetkom o Oktavijanovom djelovanju prema Pliniju Starijem (Naturalis Historia 3.25). Nakon ovih pohoda događa se sukob s Markom Antonijem, Oktavijanova pobjeda i njegovo konsolidiranje države (sada s titulom August). No, nije sve mirno i autorica ovo poglavlje završava ustancima u Panoniji i prvim panonskim ratom (13.g.pr.Kr.) koji je završio osvojenjem cijele Posavine i Podravine.
Doba Juli-Klaudjevaca – uspostava rimske uprave (str. 153-240) kompleksno je poglavlje koje nastoji razriješiti neke od najvećih nedoumica u poznavanju romanizacije Panonije. Odlomak Geografske i etnografske karakteristike Panonije (str. 153-189) pruža pregled antičkih izvora i znanja o Panoniji od Posidonija iz Apameja do Strabona, Apijana, Plinija i Diona Kasija. Slijedi zamljopsini opis Panonije pune močvara i gustih hrastovih šuma, a ukratko govori o kasnijim naporima da se melioriraju močvare, naročito za vrijeme cara Proba u 3. st. pos. Kr. Govori se o klimi, kao i kulturama koje su ovdje uspijevale, te o problemu početka uzgoja vinove loze. Nakon toga autorica raspravlja o podjeli Ilirika na geografske cjeline prema antičkim autorima, kao i o kasnijoj podjeli Panonije na Gornju i Donju. Veliki dio odlomka posvećen je opisu etničkih zajednica u Iliriku, koje se grubo mogu podijeliti na keltske i ilirske. Govori o Keltima: Bojima, Tauriscima, Skordiscima; zatim o Panoncima: Andizetima, Jasima, Breucima i njihovim područjima; zatim o Dezitijatima, koje Plinije stavlja u Dalmaciju, Oserijatima, Ditionima i Pirustima. Ukratko je opisana društvena organizacija Panonaca i njihov način života i ratovanja prema antičkim izvorima, te tijek romanizacije Panonaca. Završava prikazima Delmata i Panonaca u rimskoj ikonografiji. Nakon ovog slijedi odlomak Uspostava rimske vlasti (str. 189-240). Počinje povijesnim podacima o prijelazu Ilirika u carske ruke nakon Tiberjeve vojne, o problemu konstituiranja Ilirika kao provincije, te o problemu podjele Ilirika na dvije provincije Dalmaciju i Panoniju. Opisuje Podunavlje u Augustovo vrijeme i onda slijedi detaljan prikaz Panonskog rata (Bellum Batonianum). Posljedice rata i pacifikacija Ilirika tema su idućeg odlomka. S pacifikacijom dolazi ustanovljavanje granica rimskog carstva i romanizacija unutar granica. Autorica govori o novačenju domaćih mladića u rimske pomoćne čete i mornaricu, te o vojničkim diplomama, o vojnoj upravi u Iliriku u Augustovo vrijeme i o prefektima etničkih zajednica, o uspostavljanju cestovne mreže i o aktivnosti Publija Kornelija Dolabele u gradnji cesta u Dalmaciji. Počinje se uvoditi rimska državna organizacija i municipalitet. Slijedi pobuna legija u Panoniji 14.g.pos.Kr. i spoznaje o rimskim legijama u Panoniji u Tiberijevo vrijeme. Malo se zna kako se vladanje Gaja Cezara Kaligule odrazilo u Panoniji, dok je Klaudijevo doba prekretnica za provinciju: autorica naglašava da se tada Rimljani šire sve do Dunava i utvrđuju dunavsku granicu. zajedno s tim traje urbanizacija i municipalizacija provincije. U Neronovo doba sve je mirno pa, iako vojnici iz Panonije sudjeluju u građanskom ratu koji je uslijedio nakon Neronova ubojstva, u samoj je Panoniji sve mirno.
Doba Flavijevaca – prvi procvat provincije (str. 240-289). Pravi gospodarski i politički uspon Panonija doživljava za vrijeme Flavijevaca, a to je i vrijeme kad je pisao Plinije Stariji. Odlomak Vespazijanovo doba – opće ozračje i gorući problemi (str. 240-248) govori dolasku Vespazijana na vlast (uz pomoć panonskih legija) i daje opće značajke njegova vladanja: sređivanje financijskog stanja u državi, reforma vojske, oporavljanje svih provincija, pa i Dalmacije i Panonije. U odlomku Vespazijanovo djelovanje u iliričkim provincijama (str. 248-288) autorica detaljno govori o tome kako se Vespazijanova vlast očitovala u Panoniji. Prvo je dala opis vojne situacije u provinciji: kako je teklo raspuštanje nekih legija i osiguranje granica (dok Dalmacija postaje provncija intermis), te novačenje vojske iz redova domaćeg stanovništva. zatim govori o urbanizaciji i municipalizaciji provincije i napominje da postoje razlike izmeu romaniziranog zapadnog dijela Panonije i slabo romaniziranog istočnog dijela. Poseban dio čini urbanistička slika Panonije u Vespazijanovo vrijeme. Daje se pregled današnjih spoznaja o rimskim naseljima na temelju izvora i arheoloških istraživanja. Autorica poimence raspravlja o sljedećim rimskim gradovima i naseljima: Petoviju, Agua Viva (Petrijanec kod Varaždina), Aque Iasae, Joviji (Ludbreg), Lentuli (Virje?), Seroti (kraj Virovitice), Bolenciju (Orešac), Mursi, Certisi Cibali, Emoni, Praetorium Latobicorum, Neviodunumu, Andautoniji, Sisciji i siscijskom ageru, Ad Praetorium, Urbasu, Marsoniji, Ad Basantem (kraj Županje), Sirmiju, Taurunumu (Zemun). Nakon toga govori o cestovnoj mreži kroz Panoniju, kao i cestama koje su je spajale s provincijom Dalmacijom. Gospodarska vezanost Panonije na provinciju Dalmaciju vidi se u pregledu gospodarstva na području današnje Bosne, gdje se govori o rudarstvu u Bosni rimsko vrijeme, o rimskim naseljima u dolini Lašve, Sarajevskom polju, porječju Vrbasa i Drine. Odlomak završava kraćim zaključkom o Vespazijanovu vladanju u Panoniji.
Zaključna razmatranja (str. 290-310). Autorica kaže da je dala povijest Panonije od početka antike do Plinijevih dana s posebnim obzirom na dijelove iz Plinijeva Prirodoslovlja i pojedine vidove romanizacije. Govori o romanizaciji kao složenom procesu koji se ne može jednoznačno objasniti daje pojedine elemente romanizacije: dodjela rimskog građanskog prava, uključivanje domaće elite u upravni život provincije, naseljavanje veterana, promjena u onomastičkoj formuli, proces urbanizacije i municipalizacije, promjene vezane uz materijalnu kulturu, promjene u duhovnoj kulturi. To su sve elementi koji isprepleteni čine ono što nazivamo romanizacijom. Autorica je nakon toga dala kratak pregled zbivanja u Panoniji nakon flavijevskog vremena i nakon Plinija Starijeg – kako je provincija ponovo procvala za vrijeme Trajana i Hadrijana, kako ponovo počinju ratovi za vrijeme Marka Aurelija, te kako zemlja polako propada nakon vremena Severa do kasne antike. Zaključuje odlomkom o Pliniju starijem i njegovim geografskim znanjima.
Poseban dio disertacije čine Dodaci, to jest sav znanstveni aparat primjeren ovakvom radu. Tu je detaljan popis Plinijevih izvora, grčkih i latinskih autora kojima se služio, zatim povijest rimske geografije od Aleksandra makedonskog, povijest rimskih karata (Agripina karta, Tabula Peutingeriana), te izvori o Damaciji i Panoniji. Posebno su popisi: A – grčkih izvora, B – latinskih izvora, kojima se autorica služila. Tu su dani svi tekstovi u izvorniku i prijevodu složeni abecedno po imenu autora. Slijedi Popis ilustracija i 51 slikovni prilog (karte fotografije) Popis skraćenica, te Popis literature s 570 bibliografskih jedinica. Cijeli tekst zaključuje sažetak na englesom jeziku i autoričin životopis.

U disertaciji je mr. sc. Alka Domić Kunić dala cjelokupan pregled rimskih znanja o Panoniji do vremena Plinija Starijeg, pregled Plinijevih spoznaja, kao i cjelkupnu povijest prvo rimskog poznavanja Panonije, potom rimskog osvajanja Pannije i napokon romanizacije Panonije i njezinog uključivanja u rimski svijet. Kombinirajući književne izvore i arheološki materijal pokušala je dati cjelovitu sliku rimske Panonije u Plinijevo vrijeme. Kritički se osvrnula na Plinijeve podatke i na izvore kojima se služio, nastojeći razlučiti ono što je on sam mogao znati i što je njegovo vrijeme znalo, od zastarjelih i nepouzdanih podataka koje je rimski pisac pročitao u svojim izvorima i takve nam ih prenio. Ova je disertacija zbirka antičkih spoznaja Dalmaciji i Panoniji, ali i zbirka naših znanja – trenutnog stanja istraživanja rimske Panonije i svega što o njoj možemo reći. Po navedenim problemima može se vidjeti i u kojem bi pravcu morala ići sljedeća istraživanja i koje su još nepoznanice pred arheolozima i povjesničarima starog vijeka. Iz svega što je navedeno o sadržaju i tematici disertacije može se vidjeti da je riječ o opsežnom i temeljitom radu, pa stoga predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta u zagrebu da prihvati ocjenu disertacije mr. sc. Alke Domić Kunić pod naslovom PLINIJEVA GEOGRAFIJA I ETNOGRAFIJA ILIRIKA i da je uputi na postupak obrane.

Stručno povjerenstvo:
dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.,

predsjednik povjerenstva


dr. sc. Marina Zaninović, red. prof. u miru

član povjerenstva


dr. sc. Marina Milićević-Bradač, izv. prof.

član povjerenstva


dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

dr. sc. Ljubomir Antić, izv. prof. u mirovini

dr. sc. Marijan Maticka, izv. prof.
Predmet: ocjena doktorske disertacije Maria Jareba Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 13. siječnja 2003. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije Marija Jareba Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50 Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ
Doktorska disertacija Maria Jareba Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine cjelovito obrađuje temu o kojoj se do sada u historiografiji vrlo mnogo pisalo, ali nikada na tako sustavan način. Ona uspješno odgovara na istraživačka pitanja na koji je način djelovao i razvijao se Ustaški pokret od nastanka početkom tridesetih godina 20. stoljeća do travnja 1941. godine, odnosno do uspostave Nezavisne Države Hrvatske. Obradivši velik broj arhivskih fondova u zemlji i inozemstvu te konzultirajući niz bibliografskih jedinica, kandidat je pokušao ustanoviti kada je formalno nastao pokret, analizirao je njegovu unutrašnju organizaciju i razvoj te vanjske utjecaje. U sustavnoj kompoziciji Mario Jareb postepeno odgovara na ta istraživačka pitanja.

Rukopis ima 448 kompjuterski prelomljenih stranica od čega je temeljni tekst na prvih 429, potom slijedi popis upotrijebljenih izvora i literature.

Uvodno kandidat daje osnovne obavijesti dosadašnjim istraživanjima povijesti Ustaškoga pokreta u razdoblju kojim se bavi, odnosno daje kratak kritički prikaz literature i izvora (3-23).

U drugom velikom poglavlju (49-135) Jareb se bavi korijenima Ustaškoga pokreta – djelovanjem Hrvatske stranke prava, Ante Pavelića i hrvatske političke emigracije od 1918. do uvođenja šestojanuarske diktature (u siječnju 1929) (24-28).

Treće veliko poglavlje nosi naslov «Nastanak i počeci djelovanja Ustaškog pokreta» (49-135). Slijedeći kronološki razvoj, kandidat se bavi uspostavom diktature i odlaskom Ante Pavelića u emigraciju, potom počecima rada na organiziranju buduće ustaške organizacije u Italiji. Mario Jareb je pokazao kako se Ustaški pokret javlja tek početkom tridesetih, pobijajući u literaturi i memoaristici često ponavljane teze da taj trenutak valja tražiti već početkom 1929. godine. Treće potpoglavlje u ovoj cjelini (81-117) nosi naslov «Pojava ustaškog imena 1930. godine – program, karakter, ustroj i metode djelovanja Ustaše, hrvatske revolucionarne organizacije». To je pokušaj prvog sustavnog prikaza programatskih stavova pripadnika ustaškog pokreta. Iako je o toj temi potrebno još istraživati pa i pisati, Jarebova obilna dokumentacija pokazuje da su temeljna ishodišta pokreta u beskompromisnom zalaganju za hrvatsku državnu neovisnost i inspiriranost idejama talijanskog fašizma.

Četvrto veliko poglavlje jest jedno od središnjih – nosi naslov “Djelovanje Ustaškog pokreta u Europi i domovini od 1930. do atentata u Marseillesu” (136-240). U njemu se obrađuje obavijesno-promidžbena aktivnost pokreta, daje pregled ustaškog tiska, knjiga i brošura; potom se govori o vojno-terorističkoj djelatnosti, logoru Janka Puszta (u Mađarskoj) i logorima u Italiji, o ustaškom djelovanju u drugim evropskim zemljama. Jareb prikazuje i Velebitski ustanak te zaključuje da on sam po sebi nije bio osobito važan, ali su kasnija ustaška promidžba i posve neprimjerene reakcije jugoslavenskih vlasti te njihova pretjerivanja znatno pripomogli stvaranju svojevrsnog mita o tom događaju. Poglavlje se zaključuje prikazom pokušaja atentata na kralja Aleksandra (kraj 1933) i atentatom u Marseillesu.

Peto veliko poglavlje (“Razvoj i djelovanje organizacija Hrvatskog Domobrana u Sjevernoj i Južnoj Americi”, 241-290) po svojoj dužini i ukupnoj važnosti za ovu temu ne zaslužuje zasebno poglavlje, ali ono jest po nečemu važno: radi se o prvom sustavnom prikazu djelovanja Ustaškog pokreta u SAD, o čemu se u literaturi, pogotovo domaćoj, vrlo malo pisalo.

Prijelomni trenutak u razvoju Ustaškog pokreta jest atentat u Marseillesu 1934. Od tog trenutka mnogo se mijenja unutar pokreta, kao i u njegovu domaćem i međunarodnom okruženju. Tom je razdoblju posvećeno šesto veliko poglavlje (291-401), sve do uspostave NDH u travnju 1941. godine.

Na koncu slijedi zaključak (420-429).

Kandidat je ovim tekstom pokazao da je izrastao u zrelog istraživača. Baveći se temom o kojoj je u proteklim desetljećima mnogo pisano, koja je bila predmet intenzivnog političkog interesa i historiografske manipulacije, Mario Jareb je, dosljedno koristeći suvremenu historiografsku metodologiju, ne upadajući u mnoge zamke jednostranosti ili pristranosti (kojih su žrtva bile generacije historičara), uspio zadržati distancu odmjerenog promatrača.

Mario Jareb je marljivim, sustavnim i iscrpnim radom dao značajan doprinos jednoj od vrlo osjetljivih tema hrvatske povijesti prve polovine 20. stoljeća. Stoga povjerenstvo na temelju izloženog predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu doktorske disertacije Maria Jareba Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine te da time omogući nastavak postupka.

U Zagrebu, 21. travnja 2003.

dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.

predsjednik povjerenstva


dr. sc. Ljubomir Antić, izv. prof. u mirovini

član povjerenstva


dr. sc. Marijan Maticka, izv. prof.

član povjerenstva


Dr. sc. Željko Tomičić, znan. savj.

Dr. sc. Igor Fisković, red. prof.

Dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.
Fakultetsko vijeće

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj 14. travnja 2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije Vladimira Sokola pod naslovom Sistematizacija, periodizacija i kronologija materijalne kulture - naušnica u Hrvatskoj u srednjem vijeku te Vijeću podnosimo sljedeće



i z v j e š ć e
Doktorska disertacija Vladimira Sokola obuhvaća 370 stranica kompjutorski složenog teksta s proredom 1,5. Bilješke s referentnom literaturom teku kroz tekst, dok se određen broj pojavljuje ispod teksta. Disertacija je komponirana u dva dijela. Prvi dio u kojemu se obrazlaže teza sastoji se od Uvoda (6.-7.) i deset poglavlja (8.-205.). Drugi dio s podnaslovom Sistematizacija osnovnih oblika naušnica u Hrvatskoj u srednjem vijeku sadrži dva poglavlja (206.-346.) te Pogovor (347.) i Literaturu s Kraticama (348.-369.). Disertacija je opremljena s 4 zemljopisne karte, 16 planova grobalja s podplanovima, 4 table naušnica po fazama razvoja, 1 tablom tipova grobne arhitekture, 3 table relativnih odnosa nakitnih skupina, 1 tablom horizonata ukapanja u prvom dijelu, kao i s 32 table reprezentativnih primjeraka naušnica i s 30 karata njihova rasprostiranja u drugom dijelu.

V. Sokol u svojoj doktorskoj disertaciji obrađuje materijalnu kulturu - artes minores - na prostoru dijela ranosrednjovjekovne Hrvatske (primorske ili dalmatinske) između Jadranskog mora i sjevernih obronaka Dinarida prema rijeci Savi, koji se najvećim dijelom poklapa s područjem rimske provincije Dalmacije. Groblja, njih ukupno šesnaest, koje ovdje obrađuje u najužem smislu, V. Sokol je odabrao na temelju njihove objave u stručnoj literaturi, a osobno je obavio položajna rekognosciranja na terenu. Također je obavio i izravni uvid u nalaze u odgovarajućim muzejskim institucijama u kojima se čuvaju ili izlažu. Odabir je obavljen temeljem stupnja njihove obrade, odnosno, bitno je bilo da razmatrana groblja pri objavi posjeduju geodetske planove s ucrtanim grobovima i opisanim grobnim cjelinama. Općeniti problem pri istraživanju ove problematike predstavlja činjenica da su mnoga važna groblja samo djelomično publicirana i da ne posjeduju prateću nacrtnu dokumentaciju. Od šesnaest grobalja uzetih u obzir za razmatranja u ovoj disertaciji, a to su: Kašić - Maklinovo brdo, Stankovci, Nin - Ždrijac, Biljane Donje - Trljuge, Glavice - Gluvine kuće, Kašić - Grede, Kašić - Mastirine, Biljane Donje - Begovača, Bribir - Vratnice, Knin - Spas, Prijedor - Gomjenica, Petoševci, Mahovljani, Radun, Lopuška Glavica i Grborezi u cjelini je objavljeno ukupno dvanaest. Potom su, također u cijelosti, objavljena još dva groblja ali većim dijelom oštećena zemljanim radovima. S nepotpunom dokumentacijom - nedostaju grobne cjeline ili njihov dio – obavljena su još dva groblja. To je tek dio od ukupno stotinjak nalazišta koje je autor, prema priloženom popisu, u užem smislu uzeo u obzir.

Prvi dio doktorske disertacije V. Sokol započinje poglavljem Povijest istraživanja s obzirom na sistematizaciju, periodizaciju i kronologiju materijalne kulture, uz poseban osvrt na naušnice (8.-29.) u kojemu donosi iscrpan uvid u dosadašnju arheološku literaturu počevši od prvih istraživača (L. Maruna) pa preko onih (Lj. Karaman, Z. Vinski, J. Korošec, D. Jelovina, J. Belošević) čija su istraživanja i mišljenja tijekom više desetljeća bila dominantna u arheološkoj literaturi do suvremene generacije arheologa (M. Zekana, R. Jurića, T. Burića), ali s posebnim osvrtom na njihov doprinos u užem smislu sistematizaciji i periodizaciji materijalne kulture - naušnica. Uvodeći nas u spomenutu problematiku V. Sokol u poglavlju Pregled nekropola i materijalne kulture prema stanju istraživanja (30.-53.) obrađuje prostorne, vremenske i kulturne osobine te donosi pregled materijalne kulture prema stanju istraživanja odabranih šesnaest grobalja s njihovim osnovnim podacima. Ti podaci su dokumentirani prilozima, odnosno s tri zemljopisne karte od kojih dvije prikazuju Hrvatsku u IX. i X. st., a na trećoj je utvrđen položaj šesnaest izabranih i u disertaciji analiziranih grobalja. Autori istraživanja, koje V. Sokol navodi, materijalnu građu otkrivenu u tim grobljima atribuirali su u rani i kasni srednji vijek, u vremenskom rasponu od VII. do XV. stoljeća. Nakon ovih uvodnih poglavlja u kojima se iznosi predmet istraživanja u doktorskoj disertaciji V. Sokol u trećem poglavlju Stratigrafska istraživanja nekropola i podjela materijalne kulture po skupinama (54.-104.) najprije obrazlaže svoju metodologiju kojom je pristupio analizi grobalja. Upozorava da kronološko rješavanje i periodizacija materijalne kulture srednjega vijeka u Primorskoj Hrvatskoj do najsjevernijih padina Dinarida i dolina rijeka Sane i Vrbasa, te njezina korelacija s razvojem grobalja, predstavlja složen problem i da raniji istraživači nisu postavili dovoljno čvrstih uporišta. Mnogobrojna razmatranja, hipoteze i zaključci ranijih istraživača često su puta znali unijeti zabunu u već definiranu građu, pa se tako nalazi ista građa zavisno od autora datirana u raspone IX.-XI., VIII.-XI. ili čak VIII.-XII. stoljeće. Tome su pridonijele i povremene nedovoljno kvalitetne objave ali i neobjavljivanje istraživanih groblja i temeljne građe. Takvi materijali, objavljivani su često bez prateće osnovne dokumentacije tlocrta, nacrta ili karakterističnih presjeka. Metodološki pristup V. Sokola osnovnoj problematici u ovoj disertaciji bio je obaviti opći uvid u raspoloživu građu i u njoj pokušati pronaći pojave i zakonitosti koje bi mogle dati rezultate, uzimajući u obzir ranija razmišljanja i teze. Shodno tome, pristupio je horizontalnoj i vertikalno-stratigrafskoj analizi groblja i to prvenstveno naušnica koje iznose blizu 80% svih nalaza.

Tim analizama V. Sokol dobio je diferencirane skupine nakitnih artefakata - naušnica - zajedničkih, homogenih osobina unutar skupine: vanjskog oblika, tehnike izrade, vrste materijala, a smještenih u određenim dijelovima nekropola koje s drugim takvim skupinama na istom groblju daju međusobne relativno-kronološke odnose. Zamijećena differentia specifica jest i njihov smještaj u također vrlo jasno izdiferenciranim tipovima-oblicima podzemne grobne komore, pri čemu je nositelj kronologije sam njezin oblik, dok se miješani način suhog slaganja kamena s pločama ili uslojenim redovima nije pokazao kao element analize jer je ovisan o lokalnom tlu. Kao jednu od neizbježnih metoda razlučivanja koju V. Sokol primjenjuje jest utvrđivanje arheološkog prisustva drugih, u znanstvenom smislu poznatih kulturnih skupina: karantansko-köttlachske, bjelobrdske, staromađarske, moravske, odnosno karolinških, kasnoavarskih, "pilinskih", komanskih i drugih artefakata. Temeljem toga izrađena je tablica relativnih odnosa skupina naušnica u grobljima te su iste međusobno komparirane, čime je V. Sokol dobio različite faze razvoja nakita, a to je također potvrdilo jasnije izdvajanje groblja istih osobina u posebne horizonte ukapanja. Uz svako od spomenutih šesnaest grobalja, V. Sokol je priložio geodetski snimak - plan groblja, najprije gdje je bilo potrebno i izvorni istraživačev te novi sa svojom analizom materijalne kulture na njoj prema skupinama koje je vlastitom analizom utvrdio. Planove je dopunio koloriranim oznakama i grafičkim prikazima svake pojedine skupine

U četvrtom poglavlju Horizonti nekropola, nacrt faza materijalne kulture - naušnica, te tipovi arhitekture grobne komore (105-131) V. Sokol iznosi nacrt tri uočena horizonta groblja s njihovim osobinama koje se očituju u razvojnim fazama materijalne kulture - naušnica te tipova arhitekture grobne komore. To su Prvi ili Rani (Poganski), Drugi ili Srednji (Kristijanizirani) i Treći ili Kasni horizont i daje njihovu apsolutnu dataciju do koje je došao naprijed iznesenom metodologijom rada. Ove horizonte V. Sokol apsolutno datira ovako: Prvi ili Rani (Poganski) traje od oko 800.-850./870. godine (najkasnije do 870.) i predstavljaju ga groblja tip Nin-Ždrijac i Zagreb-Velika Gorica. Drugi ili Srednji (Kristijanizirani) horizont traje od oko 850./870.-1080./1100. godine (od 1080. počinju se napuštati). Izraziti predstavnici tog horizonta su groblja tip Kašić - Grede, Mravince. Treći ili Kasni horizont počinje oko1080./1100. godine i traje do oko1450. godine s grobljima tip Ivinj (iza 1450. počinje napuštanje vrlo velikog broja groblja pred turskim provalama).

U podjeli odnosno periodizaciji - u užem smislu - naušnica, koju je autor raščlanio u petom poglavlju Razvoj materijalne kulture u užem smislu - “artes minores”, Faze razvoja materijalne kulture - naušnica (132.-164.) izdiferencirano je postojanje posve odijeljenih grobalja sva tri horizonta te u njima jasno relativno kronološki definiranih skupina materijalne kulture-naušnica i pratećih oblika arhitekture grobne komore. Za rasprostiranje naušnica kandidat utvrđuje, što je vrlo važno, da nije regionalno ograničeno, već su one rasprostranjene na području cijele ranosrednjovjekovne hrvatske države: od Istre, Like, Ravnih kotara, rijeka Neretve i Bosne, Posavine, savsko-dravskog međurječja do Međimurja, odnosno budućeg Bekšinskog arhiđakonata. Tako autor konstatira da se svugdje, na ovdje netom spomenutom prostoru, kao i periodične smjene sustava ukapanja često izazvanih značajnim društvenim (političkim) procesima. Tako npr. masovnim primanjem kršćanstva sredinom IX. stoljeća, ili formiranjem personalne unije s Ugarskom 1102. godine, kojoj prethodi crkvena reformna organizacija u Hrvatskoj na saboru 1076. godine, a čija je vjerojatna posljedica veliko premještanje ukapanja s groblja bez na groblja sa crkvenim objektom. Moguće je i očito je, misli autor, da je bila potaknuta izvana, iz Rima, jer do sličnog je procesa npr. došlo u Mađarskoj, gdje se velika groblja bez sakralnog objekta - tip Halimba / Majs u približno isto vrijeme također napuštaju. Autoru se čini, na primjeru groblja Bled-Pristave II. kako se sličan proces odvijao i u Sloveniji. Takav razvoj prostorne organizacije groblja stvorio je V. Sokolu čvrste kronološke okvire u koje je bilo moguće smjestiti grobni fundus u tri jasno određena stratuma, ili tzv. horizonta. Razvoj dijela prisutne materijalne kulture, one koja je određena duhovnošću vremena u kojem se nalazila (tako u poganskom I. horizontu nalazi keramike, ikonografski prikazi na jelenskim rogovima, drugi predmeti iz poganske kategorije “poputbine” na drugi svijet, poput obola i sl.), djelomično je korespondirao s karakterom horizonata ukopavanja. Isto tako Sokol utvrđuje da u značajnim, ili čak pretežnim vremenskim odsječcima, te interakcije nije bilo. Tako npr. osobina nakita, posebno naušnica kao najbrojnijih nalaza nema veze s prevladavajućim kršćanstvom (ikonografijom) kasnijega doba. Na prstenju međutim, ponekad, iako rijetko, susreće se znak križa, ili se s pokojnikom položio križ koji je nosio oko vrata za života, uglavnom u sjevernom bjelobrdskom prostoru, ali još uvijek bez stilskih, odnosno temporalnih znakova kao i naušnice.

Ta tri vremenski odvojena sloja / horizonta ukopavanja rasprostiru se, kako je V. Sokol naznačio u tablici, kroz čitavi rani i kasni srednji vijek. Statistički bi tip grobišta bez crkve svojim brojem prevladavao nad onim vremenski usporednim grobljima smještenim uz sakralne objekte, što je inače bitna osobina organizacije pokopavanja umrlih u čitavom kršćanskom razdoblju. U ranom srednjem vijeku, u jadransko-panonskom prostoru od toga se značajno odstupalo iz razumljivih razloga prvobitne crkvene organizacije u novopokrštenim krajevima. Između ostalog, tu je bila jasna nemogućnost trenutne izgradnje složene crkvene i slične infrastrukture. Kandidat konstatira kako od početka XII. stoljeća takvih (masovnih) izuzetaka više neće biti i sva će groblja biti napuštena i premještena uz staro, ili novoizgrađeno crkveno zdanje. Autor je, nadalje, mišljenja da izgradnjom predromaničkih crkava hrvatskih magnata u njima dolazi do ukopavanja članova velikaševe uže obitelji, no u početku to su vrlo malobrojni i ekskluzivni ukopi koji iz raznih razloga u kasnome srednjem vijeku mogu postati i vrlo brojni. Potkraj kasnoga srednjega vijeka u jednom kraćem razdoblju javljaju se brojna groblja s kamenim pločama i stećcima mahom bez crkvenog objekta, no one dolaskom Turaka prestaju postojati i same po sebi zapravo predstavljaju jednu relativno izdvojenu pojavu.

U tom smislu starohrvatsku materijalnu kulturu - naušnice, unutar spomenuta tri horizonta ukopavanja i prostorne organizacije groblja, V. Sokol mogao je podijeliti u četiri faze, koje ćemo u nastavku izložiti. Za Prvu fazu utvrđuje da se ujedno poklapa s Prvim horizontom ukopavanja i organizacije groblja. U njoj prevladavaju prilozi a ne nalazi u grobovima, koji su pretežno u funkciji poputbine za “drugi svijet”, a vodeći artefakti u smislu te nekršćanske duhovnosti su keramičke posude kao recipijenti za hranu pokojniku. Ti nalazi-prilozi tako snažno određuju prvu fazu i s njom horizont ukapanja, da se može reći: dok je polaganja keramike u grobovima, dotad je i trajanje toga horizonta i faze.

Dalje se autoru neće vremenski (djelomično) preklapati faze i horizonti. Tako se prema Sokolu II. i III. faza poklapa s Drugim horizontom, a IV. faza s Trećim horizontom.

U tom daljem razvoju V. Sokol uočava promjenu duhovnosti koja masovnim pokrštavanjem pučanstva postaje kršćanska. Autor naglašava da posve i zauvijek nestaje keramike iz grobova, a tipološki gledano, predmeti sada nađeni uz pokojnike isključivo su tradicionalni i funkcionalni (uporabni) dijelovi svakidašnje nošnje, u što uobičajeno spada i nakit.

Stanovite manje promjene u kronološkom razvoju grobne arhitekture, kao i pojave različitih tipova naušnica većih proporcija, omogućile su, nadalje, da autor drugu fazu razvitka, tj. promjene materijalne kulture - nakita stratigrafski podijeli u tri posebne grupe. Tako u Drugom horizontu, u II. fazi V. Sokol nalazi tri grupe koje i apsolutno kronološki datira: I. grupu u treću četvrtinu IX. stoljeća, potom II. grupu u četvrtu četvrtinu IX. i početak X. stoljeća, te III. grupu, uglavnom u X. stoljeće.

U svom VI. poglavlju Arhitektura grobne komore - tipovi (165.-175.) V. Sokol analizira oblike, tj. tipove podzemne grobne arhitekture u korelaciji s odgovarajućim općim skupinama naušnica u grobljima. Tako utvrđuje tipove arhitekture grobne komore prema: obliku, materijalu, načinu odnosno tehnici izrade i stratigrafskom položaju. Podzemnu grobnu komoru autor dijeli na: A1) prosti ukop, A2) prosti ukop s više kamenova naokolo i datira je oko 800.-850./870.; B1) drveni lijes pravokutne forme, B2) suhozidni, pločasti kameni lijes pravokutne forme, B3) suhozidni, višeslojni kameni lijes pravokutne forme oko 800.-850.-900./925.); C1) elipsoidni, ovalne forme pločasti suhozid; C2) elipsoidni, ovalne forme višeslojni suhozid (oko 900.-1150.); D1, D2, E1, E2 trapezni, pravokutni (višeslojni suhozid, ili ploče) s datacijom od oko 1150. - 1450. Uz to pojavljuju se sporadično i drugi oblici grobova kao npr. žare, zidane grobnice, sarkofazi.

Iz okvirno utvrđene kronologije različitih formi podzemne komore - kamenog lijesa može se zaključiti da one nisu u posebnoj, užoj ovisnosti prema pojedinom horizontu, fazi ili grupi, kako je izneseno. Također, pojedini tipovi nose izričito regionalne osobine, a u tom smislu najizrazitiji je elipsoidni oblik s preklopnicama, čiji je osnovni prostor rasprostiranja između rijeka Zrmanje i Neretve, ali i nešto šire. Za prvi horizont ukapanja i prvu fazu materijalne kulture autor je mišljenja kako se ipak može, “en général”, reći da prevladava prosti ukop u zemlju od Panonije do Jadrana i tek se ponegdje pojavljuje podzemna arhitektura od drvenih dasaka-lijesa, ili suhozidnog pravokutnika od više redova kamena ili ploča (djelomično ili češće bez poklopca) s obično popločanim dnom. U kasnijim horizontima i fazama prevladavaju regionalni tipovi (kao Primorje i Istra), ali i izvan Jadranskog prostora najčešći prosti ukop. Čvršće teritorijalne granice pojedinih tipova postavlja ovisno o stupnju istraženosti pojedinih prostora ili regija.

Pregledom najbrojnijih artefakata materijalne kulture Hrvata u ranome srednjem vijeku, naime nakita-naušnica, zatim prostorne organizacije grobišta s razvojnom tipologijom arhitekture podzemne grobne komore (ona nadzemna - stećci više je u domeni povijesti umjetnosti), kronološki određene kroz tri horizonta ukapanja i oblikovno kroz četiri faze tvarnih nalaza, V. Sokol je nastojao definirati one njezine temeljne osobine pomoću kojih je mogao najjasnije sagledati značajan dio zbivanja jednog dugog vremenskog razdoblja koje zovemo hrvatskim ranim i kasnim srednjim vijekom.

Na temelju rezultata koji su proizišli iz analiza kroz prethodnih šest poglavlja kao opće zaključke autor donosi razmatranja na temu mjesta i obreda, te opće duhovnosti vezane uz način pokopavanja i prostorne organizacije grobalja u Hrvata (176.-179.), odnose vrsta grobova i grobne arhitekture (180.-190.), načina pokopavanja (191.-195.) i međusobnih odnosa groblja - horizonta ukopavanja i crkve kao ogled uz opću tipologiju rane sakralne arhitekture (196.-205.).

U drugom dijelu doktorske disertacije s podnaslovom Sistematizacija osnovnih oblika naušnica u Hrvatskoj u srednjem vijeku (206.-346.) kroz dva poglavlja (Grobni nalazi i prilozi nakitnog tipa - naušnica i Starohrvatske naušnice, osnovni oblici nositelji kronologije te vremenski i prostorni raspored tipova) autor sintetizira spoznaje do kojih je došao analizom starohrvatskog nakita u prvom dijelu disertacije te izdvaja trideset osnovnih oblika koji su ujedno nositelji kronologije. Za svaki određeni oblik naušnice određuje njegov terminološki, vremenski i prostorni okvir. Treba naglasiti da je posebno važan doprinos V. Sokol dao pri izradi terminologije nazivlja satrohrvatskih naušnica. Naime, ujednačio je nazivlje koje je do sada bilo neprecizno i nejasno, jer su autori za iste pojedine oblike koristili više naziva. V. Sokol je primijenio uobičajenu srednjoeuropsku metodologiju opisivanja oblika, zadržavajući dio postojećeg nazivlja (npr. jednojagodne, dvojagodne, trojagodne naušnice) i po istom principu stvarajući nova imena za preostale oblike. Tako je predložio ove nazive: naušnice “omega” (““) tipa, proste karičice s pseudo “S” petljom i kvačicom, proste karičice s tanjim obručem i spiralnim završetkom-stošcem, grozdaste filigranske naušnice, naušnice sa stiliziranim klasom, proste karičice tanjeg obruča i petlje i kvačice, naušnice antikizirajućeg tipa “nasuprotnih pupoljaka”, filigranske antikizirajuće sljepoočničarke s tri obruča na karici, naušnice antikizirajućeg “cvjetnog ” tipa, trojagodne naušnice-sljepoočničarke “zvonastih kalota”, grozdaste fino lijevane naušnice, filigranske naušnice s “bademastom” jagodom, jednojagodne prave male naušnice glatkih jagoda, četverojagodne filigranske naušnice-sljepoočničarke, jednojagodne filigranske naušnice-sljepoočničarke glatkih jagoda s filigranskim spojnim vijencem kalota i krajevima, jednojagodne naušnice-sljepoočničarke s filigranski bogato urešenom jagodom, jednojagodne naušnice-sljepoočničarke glatkih jagoda, dvojagodne filigranske naušnice-sljepoočničarke, proste veće karike ravnih otvorenih krajeva, jednojagodne naušnice okruglih jagoda bez naglašenog spoja s petljom, trojagodne naušnice okruglih jagoda bez naglašenog spoja, jednojagodne sljepoočničarke s bikoničnom jagodom između dvije petlje, trojagodne sljepoočničarke s bikoničnim jagodama između tri petlje “Y” oblika, naušnice od pletene tanke kovine, karike “S” oblika, naušnice (sljepoočničarke) s tri koljenca, filigranske naušnice s tri (jednim) koljenca, naroskane filigranske naušnice, trojagodne filigranske naušnice jednakih okruglih jagoda i trojagodne filigranske naušnice okomite veće srednje jagode. V. Sokol je također rezimirajući rezultate uočio da niti jedan razmatrani tip naušnica ne traje duže od stotinjak godina, odnosno tri generacije.


Doktorska disertacija V. Sokola doprinos je poznavanju vrlo složenog pitanja sistematizacije, periodizacije i kronologije materijalne kulture hrvatskog srednjeg vijeka, osobito zbog naprijed iznesene metodologije kojom se služio. Ta je metodologija utemeljena u arheološkoj vertikalnoj i horizontalnoj stratigrafiji, kao i drugim arheološkim i interdisciplinarnim metodama. Rezultati koji su dobiveni predstavljaju novi pogled, ali i rješenje osobito kronoloških pitanja, koji omogućavaju da se pojedini oblici artefakata sistematiziraju, vremenski periodiziraju i na kraju apsolutno kronološki datiraju. Autor je također utvrdio određene zakonitosti u razvoju arhitekture grobne komore. Tu je arhitekturu razdijelio u pet osnovnih i više drugih podskupina, za koje je ustanovio da pravilno koreliraju s pojedinim oblicima naušnica. V. Sokol, nadalje, konstatira kako su najmlađi oblici nakita i grobne komore suvremeni poznatom obliku nadzemnih spomenika - pločama i stećcima. Sve te ukupne rezultate komparirao je sa sakralnim građevinama koje je nalazio na određenom broju grobalja, te na njima ustanovio dva osnovna građevinska sloja, stariji i mlađi, koji se pravilno izmjenjuju s uvijek istim oblicima naušnica, a u određenom smislu i s arhitekturom podzemne grobne komore.

U skladu s iznesenim pozitivno ocjenjujemo doktorsku disertaciju Vladimira Sokola Sistematizacija, periodizacija i kronologija materijalne kulture - naušnica u Hrvatskoj u srednjem vijeku i predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da odobri pristupanje kandidata obrani doktorske disertacije u sklopu postupka za stjecanje akademskog stupnja doktora znanosti.


U Zagrebu, 25. travnja 2003.

Povjerenstvo:

Dr. sc. Željko Tomičić, znan. savj.

predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Igor Fisković, red. prof.

član povjerenstva


Dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.

član povjerenstva

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Sveučilište u Zagrebu

Fakultetsko vijeće

Filozofski fakultet u Zagrebu


Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 9. prosinca 2002. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Ane Kandare pod naslovom Sklonost doživljaju srama i krivnje u interpersonalnim odnosima i motivaciji. Proučivši priloženi tekst rada, podnosimo Vijeću ovo




1   ...   4   5   6   7   8   9   10   11   ...   20


Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©atelim.com 2016
rəhbərliyinə müraciət