Akademske studije

• 
  Određene osobine ličnosti, manjim dijelom urođene, a većim formirane u procesu socijalizacije, do određene mjere utiču na lakše ili teže promjene stava pojedinca.
  

• 
  Inteligencija (sposobnost snalaženja u problemskim situacijama) na dvojaki način omogućuje promjene stava. Inteligentnija osoba lakše zauzuma kritički stav prema novim informacijama (obijanje ili prihvatanje zavisno od racionalnosti argumenata; manje inteligentne osobe su ujedno i manje kritične i podatnije za
  

manipulaciju, ali su u isto vrijeme zbog odbijanja racionalnih argumenata i tvrdoglavije u ostajanja pri prvobitnim opredjeljenjima);

• 
  Sugestibilnost opšta crta ličnosti formirana prije svega u procesu rane socijalizacije, koja označava opštu spremnost pojedinca da prihvati uticaj bez obzira od koga dolazio i na što se odnosio. Izrazito je povezana sa autoritarnošću i dio je tradicionalnog socijalnog nasljeđa,
  

• 
  Konformizam - svojstvo ličnosti koje se očituje u potrebi pojedinca da bude prihvaćen, dio grupe, da osjeća sigurnost kada je s većinom;
  

• 
  Samopoštovanje - slika pojedinca o sebi i o tome kako je uspješno postizavao određene ciljeve i zadovoljavao svoje potrebe, kao i o tome kako su drugi reagovali na njega. Osobe niskog stepena samopoštovanja podložnije su uticaju drugih, nego osobe koje imaju visoko mišljenje o sebi i svojim mogućnostima.
  

ČINIOCI POLITIČKE SOCIJALIZACIJE (H. Dekker, 1991.)

1. 
   Potrebu čovjeka da bude prihvaćen - transakcija pojedinačnog u opšte = stvaranje identifikacije i ukazivanje da je problem zajednički (da nema samo pojedinac probleme, strahove, nade i mržnje), te se tako stvara homogenizacija i osjećaj da se zajedničkom akcijom može postići cilj;
   

2. 
   Potrebu pojedinca da se brani od saznanja i prihvaćanja nekih istina o sebi i drugima, a koje bi mogle povrijediti njegovu ličnost; omogućivanje pojedincu da projecira svoje strahove i nezadovoljstva ukazivanjem na krivca ("žrtvenog jarca") postojećeg stanja;
   

3. 
   Potreba pojedinca da stiče zadovoljstvo izražavanjem stavova koji su u skladu s njegovim vrijednostima i predstavom koju ima o sebi (npr. pjevanje himne, nošenje zastave, stranačkih simbola i sl.);
   

4. 
   Potreba pojedinca da razumije, dobije smisao i da odgovarajuća struktura ukupnosti okoline - stvaranje određene slike svijeta koja omogućuje pojedincu da se u njemu snalazi i nađe smisao. Ta slika treba da je jednostavna i uravnotežena, kao bi u njoj i uz njenu pomoć pojedinac mogao dobiti jasne i jednoznačne uporišne vrijednosne koordinate za razumijevanje kompleksnosti situacije.
   

1. 
   Povlačenje / osoba sa jakim stavom često se fizički povlači pred mogućnošću suočavanja sa suprotnim dokazima /
   

2. 
   Selektivnost opažanja / neko zaista može prosto da ne opaža podatke koji su suprotni njegovom stavu /
   

3. 
   Reinpretiranje podataka /i novi se podaci i dokazi tumače na način koji odgovara postojećem stavu /
   

4. 
   Samopojačavanje / navedeni procesi samoočuvanja ne služe samo očuvanju naših početnih stavova, već i njihovom pojačavanju /
   

II VRIJEDNOSTI

Cilj = Objekti i aktivnosti u odnosu na one objekte i aktivnosti koji ispunjavaju ili zadovoljavaju odgovarajuću potrebu; krajnji rezultat, neposredan ili udaljen, kome pojedinac stremi. Ciljevi mogu biti bilo "objekti prilaženja", bilo "objekti izbjegavanja". Prvi su združeni s pozitivnim, drugi s negativnim potrebama.

• 
  Vrijednosti se shvataju kao viši nivo stava. U tom smislu one bi bile svojevrstan, opšti pogled na život i svijet (meta stav - Allport);
  
• 
  Vrijednosti po nekim autorima (Maslow) predstavljaju izraz potreba, pa se tako mogu razlikovati: više vrijednosti (npr. potreba za razvojem, samoakulturacijom i sl.) i niže vrijednosti koje su izraz nekog nedostatka (npr. fiziološke potrebe);
  
• 
  Neki autori pod vrijednostima podrazumijevaju osnovne (temeljna) područja interesa, pa tako, pojedini autori (Allport, Vernon i dr.), razlikuju šest temeljnih vrijednosti, i to: teorijske, ekonomske, estetske, socijalne, političke i religijske;
  
• 
  Budući da su vrijednosti karakteristika određenog društva, a pojedinci su socijalizovani ili prilagođeni društvu, ljudi se međusobno ne razlikuju po tome posjeduju li neke vrijednosti, već prije svega po tome kako su te vrijednosti organizovane u vrijednosni sistem, odnosno svojevrsnu hijerarhiju s obzirom na percipiranu važnost.
  
• 
  Vrijednosti, kao temeljni referentni okvir, omogućuje pojedincu da opravda, objasni i racionalizije sve ono što radi, odnosno da interpretira u pojmovima poželjnih oblika ponašanja i egzistencije, koji su lično i društveno vrijedni da se za njih pojedinac zalaže. Prema tome vrijednosti su svojevrsni internalizovani koncepti poželjnog s obzirom na globalna društvena opredjeljenja.
  
• 
  Vrijednosti imaju značajniju i dinamičniju ulogu od stavova i ličnom saznajno-afektivnom sistemu. One ne samo da razlikuju određene kulture i subkulture, socijalne pripadnosti i religijska vjerovanja, već na individualnom nivou omogućuju analizu promjena nastalih kao rezultat sazrijevanja, obrazovanja i sl.
  

• 
  Vrijednosti imaju značajniju i dinamičniju ulogu od stavova i ličnom saznajno-afektivnom sistemu. One ne samo da razlikuju određene kulture i subkulture, socijalne pripadnosti i religijska vjerovanja, već na individualnom nivou omogućuju analizu promjena nastalih kao rezultat sazrijevanja, obrazovanja i sl. Ovako tumačenja vrijednosti razlikuje tzv. (1) instrumentalne i (2) terminalne vrijednosti.
  

1. 
   Instrumentalne vrijednosti = poželjnost određenih oblika ponašanja, odnosno načina kako nešto postići, i
   

2. 
   Terminalne vrijednosti = poželjnost određenih ciljeva.
   

Napomena: Navedene vrijednosti sa date abecednim redosljedom i svaki je niz zaseban.