Filozofski fakultet

Predmet: Izbor mr. sc. Siniše Habijanca u istraživačko zvanje asistenta

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta, održanoj 14. travnja 2003., imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor u istraživačko zvanje asistenta (bez javnoga natječaja) na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Mr. sc. Siniša Habijanec rođen je 1972. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studij opće lingvistike i fonetike završio je 1997. godine. Od 14. srpnja 1997. zaposlen je na Filozofskom fakultetu kao znanstveni novak na projektu Istraživanje zapadnoslavenskih jezika (voditeljica: prof. dr. sc. Dubravka Sesar).

Posebno je važno istaknuti da je Siniša Habijanec jedini suradnik koji se u okviru projekta Istraživanje zapadnoslavenskih jezika bavi slovačkim jezikom i ujedno jedini mladi stručnjak za to područje u hrvatskoj filologiji.

Sudjelovao je na inozemnom međunarodnom znanstvenom skupu - znanstvenoj konferenciji “Kvantiteta u slovačkom književnom jeziku i slovačkim narječjima”, održanoj u Budmericama u Slovačkoj 2001. godine. Referat pod nazivom “Kvantiteta riječi sa sufiksom –ár/-áreň u riječima tipa strojár/strojáreň”, izložen na spomenutom skupu, bit će objavljen u zborniku s konferencije.

Surađivao je na pripremi opsežne monografije slovačkoga kroatista Jána Jankoviča “Hrvatska književnost u slovačkoj kulturi II. (1939-1948)”.

Na stručnom se planu vrlo aktivno posvetio književnom i stručnom prijevodu, čime je prekinuo dvadesetogodišnju stanku u izdavanju prijevoda iz slovačke književnosti. U izdanju Meandra objavio je 2002. godine prijevod novele suvremenoga slovačkoga prozaika Dušana Mitane “Patagonija”, a u tisku je roman “Moje rodno groblje” istoga autora, također u izdanju Meandra.

Trenutno priprema doktorsku disertaciju, a njegova bi suradnja na znanstveno-istraživačkom projektu trebala rezultirati i prvim jezičnim udžbenikom (gramatikom) za studente slovakistike.

Stručno povjerenstvo:

U Zagrebu, 25. travnja 2003.

u suradničko zvanje višeg asistenta

na Katedri za talijansku književnost

u Odsjeku za talijanistiku

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 10. ožujka 2003. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta na Katedri za talijansku književnost. Vijeću podnosimo slijedeći

IZVJEŠTAJ

Dr. Tatjana Peruško je udana i majka jednog djeteta.

Dr. Tatjana Peruško radi od 1991. kao znanstveni novak u Odsjeku za talijanistiku, na Katedri za talijansku književnost, a od 1998. godine izabrana je u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti (filologija) na istoj Katedri i Odsjeku. Surađivala je na nekoliko znanstvenih projekata: „Teorijsko istraživanje talijanske književnosti“, „Poetički i žanrovski modeli u talijanskoj književnosti: preobrazba tradicije u modernoj i suvremenoj recepciji“, a trenutno surađuje na projektu „Subjekt, identitet, drugotnost“. Od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske dobila je 1998. godine potporu za samostalni poticajni projekt pod naslovom: „Antologija teorijskih tekstova o fantastici“.

Dr. Tatjana Peruško sudjeluje u nastavi talijanske književnosti u Odsjeku od 1991. godine, od 1998. redovito, održava uvodni i pregledni seminar uz kolegij prof. dr. Mladena Machieda „Terijsko proučavanje talijanske književnosti“ i seminar „Čitanje proznih tekstova“ za studente prve godine studija, a u akademskim godinama 2001/2 i 2002/3 održala je i izborni seminar za studente četvrte godine studija.

Na temelju izloženih podataka smatramo da će kandidatkinja na Natječaju za višeg asistenta dr. Tatjana Peruško svojim znanstvenim, nastavnim i stručnim iskustvom i kvalitetama i dalje jednako stručno i savjesno obavljati zadatke i dužnosti na Katedri za Talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu te, u zaključku, dajemo
MIŠLJENJE

da dr.Tatjana Peruško ispunjava sve uvjete za izbor u zvanje višeg asistenta jer udovoljava svim propisima i uvjetima Zakona o visokim učilištima (čl. 89 stavka 4):

• 
  stekla je znanstveni stupanj doktora znanosti
  
• 
  sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu
  
• 
  objavila je knjigu, 10 znanstvenih i 15 stručnih radova, prevela 5 knjiga i 12 proznih i pjesničkih radova s talijanskog jezika i sudjelovala u radu četiri međunarodna skupa.
  

Predlažemo stoga Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da dr. Tatjanu Peruško izabere u suradničko zvanje višeg asistenta na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku.

….............................

Dr. Sanja Roić, red. prof.

.......................................

Dr. Mladen Machiedo, red. prof.

......................................................

Dr. Morana Čale, docent.
FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ARHEOLOGIJU

Ivana Lučića 3, Zagreb

Predmet: Izbor dr. sc. Vesne Girardi Jurkić u naslovno

znanstveno-nastavno zvanje docenta. -

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Na svojoj sjednici 19.ožujka 2002. Naslov nas je izabrao u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o izboru dr. sc. Vesne JURKIĆ GIRARDI u naslovno nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovnoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija za predmet Antička provincijalna arheologija. Vidi k tome dodatni dopis Filozofskoga fakulteta u Puli Sveučilišta u Rijeci od 1. srpnja 2002, klasa: 602-04/02-01/197, Urbroj: 2168-380/2-02/02, također za davanje dotičnog mišljenja temeljem natječaja u "Glasu Istre" od 7. lipnja 2002, budući spomenuta ustanova nema to zakonsko pravo. Na osnovi uvida u dokumente kandidatkinje dr. Girardi Jurkić podnosimo slijedeće izvješće:

Treba spomenuti i radove koje je autorica posvetila povijesti antičke Histrije od njene protohistorije, preko cvatuće antike do kasne antike i ranog kršćanstva. Zatim rasprave o umjetničkom nasljeđu, mozaicima, kiparstvu, urbanizmu. Spomenimo i desetke izložbi koje je organizirala u zemlji i inozemstvu iza kojih su ostali vrsni katalozi, koji također na svoj način obrađuju bogato spomeničko nasljeđe ovoga poluotoka. Zatim tu su deseci tekstova koje možemo označiti divulgacijom svoje struke u pozitivnom smislu u vlastitoj sredini, koja se time obogaćuje kulturološki i spoznajno. To su novinski članci koji često imaju karakter preliminarnih objava rezultata istraživanja, nastupi na televiziji, javna predavanja i drugo. Redovito sudjelovanje na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu priopćenjima koja su tiskana i time reprezentirala našu struku u dotičnim krugovima i zemljama. Kao vrsni znalac glavnih europskih jezika Girardi Jurkić je mnogo puta bila ambasador naše arheologije i kulture izlažući svoje znanstvene rezultate i domete ravnopravno sa svojim europskim kolegama.

Rad obrađuje pojavu i povijest kulta Magnae Matris u Rimskom carstvu, epigrafičke i skulptorske nalaze s područja Istre, te postavlja pretpostavke razvitka kultnih mjesta. Implementacija kulta Magnae Matris na temelju autohtonih kultova plodnosti (Eia, Sentona).

Lociranje i rasprostranjenost antičkih nekropola grada Pule, utvrđeno na temelju epigrafičkih i grobnih nalaza, te pisanih vrela i dostupnih arhivskih zapisa putopisaca.

Rad obrađuje zaštitno istraživanje na području rimske inzule u centralnoj gradskoj jezgri, sjeverno od slavoluka Sergijevaca. Istraženi nalaz utvrđuje postojanje rimskog objekta u tri građevinske faze od 1. do 4. st. s podnim crno-bijelim mozaikom u prizemlju, popravljanim u nekoliko faza. Otkrivena je pripadajuća rimska zidana odvodna kanalizacija ispred stambene zgrade, koja je vodila do glavne kanalizacije u ulici Sergijevaca (decumanus). Opsežan katalog keramičkog, staklenog i željeznog materijala.

Prilog utvrđuje zamljopisni i povijesni položaj rimske gospodarske vile. Obrađen je nalaz rimske opekarske peći, jedine sačuvane u Istri. Na temelju stratigrafije arhitektonskih ostataka sitnog arheološkog materijala utvrđene su četiri faze objekta i korištenja vile od 1. do 6. st.

Rad obrađuje građevinski i tipološki kontinuitet rimskih vila na bazi rezultata objavljenih iskapanja i istraživanja na zapadnoj obali Istre (Katoro, Sipar, Červar, Sorna, Brijuni, Vižula i dr.), te njihovu naseljenost i transformaciju od gospodarskih i rezidencijskih vila u naselja zbijenog tipa kasne antike od 1. do 6. st.

U prilogu se obrađuju autohtoni antički kultovi Istre i to 90% ženskih (Eia, Ika, Sentona, Iutosika, Iria, Histria, Leucitica i dr.) i jedno muško božanstvo: Melosok. Utvrđuje se sličnost s grčko-rimskim bogovima, njihovu rasprostranjenost i uporedno štovanje s oficijelnim rimskim panteonom od 1. do 4. st.

Rad obrađuje povijest istraživanja hramova u Nezakciju (1920, 1940/41., 1978-1982.). Opis gabarita nalaza triju hramova (A,B,C), određuje se periodizacija izgradnje svakog objekta s datacijom od 1. do 3. st. kada se završava kapitolij. Predložena dedikacija hrama A autohtonoj Eji.

U radu su prezentirani kultni centri antičke Istre (tradicijski histarski kultni centri i antičke urbane sredine, rezidencijska ruralna kultna središta, kultne pojave, kapitolijska kultna središta u Puli, Nezakciju i Poreču, njihova arhitektonska koncepcija i duhovnost). Posebna pozornost na duhovnu kulturu Nezakcija u protoantici i antici, te carskom kultu na kapitolijima u Nezakciju i Puli.

Rad obrađuje stratigrafiju izgradnje na rimskom forumu u Puli od 6. st. pr. Kr. do 1. st.: građevine u suhozidu, velika rimska forumska bazilika iz doba Republike 50. g. pr. Kr., prvi hram (oktostil) posvećen Herkulu (?), kapitolijska jedinstvena koncepcija foruma s tri hrama u doba Augusta (Augustov, Jupiterov, Dijanin). Sredinom 1. st. pr. Kr. na forumu se gradi objekt s tzv. Agripininom kućom, u 2. st. preuređuje se jugoistočni dio foruma i gradi četverokutna bazilika.

U posebnom poglavlju je obrađena povijest Istre od 177. g. pr. Kr., pada Nezakcija i osvajanja Rimljana do bizantskog razdoblja. Sintetski prikaz političkih prilika, gospodarskog stanja, materijalne i duhovne kulture.

Temeljem sagledavanja bitnih značajki prapovijesnih, antičkih i kasnoantičkih nekropola i groblja, utvrđuje se neposredan položaj uz naselja i gradove kao i rasprostranjenost i tipologija: Picugi, Beram, Limska gradina, vrčin, Pula, Nezakcij – prapovijest; Pula, Nezakcij, Burle kod Medulina, Funtana i Pintorija kod Buzeta – antika; Dvigrad, Mejice, Gočan, Žminj – srednji vijek

Povjerenstvo stoga predlaže Vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da dr. sc. Vesnu Girardi Jurkić, muzejsku savjetnicu izabere u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija za predmet: Antička provincijalna arheologija.

Povjerenstvo:

2. Dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA FILOZOFIJU

MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

Dr. sc. Nenad Smokrović rodio se 22. listopada 1949. u Rijeci, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju i sociologiju 1975. godine, a iduće godine zaposlio se kao nastavnik u Građevinskoj školi u Rijeci. Od 1980. godine asistent je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Poslijediplomski studij smjera filozofije završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, obranivši 17. rujna 1986. magistarski rad pod naslovom Habermasova rekonstrukcija historijskog materijalizma. Doktorsku disertaciju pod naslovom Logika i prirodno zaključivanje obranio je 15. srpnja 1996. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, stekavši naslov doktora filozofijskih znanosti. Doktorat je nostrificiran na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao doktorat humanističkih znanosti iz područja filozofije. Na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci izabran je 1997. godine za docenta (predmeti Filozofija racionalnog djelovanja i Antropologija i psihologija menadžmenta). Na novoosnovanom Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci zasnovao je 1998. godine stalni radni odnos s nepunim radnim vremenom od 50%, zadržavši isto znanstveno-nastavno zvanje i preuzevši nastavu iz predmeta Uvod u logiku i Filozofija uma (a od akad. godine 2000/2001. i predmet Povijest filozofije IV). Danas je djelatan na oba fakulteta i nalazi se u kumulativnom radnom odnosu. Nositelj je kolegija Poslovno odlučivanje na poslijediplomskom studiju Menadžment Ekonomskog fakulteta u Rijeci. Od 2001. godine obnaša i dužnost pročelnika Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

Dr. sc. Nenad Smokrović objavio je do izbora u sadašnje zvanje 6 znanstvenih radova s međunarodnom recenzijom, više od 5 znanstvenih radova u znastvenim časopisima i zbornicima (ovom povjerenstvu poznata su dva rada objavljena u tom razdoblju u Zborniku radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, koji imaju sva obilježja izvornih znanstvenih radova i zaslužuju visoku stručnu ocjenu, ali ih pristupnik nije uvrstio u popis radova: «Individualna i kolektivna racionalnost», 1992, te «Teorije pune racionalnosti», 1994), najmanje jedan stručni rad, te uredio dva znastvena zbornika. Nakon izbora u zvanje docenta objavio je 4 znanstvena rada s međunarodnom recenzijom, jedan znanstveni rad u časopisu bez međunarodne recenzije, jedan stručni rad, uredio jedan znanstveni zbornik, te priredio za tisak jednu autorsku knjigu.

Radove objavljene od 1986. do izbora u zvanje docenta bez iznimke obilježava visoka razina vrsnoće. S iznimkom rasprave o Habermasovu pojmu evolucije, koja se tematski smješta u sferu socijalne filozofije, svi Smokrovićevi radovi kreću se u području analitičke filozofije, sežući od logike do epistemologije te specifičnih područja filozofijske analize kao što su teorija uma i teorija racionalnosti.

Tu skupinu radova mogu ilustrirati dva rada, koja izdvajamo kao karakteristična. Prvi nosi naslov «Misao, jezik i svijet» (Filozofska istraživanja, 7/1987, str. 175-184) i predstavlja jedan od prvih pristupnikovih izvornih radova. Autor se bavi kritičkom rekonstrukcijom Putnamove kritike realističke pozicije i alternativne teorije internog realizma. Na temelju minuciozne analize autor uvjerljivo argumentira svoj zaključak prema kojemu Putnamova teorija istine ne predstavlja originalan doprinos, već je ona komponirana iz različitih teorijskih elemenata, Peirceova pragmatizma, koherentizma i Dummettova intuicionizma. Važnost Smokrovićeva zaključka o eklektičkom karakteru Putnamove koncepcije mora se promatrati u kontekstu tadašnje tendencije nekritičke recepcije toga svojedobno precjenjivana autora. U tom smislu se ovaj rad može među inime vrednovati i kao doprinos očuvanju digniteta naše filozofijske kulture.

Izvorni članak «Intencionalizam i racionalnost» (objavljen na engleskom jeziku u časopisu Acta Analytica, 14/1995, str. 101-111) posvećen je obrani racionalističkih teza posredstvom kritike pokušaja S. Sticha da intencionalnost razdvoji od racionalnosti. Polazeći od Davidsonove i Dennettove teorije racionalnosti, ali i od Quinea, autor veoma uvjerljivo pokazuje zašto je Stichov pokušaj promašen, te se na taj način meritorno uključuje u međunarodnu diskusiju koju je Stich pokrenuo. Superiorna analitička moć koju Smokrović demonstrira i u ovom radu ukazuje na to da se on oblikovao u zrela i kompetentna stručnjaka za teorijsku filozofiju, sposobnoga da se ravnopravno i mjerodavno uključi u aktualne međunarodne rasprave.

I drugi pristupnikovi radovi u tom razdoblju zaslužuju jednoznačno pozitivnu valorizaciju.

Nakon izbora za docenta pristupnik je nastavio istraživački rad u području teorijske filozofije, usredotočivši se u prvom redu na problematiku racionalnosti te na odnos racionalnoga i intuitivnoga. Rezultat toga je nekoliko veoma vrijednih radova, kao i niz zapaženih nastupa na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.

Radove u ovom razdoblju može reprezentirati, primjerice, izvorni članak «Što su logičke intuicije?» (na engleskom, Synthesis Philosophica, br. 29-30, 2000, str. 85-97). Polazeći od Cohenove teorije logičkih intuicija, autor traga za prihvatljivim odgovorima na teškoće koje obilježavaju tu teoriju. Problematičnost Cohenove teorije leži u njezinim odredbama intuicije kao naivne i impulzivne, a priori opravdane i neposredne; neodržive su, međutim, i odredbe intuicije kao nečega s onu stranu razlikovanja analitičkoga od sintetičkoga i kao nečega što se ne odnosi na istinitost odnosno neistinitost iskaza. Komparirajući Cohenovu koncepciju s Rawlsovom i Danielsovom, Smokrović daje naznake mogućeg rješenja evidentiranih teškoća, koje upućuje na nužnost eliminacije naivnih intuicija. Ovaj rad zaslužuje jednaku ocjenu kao i već vrednovani članak «Intencionalizam i racionalnost».

Izvorni članak pod naslovom «Semantički naturalizam i normativnost» (također na engleskom jeziku, Croatian Journal of Philosophy, 2/2002, str. 71-81) polazi od problematiziranja odnosa riječi ili operatora i normativnosti u klasičnoj semantičkoj teoriji. Za razliku od normativista koji ustraju na uvjerenju da je značenje intrinzično i nesvodljivo normativno, zastupnici naturalističkog pristupa semantici pokušavaju pomiriti tradicionalni pristup značenju s naturalističkim svjetonazorom tako što naturaliziraju normativni karakter značenja. Autor se posebno bavi razmatranjem naturalističkih strategija argumentacije, u prvom redu Horwichovom revizionističkom strategijom, uvjerljivo dokazujući kako ona ne može ponuditi valjan odgovor na normativistički izazov. Na temelju kritičke komparacije naomativističkog i naturalističkog pristupa Smokrović će oprezno formulirati svoj zaključak prema kojemu teorija normativnosti posjeduje stanovite prednosti u odnosu na konkurentsku teoriju. Možemo zaključiti da je to još jedan vrijedan prilog međunarodnim raspravama u području teorijske filozofije.

Jednaka ocjena važi i za pristupnikove izvorne radove «Zaključuju li ljudi racionalno?» (na slovenskom jeziku, Analiza, 1/1997, str. 13-29, vrijedan prilog problematiziranju ljudske racionalnosti), «'Zadatak izbora' i podjela teorija racionalnosti» (Filozofska istraživanja, 19/1999, str. 505-515, vrhunski izvedeno problematiziranje različitih koncepcija racionalnosti, utemeljeno na kreativnom prožimanju epistemologije, filozofije psihologije i teorije uma) i «U čemu se sastoji sposobnost zaključivanja» (Agora, 2/1998, str. 89-101, također kvalitetno elaboriran prilog logičkoj i epistemologijskoj dimenziji teorije zaključivanja). Posebnu pohvalu zaslužuje i Smokrovićev urednički i autorski doprinos zborniku tekstova iz područja umjetne inteligencije i kognitivne teorije Računala, mozak i ljudski um (ICR, Rijeka 2001, uredio zajedno s N. Miščevićem, također i autor poglavlja «Računarska metafora i problem racionalnosti»). Ta je knjiga važan doprinos produbljenu (u ovom slučaju filozofijski utemeljenu) razumijevanju fenomena koji bitno obilježavaju buduće perspektive čovječanstva.

Ipak, najvažniji pristupnikov rad je knjiga koja se nalazi u tisku. Ona nosi naslov Priroda prirodnog zaključivanja. Stručnom povjerenju dostavljena je potvrda Hrvatskog filozofskog društva da je uredništvo Biblioteke «Filozofska istraživanja» na temelju pozitivnih recenzija doc. dr. Berislava Žarnića i prof. dr. Nenada Miščevića prihvatilo rukopis knjige za objavljivanje te osiguralo sredstva za tu svrhu. Uvidom u rukopis knjige ovo povjerenstvo je ustanovilo da se ona temeljito razlikuje od istoimene doktorske disertacije te da se može smatrati novim djelom (iako je očigledno da je disertacija osnova na kojoj je Smokrović preispitivao i iznova elaborirao svoje koncepcije).

Na preko dvadeset autorskih araka (podijeljenih u deset osnovnih poglavlja) Smokrović tematizira prirodu prirodnog zaključivanja, prirodu kognitivnih djelatnosti prosječna ljudskog bića. Kognitivne sposobnosti koje su u ovom kontekstu važne uključuju procese formiranja, održavanja i promjene vjerovanja, te, u nešto manjoj mjeri, procese donošenja odluka. Prva skupina kognitivnih sposobnosti obično se skupno naziva zaključivanjem. Da bi se, pak, izbjeglo terminologijsku zbrku, autor naziva zaključivanje u užem smislu, dakle procese kojima na temelju postojećih vjerovanja dolazimo do deduktivnog ili induktivnog zaključka, inferenciranjem. Sposobnost odlučivanja temelji se na procesima koji omogućuju donošenje odluka, izbor među danim alternativama.

Ove su kognitivne sposobnosti i djelatnosti predmet intenzivnog interesa različitih znanstvenih područja, od filozofijske epistemologije i filozofije uma do kognitivnih znanosti, poglavito kognitivne psihologije. Premda svako od ovih znanstvenih područja ima u pogledu zaključivanja i odlučivanja svoja specifična pitanja i probleme, postoji veliko područje od zajedničkog interesa..Takva su, primjerice, pitanja: Jesu li ljudi racionalni? Kako možemo odrediti jesu li racionalni? Ako jesu, treba li racionalnost shvatiti kao savršenu, ograničenu ili tek minimalnu? Može li se racionalnost poboljšati?

Odgovorima na ova i druga s njima povezana pitanja moguće je, argumentira Smokrović, pristupiti na dva načina. Jedan je onaj koji polazi od tvrdnje kakvi ljudi trebaju biti da bi bili racionalni, dakle od normativne, a time i idealizirane perspektive. Drugi je onaj koji polazi od zbiljskih ljudskih kognitivnih sposobnosti. Ocjenjujući stanje na suvremenoj znanstvenoj sceni, Smokrović će ustanoviti da je filozofija primarno, premda ne i isključivo, zainteresirana za normativnu stranu problema i određenje udjela normativnosti u kognitivnom ponašanju. Kognitivna je psihologija, s druge strane, primarno, premda opet ne i isključivo, zainteresirana za opisni i objašnjavalački aspekt kognitivne problematike. Naglašavajući formulaciju "primarno, premda ne i isključivo", autor hoće skrenuti pažnju na činjenicu da u posljednjih petnaestak godina filozofi u velikoj mjeri uvažavaju rezultate psihologijskih istraživanja i u skladu s time korigiraju neke svoje početne stavove i proširuju svoje interese. Isto tako, psiholozi su sve manje neosjetljivi na filozofski pristup i tematiku.

Svaki od dva navedena područja naglašava sebi svojstven aspekt kognitivne djelatnosti i svaki od tih aspekata na drugačiji način valorizira zaključivanje i odlučivanje, odnosno njihovu racionalnost. Tako će tradicionalniji filozofijski pristup naglasiti one aspekte kognitivnih sposobnosti koji ohrabruju optimističku valorizaciju ovog dijela kognicije, dok će psihologijski pristup uglavnom izvući na vidjelo one aspekte koji pobuđuju krajnji pesimizam.. Neka vrsta paradoksalnosti prisutna je, uvjeren je autor, u samoj prirodi kognitivnih sposobnosti koje zovemo zaključivanjem i odlučivanjem. Psihologijsko-kognitivistički uvidi zbog svojih razočaravajućih rezultata predstavljaju nezaobilazan izazov za sve one autore koji su, unatoč tomu, skloni naglasiti i zastupati optimističniju i vedriju stranu kognitivnih sposobnosti. Recentna teorijska scena (čijim se vrsnim poznavateljem autor iskazuje) stoga se dijeli na dva osnovna tabora, na one koji potaknuti eksperimentalnim rezultatima zastupaju pesimističnu sliku ljudske racionalnosti i na one koji joj se suprotstavljaju dodjeljujući racionalnosti uzvišeniji status. Zastupnike oba tabora naći ćemo danas kako među filozofima tako i među psiholozima.

Teorije koja iskazuje optimizam u pogledu ljudske racionalnosti imaju na svojoj strani filozofijsku tradiciju. Teorije koje su pesimistične u pogledu racionalnosti imaju, pak, na svojoj strani suvremena znanstvena istraživanja. Od Aristotela pa nadalje logika se tradicionalno uzimala za standard racionalnosti. Poimanje logike se, međutim, značajno mijenjalo. Aristotelov diktum ‘ljudi su racionalna bića’ izriče upravo tvrdnju da smo racionalni zato što smo u stanju zaključivati prema standardima silogističke logike. S novovjekovljem i s razvojem matematike standard se ponešto mijenja u smjeru matematičkog modela. Za Descartesa zaključivanje je metodično i odvija se od jednostavnog ka složenom. Kriterij jednostavnosti i složenosti je za njega ne-problematičan. S Pascalom, Leibnizom i Logikom Port Royala ideal zaključivanja postaje računanje, koje se treba odvijati sukladno matematičkim zakonitostima. Ovdje se prvi put eksplicira princip koji je kasnije označen kao ought implays can. Od tvrdnje da zaključivanje treba biti matematičko spomenuti filozofi prelaze na tvrdnju da zaključivanje jest ili može biti matematičko. Devetnaesto stoljeće, koje je u logici određeno autorima poput Boola, Milla, Fregea i drugih, razdoblje je nagle ekspanzije logičke znanosti. Entuzijazam izazvan razvojem logike postaje i entuzijazam u pogledu ljudskih kognitivnih sposobnosti tj. ljudske racionalnosti. Na temelju minucioznih analiza raznih aspekata problematike (od kojih su ovdje u svrhu ilustracije prikazani samo neki aspekti) Smokrović predlaže jednu plauzibilnu teoriju zaključivanja, koja ima obilježja originalne teorije i o kojoj će se, sasvim sigurno, ozbiljno raspravljati u stručnim krugovima.

Knjiga se može ocijeniti kao značajan doprinos filozofijskom tematiziranju epistemologijskih, psihologijskih i logičkih dimenzija fenomena zaključivanja.

Pristupnik je referetima sudjelovao na trinaest međunarodnih znanstvenih skupova (u Ljubljani, Bledu, Celju, Dubrovniku, Racktensburgu i Rijeci) te na velikom broju domaćih skupova. U pravilu su svi njegovi referati bili zapaženi i na razini vrsnoće koja obilježava i njegove znanstvene radove. Također sudjeluje i u realizaciji znanstveno- istraživačkog projekta Racionalnost Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci (glavni istraživač doc. dr. Boran Berčić) koji financira Ministrastvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Bio je i glavni urednik riječkoga znanstvenog časopisa Agora.

U cjelini se Smokrovićev znanstveni rad može ocijeniti veoma visokom ocjenom. Riječ je o jednom od intelektualno najkreativnijih (premda ne i najplodnijih) predstavnika analitičke filozofije u Hrvatskoj, o filozofijskom piscu koji je stekao zavidnu međunarodnu afirmaciju i od kojega možemo očekivati i nove misaone proboje.
NASTAVNI RAD

Pristupnik posjeduje dugogodišnje nastavno iskustvo. Na visokoškolskoj razini sudjeluje u nastavi preko 22 godine, od toga samostalno izvodeći nastavu punih jedanaest semestara. Vrstan predavač i savjestan nastavnik, dr. Smokrović je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci izradio program za dva nova predmeta na dodiplomskom i za jedan predmet na poslijediplomskom studiju, koji su studiju ekonomije dali humanističku dimenziju i dokazali da je filozofija korisna za i obrazovanje sposobnih menadžera. Gostovao je i na poslijediplomskom studiju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Sudjelovao je i u izradi nastavnog programa studija filozofije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, a posebno na izradi programa za predmet Filozofija uma. Valja spomenuti da je u nastavi izvršio značajne inovacije u metodičkom i didaktičkom pogledu (uključujući tu i inovacije u predmetima Uvod u logiku te Povijest filozofije IV), koji su nedvojbeno pridonijeli afirmaciji riječkog studija filozofije u nacionalnim i međunarodnim okvirima. Pod njegovim se vodstvom izrađuje nekoliko diplomskih radova prve generacije apsolvenata studija filozofije u Rijeci.

U cjelini se dr. Smokrović afirmirao kao sposoban i vrijedan sveučilišni nastavnik, te je s pravom i više negoli zasluženo među kolegama i studentima stekao znatan ugled.
STRUČNI RAD

Dr. sc. Nenad Smokrović objavio je nekoliko stručnih radova, sudjelovao u populariziranju filozofije, bio voditelj jednoga međunarodnog znanstvenog skupa, a trenutno veoma uspješno obavlja dužnost pročelnika Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Zapažena je i njegova aktivnost u stručnim udrugama, posebice na planu promicanja analitičke filozofije.

Stručni rad dr. Smokrovića može se ocijeniti primjerenim liku sveučilišnog nastavnika i akademski angažiranog građanina.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

Imajući u vidu da je pristupnik dr. sc. Nenad Smokrović:

-objavio veći broj znanstvenih i stručnih radova, od toga najmanje deset radova u časopisima s međunarodnom recenzijom,

-bio voditelj kolegija na poslijediplomskom studiju,

-bio voditelj međunarodnoga znanstvenog skupa,

-uveo nekoliko novih predmeta, izradio programe tih predmeta, te sadržajno i metodički unaprijedio visokoškolsku nastavu na oba fakulteta na kojima djeluje,

-referatima sudjelovao na većem broju međunarodnih znanstvenih skupova,

predlažemo da se on izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, predmet Filozofija uma, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

U Zagrebu, 10. ožujka 2003. Članovi Stručnog povjerenstva:

Filozofski fakultet u Rijeci

dr.sc. Nadežda Čačinovič, red.prof.

dr.sc. Nenad Smokrović, docent

(Filozofski fakultet u Rijeci)

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na temelju čl. 17 Statuta Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci a na prijedlog Fakultetskog vijeća od 24. rujna 2002. dekan istog fakulteta je 1. listopada 2002. donio Odluku o raspisivanju natječaja za izbor jednog nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta ili višem za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija. Na natječaj raspisan u “Novom listu” 20.10.2002. prijavio se dr.sc. Mladen Labus.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 9. prosinca 2002. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje. Razmotrivši materijale priložene prijavi podnosimo Vijeću ovaj

I Z V J E Š T A J

Mladen Labus rođen je 06.06.1950. godine u Zagrebu. Državljanin RH. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1976. godine filozofiju kao prvi (A) i sociologiju kao drugi (B) predmet. Iz područja humanističkih znanosti, polje filozofija na istom fakultetu magistrirao je 1986. s temom “Materijalistička teorija umjetnosti Waltera Benjamina”, a 1998. obranio disertaciju pod naslovom “Ontološki temelji suvremene umjetnosti”. Znanje stranih jezika: engleski i njemački.

Od 1980. zaposlen je u Zavodu za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a godine 1986. stječe stupanj znanstvenog asistenta. Više godina sudjeluje u nastavi na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U inozemstvu je bio na kraćim studijskim boravcima

Od 1996.g. bio je profesor filozofije, logike, sociologije, politike i gospodarstva na Gornjogradskoj gimnaziji i Prvoj privatnoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1999.g. zaposlen je u Institutu za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu.

Pristupnik je godine 1980. izabran za asistenta pripravnika, potom asistenta, a 1986. godine, nakon magisterija, za znanstvenog asistenta na Zavodu za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U Institutu za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu 1999. godine izabran je u istraživačko zvanje višeg asistenta, a u srpnju 2001. u znanstveno-istraživačko zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filozofije.

Disertaciju iz humanističkih znanosti, polje filozofija pod naslovom “Ontološki temelji suvremene umjetnosti”obranio je 1998. godine. Objavljena je u

knjizi Umjetnost i društvo (Ontološki i socio-antropološki temelji suvremene umjetnosti), 259 str., a predstavlja originalni doprinos suvremenoj teoriji umjetnosti.

Znanstveni članci

Radovi “Estetička vrijednost i moderna umjetnost”(2000) i Tehnička svijest i estetički bitak” (2002) dijelovi su disertacije, objavljeni u III. i IX. poglavlju knjige Umjetnost i društvo.

Radovi koji pristupnika kvalificiraju za izbor u zvanje:

1. U tekstu Ontologija umjetnosti Romana Ingardena (Dometi, br.4, (14) 1981.,4-11) Labus istražuje fenomenologijski inspiriranu ontologiju umjetnosti R. Ingardena, urazlikovanje realnih i estetskih predmeta kao intencionalnih tvorevina u području vrijednosnog bitka, vrsno ispitujući dosege takve pozicije u analizi prikazivačkog i apstraktnog slikarstva.

2. Članak Marksovo mišljenje slobode (Dometi, br.8, (15), 1982., 51-59) analizira budućnosni karakter slobode kao procesa stvaranja slobodna života zasnovanog na Marxovoj ontološkoj inverziji cjelokupne tradicionalne metafizike. Otkrivajući ontološko-antropološku bit slobode autor uvjerljivo ukazuje na značenje pojma stvaralaštva i osebujnost umjetničkog djela, kao i mogućnost da ono postane supstitut otuđene ljudskosti.

3. u članku Dijalektički spleen Waltera Benjamina (Dometi,br.8 (16), 1983.,7-13) pristupnik znalački ukazuje na bitne elemente Benjaminovog tumačenja historijske promjenjivosti određenih oblika umjetnosti konstituiranih u različitim načinima proizvodnje života, kritički se osvrćući na njegov djelomičan redukcionizam u razumijevanju estetičkih tvorevina.

4. Pristupnik se u radu Umjetnost kao utopijsko proizvođenje svijeta erosom (u zborniku: Umjetnost i revolucija. Spomenica Danku Grliću (1923-1984), Zagreb, Naprijed,1989.,str. 192.-202.)- nasuprot disciplinarnom estetičkom pristupu umjetnosti, zalaže za poziciju egzistencijalne ontologije umjetnosti. Detaljno i s širokim poznavanjem problematike argumentira svoj stav u odnosu na suprotstavljena stajališta koja su bitno obilježavala diskusije u estetici i filozofiji umjetnosti 20. stoljeća.

b) područje društvenih znanosti- polje sociologija

1. Vrijednosti u hrvatskom društvu (Sociologija sela, 38(2000), 1/2 (147/148), Zagreb, Supplement:169-204.). U članku se istražuju vrijednosti koje su karakteristične za novu paradigmu tranzicijskih društava.

2. Vrijednosne orijentacije u hrvatskom društvu (Sociologija sela, 38 (2000), (147/148), Zagreb, Suppplement:169-204). Rad se bavi vrijednosnim orijentacijama kao dijelu istraživanja o religijskim promjenama.

Oba rada i teorijski osvjetljavaju pojam vrijednosti, koji je značajan i u filozofiji - i to prije svega u estetici, kao što smo pokazali i u prikazu rada o estetici R. Ingardena. Utoliko su relevantni i u ovom izboru.

Sudjelovanje na znanstvenim projektima

Od 1978. , u okviru Odjela za filozofiju, psihologiju i sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, bio je istraživač na znanstvenom projektu Problemi filozofije i aktualni problemi suvremene filozofije, a od 1980. u okviru novoosnovanog Zavoda za filozofiju istog fakulteta.

Od 1999. sudjeluje na projektima Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu.

Sudjelovanje (aktivno) na međunarodnim znanstvenim skupovima:

1. Tehnološki i društveni aspekti informacija i komunikacija, Zagreb, 1978.

2. Distanz und Beziehung (Mitmenschlichkeit als Problem dialogischen Philosophierens seit Feuerbach), IUC, Dubrovnik, 1982.

3. Martin Heideggers Denken und Handeln, IUC, Dubrovnik, 1989.

Iz navedenoga je vidljivo je da je pristupnik dr.sc. Mladen Labus, nakon diplome 1976. godine, kontinuirano aktivan u znanstvenom radu i sudjelovanju na projektima na više područja i polja znanosti. Riječ je o predanom znanstveniku posvećenom prije svega istraživanjima europske, posebice njemačke estetike i filozofije umjetnosti prošlog stoljeća, u čemu je postigao zapažene rezultate. Radovi su dobro utemeljeni, a napisani su - što ih dodatno odlikuje - stilski izražajnim jezikom.
Nastavna djelatnost

Pristupnik do sada nije biran u nastavna ili znanstveno-nastavna zvanja. No, nakon magisterija i izbora u znanstvenog asistenta 1986., a po odobrenju ZNV-a Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sudjelovao je u izvođenju tri kolegija s područja estetike i filozofije umjetnosti na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu: Umjetnička teorija Waltera Benjamina, Ontologija umjetnosti Romana Ingardena i Ontologija umjetnosti Martina Heideggera. Nadalje, od 1991.-1995.g. predavao je kolegij Uvod u filozofiju kao opći predmet za desetak studijskih grupa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U višegodišnjem raznovrsnom iskustvu sudjelovanja u izvođenju nastave (predavanja i seminari) pristupnik se istakao svojim zalaganjem i sposobnošću prenošenja znanja.

Stručna djelatnost

Objavio tri stručna rada iz područja estetike i filozofije umjetnosti.

1. Eksperiment nove glazbe (1979). Rad razmatra oglede o estetici glazbe Zofie Lisse, prije svega ističući pojam eksperimenta u njezinom razumijevanju pojma nove glazbe.

2. Iluminacije Waltera Benjamina (1981). U članku se uspješno pokazuje posebno značenje uvida W. Benjamina za razumijevanje moderne umjetnosti a utoliko i njegovo mjesto u filozofiji umjetnosti.

3. Bibliografija knjiga i članaka Danka Grlića objavljenih od 1951.-1986. (1989). Članak predstavlja najopsežniju bibliografiju jednog od najznačajnijih hrvatskih filozofa prošlog stoljeća, koji se bavio područjem estetike i filozofije umjetnosti, te čini temelj za daljnje proučavanje njegovih djela.

Član je Hrvatskog filozofskog društva, tajnik kojega je bio u razdoblju od 1981.-1983. godine.

Pristupnik je obnašao funkciju znanstvenog tajnika i urednika Biblioteke Zavoda za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sada obnaša dužnost glavnog urednika novopokrenute biblioteke “Znanost i društvo” Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu.

Tom djelatnošću pristupnik je stekao vrsno stručno organizacijsko iskustvo, svakako potrebno i u obavljanju znanstveno-nastavne djelatnosti. Uz to, njegov cjelokupni stručni rad nadopuna je znanstvenog rada.

Na temelju iznesenog stručno povjerenstvo zaključilo je da je riječ o pristupniku koji ispunjava sve propisane uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na temelju čl. 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN-pročišćeni tekst 59/96), čl.74. Zakona o visokim učilištima (NN-pročišćen tekst 59/96), minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta (NN-94/96) i minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja (NN-38/97) znanstvenog područnog vijeća za humanističke znanosti.

Zaključak se temelji na slijedećim činjenicama:

- Pristupnik ima stupanj doktora znanosti, devet objavljenih znanstvenih radova od kojih ga za izbor kvalificira šest /uvjet su najmanje tri znanstvena rada (2+1)/. Napominjemo da je pristupnik već 2001. izabran u zvanje znanstvenog suradnika iz istog znanstvenog područja i polja.

- Pristupnik zadovoljava potrebna dva uvjeta Rektorskog zbora:

a) preko 4 godine je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju (uvjet je najmanje jedna akademska godina) i niz godina je radio na znanstveno-istraživačkim projektima u raznim svojstvima (uvjet da je radio na znanstvenoistraživačkim projektima u zvanju znanstvenog novaka ili istraživača)

b) održao je tri priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima, od kojih dva iz polja filozofije (uvjet su dva, od kojih jedno na međunarodnom skupu)

Stoga predlažemo da se dr.sc. Mladen Labus izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija.

U Zagrebu, 26. veljače 2003.

Članovi povjerenstva :

_________________________

dr.sc. Gordana Škorić, docent

.

__________________________

dr.sc. Nenad Smokrović, docent

(Filozofski fakultet u Rijeci)

Odsjek za kroatistiku

Filozofskog fakuteta